Poslovni broj: Pn-188/2025-32

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, na prijedlog sudske savjetnice Tee Pušić, u pravnoj stvari tužiteljice RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, protiv tuženika TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Tokiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplatiti tužiteljici s naslova neimovinske štete iznos od 750,00 € uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja ove tužbe pa do potpune isplate i to zateznu kamatu po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplatiti tužiteljici s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 50,00 € uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja ove tužbe pa do potpune isplate i to zateznu kamatu po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplatiti tužiteljici s naslova imovinske štete iznos od 193,27€ uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 07.06.2024.g. (datum nakon fizičkog nasrtaja) pa do potpune isplate i to zateznu kamatu po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude nadoknaditi tužiteljici prouzročeni joj parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate i to zateznom kamatom po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 1.687,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 8. siječnja 2025. u [adresa], u kući na adresi [adresa], došlo prvo do verbalnog pa potom i do fizičkog nasrtaja tuženika na tužiteljicu.

Da je tom prigodom tuženik gurnuo tužiteljicu te da se ona uslijed pada ozlijedila što je evidentirano u nalazu hitnog prijema od istoga dana. Navodi da to nije prvi put da tuženik, a i njegova supruga, fizički nasrću na tužiteljicu.

Da je zbog posljedica fizičkog nasrtaja trpjela bolove te joj je zaostao i određeni stupanj invaliditeta. Da joj je bila potrebna tuđa pomoći i njega te da je imala troškove liječenja.

Potražuje 750,00 eura na ime naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti, 50,00 eura na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege te 193,27 eura na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja, sve uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te predlaže tužbu odbiti uz osudu tužitelja na snošenje parničnog troška.

Navodi da se tužba temelji isključivo na iskazu tužiteljice bez ijednog objektivnog dokaza o postojanju štetnog događaja.

Da navodni incident od 8. siječnja 2025. nije potvrđen nikakvim izvidom nadležnih tijela niti je predložen ijedan svjedok koji bi podržao tvrdnje tužiteljice. Da medicinska dokumentacija nije dokaz o uzroku, nego samo o eventualnoj posljedici. Navodi da sve što postoji u postupku su tvrdnje jedne strane s nizom kontradikcija i subjektivnih procjena. Navodi da tužiteljica predlaže vještačenje, a da prethodno nije dokazala ni da se događaj uopće dogodio.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 7-8 spisa), račun KBC Split (list 9 spisa), foto i video dokumentaciju (list 10-14 i 30-43 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice na ročištu za glavnu raspravu 3. srpnja 2025. (list 50-52 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženika i svjedokinje VZ na ročištu za glavnu raspravu 3. listopada 2025. (list 55-58 spisa), te je izveden dokaz zaprimanjem usmenih nalaza i mišljenja po sudskim vještacima spec. ortopedu dr. Danči Tripalo i spec. psihijatru dr. Nikoli Sikirici na ročištu za glavnu raspravu 20. siječnja 2026. (list 66-68 spisa).

4. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za naknadom neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege te po osnovi troškova liječenja, a koju štetu trpi kao posljedicu pada uslijed fizičkog nasrtaja-guranja koje se dogodilo 8. siječnja 2025. od strane tuženika.

7. Među strankama nije sporno da su se 8. siječnja 2025. stranke istovremeno nalazile u kući na adresi [adresa] te da je između stranaka došlo do verbalnog sukoba.

Među strankama nije ni sporno da je tužiteljica pala ispred sporednog ulaza u kuću, pokraj vanjskog tuša, gdje se nalaze stepenice.

8. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik gurnuo tužiteljicu te je li taj pad uzrokovao nastanak kakve materijalne i nematerijalne štete za tužiteljicu. Dakle, prvenstveno je sporno postojanje štetne radnje, a posljedično i postojanje uzročno-posljedične veze između štete radnje i štete. Podredno, među strankama je sporna i visina štete.

9.1. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9.2. Prema odredbi članka 19. stavka 2. ZOO-a propisano je da se pod pravima osobnosti kada je u pitanju fizička osoba razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

9.3. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. U skladu sa člankom 1100. ZOO-a tužitelju bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir posebno njezinu težinu i trajanje, nije neznatna.

9.4. Odredbama članaka 1085. stavaka 1. i 4. te članka 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu naknade materijalne štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da će sud, između ostalog, dosuditi oštećenom naknadu u novcu kad on to zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija oštećenom dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (potpuna naknada).

Odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u svezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

10.1. Čitanjem računa izdanog od KBC Split dana 8. siječnja 2025. proizlazi da je isti izdan tužiteljici za pružene usluge po dolasku na Objedinjeni hitni kirurški prijam 8. siječnja 2025. u iznosu od 193,27 eura.

10.2. Pregledom fotografija koje je tužiteljica dostavila u spis utvrđeno je da su se stranke 8. siječnja 2026. istovremeno nalazile u kući i ispred kuće na adresi [adresa].

Da je riječ o prizemnici te da postoje dva ulaza u kuću, glavni ulaz na prednjoj strani kuće te sporedni ulaz s bočne strane kuće, kraj kojeg ulaza se nalazi vanjski tuš do kojega se dolazi niz dvije stepenice (slika na stranici 32 spisa).

10.3. Pregledom videozapisa koje je tužiteljica dostavila u spis utvrđeno je da je tužiteljica na jednom od snimaka rekla tuženiku kako će ga snimiti te se vidi kako tuženik prilazi tužiteljici. Također, utvrđeno je da je jedna od snimki nastala u trenutku pada tužiteljice jer se jasno čuje njezino vikanje, ali iz snimke nije razvidno je li tužiteljica pala sama ili ju je tuženik gurnu.

10.4. Na ročištu za glavnu raspravu 3. srpnja 2025. izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice koja u svom iskazu u bitnome navodi kako je 8. siječnja 2025. u dogovoru sa odvjetnikom otišla do kuće kako bi fotografirala stanje u kući prije određenog očevida.

Da se tuženik pojavio kada je ušla u svoju sobu te je počeo vrijeđati, što je ona ignorirala te krenula prema kuhinji.

Da ju je tuženik slijedio i rekao joj da ne može ići u kuhinju, da je to njegova soba te je počeo napadati. Navodi da ne zna koliko je dugo trajala njihova borba te da su snimke koje ima nastale u toj borbi.

Navodi da se napad dogodio ispred kuće, ispod vanjskog tuša koji se nalazi kod ulaza u kuhinju, da se tamo našla na podu na leđima, ali da ne znam kako se tamo našla i zašto u toj borbi i naguravanju za njezin telefon. Da se u jednom trenutku našla na podu ispod tuša te vikala "u pomoć".

Da joj je tuženik uzeo telefon, a da je ona pobjegla. Navodi da je tada srela njegovu suprugu i kćer, da ju je njegova supruga počela vrijeđati, ali da ne zna što joj je točno rekla.

Da je potom otišla na policiju i sve im ispričala, da je policija htjela privesti tuženika, ali da je ona rekla da ga ne privode te da su potom policajci otišli po njezin telefon. Navodi da joj u policiji nisu dali nikakvu ispravu ili zapisnik.

Da je par sati nakon otišla u bolnicu jer je osjećala bol u glavi i leđima pa je to htjela provjeriti. Navodi da je uzimala analgetike desetak dana, za koje nije sačuvala račun.

10.5. Na ročištu za glavnu raspravu 3. listopada 2025. izveden je dokaz saslušanjem tuženika koji u svom iskazu u bitnome navodi kako je toga dana bio sam u kući u svom djelu koji ima poseban ulaz te da je tada došla tužiteljica koja je zaključala svoj dio kuće te došla u njegovu prostoriju i rekla da će ga snimati. Da je tada krenula put nazad, a kako se radi o djelu kuće koji ima stepenice da je pala na zadnjicu. Da se pad dogodio ispred kuće, pokraj vanjskog tuša, gdje postoji nekoliko stepenica.

Navodi da joj je u tom trenutku ispao i mobitel, da ga je on podigao kako bi joj ga vratio, međutim da je ona ljuta i nervozna napustila kuću te se nije ni osvrnula. Navodi da je potom nazvao svoju drugu sestru da joj kaže da je telefon tužiteljice u kući, međutim vrlo brzo nakon toga došla je policija. Navodi da je tada u nekom trenutku došla i njegova supruga međutim navodi da se ne može sjetiti kada točno i što je ona vidjela.

Da u prvom trenutku kada je policija došla nije znao razlog dolaska policije, odmah je policiji predao telefon tužiteljice te su on i supruga otišli na ispitivanje u prostorije policije. Tamo je saznao kako je tužiteljica prijavila da ju je gurnuo i vrijeđao. Da je ona očigledno smatrala da joj on neće vratiti telefon te da će ga možda i uništiti, a što mu nije bila namjera.

Navodi da je nakon pada tuženice uočio telefon na podu te ga podigao i pokušao predati tužiteljici, međutim da je ona ustala i otišla bez da je uzela svoj telefon.

Navodi da tijekom cijelog sukoba nikada nije bio u fizičkom kontaktu s tužiteljicom, da je tužiteljica pala u trenutku kada je on krenuo prema njoj, ali da je bio udaljen od tužiteljice oko 2-3 metra u trenutku kada je ona pala.

Da joj nije pomogao da ustane jer nije imao vremena jer se ona odmah ustala. Navodi da ne zna zašto je tužiteljica bježala.

10.6. Na ročištu za glavnu raspravu 3. listopada 2025. izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje VZ, supruge tuženika, koja u svom iskazu u bitnome navodi da je bila nazočna samom kraju sporne situacije, jer je dolazila s kćerkom te se našla na vrhu stepenica u dvorištu kada se začula tužiteljica da viče u pomoć i trči prema njima.

Navodi da je u tom trenutku vidjela supruga kako doziva tužiteljicu pozivajući je da joj je ostao telefon, međutim da je tužiteljica otišla.

Da je suprug potom nazvao svoju drugu sestru kako bi joj rekao da je telefon tužiteljice u kući u kuhinji međutim da su uskoro došla dva policajca te su ih počeli ispitivati što se dogodilo, je li tko tukao tužiteljicu te su im predali njezin telefon. Navodi da ih je nakon par sati policija pozvala radi davanja iskaza, međutim da ona nije dala iskaz, jer joj je rečeno da nije potrebno te da će ga dati na sudu ukoliko bude trebalo. Navodi kako je tužiteljica bila u dobrom stanju, trčala je i vikala. Da kada se popela u kuću i vidjela telefon, njezin suprug je bio blizu ulaza u kuću par metara.

Navodi da s radi o neravnom terenu sa par stepenica koje vode do tušta te da misli kako se telefon nalazio pokraj kanalice od tuša, odnosno na podu. Na posebno pitanje pun. tužiteljice živi li u toj kući, svjedokinja je odgovorila da ne živi u toj kući, već da je ponekada koriste te da su se u tom trenutku našli u kući kako bi uzeli kofer jer su se spremali na putovanje.

Na daljnje pitanje pun. tužiteljice zašto ste je došla odvojeno u kuću od tuženika, svjedokinja je odgovorila da je tuženik prvi otišao, ali da je potom njihova kćer odlučila da želi uzeti neki drugi kofer pa su došle naknadno i one.

Navodi da nije znala da će tužiteljica biti tamo, jer da je znala da će tužiteljica doći ne bi dolazila jer da svaki njezin dolazak rezultira kaznenim prijavama, pozivima policiji.

10.7. Na ročištu za glavnu raspravu 20. siječnja 2026. izveden je dokaz zaprimanjem usmenih nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Danči Tripalo, ortopeda i dr. Nikole Sikirice, psihijatra.

Iz nalaza i mišljenja dr. Danči Tripalo, ortopeda, proizlazi kako spisu prileži samo jedan nalaz od 8. siječnja 2025., koji opisuje da je tužiteljica napadnuta od druge osobe te da je tom prilikom pala i dobila udarac u glavu i donji dio leđa. Da se kod pregleda tužila na bolnost u predjelu donjeg dijela leđa i zdjelice te ju je boljela glava. Da nije gubila svijest i da je neurološki sve bilo uredno, napravljen je RTG donjeg dijela kralježnice, kojoj nije pokazao znakove svježe koštane traume. Sudska vještakinja navodi da u spisu nije dostavljen zdravstveni karton tužiteljice te da on nije niti potreban, jer se radi o lakšim tjelesnim ozljedama, koje nisu dovele do umanjenja životnih aktivnosti, tj. nisu dovele do trajnih posljedica. Navodi da je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 3-4 dana i još slabog intenziteta 1 tjedan, što navodi u takvom obimu po vrsti ozljede i po nalazima koji nisu nakon toga rađeni jer tužiteljica nije tražila dodatne kontrole.

Navodi da tuđa njega i pomoć nije bila potrebna, da se tužiteljica samostalno kretala. Da tužiteljica nije osiguranica naše države, stoga joj je KBC izdao račun za taj jedan pregled. Na poseban upit iskazuje da je ozljeda u obliku udarca. Iz nalaza i mišljenja dr. Nikole Sikrice, psihijatra, proizlazi da je po navodima iz tužbe došlo do fizičkog konflikta te da je tužiteljica tom prilikom zadobila tjelesne ozljede. U spisu ne pronalazi psihijatrijske nalaze koji bi govorili u prilog da je kod tužiteljice došlo do razvoja simptoma dostatnih za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja.

Navodi da je unatoč tome, normalno i psihološki razumljivo da će osoba trpjeti određene neugodne emocionalne reakcije zbog traumatskog događaja i opisanih zdravstvenih posljedica te je mišljenja da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju od nekoliko sekundi, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta od 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do tjedan dana te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna te da trajnih povreda duševnog integriteta nije bilo.

11. Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja podneskom od 22. siječnja 2026. smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 150,00 eura, međutim tuženik se nije usuglasio sa smanjenjem.

Kako se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe prema članku 193. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), a tuženik nije dao pristanak na djelomično povlačenje, to je trebalo i o navedenom dijelu meritorno odlučiti.

12. S obzirom na to da je između stranaka sporna osnova, trebalo je prvenstveno odlučiti o navedenome.

Naime, jedne od osnovnih pretpostavki odgovornosti za štetu jesu postojanje štetne radnje i uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete. Međutim, ukoliko se ne dokaže postojanje uzročno-posljedične veze nema niti štetnikove odgovornosti za štetu.

Postojanje štetne radnje, a nastavno i uzročno-posljedične veze se ne predmnjeva, stoga je na tužiteljici, sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, bio teret dokazivanja njihova postojanja.

Iz svih iznad navedenih dokaza nesporno proizlazi da je između stranaka došlo do verbalnog sukoba, međutim, tužiteljica tijekom postupka ničim nije dokazala štetnu radnju, odnosno da je tuženik nju gurnu te da je ona upravo zbog tog guranja od strane tuženika pala i zadobila tjelesne ozljede opisane od strane vještaka. Sami iskaz tužiteljice nije dokaz na kojem se može utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva.

S obzirom na to da u spisu postoje samo iskazi parničnih strankama koji su suprotni i kako ne postoje neposredni očevidci samog trenutka pada tužiteljice, ovaj sud je zaključio da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala štetnu radnju, a posljedično ni uzročno-posljedičnu vezu između navodne štete radnje i nastalih tjelesnih ozljeda.

Za napomenuti je kako je pregledom videozapisa koje je tužiteljica dostavila u spis utvrđeno da je tužiteljica na jednom od snimaka kazala tuženiku kako će ga snimiti te se na toj snimci vidi kako tuženik prilazi tužiteljici. Također, na jednoj od snimaka razvidno je da je u trenutku njezina nastanka tužiteljica padala jer se jasno čuje njezino vikanje, ali iz snimke nije razvidno je li tužiteljica pala sama ili ju je gurnu tuženik.

S obzirom na sve iznad navedeno, tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.

13.1. Odluka o trošku donesena je u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a te Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, to mu je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 75 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), sastava podneska od 17. travnja 2025. od 75 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na ročištu 23. lipnja 2025. od 75 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu 3. srpnja 2025. od 75 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu 3. listopada 2025. od 75 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu 20. siječnja 2026. od 75 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), sastava podneska od 20. siječnja 2026. od 75 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), sastava podneska od 13. veljače 2026. od 75 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), sastava podneska od 13. veljače 2026. od 75 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), odnosno ukupno 675 bodova, što uvećano za vrijednost boda iznosi 1.350,00 eura.

Na navedeni iznos tuženiku je priznat i PDV od 25 % koji iznosi 337,50 eura. Dakle, ukupni priznati trošak postupka tuženika iznosi 1.687,50 eura.

13.2. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer je sukladno odredbi članka 4. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama propisano da obveza plaćanja pristojbe nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, a kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu to je navedena obveza na tužiteljici.

14. Slijedom svega iznad navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

U Splitu, 10. ožujka 2026.

Sudac

Tomislav Bago

Sudska savjetnica

Tea Pušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.