Poslovni broj: Us I-405/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon usmene i javne rasprave, 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/414, URBROJ: 512-25-24-2 od 17. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-01/414, URBROJ: 512-25-24-2 od 17. prosinca 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560- 01/24-01/26, URBROJ: 512M2-50-24-3 od 18. listopada 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i opisuje svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu kao pripadnik Narodne zaštite MZ Završje, što je općina Brestovac, te ističe da su svi zapovjednici živi i da potvrđuju da je zajedno sa svim pripadnicima Narodne zaštite bio izložen djelovanjima neprijatelja bez obzira na dužnost svećenika u župi.

3. Traži da se utvrdi stvarno činjenično stanje i sagledaju svi dokazi sukladno načelu materijalne istine iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku, te da se utvrdi gdje je propust u evidenciji, jer su njegovi svjedoci ljudi koji su se od prvih dana uključili u obranu suvereniteta RH, a AV je bio zapovjednik i evidentiran je u Uredu za obranu pa je njegova izjava trebala biti uvažena jer je znao što se događalo 1991.

4. Ističe da je prema Ustavu diskriminacija zabranjena te da stranka ima pravo biti upoznata sa razlozima odlučivanja u konkretnoj upravnoj stvari, te mu nije jasno kako može biti osporena evidencija njegova zapovjednika iz tog razdoblja, pa smatra da mu je povrijeđeno i ustavno pravo na ulaganje učinkovitog pravnog lijeka, jer rješenje nije obrazloženo, te navodi da je potrebno ponovno provjeriti evidenciju Narodne zaštite Završje što pripada općini Brestovac.

5. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko rješenje pri čemu se poziva na odredbe Ustava RH, Ženevsku konvenciju o zaštiti žrtava rada od 1949. i Dopunskog Protokola uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 1977., a koje je Republika Hrvatska prihvatila 1992., te pri tome treba prihvatiti njegove navode, uzeti u obzir popis njegovog zapovjednika i priznanja zapovjedništva Narodne zaštite te novih svjedoka.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, poziva se na relevantne zakonske propise i ističe da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju, a što proizlazi iz izjave tužitelja i svjedoka ZV i AV te iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Požega od 7. ožujka 2023. prema kojem tužitelj nije evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite Ureda za obranu Požega, ali je u posjedu priznanja za doprinos narodnoj zaštiti.

7. Poziva se na stajalište iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3683/22 od 24. svibnja 2023. prema kojem se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a obzirom da u ovom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju nije evidentiran na popisima pripadnika Narodne zaštite, tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima niti saslušani svjedoci posjeduju bilo kakve dokaze u prilog njihovim tvrdnjama.

8. Nadalje, opisane aktivnosti tužitelja u kojima je kao svećenik obilazio pripadnike Narodne zaštite na širem području Župe, u Lučincima i Orljavcu, te sudjelovanje u vježbama gađanja kao promatrač bez ikakvog borbenog djelovanja prema neprijatelju ne mogu se smatrati aktivnostima koje bi se u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji mogle smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom.

9. Tužbeni navodi da bi se radilo o nepotpunim evidencijama, jer je tužitelj bio u Općini Brestovac, a ne Požega su netočni i pravno irelevantni jer se popisi čuvaju u Požegi, a tužitelj u spornom vremenu ne zadovoljava niti jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz članka 3. navedenog Zakona te se u konkretnom slučaju radi samo o subjektivnom stavu tužitelja.

10. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozorene u pozivu za raspravu.

13. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

14. Prema podacima spisa predmeta, u prvostupanjskom postupku saslušan je tužitelj i svjedoci AV i ZV, iz čijih iskaza suglasno proizlazi da je tužitelj bio pripadnik odreda Narodne zaštite mjesne zajednice Skenderovci u spornom razdoblju te je obilazio sve punktove i kao svećenik podizao moral pripadnicima, te se više puta našao u egzistencijalno ugrožavajućim situacijama u minskom polju i na meti snajperista, te da je bio prisutan na vježbama gađanja kao i kod napada na vojarnu, o čemu svjedoci ne posjeduju materijalnu dokumentaciju, a tužitelj je priložio uz zahtjev izjave zapovjednika i svjedoka te priznanje Narodne zaštite.

15. Odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23) propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

16. Prema ocjeni suda, činjenično stanje u upravnom postupku je pravilno utvrđeno, postupak je zakonito proveden, pravilno primijenjeno materijalno pravo, te su rješenja dostatno obrazložena. Naime, i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pravilno su zaključili da se tužiteljeve aktivnosti za vrijeme pripadnosti odredu Narodne zaštite u spornom razdoblju ne mogu podvesti pod pružanje oružanog otpora i izravnog djelovanja u vezi s tim otporom u smislu prethodno citirane odredbe relevantnog Zakona, a sukladno dosadašnjoj sudskoj i upravnoj praksi.

17. Slijedom navedenog, tužitelj u upravnom postupku, kao ni u upravnom sporu, nije dokazao da je u spornom razdoblju pružao oružani otpor agresoru, niti djelovao u izravnoj vezi s tim otporom kao što je odlazak u postrojbu radi sudjelovanja u pružanju oružanog otpora, na borbeni položaj i povratak, te na obuku i pripremu za odlazak na bojište, a što sve čini uvjete za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

18. Tužitelju se napominje da se svakako radi o doprinosu u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali ne u mjeri i vrsti doprinosa na temelju kojeg bi se u svakom konkretnom slučaju moglo utvrditi ispunjavanje uvjeta za priznanje traženog statusa.

19. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. FV, [adresa]

2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1

3. U spis