REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-4244/24-20

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje OIB:84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku ŽZ, mag.iur., protiv tuženika MISLAV ELEKTRO d.o.o. OIB:15321550482 iz Zagreba, zastupanog po punomoćniku Zrinki Prlić, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 04. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Karoline Gajski, odvjetnika, dana 10. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku MISLAV ELEKTRO d.o.o. OIB:15321550482 iz Zagreba, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje OIB:84397956623 iz Zagreba, Ž [adresa], iznos od 1.770,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2023. godine do isplate po stopi koja se za razdoblje od 13. ožujka 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja HZ pretrpio ozljedu na radu dana 21. kolovoza 2017. godine kod poslodavca, tuženika, na način da je u pokušaju da probuši rupu u zidu na visini od 4 metra puklo svrdlo zbog čega je izgubio ravnotežu i pao, jer u vrijeme obavljanja poslova bušenja nije imao mogućnosti sigurnog oslonca za ruke i pri tome je zadobio teške tjelesne ozljede. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da odgovornost poslodavca, tuženika za predmetni štetni događaj proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 25. kolovoza 2017. godine, kojim su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, s obzirom da su poslovi bušenja obavljani korištenjem ljestava bez osiguranog oslonca za ruke radnika. Isto tako punomoćnik tužitelja je napomenuo da je rješenjem tužitelja broj 1136147 od 08. srpnja 2021. godine osiguraniku tužitelja, HZ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti počevši od 23. veljače 2021. godine, s time da je uzrok nastale invalidnosti bolest 60%, a 40% ozljeda na radu kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je ističući da je tuženik odštetnim zahtjevom od 16. veljače 2023. godine pozvan podmiriti u mirnom postupku štetu nastalu tužitelju isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 25. kolovoza 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine u ukupnom iznosu od 1.770,91 eura, koji iznos predstavlja 40% isplaćenog iznosa invalidske mirovine u navedenom razdoblju, po čemu tuženik nije postupio, tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 1.770,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2023. godine do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na ističući da osporava činjenične navode u cijelosti kao činjenično i pravno neosnovane te se protivi tužbenom zahtjevu. Nastavno punomoćnik tuženika je osporio odgovornost za ozljede osiguranika tužitelja, jer je suprotno navodima tužbe osiguranik tužitelja, HZ, radnik tuženika, prilikom bušenja rupa za povlačenje instalacija bio na ljestvama na visini od oko 3 metra i udarnom bušilicom bušio rupe dok mu je za to vrijeme kolega SZ držao ljestve te je tijekom bušenja rupe pukao borer i u tom trenutku je izgubio ravnotežu na način da ga je prilikom pucanja predmetna bušilica povukla prema dolje te je skočio s ljestvi na noge. Dakle nema nikakve osnove za zaključak da je tuženik odgovoran za štetu, a sve kada bi i bio, što se osporava, u konkretnom slučaju postoji odgovornost, odnosno doprinos osiguranika tužitelja iz razloga što nije koristio zaštitnu opremu te je, umjesto da je bacio bušilicu kojom se koristio i uhvatio za ljestve i sigurno se spustio ljestvama, skočio s ljestvi s visine, a što ukazuje na grubu nepažnju i postupanje protivno odredbi članka 68. Zakona o zaštiti na radu. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući i prigovor zastare potraživanja, predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku potvrde tužitelja od 16. veljače 2023. godine (stranica 3 spisa), u presliku odštetnog zahtjeva od 16. veljače 2023. godine s preslikom povratnice (stranica 4-6 spisa), u presliku prijave o ozljedi na radu (stranica 9-12 spisa), u presliku Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu Klasa: UP/I-116-02/17-41/81, Urbroj:

524-10-02-02/19-17-4 od 25. kolovoza 2017. godine (stranica 13-19 spisa), u presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačke, V PP Zagreb Klasa: 511-19-31/8-8-12/17 od 12. kolovoza 2022. godine (stranica 21 spisa), u presliku Rješenja tužitelja Klasa: UP/I 141-02/20-01/03393885890, Urbroj: 341-25-05/3-20-94019 od 08. srpnja 2021. godine (stranica 23-24 spisa), u presliku mišljenja vještaka – revizora (stranica 29-27 spisa), u presliku nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika (stranica 28-51 spisa), u iskaz svjedoka SZ (stranica 65-66 spisa), u iskaz svjedoka AZ (stranica 66 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za zaštitu na radu Ivana Juričkog (list 76-79 spisa) te u usmeno očitovanje sudskog vještaka Ivana Juričkog (stranica 396-397 spisa).

4.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaja, u kojem je prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, tjelesne ozljede zadobio zaposlenik tuženika HZ, kao i činjenica da je Rješenjem tužitelja od **.**.2021. HZ, osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 23. veljače 2021. godine i to zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, koja je posljedica bolesti 60%, a 40% je posljedica predmetne ozljede na radu, a što proizlazi i iz preslike prijave o ozljedi na radu (stranica 9-12 spisa) te preslike Rješenja tužitelja Klasa: UP/I 141-02/20- 01/03393885890, Urbroj: 341-25-05/3-20-94019 od 08. srpnja 2021. godine (stranica 23-24 spisa). Isto tako nesporna je visina isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja HZ u utuženom razdoblju od 25. kolovoza 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine. Naprotiv sporna je odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, a sporan je i prigovor suodgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, s time da je ujedno sporan i prigovor zastare potraživanja.

6. Prvenstveno treba naglasiti da sukladno odredbi članka 162. stavka 1. i stavka 3. Zakona o mirovinskog osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13 – u daljnjem tekstu ZMO-a) tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, s time da za tu štetu odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Isto tako prema odredbi članka 25. stavka 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – u daljnjem tekstu ZZR-a) za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti, a može se osloboditi odgovornosti ili se odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti je posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

7. Iz preslike Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu Klasa: UP/I-116-02/17-41/81, Urbroj: 524-10-02-02/19-17-4 od 25. kolovoza 2017. godine (stranica 13-19 spisa) proizlazi da se štetni događaj dogodio u prizemlju, zapadnog dijela zgrade Klinike za ženske bolesti i porode, Petrova 13, iza vrata na kraju hodnika prema stepeništu, s time da je odmorište stepeništa ispred lifta širine oko 3 m, duljine oko 6 m, a vrata su široka oko 120 cm. Naime tijekom očevida zatečen je na visini oko 4 m, iznad vrata, komad svrdla duljine oko 1 m profila 16 mm okomito zabijen u zid, uz koje mjesto su dvije rupe širine svaka nekoliko cm, dok su lijevo od vrata, gledajući na istok, zatečene drvene dvokrake ljestve raširene visine, mjereno od gornjeg spoja krakova okomito do poda oko 250 cm, koje su na gornjem dijelu široke oko 40 cm i na donjem dijelu oko 70 cm, a krakovi ljestvi su spojeni s dva lanca, s time da su se ujedno pored mjesta događaja naslonjene uz zid nalazile druge dvokrake ljestve s pet prečki duljine kraka oko 180 cm, širine na vrhu oko 40 cm, a na dnu oko 60 cm, koje ljestve duljine kraka 180 cm su nedovoljne da bi se na bilo koji način dohvatilo mjesto gdje se nalazilo svrdlo, odnosno rupe bušenjem. Inače radnik HZ bio je osposobljen za rad na siguran način u skladu s propisima za posao koji je obavljao, elektroinstalater, a štetni događaj se dogodio na način da je u pokušaju da probuši rupu u zidu na visini od 4 m puklo svrdlo zbog čega je radnik HZ izgubio ravnotežu i pao, odnosno zakoračio je na dvokrake ljestve na prečke udaljene oko 180 cm od poda i bušio rupe u zidu na visini od oko 4 m, s time da za vrijeme obavljanja tog posla, bušenja, nije imao mogućnost sigurnog oslonca za ruke. Dakle poslovi bušenja obavljani su korištenjem ljestvi bez osiguranog sigurnog oslonca za ruke radnika, što predstavlja propust u primjeni mjera zaštite na radu.

8. Iskazu svjedoka SZ (stranica 65-66 spisa) u dijelu kojim je u bitnom opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja istaknuo da je HZ bio na ljestvama i bušio rupu u zidu, dok je on držao ljestve, da bi u jednom trenutku pukao „borer“, što je čuo, jer ima „specifičan zvuk“, a što je HZ „zanijelo“ te je „možda udario u zid“, „nakon toga je pao“ i to s visine otprilike „jedno 3 metra“, a u rukama je i dalje imao bušilicu, „ovo se sve dogodilo u sekundi“, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv. Isto tako sudu je razumljiv dio iskaza svjedoka da je HZ pao s „lojtri recimo bočno“ i zato svjedoka pri padu nije udario, a „lojtre su ostale i dalje na svom mjestu“, što je vezano uz položaj ljestvi utvrđeno i očevidom obavljenim prilikom inspekcijskog nadzora.

9. Nastavno iskazu svjedoka AZ, direktora tuženika (stranica 66 spisa) u dijelu kojim je istaknuo da su mu vezano uz ovaj štetni događaj, kojem nije bio nazočan, radnici HZ i SZ ispričali da je HZ bušilicom i to novom bušilicom, bušio rupu u zidu, na visini oko 3 m, a SZ je držao ljestve, da bi u jednom trenutku „pukao borer“, što je HZ „zanijelo“ sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv te suglasan iskazu svjedoka SZ. Nadalje treba naglasiti dio iskaza svjedoka da je HZ nakon što je „pukao borer“ „skočio s tih ljestava“, da bi naknadno istaknuo kako „misli“ da je HZ „skočio“ i to zbog toga što kada „pukne borer u bušilici, to ga zanese“.

10. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za zaštitu na radu Ivana Juričkog (list 76-79 spisa) proizlazi da radnik HZ na dan štetnog događaja nije obavljao poslove sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu i prilikom obavljanja tih poslova nisu poduzete sve potrebne radnje kako bi se spriječio predmetni događaj. Naime za rad na visini mora se odabrati radna oprema tako da se privremeni rad na visini može izvršiti sigurno, pri čemu ako je navedeni posao bušenja rupe trebao trajati kratkotrajno i radnik je isti obavljao pomoću ljestava, tada je morao koristiti ljestve odgovarajuće visine tako da ima siguran oslonac. Nastavno sudski vještak je naglasio da ljestve koje je koristio HZ nisu bile prikladne za obavljanje predmetnog posla, jer nisu bile dovoljno visoke, dugačke, s obzirom da se mjesto na kojem je bušio rupu nalazilo na visini od 4 m od poda, dok su ljestve bile visine oko 2,5 m, a ujedno zbog visine tih ljestvi, radnik HZ nije imao sigurnog oslonca za ruke. Inače radnik HZ je bio osposobljen za radove koje je izvodio, nije u pitanju posao s posebnim uvjetima rada, pri čemu prilikom obavljanja tih poslova, u pitanju je posao bušenja rupa ručnom akumulatorskom bušilicom marke Bosch, model GBH 36 VG-LI, nije koristio osobnu zaštitnu opremu, koja niti ne bi spriječila njegov pad.

11. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Juričkog na način da punomoćnik tužitelja nije imao nikakvih prigovora, za razliku od punomoćnika tuženika, koji je prigovorio nalazu i mišljenju navodeći kako je zaključak sudskog vještaka da ljestve koje je koristio radnik HZ nisu bile dovoljno visoke, dugačke za obavljanje predmetnog posla, jer su dugačke 2,5 m, a mjesto na kojem je trebalo izbušiti rupu je na visini od 4m, kontradiktoran materijalnim dokazima i okolnostima konkretnog slučaja, a tim više što je na predmetnoj zgradi ranije napravljeno već 50-tak takvih proboja, koji poslovi su se obavljali na istovjetan način, a ujedno je radnik SZ pridržavao predmetne ljestve na kojima se nalazio radnik HZ.

12. Sudski vještak za zaštitu na radu Ivan Jurički se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 04. veljače 2026. godine (stranica 336-337 spisa) navodeći da su ljestve koje je koristio radnik HZ bile visine 2,5 m, s time da nije mogao stajati na najvišoj visini, odnosno na najvišem dijelu ljestvi, nego je mogao stajati tek na trećoj letvici odozgora tako da bi imao oslonac za noge, koja se nalazi negdje na visini od 1,8 m, dok je udaljenosti od površine na kojoj je radnik stajao do mjesta gdje su se nalazile rupe oko 2,2 m, a što je visina iznad radnikove glave. Nadalje sudski vještak je posebno naglasio da ukoliko je radnik HZ, kao što se tvrdi, visine oko 180 cm stajao na trećoj prečki ljestvi odozgora, koja je također otprilike na visini od 180 cm, to znači da se glava radnika prilikom izvođenja radova, jer je morao bušiti rupu na visini od 4 m, nalazila 40 cm ispod razine rupe koju je bušio, pa je dakle bušilicu morao držati iznad glave s ispruženim rukama, što je onemogućavalo pritisak bušilice prema zidu, odnosno obavljanje posla na siguran način. Isto tako sudski vještak je napomenuo da je radnik HZ pao jer je prilikom pucanja svrdla izgubio ravnotežu, s time da sama težina bušilice nije uzrok pada

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka zaštite na radu Ivana Juričkog, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen temeljem uvida u dokumentaciju, uključujući i Zapisnik o inspekcijskom nadzoru te je logičan i obrazložen. Naime sudu je razumljivo i logično mišljenje sudskog vještaka da radnik HZ prilikom izvođenja radova, u pitanju je bušenje rupe ručnom akumulatorskom bušilicom i to na visini oko 4 m, koristio ljestve koje nisu bile odgovarajuće visine, jer su iste visine oko 2,5 m, a morao je stajati na trećoj letvici odozgora kako bi imao oslonac za noge, zbog čega su gornje dvije letvice trebale biti slobodne, što znači da je, ukoliko je, kao što se tvrdi radnik HZ, visine oko 180 cm, taj posao obavljao na način da je s ispruženim rukama bušio rupu iznad visine svoje glave i to za oko 40 cm iznad svoje glave, a što nikako nije siguran način obavljanja tog posla te je prilikom pucanja svrdla izgubio ravnotežu i pao, dok sama težina bušilice nije uzrok pada. Isto tako sudu je logičan stav sudskog vještaka da ukoliko je radnik HZ, suprotno uputama proizvođača ljestvi, stajao na zadnjoj ili predzadnjoj letvici odozgora, niti tada taj posao nije obavljao na siguran način, jer na toj zadnjoj ili predzadnjoj letvici, preči ljestvi nije imao oslonac za noge, što ponovno potvrđuje stav sudskog vještaka da ljestve koje je koristio radnik HZ nikako nisu bile odgovarajuće visine. Iz navedenog razloga sud je prijedlog punomoćnika tuženika za provođenjem dokaza novim vještačenjem po sudskom vještaku zaštite na radu odbio kao neosnovan. Treba posebno naglasiti da je punomoćnik tuženika podneskom od 02. lipnja 2025. godine dostavio presliku tehničkog lista za predmetnu bušilicu i to na čak 32 svjetska jezika, uključujući hrvatski, koju sud nije uzeo u obzir sukladno odredbi članka 299. stavka 2. i stavka 3. ZPP-a, jer je ta dokumentacija dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije riječ o dokazima, dokumentaciji koju punomoćnik tuženika bez svoje krivnje nije mogao predložiti, odnosno dostaviti do zaključenja prethodnog postupka. Nadalje činjenica da je ta dokumentacija ne samo dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, već je ujedno dostavljena uz hrvatski jezik na još 31 svjetskom jeziku, što je dakako bilo apsolutno nepotrebno, s obzirom da se prema odredbi članka 6. ZPP-a parnični postupak vodi na hrvatskom jeziku i uz uporabu latiničnog pisma, što kvalificirani punomoćnik tuženika zna, odnosno mora znati, ukazuje na svojevrsnu zloupotrebu procesnih ovlaštenja.

14. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja u kojem je tjelesne ozljede, ozljedu na radu, zadobio radnik HZ, osiguranik tužitelja, zbog čega je istom Rješenjem tužitelja od 08. srpnja 2021. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 23. veljače 2021. godine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti i to kao posljedica bolesti 60%, a 40% kao posljedica predmetne ozljede na radu, isključivo odgovoran tuženik, poslodavac. Imajući na umu da je radnik HZ ručnom akumulatorskom bušilicom bušio rupu na visini oko 4 m, pri čemu je koristio ljestve visine oko 2,5 m, što proizlazi iz očevida provedenog prilikom inspekcijskog nadzora te ako je, kako bi imao oslonac za noge, stajao na trećoj letvici odozgora, što je u skladu s uputama sigurnog korištenja tih ljestvi, a visok je, kao što se tijekom postupka tvrdilo, oko 180 cm, znači da je tu rupu na visini oko 4 m bušio na način da je bušilicu držao ispruženim rukama iznad svoje glave, za otprilike 40 cm iznad glave, što nikako nije siguran način obavljanja tog posla te je uslijed pucanja svrdla izgubio ravnotežu i pao, a što rezultira time da te ljestve koje je koristio očito nisu bile odgovarajuće visine, odnosno ukazuje da nisu provedene mjere zaštite na radu, za što je odgovoran poslodavac, tuženik. Isto tako ukoliko je radnik HZ obavljajući navedeni posao bušenja rupe ručnom akumulatorskom bušilicom na visini oko 4 m, a koristeći pri tome navedene ljestve visine oko 2,5 m, kako bi mogao dosegnuti mjesto na kojem je bušio, a da mu to mjesto nije iznad glave, stajao na zadnjoj ili predzadnjoj letvici ljestvi odozgora, što je protivno sigurnom korištenju tih ljestvi, jer tada nije imao siguran oslonac za noge, zbog čega zadnje dvije letvice na ljestvama moraju biti slobodne, ponovno samo dodatno potvrđuje stav da ljestve koje je koristio nisu bile odgovarajuće visine, odnosno nisu provedene mjere zaštite na radu, za što je odgovoran tuženik, poslodavac. Naprotiv u odnosu na navode punomoćnika tuženika da je šteta nastala višom silom, odnosno da je za nastanak predmetnog štetnog događaja, a time i nastale štete, odgovoran, odnosno suodgovoran radnik HZ, jer je trebao baciti bušilicu kojim se koristio, uhvatiti se za ljestve i sigurno se spustiti tim ljestvama, a isti je držeći u rukama bušilicu skočio s tih ljestvi i to s visine, sud je utvrdio da su ti navodi neosnovani iz slijedećih razloga. Iako je dakako samo puknuće „borera u bušilici“ viša sila, ali da je pri tome radnik HZ imao adekvatno sredstvo za rad, ljestve odgovarajuće visine, što je bio dužan osigurati tuženik, poslodavac, tada bi imao mogućnost sigurnog oslonca za ruke, a nije, što je kao propust u primjeni mjera zaštite na radu i utvrđeno inspekcijskim nadzorom, pa da je tada, neovisno o tome, radnik HZ pao, odnosno, kako je to tijekom postupka isticao punomoćnik tuženika „skočio s visine“ tada bi se mogla utvrđivati eventualna odgovornost, odnosno suodgovornost radnika HZ za nastanak predmetnog štetnog događaja, da li je taj posao obavljao s dužnom pažnjom, na siguran način sukladno svojem znanju i vještinama, pazeći na svoju sigurnost, kao i sigurnost drugih radnika. Bitno je ponovno naglasiti da je svjedok SZ, koji je dakle bio nazočan ovom štetnom događaju, držao je ljestve na kojima se nalazio HZ, istaknuo da je puknuće borera u bušilici, što ima „specifičan zvuk“, HZ „zanijelo“ te je „možda udario u zid“, „nakon toga je pao“ i to s visine otprilike „jedno 3 metra“, dakle nije, kao što navodi punomoćnik tuženika „skočio“, nego je „pao“ s tih ljestvi, a osim toga „ovo se sve dogodilo u sekundi“, što je razumljivo i životno uvjerljivo. Konačno i navod punomoćnika tuženika da je na predmetnoj zgradi ranije napravljeno već 50-tak takvih proboja, koji poslovi su se obavljali na istovjetan način, nikako ne rezultira time da tuženik, poslodavac zbog toga ne bi bio odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, ozljede na radu, jer je utvrđen propust u primjeni mjera zaštite na radu, propust vezan uz samo sredstvo rada, koje je dužan osigurati poslodavac, točnije ljestvi koje su morale biti odgovarajuće visine s obzirom na samu visinu na kojoj se obavljao posao bušenja rupe akumulatorskom bušilicom, dok predmetne ljestve nikako nisu bile adekvatne visine.

15. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, koji je punomoćnik tuženika isticao tijekom postupka, sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. S obzirom da se utuženo potraživanje odnosi na 40% iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja HZ u razdoblju od 28. kolovoza 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine, a sukladno odredbi članka 230. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) tražbine naknade štete zastarijevaju za tri godine otkad je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala, s time da je tužba podnesena dana 10. srpnja 2024. godine, čime je sukladno odredbi članka 241. ZOO-a zastara prekinuta, sud je utvrdio da je prigovor zastare potraživanja neosnovan.

16. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 162. stavka 1. i stavka 3. ZMO-a, odredbom članka 25. stavka 1. i stavka 2. ZZR-a i odredbom članka 68. stavka 1. i stavka 2. ZZR-a, a imajući ujedno na umu da je nesporna visina isplaćene invalidske mirovine tužitelja u utuženom razdoblju, usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 1.770,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2023. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer je tuženik zastupan po punomoćniku izgubio u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

18. Konačno stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 13. ožujka 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 10. ožujka 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 10. ožujka 2026. godine