REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-87/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H-Abduco d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 13667298928, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe ovršenice izjavljenim protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Ovr-1255/2025-3 od 24. studenoga 2025., 10. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba i dopuna žalbe ovršenice te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-1255/2025-3 od 24. studenoga 2025., osim iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 11. Ovršnog zakona, iz kojih je ovršenica zaključkom Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr- 1255/2025-7 od 30. siječnja 2026. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi je na temelju ovršne isprave – Sporazuma i rješenja poslovni broj I-264/93 od 11. lipnja 1993., a radi naplate novčane tražbine

- glavnice u iznosu od 55.158,38 eur, uvećano za pripadajuće zatezne kamate uvećano za zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice tekuću od 29. listopada 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- zatezne kamate u iznosu od 667.476,67 eur,

- ostalih troškova u iznosu od 1.589,59 eur uvećano za pripadajuće zatezne kamate uvećano za zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice tekuću od 29. listopada 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- naplate troškova ovog ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, uvećano za pripadajuće zatezne kamate uvećano za zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice tekuću od 14. lipnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na taj iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi do konačne isplate,

određena ovrha na nekretnini ovršenice upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 16 u naravi selište (oranica) površine 3539 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 16 u naravi [adresa] (oranica) površine 3654 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 16 u naravi [adresa] (oranica) površine 6154 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 3 u naravi Ilok (oranica) površine 255 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 3 u naravi [adresa] (oranica) površine 8405 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 16 u naravi [adresa] (oranica) površine 9118 m[2] , ukupne površine 31125 m , zabilježbom ovrhe na nekretnini, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz cijene postignute prodajom. Ovrhovoditelju je priznat ovršni trošak u iznosu od 3.098,04 eur.

2. Pravovremenom žalbom i njenom dopunom navedeno rješenje pobija ovršenica zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 1., 7. i 11. Ovršnog zakona. Ističe da predmetni Ugovori o kreditu nisu ovršne isprave jer nisu ovjereni od strane ovlaštenog tijela zbog čega nemaju potrebnu formu ovršne isprave. Isto tako, predmetni ugovori o kreditu ne sadrže klauzulu koja vjerovnika ovlašćuje na pokretanje ovršnog postupka radi prisilne naplate dugovanja. Jednako vrijedi za priloženi zapisnik od 11. lipnja 1993. kojim se određuje zasnivanje založnog prava radi osiguranja predmetnog duga, niti taj sporazum ne ovlašćuje vjerovnika na pokretanje ovršnog postupka radi naplate svojeg potraživanja iz predmetnog zaloga. Pri tome se ističe kako nije sporno da založno pravo na nekretnini ovršenice osigurava naplatu potraživanja po predmetnim ugovorima o kreditu , međutim, kako isti ugovori nisu ovršne isprave, vjerovnik po predmetnom založnom pravu nije ovlašten izravno voditi ovrhu, već može eventualno tražiti ostvarenje svojeg prava putem hiptotekarne tužbe, sukladno članku 339. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje, ovrhovoditelj je dostavio ugovore o kreditu koji su sklopljeni s Slavonskom bankom d.d., ali nije dostavio ugovor o cesiji kojim bi se ista tražbina prenijela na ovrhovoditelja, a niti je isti ugovor predložio kao dokaz. Nadalje, ovrhovoditelj ničime nije dokazao postojanje tražbine na ime „ostalih troškova“ u iznosu od 1.589,59 eur koju sasvim uzgredno spominje u ovršnom zahtjevu. U prijedlogu za ovrhu navode se čak pet ovršnih isprava, i to: Ugovor o kreditu broj 116/93 od 27. veljače 1993., Ugovor o kreditu broj 118/93 od 27. veljače 1993., Aneks ugovora o kreditu broj 118/93 od 30. studenoga 1995., Ugovor o kreditu broj 119/23 od 7. srpnja 1993. te Ugovor o kupnji komercijalnih kredita broj 23/94 od 1. veljače 1994. Međutim, iz sadržaja ovršnog prijedloga je nemoguće utvrditi koliki iznos dugovanja potječe iz koje ovršne isprave, niti je jasno od kada teku kamate i na koji iznos – a što je neophodno kako bi se mogla provjeriti ispravnost obračuna predmetnog duga. Stoga, bez specifikacije koliki iznosa duga potječe iz svake pojedine ovršne isprave, razvidno je da je ovršni prijedlog nejasan i neodređen te po njemu nije moguće postupati, a niti se ovršenica može na isti pravilno očitovati. U odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona ovršenica ističe prigovor zastare potraživanja ovrhovoditelja u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate. Isto tako, ističe se i prigovor zastare potraživanja ovrhovoditelja koje se odnosi na „ostale troškove“ od 1.589,59 eur. U dopuni žalbe ovršenica ističe i žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona jer ovrhovoditelj nije ovlašten zahtijevati ovrhu na cijeloj nekretnini ovršenice. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije ovršni prijedlog u cijelosti te da joj se dosudi trošak postupka.

3. Žalba ovršenice nije osnovana.

4. Prvostupanjski je sud donio rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave – sporazuma i rješenja poslovni broj I-264/1993 od 11. lipnja 1993., radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosima navedenim u pobijanom rješenju.

5. Slavonska banka d.d., koja se pripojila društvu Hypo Alpe-Adria bank d.d. (sada Addiko bank d.d.), je 15. svibnja 1998. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćnog i ovršenog rješenja poslovni broj I-264/1993 od 11. lipnja 1993. Prvostupanjski je sud 29. svibnja 1998. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr 851/1998, koji se kasnije vodio pod poslovnim brojem Ovr-247/2017. Prvostupanjski je sud 2. listopada 2017. donio rješenje kojim se obustavlja ovršni postupak između ostalog i na nekretninama koje su predmet ovog ovršnog postupka, koje su tada bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Iz obrazloženja predmetnog rješenja je utvrđeno kako je tamo ovrhovoditelj Hypo-Alpe-Adria bank d.d. tijekom predmetnog ovršnog postupka ustupio tražbinu ovdje ovrhovoditelju, slijedom čega je utvrdio kako Hypo-Alpe-Adria bank d.d. nema više pravnog interesa za daljnju provedbu te ovrhe, a novi vjerovnik, ovdje ovrhovoditelj, kojemu je tražbina ustupljena ima mogućnost podnošenja novog prijedloga za ovrhu, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja poslovni broj I-264/1993 od 11. lipnja 1993.

6. Tuženica neosnovano navodi da ovrhovoditelj nije bio ovlašten zatražiti ovrhu na temelju sporazuma i rješenja poslovni broj I-264/1993 od 11. lipnja 1993. Naime, prema odredbi članka 22. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) sud određuje ovrhu na temelju vjerodostojne ili ovršne isprave time da je ovršna isprava, sukladno nastavnoj odredbi članka 23. stavka 1. točke 1. OZ-a - ovršna sudska odluka kojom se, između ostalog, smatra i rješenje doneseno u postupku pred sudom i sudska nagodba sklopljena pred sudom (odredba članka 24. stavka 1. OZ-a).

7. Iz sadržaja rješenja o osiguranju proglašenog na zapisniku Općinskog suda u Đakovu poslovni broj I-264/1993 od 11. lipnja 1993. proizlazi da je istim određeno osiguranje potraživanja vjerovnika Slavonske banke d.d. prema dužniku Hacienda d.o.o. za iznose od dinarske protuvrijednosti iznosa od 37.932 DM po Ugovoru o kreditu za prolongiranje obveza sa valutnom klauzulom broj 116/93, s kamatom u skladu s ugovorom počev od 1. veljače 1993. pa do podmirenja potraživanja koje dospjeva do 15. prosinca 1993., za iznos od 245.791 DM po Ugovoru o prolongaciji obveza sa valutnom klauzulom broj 118/93, s kamatom u skladu s Ugovorom počev od 1. veljače 1993. pa do podmirenja potraživanja koje dospjeva: do 15. lipnja 1993. protuvrijednost 122.896 DM, do 15. prosinca 1993. protuvrijednost 122.895 DM, za iznos od 150.000 DM, po ugovoru o kratkoročnom kreditu za obrtna sredstva s valutnom klauzulom broj 119/93, s kamatom u skladu s ugovorom počev od 19. travnja 1993. pa do podmirenja potraživanja koje dosp ijeva: do 30. srpnja 1993. protuvrijednost 50.000 DM, do 30. studenog 1993. protuvrijednost 50.000 DM, do 01. ožujka 1994. protuvrijednost 50.000 DM i upisuje založno pravo radi osiguranja tražbina koje proizlazi iz naprijed navedenog kreditnog odnosa te je založno pravo upisano pod poslovnim brojem Z-1680/1993. na nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to 69/80 dijela predmetne nekretnine, koje je upisano pod poslovnim brojem Z-1680/1993.

8. Osiguranje dobrovoljnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini sporazumom stranaka u to je vrijeme bilo propisano odredbama članka 251.a do 251.f Zakona o izvršnom postupku („Narodne novine“ broj 26/1991., 53/1991., 91/1992. i 57/1996.). Odredbom članka 251.c stavka 1. Zakona o izvršnom postupku bilo je propisano da će sud, na prijedlog stranaka odrediti ročište na kojem će u zapisnik utvrditi sporazum stranaka o postojanju potraživanja i vremenu njegovog dospijeća i njihovu suglasnost da se uknjižbom založnog prava na nekretnini dužnika odnosno da se popisom založnog prava na pokretnim stvarima dužnika osigurava novčano potraživanje. Takav potpisani zapisnik o sporazumu stranaka imao je snagu sudske nagodbe (stavak 2.). Sukladno nastavnoj odredbi članka 251.d tog Zakona, rješenjem o osiguranju protivniku osiguranja nije se nalagalo da predlagatelju osiguranja namiri njegovu novčanu tražbinu već se samo određivalo osiguranje te novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja.

9. S obzirom da sporazum iz članka 251.c Zakona o izvršnom postupku ima snagu sudske nagodbe, a rješenje iz članka 251.d Zakona o izvršnom postupku ima svojstvo sudske odluke, to navedene isprave imaju značaj ovršnih isprava u smislu ranije citiranih odredbi članka 22., članka 23. stavka 1. točke 1. te članka 23. stavka 1. OZ-a (istovjetno stajalište izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-1116/2017-2 od 5. prosinca 2017. i poslovni broj Rev- 2578/2011-2 od 5. rujna 2012.).

10. Neosnovan je i žalbeni navod da ovrhovoditelj nije dokazao da je stekao predmetne tražbine jer je iste stekao na temelju Sporazuma o prijenosu sredstava osiguranja sklopljen s Hypo Alpe Adria Bank d.d., koji je potvrđen 9. srpnja 2014. od strane javnog bilježnika Mladena Ježeka pod poslovnim brojem OV-2676/2014, a koji je ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog za ovrhu. U predmetu prileži i rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-247/2017 kojim se u odnosu na ovrhovoditelja Hypo Alpe Adria Bank d.d. ovrha obustavlja jer naprijed navedenim rješenjem javnog bilježnika predmetna tražbina ustupljena je ovdje ovrhovoditelju. Po članku 32. stavku 1. OZ-a ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a navedeni prijenos ovrhovoditelj je dokazao ovjerenim Sporazumom od 9. srpnja 2014.

11. Nadalje, ovrhovoditelj ovrhu može zatražiti protiv ovršenice po članku 83. OZ-a kojim je propisano da u slučaju ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i na temelju izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

12. U pogledu ostalih žalbenih razloga, onih iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 11. OZ-a (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom ), radi se o žalbenim razlozima za upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na koju parnicu je žaliteljica upućena i koju je i pokrenula, pa će se o tim žalbenim razlozima odlučivati u parničnom postupku.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja , po članku 380. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.) koji se primjenjuje po članku 21. stavku 1. OZ-a.

U Puli-Pola 10. ožujka 2026.

Sutkinja:

Nataša Babić