REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4026/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Dejan Bogdanović, odvjetnik u Zagrebu, Bele Čikoša 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/22- 01/271, URBROJ: 513-04-24-2 od 17. srpnja 2024.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi te da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju presude. III Nalaže se tuženiku OIB: 18683136487, da tužiteljici OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR-a (dvijetisućepetsto eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/22- 01/271, URBROJ: 513-04-24-2 od 17. srpnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb KLASA: UP/I-410-23/2022- 013/00073, URBROJ: 513-007-01-06-2022-0002 od 11. lipnja 2022.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 11. lipnja 2022. tužiteljici se utvrđuje porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2021. godinu i to porezna osnovica u iznosu od 194.163,23 kn, porez na dohodak u iznosu od 38.832,65 kn i prirez porezu na dohodak u iznosu od 6.989,88 kn, ukupno porez i prirez u iznosu od 45.822,53 kn. Tužiteljici se nalaže platiti utvrđeni iznos poreza i prireza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava u roku od 15 dana od dana primitka rješenja kao jednokratnu obvezu na broj računa naznačen u rješenju te se na nepravodobno uplaćen iznos poreza i prireza obračunava i plaća zatezna kamata.

3. Tužiteljica u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe kako se u postupku koji je prethodio osporavanom aktu nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. U bitnom ističe da je prodala stan u [adresa] 20. ožujka 2020. i to za iznos od 95.000,00 eura, nakon čega je kupila predmetni stan 28. rujna 2020. za 392.033,35 kn, odnosno za 51.973,00 eura, koji je bio u jako lošem stanju. Nastavno navodi da je prava namjera kupnje bila da se u predmetni stan useli njezin unuk RF, te je iz tog razloga i izvršena kompletna adaptacija kupljenog stana, a koje poslove oko adaptacije i uređenja stana je vodio i nadzirao sin tužiteljice OF, koji je osobno, u ime i za račun tužiteljice isplatio za adaptaciju predmetnog stana kao i novi namještaj iznos od otprilike 28.000,00 eura. Nadalje, navodi da njezin unuk zbog toga što se predmetni stan nalazi na 8. katu zgrade i zbog učestalog kvarenja lifta, nije htio živjeti u istom pa je stan prodala praktički za cijenu koliko je bila cijena koštanja te uređenja istog. Slijedom navedenog, smatra da je nakon prodaje predmetnog stana u odnosu na uloženo u uređenje i namještaj ostvarila eventualnu dobit od otprilike 3.000,00 eura, a kada se odbije porez koji je platila na promet nekretnina u iznosu od 11.761,00 kn (1.578,00 eura), vidljivo je da je eventualna dobit tužiteljice otprilike 1.422,00 eura. Predlaže provesti kombinirano građevinsko financijsko vještačenje na okolnost visine utrošenih novčanih sredstava za adaptaciju stana, saslušati sina tužiteljice ZF kao i agenticu za nekretnine PF te izvršiti uvid u osporeno rješenje i priložene fotografije stana prije i poslije adaptacije. Slijedom navedenog, predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela .

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je sud održao usmenu i javnu raspravu dana 3. ožujka 2026. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici osporenim rješenjem prvostupanjskog tijela od 11. lipnja 2022. utvrđen ukupan porez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i prirez za 2021. godinu u iznosu od 45.822,53 kn za otuđenje nekretnine opisane kao stan br. 132 na 8. katu desno, površine 39,12 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], E-170, k. o. [katastarska općina], u Zagrebu, Sv. Mateja 5, upisane u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], upisan u zemljišnoknjižni uložak: [broj ZK uloška], adresa nekretnine: Zagreb, Sv. Mateja 5 (dalje: Nekretnina).

8.1. Pritom je iznos primitka utvrđen prema cijeni od 630.577,08 kn iz ugovora o kupoprodaji sklopljenog 25. svibnja 2021. godine između tužiteljice i kupca SF iz [adresa], temeljem kojeg je utvrđena osnovica za obračun poreza na promet nekretnina.

8.2. Izdatak je utvrđen temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog između tužiteljice i ŠF od 28. rujna 2021. na način da je utvrđena osnovica za obračun poreza na promet nekretnina prema vrijednosti iz ugovora u iznosu od 392.033,35 kn i plaćen je porez na promet nekretnina u iznosu od 11.761,00 kn. Rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda od trenutka kada je nastao izdatak do trenutka kada je ostvaren primitak utvrđen je u iznosu od 20.581,19 kn i troškove otuđenja nekretnine utvrđeni su u iznosu od 12.038,31 kn. Slijedom navedenog, utvrđen je ukupni izdatak u iznosu od 436.413,85 kn.

8.3. U odnosu na račune koje je tužiteljica dostavila u postupak radi utvrđivanja izdataka, u svezi istih je utvrđeno da se nedvojbeno može utvrditi samo trošak tužiteljice u iznosu od 12.038,31 kn, koji se odnosi na račun izdan od Vnuk produkt d.o.o.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica stekla u vlasništvo predmetnu Nekretninu temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. rujna 2020. te da je istu otuđila temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2021.

10. Međutim, sporno je da li je tužiteljica u konkretnom slučaju dužna platiti porez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava kako je to određeno osporenim rješenjem.

11. Prema članku 56. ZPD-a dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja kuća, stanova, soba i postelja te objekata za robinzonski smještaj putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

12. Prema članku 58. stavku 1. ZPD-a dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave te troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci. Stavkom 2. istog članka propisano je da se dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave odnosno nakon dvije godine od dana kada je nekretnina osposobljena za uporabu, ako je nekretnina izgrađena, rekonstruirana ili je promijenila oblik i namjenu.

13. Sukladno članku 66. stavku 4. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, dalje: OPZ) smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

14. Predmet ovog spora je otuđenje nekretnine unutar roka od dvije godine od dana stjecanja slijedom čega je tužiteljici utvrđena porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnine i imovinskih prava za 2021. godinu. Sud nalazi kako je tužiteljica zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 28. rujna 2020., ovjerenom po javnom bilježniku Željki Maroslavac, pod brojem: OV-21380/2020 temeljem kojeg je kupila predmetnu Nekretninu od ŠF za iznos kupoprodajne cijene od 392.033,15 kn. Također, da je dana 25. svibnja 2021. temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine, ovjerenom po javnom bilježniku Brozović Škrinjarić Štefici, poslovni broj: OV-5695/2021 dana 25. svibnja 2021. predmetnu Nekretninu prodala kupcu SF za iznos kupoprodajne cijene od 630.577,08 kn. Dakle, tužiteljica je stekla predmetnu Nekretninu ugovorom od 28. rujna 2020. i istu otuđila ugovorom od 25. svibnja 2021., čime je ispunjen uvjet koji propisuje članak 58. ZPD-a te je došlo do otuđenja predmetne nekretnine unutar roka od dvije godine od dana stjecanja.

15. Tuženik je odbio žalbu tužiteljice sa obrazloženjem da se tužiteljičini navodi o ulaganju u predmetnu nekretninu koje je potkrijepila računima i fotografijama ne mogu prihvatiti kao osnovani budući dostavljena dokumentacija ne predstavlja vjerodostojne dokaze u smislu članka 66. stavka 4. OPZ-a jer iz priloženih računa nije vidljiv naziv kupca niti mjesto isporuke te se isti ne mogu priznati kao vjerodostojni dokazi o ulaganju u predmetnu nekretninu, osim jednog računa od dobavljača Vnuk Produkt d.o.o. od 26. siječnja 2021. u iznosu od 12.038,31 kn

16. Međutim, sud ne prihvaća takvo stajalište jer nalazi da je tužiteljica priložila fotografije predmetne Nekretnine u stanju kada je istu kupila i fotografije iste nakon izvršenog ulaganja, kao i račune kojima dokazuje ulaganje u predmetnu Nekretninu.

17. Predmet je vraćen na ponovni postupak tuženiku koji će u ponovnom postupku odlučiti o žalbi tužiteljice protiv poreznog rješenja od 11. lipnja 2022., na način da će izvršiti uvid u fotografije koje prileže spisu tuženika, kao i račune koje je tužiteljica dostavila, a s obzirom da su priloženi računi izdani u periodu od dana stjecanja predmetne Nekretnine do datuma njezinog otuđenja. Pritom se tijelu napominje da sukladno članku 66. stavku 4. OPZ-a, kod predmetnih računa treba uzeti u obzir njihovu narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje su računi sastavljeni, odnosno izdani i utvrditi da li je materijal koji je kupljen prema računima korišten za adaptaciju predmetne nekretnine.

18. Sukladno tome, tuženik će u ponovnom postupku donijeti odluku o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja od 11. lipnja 2022. pridržavajući se pravnog shvaćanja suda iznesenog u točki 17. obrazloženja presude.

19. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.

20. Budući da je tuženik izgubio spor dužan je tužitelj ici nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika. Tužiteljici je kao opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. ZUS-a priznat trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 1.000,00 EUR i trošak pristupa na raspravu 3. ožujka 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR uvećano za pripadajući PDV, u sveukupnom iznosu od 2.500,00 EUR uz primjenu Tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

21. Stoga je, temeljem članka 148. stavka 4. odlučeno kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavku 1. ZUS -a.

Dna:

1. Odvjetnik Dejan Bogdanović, Zagreb, Bele Čikoša 5

2. Ministarstvo financija RH, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, uz spis tuženika

3. U spis