REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Pp-3092/2026-7
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Stalna služba u Solinu
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu, po sutkinji Petri Dujmović Vranješ, uz sudjelovanje Katarine Bulat kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŽV, zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24) kažnjivog po članku 22. stavak 1. istog Zakona, povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split klasa: 211-07/26- 5/5812, urbroj: 511-12-24-26-1 od 8. ožujka 2026., nakon žurnog postupka zaključenog 10. ožujka 2026. u izočnosti okrivljenika, i ovlaštenog tužitelja 10. ožujka 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
Okrivljeni: ĆV OIB [osobni identifikacijski broj] sin UV i majke Ž, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, kuhar, nezaposlen, uzdržava se povremenim radom, razveden, dvoje malodobne djece, prekršajno osuđivan
k r i v j e
što je 7. ožujka 2026. u 14:00 sati, u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji prema majci LV (1960.) na način da je na istu vikao riječima: „Makni se, makni se“, a nakon čega je uzeo kamen s poda te ga bacio prema ocu UV (1950.) u namjeri da ga pogodi, ali ga nije pogodio jer se UV izmaknuo, a što je sve kod LV i UV izazvalo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva,
dakle, prema majci i ocu počinio psihičko nasilje u obitelji koje je kod istih izazvalo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva,
čime je počinio prekršajno djelo iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), kažnjivo po članku 22. stavak 1. istog Zakona
pa mu se na temelju odredbe članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24)
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU 450,00 eura (četiristo pedeset eura)
Na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme provedeno u uhićenju od 7. ožujka 2026. u 16:35 sati do 8. ožujka 2026. u 13:30 sati kada je pušten na slobodu i to kao 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) pa je okrivljenik na ime novčane kazne dužan uplatiti preostali iznos od 370,36 eura (tristo sedamdeset eura i trideset šest centi).
Na temelju odredbe članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 10/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenik je obvezan platiti navedenu novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, a prema uplatnici priloženoj uz presudu.
Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 10/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenik plati dvije trećine iste u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Na temelju 139. stavak 3. i članka 138. stavak 2. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 10/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenik je obvezan naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, a prema uplatnici priloženoj uz presudu.
Obrazloženje
1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split, podnijela je optužni prijedlog pod gornjim brojem protiv okrivljenika, a zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavak 2. istog Zakona.
2. Okrivljenik se očitovao da je razumio optužni prijedlog i da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
2.1. Ispitan u postupku, okrivljenik je u svojoj obrani naveo da nije točno da bi počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naime, on da živi u stanu koji se nalazi u prizemlju kuće na adresi u [adresa] i ove prigode da se nalazio ispred svog stana na navedenoj adresi, da je radio parking te da su u jednom trenutku nepozvani pristupili njegovi roditelji Ž i UV koji da se nisu slagali s onim što je on radio pa da mu je majka odmah zaprijetila da će mu pozvati policiju, da će ga lažno prijaviti i da će završiti u zatvoru. Inače, njegovi roditelji da ne žive na ovoj adresi već na adresi [adresa] u [adresa]. Jedino da je točno to što je svojoj majci Ž vikao riječi: „Makni se, makni se“, a s obzirom da je ista nepozvana došla, a on da ima određenu mjeru opreza zabrane približavanja prema istoj. Nadalje, da nije točno da bi predmetne prigode uzeo kamen s poda te ga bacio prema ocu UV, predmetne prigode da ništa nije bacao prema ocu niti ga ičim gađao. Njegov otac UV također da je došao nepozvan na navedenu adresu i isti da je sjedio i čekao policiju tri sata. Na poseban upit okrivljenik je izjavio da ne zna koji je motiv zbog kojeg bi ga roditelji lažno prijavili policiji, da ga prijavljuju zato što ga ne vole.
3. U dokaznom postupku ispitani su: svjedoci-žrtve LV i UV, provedeno je suočenje okrivljenika sa svjedokinjom-žrtvom LV, pročitano izvješće o uhićenu II. Policijske Postaje Split od 7. ožujka 2026., zapisnik o ispitivanju svjedokinje LV II. Policijske Postaje Split od 7. ožujka 2026., zapisnik o ispitivanju svjedoka UV II. Policijske Postaje Split od 7. ožujka 2026., naredba o određivanju mjere opreza II. Policijske Postaje Split broj 1075053218 od 7. ožujka 2026. te je naposljetku je pročitana potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanjima, Odjel za prekršajne evidencije, klasa: 740 -04/26- 02/36908, ur.broj: 514-05-02-01-02-26-02 od 10. ožujka 2026.
3.1. Svjedokinja-žrtva LV u svom iskazu je navela da se sjećam predmetnog događaja. Naime, zajedno sa suprugom da je došla na navedenu adresu, a gdje da se nalazi stan u prizemlju koji je u njenom vlasništvu iako da još uvijek to vlasništvo nije upisano u zemljišne knjige jer da kuća još uvijek nije etažirana i da je ukupno sedam vlasnika koji se trebaju razdijeliti. U tom stanu u prizemlju da živi njezin sin ĆV, a dok također u stanu do stana gdje živi ĆV, da živi njezina nevjesta s dvoje maloljetne djece. Inače, suprug i ona da su došli na ovu adresu jer da su vidjeli da ĆV ruši zid i da su ga došli upozoriti da ništa ne ruši dok se ne riješi pitanje vlasništva u toj kući. Sjeća se da je stajala na cesti i kada je išla prići MV isti da joj je vikao da se makne, da bježi, a ona da mu se dalje nije htjela približavati jer da je upoznata s tim da mu je određena mjera zabrane približavanja prema njoj. Njen suprug UV da je tada izgasio struju tako da ĆV više ne može rušiti zid i tada da je ĆV uzeo kamen s poda i bacio ga prema njenom suprugu UV koji se uspio izmaknuti i kamen ga nije pogodio. Taj događaj, odnosno ta scena bacanja kamena od strane njenog sina prema njenom suprugu nju da je zaista uznemirila. Na poseban upit svjedokinja je navela da predmetne prigode osim nje, supruga i MV nitko drugi nije bio nazočan na mjestu događaja.
3.1.1. U odnosu na iskaz svjedokinje LV okrivljenik je izjavio primjedbu navodeći da je ista lagala u svom iskazu i da on ostaje pri svojoj obrani koju je iznio ovom sudu.
3.2. Provedenom suočenjem okrivljenika i svjedokinje LV utvrđeno je da su okrivljenik i navedena svjedokinja, okrenuti jedno prema drugome, izjavili kako u svemu ostaju pri svojim izjavama iznesenim pred ovim sudom te posebno upitani okrivljenik je izjavio: „Ostajem pri obrani da nisam bacao kamen prema ocu“, a dok je navedena svjedokinja izjavila: „Bacao je itekako kamen prema ocu UV“.
3.3. Svjedok- žrtva UV u svom iskazu je naveo da se sjeća predmetnog događaja. Naime, zajedno sa suprugom Ž ove prigode da se vraćao kući i kad su prolazili ispred adrese [adresa] u [adresa] da je vidio svog sina MV kako isti ruši zid na ovoj adresi pa da ga je upozorio da prestane rušiti zid, a na što mu je on odgovorio da će raditi što ga je volja. Tada da je rekao supruzi da pozove policiju i onda da su supruga i on otišli do njihove kuće na adresi [adresa], a potom da se zajedno sa suprugom vratio na adresu [adresa] gdje da se nalazio ĆV koji je i dalje rušio zid pa da mu je on isključio iz struje odnosno iz štekera bušilicu kojom je rušio zid, a na to da je ĆV uzeo kamen s poda te ga bacio prema njemu u namjeri da ga pogodi, ali ga srećom kamen nije pogodio jer se on izmaknuo, a cijeli ovaj događaj kod njega da je izazvao osjećaj velike uznemirenosti i povrijeđenosti, a supruga Ž da je zbog svega toga plakala, pa da može kazati da je i ona bila uznemirena. Inače, ĆV da je njegovoj supruzi vikao: „Makni se, makni se“, a ona da je cijelo vrijeme stajala na ulici i nije dolazila u dvorište na navedenu adresu gdje da se nalazio ĆV. Na navedenoj adresi da se nalazi kuća čiji su suvlasnici supruga i on u jednoj trećini jer da su tu kupili stan u prizemlju, ali ova kuća da još uvijek nije etažirana, ali da je postupak u tijeku, a ĆV da u posljednje vrijeme živi u prizemlju u stanu te kuće. Na poseban upit svjedok je naveo da predmetne prigode osim njega, supruge i MV nitko drugi nije bio na mjestu događaja nazočan.
3.3.1. Okrivljenik je izjavio da nema primjedbi na iskaz svjedoka UV niti pitanja za istog.
3.4. Iz označene potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanjima, Odjel za prekršajne evidencije razvidno je da je okrivljenik do sada osuđivan, odnosno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o osobnoj iskaznici te Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.
4. Nije sporno da su okrivljenik i svjedoci-žrtve LV i UV srodnici po krvi u ravnoj lozi u prvom stupnju, pa stoga u smislu odredbe članka 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji predstavljaju osobe na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti nasilja u obitelji. Nije sporno da se predmetni događaj zbio u [adresa] na navedenoj adresi. Nadalje, nije sporno da je okrivljenik predmetne prigode vikao svojoj majci LV riječima: „Makni se, makni se“. Međutim, sporno je je li okrivljenik predmetne prigode uzeo kamen s poda te ga bacio prema ocu UV u namjeri da ga pogodi. Naposljetku je sporno i to jesu li LV i UV predmetne prigode bili uznemireni, odnosno povrijeđeni.
5. Naime, iz suglasnih iskaza svjedoka-žrtava LV i UV proizlazi je okrivljenik predmetne prigode, a nakon što mu je otac UV isključio struju, uzeo kamen s poda te ga bacio prema ocu UV u namjeri da ga pogodi, ali da ga kamen nije pogodio jer se UV uspio izmaknuti. Nadalje, iz suglasnih iskaza navedenih svjedoka-žrtava proizlazi i to da ih je opisano postupanje (bacanje kamena od strane okrivljenika prema ocu UV) doista uznemirilo, a da ih je i povrijedilo, odnosno izazvalo povredu dostojanstva proizlazi i iz iskaza svjedoka UV koji je jasno opisao kako je predmetni događaj kod njega izazvao osjećaj velike uznemirenosti i povrijeđenosti, a dok da je LV zbog svega toga i plakala. Sud je prihvatio iskaze ispitanih svjedoka-žrtava LV i UV ocjenjujući ih u bitnom međusobno suglasnima, uvjerljivim, istinitim, okolnosnim i detaljnim, osim toga svjedokinja-žrtva LV tijekom provođenja dokazne radnje suočenja sa okrivljenikom ostala je dosljedno i čvrsto u svom stavu i izričaju, a dok u pogledu iskaza svjedoka-žrtve UV ni sam okrivljenik nije imao nikakvih primjedbi niti pitanja za tog svjedoka.
6. S obzirom na sve izneseno, sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj poriče predmetni prekršaj kao niti primjedbe iznesene na iskaz svjedokinje-žrtve LV ocjenjujući iste neosnovanim, u suprotnosti sa provedenim dokazima i usmjerenim na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.
7. Slijedom iznijetog, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik 7. ožujka 2026. u 14:00 sati, u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji prema majci LV (1960.) na način da je na istu vikao riječima: „Makni se, makni se“, a nakon čega je uzeo kamen s poda te ga bacio prema ocu UV (1950.) u namjeri da ga pogodi, ali ga nije pogodio jer se UV izmaknuo, a što je sve kod LV i UV izazvalo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva. Opisanim ponašanjem koje je kod svjedoka- žrtava LV i UV prouzročilo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva okrivljenik je nedvojbeno ostvario sva obilježja prekršajnog djela iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavak 1. istog Zakona, a zbog čega je proglašen krivim.
8. Ovdje je bitno ukazati na to da se okrivljeniku označenim optužnim prijedlogom stavljao na teret prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Međutim, u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedene pravomoćne presude kojima je okrivljenik ranije kažnjavan, odnosno osuđivan za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a iz provedenih dokaza razvidno je da okrivljenik do sada uopće nije prekršajno osuđivan niti kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa je stoga sud po službenoj dužnosti u skladu sa odredbom članka 179. stavak 4. Prekršajnog zakona, djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci ove presude označio prekršajem iz članka 10. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivim po članku 22. stavak 1. istog Zakona.
9. Određujući vrstu i mjeru kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavka 2. Prekršajnog zakona te je kao olakotnu cijenio okrivljenikovu dosadašnju neosuđivanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a dok je kao otegotnu okolnost cijenio izostanak samokritičnosti okrivljenika za predmetni prekršaj pa je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu kao alternativno blažu propisanu za kaznu za predmetni prekršaj i to u navedenom iznosu smatrajući da će se upravo tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije. U izrečenu novčanu kaznu na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunato je vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode, odnosno vrijeme provedeno u uhićenju kao 79,64 eura novčane kazne. Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenik plati dvije trećine iste u roku određenom ovom presudom.
10. Okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. i stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona. Paušalna svota sudu određena je s obzirom na složenost, trajanje postupka i imovno stanje okrivljenika.
Solin, 10. ožujka 2026.
Zapisničarka
S u t k i n j a
Katarina Bulat, v.r.
Petra Dujmović Vranješ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Solinu, Kralja Zvonimira 81, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
-okrivljeniku
-tužitelju
-žrtvama
-u spis
