REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-746/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja HOK-osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženog VI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik u Imotskom, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Povrv-94/2021-22 od 12. ožujka 2025., 9. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se u pobijanom dosuđujućem dijelu točke 1. i 2. izreke presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Povrv-94/2021-22 od 12. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je slijedeće:
„1. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi, donesenom od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, Mažuranićevo šetalište 13, poslovni br. OVRV-6211/2020 od 19.10.2020. te se usvaja tužbeni zahtjev koji glasi:
-Nalaže tuženiku ŽI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju HOK-osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, iznos od 929,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.10.2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za iznos od 265,00 Eura ukida platni nalog te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za zatraženu zakonsku kamatu na dosuđeni iznos u vremenu od 04. listopada 2019. godine do 18. listopada 2019. godine.“
„2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.266,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude (12. ožujka 2025. godine) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u dosuđujućem dijelu točke 1. i 2. izreke pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ističe i da je u postupku izostala cjelovita ocjena činjenica u smislu članka 8. ZPP-a. Navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije uzeo u obzir istaknute prigovore u pogledu nejasnih odredaba Sporazuma o namirenju, koji je sklopljen prema unaprijed odštampanom sadržaju odnosno pripremljen od strane jedne ugovorne strane, a da mu odredbe Sporazuma nisu protumačene niti su mu uručeni opći uvjeti tužitelja pa je te odredbe trebalo protumačiti u njegovu korist. Prigovara da sud nije uzeo u obzir niti činjenicu da je prilikom sklapanja Sporazuma tuženik bio maloljetan pa je stoga Sporazum ništetan i na temelju toga Sporazuma tužitelj od njega ne može osnovano zahtijevati isplatu utuženog iznosa. Osporava i odluku o troškovima postupka. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na plaćanje troškova postupka ili podredno ukinuti presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Sa žalbom tuženika sud prvog stupnja postupio je prema članku 359. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, po pravilima o stjecanju bez osnove, isplati (vrati) neosnovano stečeni iznos naknade štete pretrpljene u prometnoj nesreći od 21. travnja 2017., u kojoj je sudjelovao kao putnik, u iznosu od 1.194,51 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kojega je tuženik od njega naplatio po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 3010693532, budući da je istu štetu tuženik naplatio od štetnikovog osiguratelja Allianz osiguranja d.d. po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 04012500941.
6.1. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita poslovni broj Ovrv-6211/2020 od 19. listopada 2020. za iznos od 929,00 eura sa zateznim kamatama od 19. listopada 2019. do isplate na temelju članka 1111. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO), utvrdivši da je tuženik nakon sklapanja Sporazuma o namirenju od 27. prosinca 2018. za iznos od 9.000,00 kuna s tužiteljem, kao osigurateljem vozila registarske oznake [registarska oznaka] u kojem se tužitelj nalazio kao putnik/suvozač, dana 6. veljače 2019. sklopio i Izvansudsku nagodbu s Allianz osiguranjem d.d., kao osigurateljem vozila čiji je vozač isključivi krivac za prometnu nesreću, na iznos od 7.000,00 kuna, pa je zaključio kako je nedvojbeno da se tuženik po istom štetnom događaju i po istom osnovu naplatio od oba solidarna dužnika (članak 1069. stavak 3. ZOO-a), posljedično čemu je Allianz osiguranje d.d. i odbilo regresni zahtjev tužitelja.
6.2. Takva odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita.
6.3. U ovom postupku, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.194,51 eura / 9.000,00 kuna, riječ je o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. ZPP-a. Prema članku 467. stavku 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga nisu razmatrani oni žalbeni navodi koji se odnose na povredu odredaba parničnog postupka iz članka 8. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a te na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
8. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Prvostupanjski sud je, osim na prethodno navedenim nespornim činjenicama, odluku utemeljio na utvrđenju da je objema izvršenim isplatama naknade štete obuhvaćena naknada po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (AO), a k tome da je tužitelj isplatio i naknadu po osnovi osiguranja od nezgode (AN), budući da je u točki 3. Sporazuma o namirenju od 27. prosinca 2018. sklopljenog između stranaka navedeno da će isplatom iznosa od 9.000,00 tuženiku biti isplaćena sva imovinska i neimovinska šteta koju je pretrpio u svezi predmetnog štetnog događaja te da neće imati bilo kakvih daljnji sudskih ili izvansudskih potraživanja na ime imovinske i neimovinske štete u svezi štetnog događaja kako prema osiguraniku tako i prema štetniku izravno.
10. Donesena odluka rezultat je pravilne primjene mjerodavnih odredaba članka 1111. ZOO-a. Prema stavku 1. navedene odredbe, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisno da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
11. Isplatom naknade štete tuženiku po istoj osnovi i istom štetnom događaju od strane Allianz osiguranja d.d., kao osiguratelja vozila čiji je vozač skrivio predmetnu nesreću, otpala je osnova stjecanja istog iznosa naknade štete (po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti) u odnosu prema tužitelju i samim time nastala je tuženikova obveza vraćanja dvostruko isplaćenog iznosa, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
12. Žalbeni navodi tuženika o ništetnosti Sporazuma o namirenju od 27. prosinca 2018. zbog toga što ga je tuženik potpisao kao maloljetna osoba odnosno o nerazumljivosti odredaba toga ugovora nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude kraj činjenice da je tuženiku šteta nesporno isplaćena i da je upravo činjenica izvršene isplate, a ne samo sklapanje Sporazuma o namirenju, temelj postavljenog tužbenog zahtjeva.
13. Iz navedenih razloga valjao je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, na temelju članka 368. stavka 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a.
14. S obzirom na to da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u svezi sa člankom 457. ZPP-a).
U Puli 9. ožujka 2026.
Sutkinja
Iva Kancijanić
