Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-331/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužitelja: IČM, rođen **.**.1995., državljanin Rusije, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Sandri Dimitrijević, odvjetnici iz Zagreba, Josipa Sermagea 14A, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 10. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Prihvatnog centra za strance, KLASA: UP/I-034-02/25-01/40, URBROJ: 511- 01-65-25-1 od 22. prosinca 2025. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška .
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava rješenje od 22. prosinca 2025. godine, kojim mu je kao strancu produljen smještaj u Prihvatnom centru za strance (Centar) za još tri mjeseca.
Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora navodi da još nije donesena pravomoćna sudska odluka u povodu njegovog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, čime implicira da je osporavano rješenje pogrešno doneseno na temelju Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25 - ZS), umjesto na temelju Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 - ZMPZ). Također navodi da je tražio odgodni učinak u svojoj tužbi protiv rješenja o protjerivanju. Smatra da je obrazloženje rješenja paušalno i neodređeno te posebno ukazuje na to da su u njemu navedeni jedni razlozi za produljenje smještaja u Centru, dok su u tuženikovom odgovoru na tužbu navedeni drugi razlozi. Osporava da je odbio dati osobne podatke, odnosno da je dao lažne osobne podatke. Posebno ističe da se u Centru nalazi i na temelju ovdje osporavane odluke i na temelju odluke od 24. studenog 2025. godine, donesene po ZMPZ-u.
Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvani tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužitelj je stranac, državljanin Rusije, te je u Republici Hrvatskoj (RH) 27. studenog 2022. godine izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu.
Međutim, nakon toga je napustio RH te je naknadno readmisijski vraćen iz Danske, nakon čega je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu.
Tužitelj je najprije kao tražitelj međunarodne zaštite rješenjem od 22. kolovoza 2025. godine bio smješten u Centar, a rješenjem od 24. studenog 2025. godine mu je taj smještaj produljen za još tri mjeseca.
U međuvremenu je rješenjem od 01. rujna 2025. godine tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen, a tužiteljeva tužba protiv tog rješenja je odbijena presudom ovog suda Us I-3846/25 od 21. studenog 2025. godine.
Tužitelj je tu presudu primio 06. prosinca 2025. godine. Iako je tužitelj protiv te presude naknadno izjavio žalbu, ta žalba na temelju čl. 51 st. 3. ZMPZ-a ne odgađa izvršenje rješenja, što znači da tužitelj od primitka spomenute presude (06. prosinca 2025. godine) više nije u statusu tražitelja međunarodne zaštite.
Stoga je novo rješenje od 08. prosinca 2025. godine o tužiteljevom smještaju Centar na temelju ZS-a pravilno i zakonito utemeljeno na tom propisu, a onda je također pravilno i zakonito na temelju ZS-a doneseno i osporavano rješenje od 22. prosinca 2025. godine o produljenju tužiteljevog smještaja u Centru.
Zbog toga se neosnovano tužitelj poziva na činjenicu da sudska odluka u povodu njegovog zahtjeva za međunarodnu zaštitu još nije pravomoćna. Također se zbog svega navedenog tužitelj neosnovano poziva na to da se u Centru nalazi i na temelju osporavanog rješenja o 22. prosinca 2025. godine i na temelju prethodne odluke od 24. studenog 2025. godine. Naime, već donošenjem prve odluke o smještaju tužitelja u Centar po ZS-u (od 08. prosinca 2025. godine) je prethodna takva odluka donesena po ZMPZ-u od 24. studenog 2025. godine postala bespredmetna.
Neosnovano se tužitelj poziva na traženje odgodnog učinka u tužbi protiv posebnog rješenja o protjerivanju, jer razlozi za protjerivanje tužitelja kao stranca nemaju nikakve veze s razlozima zbog kojih mu je ograničena sloboda kretanja smještajem u Centar. Zbog toga je ujedno na raspravnom ročištu odbijen prijedlog za pribavljanje spisa predmeta ovog suda Us I-5424/25, u kojem je tužitelj podnio tužbu protiv rješenja o protjerivanju. Također je odbijen i prijedlog za pribavljanje spisa predmeta ovog suda Us I-5010/25, koji se vodi povodom tužiteljeve tužbe protiv rješenja od 24. studenog 2025. godine o njegovom smještaju u Centar, donesenom na temelju ZMPZ-a.
Točno tužitelj navodi da se osporavano rješenje temelji na čl . 215. t. 1. ZS-a, odnosno na odredbi po kojoj se smještaj u Centru može produljiti ako je stranac odbio dati osobne podatke ili ako je dao lažne podatke. U tom smislu točno tužitelj navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o takvoj situaciji.
Također točno tužitelj primjećuje da se tuženik u odgovoru na tužbu naknadno pozvao na drugu pravnu osnovu iz čl. 215. t. 3. ZS-a za produljenje smještaja u Centru, odnosno na činjenicu da se od ruskog veleposlanstva opravdano očekuje dostava putnih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje tužitelja.
Pritom tužitelj ne osporava tvrdnju tuženika da su nadležna domaća upravna tijela doista 16. siječnja 2026. godine od ruskog veleposlanstva u RH zatražila izdavanje putne isprave za njega, čime je doista ispunjen i opravdan razlog za produljenje tužiteljevog smještaja u Centru na temelju čl. 215. t. 3. ZS-a. Osim toga, sud je u pravomoćnoj presudi ovog suda Us I-2607/25 od 17. srpnja 2025. godine već naveo da se produljenje smještaja stranca u Centru na temelju ZS - a uz razloge iz čl. 215. ZS-a može temeljiti i na razlozima za inicijalni smještaj stranca u Centru iz čl. 214. ZS-a, pod uvjetom da ukupno vrijeme smještaja stranca u Centru (zajedno s produljenjem) ne prekoračuje propisano maksimalno vrijeme smještaja stranca u Centru na temelju čl. 214. st. 1. ZS-a (šest mjeseci).
U konkretnom slučaju egzistiraju razlozi iz čl. 214. st. 2. t. 1., 2. i 9. ZS-a za smještaj tužitelja u Centru, jer tužitelj nema ispravu o identitetu, nema prijavljen boravak u RH, a njegovo prethodno ponašanje (napuštanje RH nakon izjavljivanja namjere za međunarodnu zaštitu i odlazak u Dansku) upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja Europskog gospodarskog prostora, odnosno RH.
Ti razlozi su (za razliku od razloga iz čl. 215. t. 3. ZS-a) postojali još i u vrijeme donošenja osporavanog rješenja od 22. prosinca 2025. godine, a ukupno vrijeme smještaja tužitelja u Centru po rješenjima donesenim na temelju ZS -a nije prekoračilo maksimalno vrijeme od šest mjeseci iz čl. 214. st. 1. ZS-a.
Tuženik je u međuvremenu obavijestio sud o puštanju tužitelja iz Centra 27. veljače 2026. godine, pa s obzirom na to da nije jasno gdje se sada tužitelj nalazi , ni načelno nije bilo moguće provesti predloženi dokaz njegovim saslušanjem. Zbog svega navedenog je osporavano rješenje ipak pravilno i zakonito, iako je zasnovano na zakonu zbog drugih razloga od onih navedenih u samoj odluci, zbog čega je tužbeni zahtjev za njegovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.
U Zagrebu 10. ožujka 2026. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Sandra Dimitrijević
2. tuženiku
