Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2309/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Lubina, odvjetnik iz Splita, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1239/2024 od 28. ožujka 2025., 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1239/2024 od 28. ožujka 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu iz toč. I. izreke (za iznos od 177,29 EUR s zateznim kamatama).

II. Žalba tužene odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1239/2024 od 28. ožujka 2025.:

a) potvrđuje u pobijanom usvajajućem dijelu iz točke I. izreke kojim je naloženo tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,16 EUR s zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate

b) preinačuje u pobijanom usvajajućem dijelu u toč. I. izreke kojim je naloženo tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana isplati na ime neimovinske štete iznos preko iznosa od 37,16 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, tako da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan

c) preinačuje u odnosu na stopu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 37,16 EUR tako da se stopa zakonske zatezne kamate određuje za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja,

III. Preinačuje u odluci o troškovima parničnog postupka u točki II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, naknaditi tužitelju AO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 27,65 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja 24. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, trošak žalbe u iznosu od 46,88 EUR u roku od 15 dana.

V. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 168,00 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do 31.prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, dok se u preostalom dijelu od dosuđenog tužbeni zahtjev odbija.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 135,50 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena. "

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju tužitelj u odbijajućem dijelu, a tužena u usvajajućem dijelu u odnosu na glavnu stvar (točka I. izreke) kao i u odluci o parničnom trošku (točka II. izreke).

2.1. Tužitelj presudu suda prvog stupnja pobija zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači odluku suda prvog stupnja i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

2.2. Tužena presudu suda prvog stupnja pobija zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. i 14. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tužene djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode stranaka utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Dakle, u sporovima male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio sud prvog stupnja.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja i tužene da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

8. Neosnovano u žalbi tužena ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a. Naime, tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Ministarstvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora navodeći sve odlučne činjenice koje su identične činjenicama navedenim u ovoj tužbi pa je stoga ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena nadoknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, čast, ugled, dostojanstvo te pravo na uživanje u obiteljskom životu i to za dan 17. svibnja 2013. koji je neopravdano proveo u pritvoru u iznosu od 345,29 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 10. travnja 2020. do isplate.

9.1. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. oslobođen optužbe,

- da je ista presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-679/2018 od 17. prosinca 2019.,

- da je tužitelj po branitelju naprijed navedenu drugostupanjsku odluku primio 3. siječnja 2020., a tužitelj osobno 9. siječnja 2020.,

- da je tužitelj bio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da se tužitelj 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno čl. 495. st. 2. Zakonu o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje ZKP/97) čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe,

- da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 EUR po danu s zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je Ministarstvo pravosuđa u dopisu KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja i priznalo mu štetu u iznosu od 46.078,40 EUR za ukupno 1240 dana što po danu iznosi 37,16 EUR,

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 9. siječnja 2024.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica, te uzimajući u obzir iskaz tužitelja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na temelju čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 168,00 EUR zbog neutemeljenog boravka u pritvoru za dan 17. svibnja 2013., a da je neosnovan ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 177,29 EUR.

11. U postupku pred sudom prvog stupnja, a i u žalbenom postupku, sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja za potraživanje naknade neimovinske štete.

11.1. Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi otklonio je isti prigovor smatrajući da je zastara u odnosu na potraživanje tužitelja koja je prekinuta podnošenjem odštetnog zahtjeva 10. travnja 2020. ponovno nastavila teći 2. veljače 2023.

11.2 .Tužena ponovno u žalbi navodi da je tražbina tužitelja zastarjela budući je zahtjev za mirno rješenja spora tužitelj podnio 10. travnja 2020., da je tužbu mogao podnijeti najkasnije do 10. travnja 2023., a kako je tužbu podnio tek 23. travnja 2024., to je protekao zastarni rok od tri godine i tražbina tužitelja je u cijelosti zastarjela.

12. Člankom 477. st. 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

13. Člankom 477. st. 2. ZKP/97 propisano je da se oštećenik prije podnošenja tužbe za naknadu štete dužan obratiti sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

14. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. zaprimio 9. siječnja 2020., te je 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, tj. postupio je u skladu s čl. 477. st. 2. ZKP/97.

15. Člankom 478. st. 1. ZKP propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

16. Člankom 478. st. 2. ZKP/97 propisano je da dok traje postupak iz st. 1. ovog čl. ne teče zastara predviđena u čl. 481. st. 1. ovoga Zakona.

17. Člankom 238. st. 2. ZOO/05 propisano je da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

18. Dakle, čl. 478. st. 2. ZKP/97 jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare propisuje citirani čl. 238. st. 2. ZOO/05.

19. Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr - 1081/13-2 od 3. siječnja 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-660/2024 od 15. svibnja 2024.).

20. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je zastara počela teći 10. siječnja 2020. (dakle, prvog slijedećeg dana od kada je tužitelj osobno zaprimio odluku kojom je pravomoćno oslobođen optužbe), do zastoja zastare došlo je 10. travnja 2020. (kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora) i zastara je nastavila teći 10. srpnja 2020. (nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz čl. 478. st. 1. ZKP/97). Prema tome, zastara je nastupila 10. travnja 2023. (uzimajući u obzir i rok od 3 mjeseca koji je protekao prije nego što je nastupio zastoj zastare), a tužitelj je tužbu podnio 23. siječnja 2024.

21. Međutim, kako nije sporno da je tužena dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR po danu, to je za taj iznos, sukladno čl. 240. st. 1. ZOO-a nastupio prekid zastare, koja je ponovno počela teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023. (čl. 245. st. 2. ZOO-a) pa za taj iznos od 37,16 EUR po danu tražbina tužitelja nije zastarjela.

22. Dakle, zastarjela je tražbina tužitelja u preostalom dijelu zahtjeva koji je dosuđen prvostupanjskom presudom (u iznosu 130,84 EUR sa zateznima kamatama tekućim od 10. travnja 2020.), pa je u tom dijelu osnovana žalba tužene da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

23. Slijedom navedenoga, kako je nastupila zastara tražbine tužitelja preko priznatog iznosa od 37,16 EUR, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja u cijelosti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

23.1. Nadalje, valjalo je djelomično odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi dio toč. I. izreke pobijane presude za iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020. do isplate i odlučiti kao pod točkom II. a) izreke, dok je u preostalom dijelu za iznos od 130,84 EUR s pripadajućim zateznim kamatama valjalo zbog nastupa zastare preinačiti dio toč. I. izreke i na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. b) izreke.

23.2. Nadalje, kako je s pravom tužena u predmetnoj žalbi istakla da presuda suda prvoga stupnja u pogledu odluke o stopi zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice nije u skladu s odredbom čl. 29. ZOO-a, to je valjalo preinačiti dio toč. I. izreke i na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II c) izreke.

24. S obzirom da je presuda suda prvog stupnja djelomično preinačena to je valjalo odlučiti o parničnom trošku pa je tako tužitelju koji je u parnici konačno uspio s oko 10% cijeneći njegov uspjeh kako po osnovu tako i po visini te pri tome uzimajući u obzir i uspjeh tužene, valjalo dosuditi trošak u ukupnom iznosu od 27,65 EUR na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 166. st. 2. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom III. izreke.

25. Odluka o trošku sastava žalbe tužene donesena je na temelju čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a te je tuženoj uzimajući u obzir vrijednost pobijanog dijela kao i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. – dalje Tarifa) priznat trošak sastava žalbe i to prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife sa 31, 25 bodova što s obzirom na vrijednost boda iznosi 62,50 EUR. Kako je tužena s žalbom uspjela djelomično (75%), to joj je priznat trošak u iznosu od 46,88 EUR i odlučeno kao pod točkom III. izreke.

26. Tužitelju, čija je žalba u cijelosti odbijena na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava žalbe zbog čega je i odlučeno kao u točki V. izreke.

Osijek, 10. ožujka 2026.

Sudac

Berislav Babić