REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-4279/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BD, državljanin Demokratske Republike Kongo, OIB: [osobni identifikacijski broj], s trenutnim boravištem u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/22-06/4177, URBROJ: 511-01-212-25-13 od 19. rujna 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eur (tisućudvjestopedeset eura) u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/22- 06/4177, URBROJ: 511-01-212-25-13 od 19. rujna 2025. pod točkom I. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom II. tužitelju je naloženo da je u roku od petnaest dana od dana izvršnosti ovog rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljen s tog područja.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke te ističe da u konkretnom slučaju nije uzeto u obzir opće političko stanje u Demokratskoj Republici Kongo, te citira izvještaj UNHCR-A iz travnja 2024. prema kojem se ne preporuča prisilno vraćanje u Kongo osoba podrijetlom iz područja Sjeverni Kiwu, Južni Kiwu i Ituri, dok se sigurnosna situacija i situacija ljudskih prava ne poboljšaju dovoljno da omoguće siguran i dostojanstven povratak onih za koje se utvrdi da im nije potrebna međunarodna zaštita, pa nije dovoljna tvrdnja da postoje regije koje su općenito mirne i stabilne, nego je trebalo ocijeniti jesu li u dostatnoj mjeri sigurne za tužitelja obzirom na njegove konkretne individualne okolnosti.

3. Prema Priručniku UNHCR-a nedosljednosti u iskazu same za sebe ne bi trebale biti razlog za odbijanje zahtjeva, nego je potrebno razloge ocijeniti u kontekstu svih okolnosti slučaja, a što ovdje nije učinjeno te suprotno utvrđenju tuženika o nepostojanju B skupine iz izvješća Human Rights Watch iz 2025. i danas se brojni napadi pripisuju između ostalim i toj skupini.

4. Smatra da u konkretnom slučaju postoje razlozi, djela proganjanja i počinitelji proganjanja u odnosu na koje državna vlast nije pružila zaštitu te postoji nemogućnost zaštite od proganjanja u zemlji podrijetla i osnovani strah od proganjanja kod tužitelja kod kojeg nisu utvrđeni nikakvi razlozi koji bi ga isključivali iz međunarodne zaštite.

5. Predlaže sudu da navedene okolnosti izvrši uvid u spis upravnog postupka i sasluša tužitelja te ističe da se tužitelj ne može vratiti i napustiti EGP u roku od petnaest dana, jer tužitelj ne posjeduje putovnicu niti kakvu drugu osobnu ispravu, a iz zemlje podrijetla je izbjegao prije osam godina.

6. Ističe da tužitelj ne posjeduje dostatna novčana sredstva niti stvari veće vrijednosti te predlaže da mu se temeljem zahtjeva za odobrenje besplatne pravne pomoći danom na propisanom obrascu, koji se prilaže uz tužbu, odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć prema troškovniku pružatelja koji se nalazi na Listi pružatelja pravne pomoći u postupku međunarodne zaštite za ovaj upravni sud.

7. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i naloži tuženiku da isplati pružatelju pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužitelj tijekom upravnog postupka davao kontradiktorne i nedosljedne izjave o identitetu i razlozima napuštanja zemlje podrijetla, a što je dovelo do zaključka da se tužiteljev iskaz ne može smatrati vjerodostojnim.

9. Smatra da namjerno prikrivanje identiteta i jasno deklarirana namjera dolaska isključivo u Kraljevinu Švedsku dodatno potvrđuje da tužitelj u Republici Hrvatskoj nije tražio zaštitu iz straha od proganjanja ili ozbiljne štete, nego zbog namjere nastavka puta prema odabranoj destinaciji.

10. Evidentno je da tužitelj nije zatražio međunarodnu zaštitu u prvoj zemlji u koju je stupio nakon napuštanja zemlje podrijetla već se zaputio u ciljanu zemlju, te je u tijeku upravnog postupka na zahtjevu naveo da pripada etničkoj skupini G plemenskoj skupni Banyamulenge, a istovremeno je naveo da nema plemensku pripadnost.

11. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj napustio Kongo 2017. i potom pet godina živio u [adresa] do 2022., bez ikakvih navoda o progonu, prijetnjama, štetama ili sigurnosnim incidentima koje bi doživio u toj zemlji, a što je bilo relevantno pri ocjeni opravdanosti straha od progona, pa njegova odluka da u EU dođe tek 2022. dodatno pokazuje da nije postojala neodgodiva potreba za bijegom.

12. Navodi da se supsidijarna zaštita može odobriti samo ako bi povratak u zemlju podrijetla doveo do stvarnog rizika ozbiljne štete, a tužitelj nije bio izložen stvarnoj prijetnji godinama prije odlaska u EU, te se može odseliti na sigurnije dijelove zemlje, pa u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za supsidijarnu zaštitu.

13. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

14. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenice tužitelja, opunomoćenice tuženika i prevoditelja za engleski jezik, a čime je postupljeno sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24).

16. Na raspravi sud je proveo dokaz saslušanja tužitelja na okolnosti iz tužbe, te je tužitelj odgovarao na postavljena pitanja suda i opunomoćenika stranaka.

17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

18. Prema podacima spisa predmeta, osporavano rješenje od 19. rujna 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj doneseno je, pozivom na članak 20., članak 21. stavak 1. i 2. i na članak 37. stavak 1. i 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25), te na članak 183. stavak 1. točku 3. i članak 184. stavak 1. i 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22).

19. U obrazloženju rješenja navodi se tužiteljev iskaz na saslušanju razlikuje od iskaza na zahtjevu u više detalja, pored nedosljednih iskaza o identitetu te se u obrazloženju osporavanog rješenja ističu navedene dosljednosti, a na temelju čega je tuženik zaključio da se tužiteljev iskaz ne može smatrati vjerodostojnim.

20. Tuženik se poziva na izvješća iz 2025. za navedene pokrajine iz kojih proizlazi da za tužitelja ne postoji opasnost od pripadnika Mai-Mai skupine, jer u današnje vrijeme nemaju značajan utjecaj u društvu, a i po samom navodu tužitelja počinitelji su njemu bili nepoznati, a naročito obzirom da tužitelj nije bio politički aktivan.

21. Tuženik se poziva na prikupljena izvješća iz kojih proizlazi da tužitelj ima mogućnost unutarnjeg preseljenja u više pokrajina u Kongu koje su određene kao mirne i stabilne, pa u konkretnom slučaju ne postoji osnovani strah od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti već se radi samo o subjektivnom strahu tužitelja.

22. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj već napustio Republiku Hrvatsku 17. rujna 2022. nakon izražavanja namjere 14. rujna 2022., te je zaštitu zatim 2023. zatražio u Kraljevini Švedskoj iz koje je vraćen temeljem Dublinskog postupka natrag u Hrvatsku 11. listopada 2023., pa se može zaključiti da zloupotrebljava postupak međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

23. Nadalje, u Kongu u nizu pokrajina ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroženosti života civilnog stanovništva, te se može zaključiti da tužitelj ima mogućnost unutarnjeg preseljenja u glavni grad Kinshasu ili neki drugi dio Konga, pa u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti niti za odobrenje međunarodne zaštite, niti za supsidijarnu zaštitu.

24. Kako tužitelju danom izvršnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj tužitelju je dan rok od petnaest dana za napuštanje Europskog gospodarskog prostora, jer se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima.

25. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

26. Odredbom članka 21. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

27. Odredbom članka 37. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka iz stavka 1. ovoga članka prednost dati dragovoljnom odlasku, osim ako je zahtjev odbijen kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili je naknadni zahtjev odbačen kao nedopušten sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona.

28. Odredbom članka 53. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.

29. Odredbom članka 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

30. Odredbom članka 184. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

31. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

32. Naime, tuženik je pravilno zaključio, da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja, jer tužitelj niti u upravnom postupku, niti u upravnom sporu nije dao uvjerljivo obrazloženje da je imao probleme povezane s jednom ili više osnova za eventualno priznanje prava na međunarodnu ili supsidijarnu zaštitu.

33. Sud je mišljenja da je tužitelj na raspravi ponovno nedosljedno iskazivao u odnosu na iskaze dane u upravnom postupku, a tuženik je u osporavanom rješenju obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo činjenice na temelju kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla, ne bi došlo do stvarnog rizika da će tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi, a koje razloge kao pravilne i utemeljene na činjenicama spisa, prihvaća i ovaj sud.

34. Sud je ocijenio odlučnom činjenicu da je tužitelj već napustio Republiku Hrvatsku 17. rujna 2022. nakon izražavanja namjere 14. rujna 2022., te je zaštitu zatim 2023. zatražio u Kraljevini Švedskoj iz koje je vraćen temeljem Dublinskog postupka natrag u Hrvatsku 11. listopada 2023., pa je tuženik imao osnove za zaključak da se kod tužitelja nije radilo o potrebi hitnog bijega iz Burundije 2022., već da tužitelj zloupotrebljava postupak međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

35. U odnosu na pismo potpore plesne skupine Universe od 11. prosinca 2025. sud zaključuje da integraciju u hrvatsko društvo tužitelj kao mlada i zdrava osoba može ostvariti na način da se u Republici Hrvatskoj zaposli, a ne na način da u konkretnom slučaju tužitelju bude odobrena međunarodna ili supsidijarna zaštita.

36. Kako je danom izvršnosti rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelju prestao zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 184. stavka 1. i 2. Zakona o strancima, tužitelju je određen primjeren rok za napuštanje Republike Hrvatske, uz valjano obrazloženje, koje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

37. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15.), sud je utvrdio da tužitelj nema dovoljno sredstava da bi sam platio odvjetničke usluge, pa su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti da sud tužitelju odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć, te je o visini i isplati troška pravne pomoći odlučeno na način kako je to navedeno u izreci presude.

38. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika, trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a na snazi je Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%.

39. Stoga je pružatelju pravne pomoći, vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, pa je pružatelju pravne pomoći priznata visina troška pravne pomoći u sveukupnom iznosu od 1.250,00 eur.

40. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Martina Grgec, putem e-kom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis