REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-664/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja Dječji vrtić Milana Sachsa iz Zagreba, Sachsova ulica 5, OIB: 91030829427, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja AN i odvjetničke vježbenice JN u zamjenu za punomoćnika tuženice, 10. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici ŽN isplatiti tužitelju Dječjem vrtiću Milana Sachsa iznos od 119.175,21 eura neto sa zateznim kamatama koje teku od 2.5.2023. pa do isplate po stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.1., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.7. te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici ŽN isplatiti tužitelju Dječjem vrtiću Milana Sachsa iznos od 3.302,13 eura neto pa do isplate po stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.1., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.7. te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja Dječjeg vrtića Milana Sachsa za isplatu daljnjeg iznosa od 30.434,04 eura sa zateznim kamatama od 2.5.2023. pa do isplate, kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženici ŽN naknaditi tužitelju Dječjem vrtiću Milana Sachsa troškove parničnog postupka u iznosu od 15.897,17 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10.3.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja Dječjeg vrtića Milana Sachsa za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 3.736,13 eura, kao neosnovan.
VI. Odbija se zahtjev tuženice ŽN za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.510,85 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica u radnom odnosu kod tužitelja temeljem ugovora o radu od 1.12.2008. na radnom mjestu odgojitelja. Dana 18.12.2012. tuženica je dostavila tužitelju pisanu obavijest da je podnijela tužbu nadležnom sudu temeljem odredbe čl. 130. Zakona o radu, te da prekida s radom do okončanja sudskog spora. Tuženica od navedenog dana nije dolazila na posao. Kod Općinskog radnog suda u Zagrebu vođen je postupak po tužbi tuženice pod brojem Pr-4566/2012 radi utvrđenja da je ovdje tužitelj uznemiravao i povrijedio prava ovdje tuženice na jednako postupanje, da mu se zabranjuje poduzimanje istih radnji, te se naloži isplata novčanog iznosa s naslova povrede prava osobnosti. Nakon provedenog postupka u naprijed navedenom predmetu Općinski radni sud donio je dana 15.7.2019. presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev ovdje tuženice. Povodom izjavljene žalbe ovdje tuženika, Županijski sud u Rijeci je presudom broj Gž R-511/2019 od 16.11.2022. odbio žalbu ovdje tuženice kao neosnovanu i potvrdio presudu prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev. Tuženica se po primitku drugostupanjske presude vratila na posao kod tužitelja dana 18.1.2023. Navodi da kako je naprijed navedenim presudama utvrđeno da tužbeni zahtjev ovdje tuženice nije osnovan, to znači da je prekid rada tuženice u razdoblju od 19.12.2012. do uključujući 17.1.2023. bio neopravdan. S obzirom da tuženica nije obavljala rad kod tuženika u navedenom razdoblju, a pravna osnova za to je otpala temeljem presude suda, tuženica je dužna vratiti tužitelju cjelokupan iznos koji joj je tužitelj isplatio na ime plaće i drugih primanja iz radnog odnosa u skladu s ugovorom o radu za vrijeme trajanja prekida rada. U razdoblju od 19.12.2012. do uključujući 17.1.2023., za vrijeme prekida rada tuženice, tužitelj je tuženici u skladu s odredbom čl. 130 st. 6., a kasnije čl. 134. st. 6. ZOR isplaćivao naknadu plaće koju bi tuženica ostvarila da je radila. S tog osnova tužitelj je tuženici isplatio iznos od ukupno 1.170.630,69 kn, odnosno 155.169,39 eura i to na ime bruto i plaće iznos od ukupno 1.141.350,69 kn, odnosno 151.483,27 eura, i ukupan iznos na ime regresa, dara za djecu, božićnice, naknade za prijevoz, jubilarne nagrade i uskrsnice u visini od 29.280,00 kn neto, odnosno 3.886,12 eura neto. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 22.9.2025. traži da sud naloži tuženici isplatiti iznos od 149.609,25 eura bruto sa zateznim kamatama od 2.5.2023. pa do isplate, zatim iznos od 3.302,13 eura neto sa zateznim kamatama od 2.5.2023. pa do isplate te da naloži tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. Ne osporava navode iz toč. I. tužbe odnosno da je između stranaka kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl.br. Pr - 4566/2012 vođen postupak po tužbi ovdje tuženice radi utvrđenja da ju je ovdje tužitelj uznemiravao i povrijedio njezina prava kao radnice na jednako postupanje. Nesporno je i da je u prethodno navedenom postupku Općinski radni sud u Zagrebu donio 15.7.2019. presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev ovdje tužene, te da je Županijski sud u Rijeci po žalbi ovdje tužene 16.11.2022. godine donio presudu pod posl.br. Gž R-511/2019 kojom se odbija žalba tužene te potvrđuje prvostupanjska presuda. Međutim, tuženica ističe kako je, u odnosu na prethodno opisan predmet radi utvrđenja uznemiravanja ovdje tužitelja i povrede njezinih prava kao radnice na jednako postupanje, podnijela ustavnu tužbu Ustavnom sudu RH o kojoj još nije odlučeno. S obzirom na podnesenu ustavnu tužbu tužene, predlaže se prekid postupka do donošenja odluke Ustavnog suda RH. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Prema Zakonu o radu za potraživanja iz radnog odnosa primjenjuje se zastarni rok od 5 godina, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno . Također, tužena ističe kako tužitelj nema pravo na povrat isplaćenog iznosa naknade plaće u bruto iznosu . Evidentno je da je tužena u radnom odnosu s tužiteljem kao poslodavcem od 1.12.2008. te da radni odnos neprekidno traje i do danas. S obzirom na postojanje radnog odnosa, obveza plaćanja doprinosa, poreza i prireza za utuženi period pada isključivo na teret poslodavca ovdje tužitelja. Stoga tužitelj neosnovano potražuje iznos isplaćene bruto plaće s obzirom da do prestanka radnog odnosa nije došlo, a samim time nije ni prestala osnova po kojoj je isti bio u obvezi isplaćivati. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da naloži tužitelju naknaditi troškova parničnog postupka tuženici.
3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis. Sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 149.609,25 eura bruto s osnove stečenog bez osnove što se odnosi na isplaćene naknade plaće u razdoblju od 19.12.2012. do uključujući 17.1.2023., te povrat iznosa od 3.302,13 eura koji obuhvaća isplaćene prigodne nagrade i trošak prijevoza.
6. Među strankama nije sporno:
- da je između stranaka vođen postupak pred ovim sudom poslovni broj Pr - 4566/2012 radi utvrđenja da je ovdje tužitelj uznemiravao ovdje tuženicu te da joj je povrijedio pravo na jednako postupanje, a koji postupak je okončan presudom od 15.7.2019. kojom je tužbeni zahtjev ovdje tuženice odbijen kao neosnovan,
- da je je Županijski sud u Rijeci donio presudu poslovni broj Gž R-511/2019 od 16.11.2022. kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu,
- da je tuženica prekinula rad kod poslodavca dana 19.12.2012. pa sve do uključujući 17.1.2023.,
- da je tužitelj u tom razdoblju isplaćivao naknadu plaće tuženici.
7. Među strankama je sporno:
- je li za potraživanje tužitelja nastupila zastara,
- ima li tužitelj pravo tražiti povrat plaćenog budući da je tuženica još uvijek u radnom odnosu kod tužitelja,
- visina potraživanja tužitelja,
- ima li tužitelj pravo na povrat bruto iznosa isplaćenih naknada plaće.
8. Sukladno čl. 8. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, u daljnjem tekstu: ZOR) u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.
9. Nadalje, odredbom čl. 7. st. 1. ZOR propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Odredbom čl. 90. st. 1. ZOR propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada.
10. Odredbom čl. 134. ZOR uređeno je pitanje zaštite dostojanstva radnika. Pri tome je tom odredbom u st. 4. propisano da ako poslodavac u roku iz st. 3. toga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. Nadalje, čl. 134. ZOR u st. 5. propisuje da ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada. Osim toga, čl. 134 . ZOR u st. 6 propisuje da za vrijeme prekida rada iz stavaka 4. i 5. toga članka, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio. Zaključno, odredbom čl. 134. st. 7. ZOR propisano je da ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade iz st. 6. toga članka.
11. Temeljna je obveza radnika iz ugovora o radu izvršavati ugovoreni rad, a obveza je poslodavca isplatiti mu za taj rad ugovorenu plaću koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja.
12. Iznimno, radnik ima pravo na naknadu plaće dok traje ugovor o radu i za ono razdoblje u kojemu ne radi zbog opravdanih razloga, a jedan od takvih razloga je i onaj iz čl. 134. ZOR kojim je uređeno pravo radnika na isplatu naknade plaće na teret poslodavca za vrijeme prekida rada dok traje sudski postupak radi zaštite dostojanstva radnika. Prekidom rada radnik preuzima na sebe rizik da se u sudskom sporu utvrdi da poslodavac nije povrijedio svoju obvezu te da je prekid bio neopravdan. U konkretnom slučaju prekid rada tuženice nije bio opravdan, a koji zaključak proizlazi iz pravomoćno okončanog postupka koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj Pr-4566/2012, a u kojem je utvrđeno da ovdje tuženica od strane ovdje tužitelja nije bila podvrgnuta diskriminatornom postupanju. Prema tome, tuženica je u obvezi izvršiti ugovoreni rad, a budući da isti nije moguće ispunjavati unazad, ista je dužna tužitelju isplatiti novčani ekvivalent za neizvršeni rad.
13. Slijedom navedenog, neosnovan je prigovor tuženice kojim ističe da ista ne bi bila u obvezi isplatiti novčani ekvivalent za neizvršeni rad budući da je ista još uvijek u radnom odnosu kod tužitelja jer je nesporno između stranaka da tužiteljica u razdoblju od 19.12.2012. do 17.1.2023. nije izvršavala rad kod tužitelja. Činjenica da je ista još uvijek zaposlena kod tužitelja nije ni u kakvoj vezi s pravom tužitelja na povrat isplaćene naknade plaće u smislu odredbe čl. 134. st. 7. ZOR.
14. U odnosu na prigovor zastare valja reći da sukladno čl. 139. ZOR ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. U konkretnom slučaju, zastara je počela teći 16.11.2022., danom donošenja presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-511/2019 od 16.11.2022., pa je tužba od 2.5.2023. podnesena unutar zastarnog roka od pet godina.
15. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. Na nalaz i mišljenje tužitelj je imao prigovor te je nakon pribavljanja dodatne dokumentacije vještak načinio dopunski nalaz.
16. U dopuni nalaza i mišljenja vještakinja je navela da je za razdoblje od 1.12.2012. do 17.1.2023. godine obračunata neto plaća u ukupnom iznosu od 121.479,31 eura. Nadalje navodi da je od obračunatih 121.479,31 eura dostavljena dokumentacija o isplati ukupno 119.175,21 eura i to na ime kredita tuženice pod brojem 724701229018 u ukupnom iznosu od 17.582,97 eura, na ime kredita tuženice pod brojem 724700238903 u ukupnom iznosu od 1.045,73 eura, na ime neto plaća na račun [broj bankovnog računa] ukupno 57.380,72 eura, na ime neto plaća na račun [broj bankovnog računa] ukupno 43.165,79 eura. Nadalje, navodi da s osnove prigodnih nagrada iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tuženici isplaćeno ukupno 2.647,81 eura, te troškovi prijevoza u iznosu od ukupno 654,32 eura, što čini ukupan neto iznos od 3.302,13 eura. Doprinosi iz plaće, porez i prirez za navedeno razdoblje iznose 30.434,04 eura.
17. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Ovaj sud je nalaz i mišljenje vještaka Lidije Tkalec Gradinščak u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.
18. Obzirom da je tuženica primala naknadu plaće u spornom razdoblju za vrijeme dok nije radila, na što je imala pravo temeljem pravne osnove koja je otpala nakon što je tuženica pravomoćno odbijena sa zahtjevom za prestanak uznemiravanja i zaštite od diskriminacije na radnom mjestu, ista je obvezna vratiti primljeni iznos uz primjenu pravila stečenog bez osnove u smislu odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, u daljem tekstu: ZOO) i čl. 1115. ZOO.
19. Međutim, valja ukazati da tužitelj od tuženice ima pravo potraživati onu imovinu koju je tuženica zaprimila s osnove koja je naknadno otpala. U konkretnom slučaju u imovinu tuženice nisu prešli novčani iznosi koji su s računa tužitelja isplaćeni na ime poreza i prireza na dohodak i na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje. Stoga tuženica nije niti u obvezi vratiti tužitelju te iznose. Naime, poslodavac koji isplaćuje plaću obveznik je obračunavanja i obveznik je plaćanja svih doprinosa (čl. 19. st. 2. Zakona o doprinosima ''Narodne novine'' broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14) odnosno on je obveznik uplate poreza na dohodak nesamostalnog rada (čl. 45. Zakona o porezu na dohodak ''Narodne novine'' broj 177/04, 73/08, 70/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 183/14, 143/14 i 136/15). Stoga poslodavac nije niti ovlašten u slučaju plaćanja poreza i prireza i doprinosa po osnovi koja je kasnije otpala, zahtijevati od radnika povrat plaćenih iznosa. Navedene zakonske odredbe ovlašćuju poslodavca da plaćene iznose zahtjeva od primatelja tih uplata (a ne od radnika koji nije niti primio te uplate).
20. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1308/2021 od 4.10.2022., kao i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 596/2021 od 7.3.2023. Navedeno pitanje, upravo zbog različitih shvaćanja, razmatrano je i na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 28.2.2023., na kojoj je prihvaćeno pravno shvaćanje koje glasi: "Nakon što je ukinuta ili preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u bruto iznosu, pored obveze vraćanja poslodavcu uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez pravne osnove iz čl. 1111, st. 3. ZOO/05, radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i za vraćanje obveznih doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela ili ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave".
21. Slijedom navedenog, tužitelju pripada iznos od 119.175,21 eura za koji iznos iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da postoji dokumentacija i dokazi o uplati tuženici, nadalje pripada mu isplaćeni iznos od ukupno 3.302,13 eura koji iznos obuhvaća isplaćene prigodne nagrade u iznosu od 2.647,81 eura i trošak prijevoza u iznosu od 654,32 eura. Tužitelju ne pripada iznos od 30.434,04 eura koji se odnosi na uplaćene doprinose iz plaće, porez i prirez za utuženo razdoblje.
22. Nadalje, tužitelju pripadaju zatezne kamate od 2.5.2023. na temelju odredbe čl. 1115. ZOO.
23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I., II. i III. izreke ove presude.
24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 2., čl. 155. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).
25. Odredbom čl. 154. st. 2. propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
26. Tužitelj je u ovom sporu s osnovom zahtjeva usp io u cijelosti, dakle u omjeru od 100% sa zahtjevom za povrat isplaćenih naknada plaća. Međutim, tužitelj je zatražio bruto iznos isplaćenih naknada plaća, a prema ocjeni ovog suda pripada mu neto iznos, pa je u tužitelj s visinom tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 79,66%.
27. Zbrajajući 100% osnove s kojom je tužitelj usp io te 79,66 % visine njegovog potraživanja te matematičkom operacijom dijeljenja na 2, dolazi se do rezultata da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 89,83%.
28. Stoga je za zaključiti da je tuženica u sporu uspjela s omjerom od 10,17%, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP oduzeo od postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio postotak tuženice koja je u manjoj mjeri uspjela te je dobio omjer od 79,76 %.
29. Tako su tužitelju prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu priznati troškovi za:
- sastav tužbe, u iznosu od 2.302,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife,
- sastav podnesaka od 26.9.2023., 4.3.2024., 10.10.2024., 21.10.2024., 16.12.2024. i 9.5.2025. svaki u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.3. Tarife,
- sastav obrazloženog podneska od 3.11.2023., 12.12.2024., 12.5.2025. i 22.9.2025. svaki u iznosu od 2.302,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,
- zastupanje na ročištima od 12.12.2024. i 30.1.2026. svako u iznosu od 2.302,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife.
30. Dakle tužitelju su priznati troškovi za zastupanje u iznosu od 14.112,00 eura uz PDV, što iznosi 3.528,00 eura, odnosno ukupno 17.640,00 eura. Uzimajući uspjeh u sporu od 79,76 %, tužitelju je pripada omjer od 14.069,65 eura, na koji iznos valja dodati troškove vještačenja od 500,00 eura te sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 663,61 eura i presudu u iznosu od 663,61 eura. Prema tome, tužitelju pripadaju troškovi u iznosu od 15.897,17 eura. Tužitelju nisu priznati daljnji troškovi za zastupanje u iznosu od 3.736,13 eura.
31. Tužitelju na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.
32. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. IV. , V. i VI. izreke ove presude.
U Zagrebu 10. ožujka 2026.
Sutkinja
Martina Sučević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku