REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1710/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Zoranu Šariću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Stambena zgrada [adresa], zastupana po upravitelju Stano-uprava d.o.o. Split, OIB 17418170125, Mike Tripala 6, 21000 Split, a ovaj po punomoćniku Vínku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-445/2023 od 17. listopada 2025., dana 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice, te se u pobijanom dijelu, u točkama I i III izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-445/2023 od 17. listopada 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenoj osnovi, tuženici je naloženo da tužitelju isplati iznos od 225,52 eura i zatezne kamate koje na taj iznos teku od 17. prosinca 2022. pa do isplate, tuženici je naloženo i da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 87,09 eura i zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate (I), djelomično je ukinut platni nalog glede plaćanja zatezne kamate za trošak ovrhe (II), a tuženici je naloženo da tužitelju naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura, u roku od osam dana (III).

2. Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica, istu pobija u toč. I i III izreke i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tuženica navodi da je prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a jer da je pobijana presuda proturječna, da je nerazumljiva i da se ne može ispitati da prvostupanjski sud utvrđuje da je podignut kredit radi sanacije pokrova i da je to bilo nužno za redovno održavanje, a istovremeno, utvrđuje i da se radilo i o radovima na poboljšanju nekretnine (zgrade), a što da onda jedno isključuje drugo, da iz Odluke tužitelja proizlazi da su radovi izvedeni radi održavanja ( poboljšanja) zgrade i da se onda ne radi o hitnim i nužnim troškovima, da je onda prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da nije primijenio odredbe čl. 87. st.1. i st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da su onda te troškove trebali snositi suvlasnici koji su dali suglasnost da se izvedu poboljšice, a ne i tuženica, pa tuženica predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženica potražuje i trošak žalbe.

3. Žalba tuženice je dostavljena tužitelju.

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenoj osnovi tuženici je naloženo da tužitelju isplati iznos od 225,52 eura i pripadajuće zatezne kamate, a koji iznos predstavlja neplaćene dospjele iznose pričuve za tuženičin poslovni prostor u zgradi u [adresa], a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na primjeni odredbe čl. 86. i 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima( Narodne novine br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje ZV).

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

8. Prije svega valja navesti da je predmetni spor spor male vrijednosti ( čl. 458. st.1.. u vezi sa čl. 460. ZPP-a) tako da se u postupku po žalbi primjenjuje odredba čl. 467. st.1. ZPP-a, a kako to, pravilno, navodi i prvostupanjski sud u uputi o pravnom lijeku iz pobijane presude, a iz čega onda proizlazi, a primjenom argumenata a contrario da tuženica predmetnu presudu ne može valjano pobijati zbog nepotpuno ili nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrđuje slijedeće pravnorelevantne činjenice i to:

- da je tužitelj upravitelj stambene zgrade u [adresa]

- da je tuženica vlasnica poslovnog prostora u toj zgradi površine 60,63 m2 te tako i suvlasnica te zgrade

- da se radi o sto godina staroj zgradi sa tri stana u potkrovlju, da je krov zgrade prokišnjavao, da je bilo potrebno izvršiti promjenu greda, postavljanje izolacije i saniranje krova da bi se otklonio nastanak štete

- da se ti radovi nisu mogli izvršiti iz sredstava pričuve, te da su stanari, većinom suvlasništva od 80% u siječnju 2021. donijeli odluku o podizanju kredita radi plaćanja tih nužnih radova na krovu zgrade

- da je zbog toga podignuta visina pričuve na 5,50 eura/m2 i da su tuženici dostavljeni računi za pričuvu za svibanj-prosinca 2021 u mjesečnom iznosu od po 292,55 kuna

- da tuženica nije sudjelovala u donošenju te odluke i da nije platila dužne iznose pričuve.

10. Na temelju takvog utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da kako je do prokišnjavanja došlo na krovu zgrade, da se radilo o zajedničkom dijelu zgrade i da je bilo nužno ukloniti uzrok koji bi mogao biti izvor opasnosti za život i zdravlje ili za oštećenje stvari u zgradi ili izvan zgrade, da su onda radovi na otklanjaju tih izvora moguće štete poslovi redovne uprave, da je odlukom većine suvlasnika donesena odluka o podizanju kredita radi plaćanja tih radova i da je onda i tuženica u obvezi kao i ostali suvlasnici da plaća ( sada) novčanu pričuvu, u koju " ulazi" i dio koji se odnosi na povrat tog kredita.

11. Dakle, prvostupanjski sud utvrđuje da je zgrada u kojoj se nalazi i poslovni prostor tuženice stara skoro 100 godina, da je istoj krov prokišnjavao i da je bilo nužno sanirati krov na način da se promijene grede, poslovni izoliranja i sanira pokrov.

12. To su, dakle, činjenična utvrđenja iz kojih onda proizlazi i da su suvlasnici te zgrade, većinom suvlasnika mogli valjano donijeti odluku o podizanju kredita radi plaćanja izvođenja tih radova, a onda i povećanju pričuve sukladno veličini suvlasničkog udjela.

13. Prema tome, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je mogao valjanom primjenom odredbe čl. 86. ZV-a i utvrditi da su suvlasnici zgrade u kojoj se nalazio i poslovni prostor u vlasništvu tuženice mogli valjano donijeti odluku o izvođenju radova na otklanjanju uzroka štete i sprječavanju buduće i bez suglasnosti tuženice.

14. Prvostupanjski sud, doista, u jednom dijelu pobijane presude radove koji su, očito izvedeni nekada ocjenjuje kao nužne, a nekada i kao poboljšice.

15. Međutim, odlučno je činjenično utvrđenje da je krov na zgradi prokišnjavao, da je bilo nužno izvršiti radove na zamjeni greda, pokrova i postavljanja izolacije radi otklanjanja postojeće i buduće štete, a pogrešno pravno kvalificiranje tih radova i kao poboljšice ne utječe na samu valjanost pobijane presude.

16. Za samu valjanost te odluke suvlasnika nije odlučno je li tuženica sudjelovala u donošenju te odluke, odlučeno je da odluka donesena potrebnom većinom suvlasnika.

17. Tuženica, kao suvlasnica zgrade ima ne samo pravo nego i obveze koje proizlaze iz tog njenog prava i ne može se osnovano pozivati da o tome nije obavještavana kada je i kao suvlasnica mogla poduzimati radnje da bude, barem, obavještena o radnjama koje poduzimanju ostali suvlasnici na održavanju zgrade.

18. Isto tako, ako eventualno, postoji potreba otklanjanja izvora kakve štete sa terase iznad njenog prostora tada je prvotno tuženica pozvana ( dužna) o tome izvijestiti upravitelja zgrade kako bi se utvrdile odlučne činjenice i poduzimale radnje, a što bez aktivnosti tuženice nije moguće.

19. Prema tome, iako je pobijana presuda, u jednom njenom dijelu, nejasna i proturječna, uz utvrđene odlučne činjenice, u osnovi je pravilno primijenjeno materijalno pravo, pa onda žalba tuženice nije osnovana ni u dijelu u kojem " upire" na bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

20. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu u njenom pobijanom dijelu, te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a.

21. Odluka o trošku žalbe tuženice temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP.

U Puli, 9. ožujka 2026.

Sudac

Zoran Šarić