REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-645/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , koju zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, koje zastupa punomoćnik Bojan Jovanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Domagoja Rukavine - odvjetnika i punomoćnika tuženika Bojana Jovanovića - odvjetnika, dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.600,00 eur sa zateznim kamatama od 16. studenog 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa 4.199,71 eur sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 800,00 eur od 16. studenog 2023. do isplate,

- 128,74 eur od 9. studenog 2022. do isplate,

- 2.520,41 eur od 11. studenog 2022. do isplate,

- 34,51 eur od 22. studenog 2022. do isplate,

- 66,36 eur od 29. studenog 2022. do isplate,

- 67,69 eur od 20. prosinca 2022. do isplate,

- 70,00 eur od 18. veljače 2023. do isplate,

- 35,00 eur od 21. travnja 2023. do isplate,

- 477,00 eur od 13. lipnja 2023. do isplate.

III Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 naknaditi tužiteljici IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 924,08 eur sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječa jnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 1. studenog 2022. godine u Zagrebu, na polaznom stajalištu autobusa na groblju Mirogoj dogodila nezgoda na način da je zbog većeg broja putnika te neravne podloge sačinjene od dasaka, tužiteljica prilikom ulaska u autobus izgubila ravnotežu i pala s drvenog podesta koji nije imao zaštitnu ogradu te zadobila teške tjelesne ozljede te da joj je odmah pružena hitna medicinska pomoć. Tužiteljica navodi da je u navedenoj nezgodi zadobila tjelesne povrede uslijed kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog čega je trpjela fizičke bolove, strah, a zaostalo je i smanjenje životne aktivnosti, da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna kroz cijelo vrijeme liječenja te da je imala troškove liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u iznosu od 3.399,71 eur, da se tuženiku obratila s odštetnim zahtjevom dana 16. studenog 2023. godine te da joj je tuženik u mirnom postupku platio iznos od 5.000,00 eur. Slijedom navedenog, tužiteljica zahtjeva naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 4.400,00 eur sa zateznim kamatama od 16. studenog 2023. do isplate te naknadu imovinske štete u iznosu od 3.399,71 eur sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od isplate uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je Zagrebački holding d.o.o. u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja, a osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da nije sporno da se tužiteljica u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji joj je na ime naknade štete isplatio nesporan iznos od 5.000,00 eur. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju te smatra da je isplatom navedenog nespornog iznosa u cijelosti ispunio obvezu za svojeg osiguranika zbog čega se svako daljnje potraživanje tužiteljice, kako na ime glavnice, tako i na ime zateznih kamata ukazuje neosnovanim. Tuženik ističe kako je tužiteljica čitavo liječenje mogla obaviti na teret HZZO-a te kako se tužiteljica na vlastitu inicijativu liječila u privatnoj klinici. Tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata budući da ne postoji obveza tuženika prema tužitelj ici za isplatu daljnjeg iznosa naknade štete, stoga isti nije ni mogao pasti u zakašnjenje , osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljičina zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužiteljica nije uz tužbu dostavio dokaz da je istu plaća la pa se pretpostavlja da su joj istu pružali ukućani, a s obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate da se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Zaključno tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: fotografije (list 5-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 9-32 spisa), fotografije (list 34-37 spisa), račune i ponudu (list 38- 45 spisa), odštetni zahtjev uz potvrdu Hrvatske pošte o primitku (list 46-48 spisa), izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću, izveo dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka dr. Miljenka Franića i izveo dokaz saslušanjem tužiteljice.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale u štetnom događaju od 1. studenog 2022. i to neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te imovinske štete po osnovi troškova liječenja.

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

6. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi sljedeće:

- na fotografijama je prikazano mjesto štetnog događaja,

- iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica 1. studenog 2022. pala na ulasku u ZET autobus i ozlijedila lijevi ručni zglob,

- da je tužiteljica 16. studenog 2023., poštom preporučeno, predala tuženiku odštetni zahtjev.

9. Tužiteljica je iskazala da je čekala autobus za odlazak s Mirogoja i u trenutku kada je autobus došao da je krenula horda ljudi da što prije uđe u autobus i da ju je netko gurnuo, pri čemu da nije stajala u gužvi već na drvenom podestu za ulazak u autobus na kojem podestu nema ograde i kako ju je netko gurnuo da je pala na leđa i lupila lijevom rukom po rubu drvenog podesta, a ruka joj je preko tog ruba podesta udarila i na zemlju, da taj podest nije visok, možda par cm, da joj je iskočila kost od ruke te ju je hitna odvezla na Rebro gdje su ju snimili, rastezali ruku da bi pokušali namjestiti kost i stavili longetu te su joj rekli da za osam do deset dana dođe na kontrolu, da longeta nije bila ravna nego podignuta te da je otišla u Akromion gdje su joj rekli da mora na operaciju obavezno jer da inače ruku neću moći koristiti, da je otišla na operaciju koju je platila i puno terapija da je koristila od čega je jedan dio terapija platila, a jedan dio preko socijalnog, da su joj u vremenu nakon ozljede pomoć pružali muž, sin i snaha. Na posebno pitanje punomoćnik tuženika je li otišla na kontrolu 9. studenog 2022. kada je bila naručena tužiteljica je iskazala da nije otišla na kontrolu iz razloga što prije nego što je bila naručena na kontrolu 9. studenog 2022. je otišla u Akromion gdje su joj rekli da hitno mora na operaciju, a i iz razloga jer su joj na Rebru istezali ruku i šivali na živo, na Rebro da je išla nakon jedno godinu dana radi kontrole zdjelice jer je bila napuknuta pa su joj usput i ruku pogledali kada je pitala liječnika što bi bilo s njezinom rukom da je samo ostala u longeti te mu pokazala rendgen slike ruke koju su joj napravili na Rebru, na dan pada i rendgen slike iza operacije, na što joj je taj doktor rekao da bi ruka bila nefunkcionalna da je ostala samo u longeti.

10. U nalazu i mišljenu stalnog sudskog vještaka doc.dr.sc. Miljenka Franića, dr.med. opisuju se ozljede koje je tužiteljice zadobila, tijek liječenja tužiteljice te nalaz dobiven pregledom te je iz istog razvidno da je tužiteljica rođena 1946. te da je u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom u području lijevog ručnog zgloba i šake. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica liječenja i obrađivana po traumatologu, ortopedu te fizijatru te u dva navrata operacijsko liječenje, a u više navrata provedena je fizikalna terapija i da su navedene ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem uzevši u obzir priloženu medicinsku dokumentaciju. Vještak u mišljenju navodi da nakon završenog liječenja kod tužiteljice zaostaju bolne i ograničene kretnje lijevog ručnog zgloba u slabijem stupnju, oslabljena GMS lijeve šake, ne može form irati lijevu šaku, povremeno bolovi u sakrumu te da je mišljenja da se zdravstveno stanje tužiteljice u svezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stabiliziralo 31.8.2023., a uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da nakon navedene palčane kosti te sakruma smanjuju životnu aktivnost tužitelj ice za 13% te će u tom postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu , da je tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji tjelesnog ozljeđivanja bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabijeg intenziteta 40 dana, bol jakog intenziteta imao je 4 dana, srednje jakog intenziteta 30 dana, a manjeg intenziteta 50 dana , tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana liječenja , a u periodu od 40 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno te da je naruženje slabijeg stupnja zaostalo obzirom na ožiljak i blažu deformaciju u području distalnog dijela lijeve podlaktice. Vještak je naveo da je svoj nalaz i mišljenje temeljio na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji koju je u nalazu i mišljenju citirao i na kliničkom pregledu koji je obavio za potrebe izrade vještačenja.

11. Tuženik nije prigovorio navedenom nalazu i mišljenju dok je tužitelj istom prigovorio u dijelu ocjene vještaka kako se liječenje moglo obaviti u sustavu HZZO-a.

12. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu dana 5. studenog 2025. stalni sudski vještak dr. Miljenko Franić je iskazao da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja, da je tužiteljici na dan štetnog događaja 1.11.2022. preporučeno neoperacijsko liječenje, a 8.11.2022. da je tužiteljici preporučena i izvršena operacija u području lijevog ručnog zgloba u drugoj ustanovi te je pojasnio da je prilikom zadobivanja sličnih ozljeda moguće i opravdano kako operacijsko tako i neoperacijsko liječenje , a obzirom da je izvršeno operacijsko liječenje da nije više u mogućnost znati i reći kako bi završilo neoperacijsko liječenje. Vještak je naveo da tužiteljica nakon inicijalnog pregleda više nije išla na pregled u prvu ustanovu te također ni ne može znati da li bi i tu bilo preporučeno operacijsko liječenje.

13. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka s usmenom očitovanjem jer je dan na temelju priložene liječničke dokumentacije, pregleda tužiteljice, te nepristrano, u skladu s pravilima struke pri čemu je vještak naveo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom ocjene trajnih posljedica, jačine i trajanja pretrpljenih fizičkih boli i straha, potrebe za tuđom pomoći i njegom te zaostalog naruženja, a prigovore tužitelja vještak je otklonio usmenim iskazom.

14. Odredbom čl. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18, 32/20, dalje u tekstu ZKG) propisano je da su jedinice lokalne samouprave dužne u donošenju i provođenju programa građenja komunalne infrastrukture i programa održavanja komunalne infrastrukture poštovati javni interes i omogućiti ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih interesa na način koji nije u suprotnosti i na štetu javnog interesa (načelo zaštite javnog interesa), odredbom čl. 22. st. 1. ZKG propisano je da održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet, nerazvrstanih cesta, održavanje građevina uređaja i predmeta javne namjene spada u komunalne djelatnosti dok je odredbom čl. 34. st. 1. ZKG propisano da trgovačko društvo obavlja komunalne djelatnosti na temelju odluke o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

14.1. Odredbom čl. 2. st. 1. Odluke o komunalnom redu ("Službeni Glasnik Grada Zagreba" 14/19, 24/19, 22/20, 16/22) propisano je da su površine javne namjene između ostalih i stajališta javnog prijevoza i okretišta - izgrađene i označene prometne površine određene za zaustavljanje vozila i siguran ulazak i izlazak putnika; a odredbom čl. 74. Odluke o komunalnom redu je propisano da javne površine moraju biti uredne i čiste i služiti svrsi za koju su namijenjene.

15. Dovodeći u vezu iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je opisala pad, koji je sud ocijenio kao iskren, životan i uvjerljiv, s utvrđenim uvidom u priložene fotografije, a imajući u vidu da nastanak štetnog događaja među strankama nije sporan, u postupku je kao relevantno utvrđeno da je tužiteljica pri čekanju vozila javnog prijevoza (autobusa) na javnoj površini – stajalištu javnog prijevoza na kojem je drveni podest bez ograde gurnuta od strane ljudi pri njihovom ulasku u autobus uslijed čega je pala na tom drvenom podestu koji nije imao zaštitnu ogradu te je zadobila ozljedu opisanu u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka. Iz rezultata izvedenih dokaza ne proizlazi da bi na strani tužiteljice bilo ikakvog doprinosa štetnom događaju i šteti.

16. Osiguranik tuženika je dužan osigurati održavanje javnih površina tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. U konkretnom slučaju navedeno bi značilo da podest koji se nalazi na stajalištu javnog prijevoza mora biti održavan te mora imati adekvatnu ogradu. Na temelju rezultata izvedenih dokaza sud zaključuje da je štetni događaj uzrokovan zbog propusta osiguranika tuženika u održavanju stajališta na način da isto ima adekvatnu ogradu , a obzirom na izgled istog i da na taj način bude siguran za nesmetano kretanje ljudi prilikom ulaska i izlaska iz vozila javnog prijevoza.

16.1. Upravo navedeni propust osiguranika tuženika je rezultirao ozljeđivanjem tužiteljice, pa postoji odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici, sve temeljem prethodno citiranih propisa i čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" boj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu ZOO).

17. Stoga nisu osnovani prigovori tuženika o suodgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja.

18. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužiteljica povredu opisanu u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka zadobila upravo u štetnom događaju u obimu kako je to vještak utvrdio. Dakle povrijeđeno je njezino pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je za istu nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a te sud nalazi da utvrđena povreda i okolnosti slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih i duševnih boli te straha.

18.1. Imajući u vidu ukupan opseg trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice, karakter nastale povrede, način manifestiranja zaostalih trajnih posljedica te dob i preostali očekivani životni vijek tužiteljice, sud je ocijenio da primjerena naknada zbog povrede prava osobnosti, a obzirom na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, iznosi 3.000,00 eur.

18.2. Cijeneći utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih boli, mjesto povrede i da nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi, sud nalazi da bi tužiteljici, s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti obzirom na pretrpljene fizičke boli, pripadao iznos od 2.000,00 eur.

18.3. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha te dužinu trajanja istog, sud nalazi da bi tužiteljici, s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti obzirom na pretrpljeni strah, pripadao iznos od 1.500,00 eur.

18.4. Cijeneći stupanj zaostalog naruženja, sud nalazi da bi tužiteljici, s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti obzirom na zaostalo naruženje, pripadao iznos od 1.500,00 eur.

19. Slijedom navedenog tužiteljici na temelju odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a, odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a, pripada iznos od 8.000,00 eur na ime neimovinske štete.

20. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka te iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć koju su tužiteljici pružali ukućani i to u ukupnom trajanju od 120 sati. Obzirom na navedeno i kako se cijena jednog sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije, to je sud, imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka, a temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a uzeo kao primjeren iznos od 5,00 eur za jedan sat tuđe pomoći i njege. Slijedom navedenog tužiteljici temeljem odredbe čl. 1089. st. 2. i čl. 1095. ZOO -a osnovano pripada novčana naknada u iznosu od 600,00 eur za pretrpljenu nenovčanu imovinsku štetu.

21. Na temelju rezultata izvedenih dokaza sud je dakle utvrdio da tužiteljici osnovano pripada novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 8.600,00 eur. Kako među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 5.000,00 eur po osnovi naknade štete to je tužitelju dosuđena naknada neimovinske i imovinske nenovčane štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.600,00 eur.

21.1. Zatezna kamata na tako dosuđeni iznos teče od 16. studenog 2023., a kako je to tužitelj zahtijevao, a obzirom se radi o datumu kasnijem od datuma završetka liječenja kako je to naveo vještak u nalazu i mišljenju (31. kolovoz 2023.), pa do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, a po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

23. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih i duševnih boli, straha, karakteru nastale povrede, te dobi i preostalom očekivanom životnom vijeku tužiteljice. Sud je vodio računa i o cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23.1. Kako je tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijevala naknadu neimovinske štete i imovinske nenovčane štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 4.400,00 eur s zateznim kamatama od 16. studenog 2023. do isplate, to je, uvažavajući naprijed navedene okolnosti, zahtjev tužiteljice za naknadu štete preko dosuđenog iznosa, dakle za iznos od 800,00 eur sa zateznom kamatom od 16. studenog 2023. do isplate, valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

24. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosni na imovinsku štetu s osnova liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi-AKROMION Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju, a koja se odnosi na dijagnostičku obradu, operacijsko liječenje, boravak u bolnici sa fizikalnom terapijom, dijagnostikom, lijekovima i bolničkom skrbi te kontrole u ukupnom iznosu od 3.399,71 eur, a prema računima i ponudi te ustanove koji prileže na listovima 38-45 spisa, sud ocjenjuje kako tužbeni zahtjev tužiteljice s tog osnova nije osnovan.

24.1. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja dok je odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO propisano kako oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

24.2. U konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da se liječenje, odnosno u konkretnom slučaju dijagnostička obrada i operativno liječenje nije moglo obaviti bez duljeg čekanja i bez štetnih posljedica po zdravlje tužitelj ice u ugovornim zdravstvenim ustanovama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Naime, u svom iskazu stalni sudski vještak dr. Miljenko Franić je pojasnio da je prilikom zadobivanja sličnih ozljeda moguće i opravdano kako operacijsko tako i neoperacijsko liječenje, a obzirom da je izvršeno operacijsko liječenje u privatnoj ustanovi da nije više u mogućnost znati i reći kako bi završilo neoperacijsko liječenje te da tužiteljica nakon inicijalnog pregleda više nije išla na pregled u prvu ustanovu, te također ni ne može znati da li bi i tu bilo preporučeno operacijsko liječenje.

Dakle, tužiteljice nije dokazala da je navedeno uopće pokušala obaviti u bilo kojoj od ugovornih zdravstvenih ustanova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Iako je pravo tužiteljice poduzeti sve da pokuša umanjiti narušenost svog zdravlja, do kojeg je došlo zbog nezgode za koju je utvrđeno da je odgovoran osiguranik tuženika, to istodobno ne otklanja njezinu obvezu za poduzimanjem razumnih mjera kako bi smanjila štetu.

24.3. Stoga se povećani troškovi liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi ne mogu smatrati prijeko potrebnim troškovima pa prema zaključku suda tužiteljica na takve troškove nema pravo.

24.4. Polazeći od navedenog sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice da se od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pribavi podatak koliki bi bio trošak predmetnog liječenja da je isto provedeno putem zdravstvenih ustanova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje jer se istim ne dokazuje da tužiteljica liječenje nije mogla obaviti bez duljeg čekanja i bez štetnih posljedica po zdravlje u ugovornim zdravstvenim ustanovama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

24.5. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na imovinsku štetu s osnova liječenja u privatnoj zdravstvenog ustanovi u iznosu od 3.399,71 eur sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznos od dospijeća do isplate odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u točki II izreke presude.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

25.1. Tužiteljica je u pogledu osnove zahtjeva uspjela u omjeru od 70% dok je u pogledu visine uspjela u omjeru od 53,84 % pa uspjeh tužiteljice u sporu u ukupnosti iznosi 61,92 % (123,84:2).

25.2. Uspjeh tuženika u sporu je 30% u pogledu osnove, a 46,16 % u pogledu visine pa uspjeh tuženika u ukupnosti iznosi 38,08 % (76,16:2).

25.3. Kada se od uspjeha tužiteljice kao stranke koja je uspjela u većoj mjeri oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, ukupan uspjeh tužitelj ice je 23,84 % prema kojem valja tužiteljici odmjeriti naknadu troška postupka.

25.4. Tužiteljici je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eur (tbr. 32.tč.1. OT), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr. 7.tč.1.OT), za sastav podneska od 4. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr. 8.tč.1.OT), za sastav podneska od 5. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1. OT), za zastupanje na ročištima dana 30. siječnja 2025., 5. studenog 2025. i 4. veljače 2026. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu za objavu presude dana 10. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 eur (tbr. 9. tč. 3. OT) sve uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 1.625,00 eur, a tužiteljici je dosuđen iznos od 387,40 eur prema uspjehu u sporu od 23,84%.

Tužiteljici je dosuđen trošak medicinskog vještačenja i pristupa stalnog sudskog vještaka na ročište radi saslušanja u ukupnom iznosu od 350,00 eur.

Tužiteljici je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 62,23 eur i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 124,45 eur.

Slijedom navedenog tužiteljici je dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 924,08 eur.

25.5. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava podneska od 30. siječnja 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, a obzirom je istim dostavljen dokaz o uplati predujma što je moguće i bez sastavljanja podneska.

25.6. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25.7. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III izreke presude

U Zagrebu, dana 10. ožujka 2026.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun. - uz rješenje za pristojbu za presudu u iznosu od 124,45 eur

2. tuženik