REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-31/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GC, Južna 1. Odvojak 2., Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Klaudiju Čurinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DUKAT mliječna industrija d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku u Ostermann Ivančić odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1520/2024-18 od 23. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1520/2024-18 od 23. prosinca 2025. pod točkom I. izreke - u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.806,48 EUR bruto zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine dijelove tog iznosa, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke presude izuzev isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima.

r i j e š i o  j e

I Djelomično se uvažava žalba tuženika te žalba tužitelja u cijelosti te se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1520/2024-18 od 23. prosinca 2025. pod točkom I. izreke - u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.194,37 EUR zajedno sa zateznim kamatama počevši od 23. prosinca 2025. do isplate, pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke presude te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku DUKAT mliječna industrija d.d. da tužitelju GC isplati iznos od 2.806,48 € bruto zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 60,18 € tekućom od 16.11.2019. do isplate

- na iznos od 694,74 € tekućom od 16.12.2019. do isplate

- na iznos od 46,66 € tekućom od 16.4.2020. do isplate

- na iznos od 57,22 € tekućom od 16.5.2020. do isplate

- na iznos od 8,94 € tekućom od 16.7.2020. do isplate

- na iznos od 104,16 € tekućom od 16.9.2020. do isplate

- na iznos od 80,19 € tekućom od 16.10.2020. do isplate

- na iznos od 41,58 € tekućom od 16.11.2020. do isplate

- na iznos od 24,05 € tekućom od 16.12.2020. do isplate

- na iznos od 17,75 € tekućom od 16.1.2021. do isplate

- na iznos od 100,62 € tekućom od 16.2.2021. do isplate

- na iznos od 52,96 € tekućom od 16.5.2021. do isplate

- na iznos od 42,84 € tekućom od 16.7.2021. do isplate

- na iznos od 247,86 € tekućom od 16.9.2021. do isplate

- na iznos od 166,45 € tekućom od 16.10.2021. do isplate

- na iznos od 198,17 € tekućom od 16.12.2021. do isplate

- na iznos od 31,59 € tekućom od 16.1.2022. do isplate

- na iznos od 68,77 € tekućom od 16.5.2022. do isplate

- na iznos od 72,21 € tekućom od 16.6.2022. do isplate

- na iznos od 220,55 € tekućom od 16.9.2022. do isplate

- na iznos od 56,21 € tekućom od 16.10.2022. do isplate

- na iznos od 8,74 € tekućom od 16.1.2023. do isplate

- na iznos od 70,20 € tekućom od 16.4.2023. do isplate

- na iznos od 83,58 € tekućom od 16.5.2023. do isplate

- na iznos od 91,08 € tekućom od 16.9.2023. do isplate

- na iznos od 73,19 € tekućom od 16.12.2023. do isplate

- na iznos od 8,55 € tekućom od 16.1.2024. do isplate

- na iznos od 48,45 € tekućom od 16.3.2024. do isplate

- na iznos od 15,07 € tekućom od 16.4.2024. do isplate

- na iznos od 13,92 € tekućom od 16.5.2024. do isplate

prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 1.194,37 € zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 23. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko dosuđenog iznosa iz točke

I. izreke presude.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.“

2. Tu presudu, pod točkom II. izreke i „prešutno odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka“, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog i pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom, navodi da je prihvaćanjem prigovora zastare prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 139. st. 1. ZR te je pretjerano formalističkom primjenom odredbi o zastari povrijedio pravo tužitelja na pristup sudu. Također ističe da sud dijelom izreke pod točkom II. nije u cijelosti riješio predmet spora, jer nije donio odluku o zakonskim zateznim kamatama, čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 3. Zakona o parničnom postupku pri čemu odbijajući dio ne sadrži ni eksplicitan navod u kojem se dijelu tužbeni zahtjev odbija. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu u pobijanom dijelu te tužitelju dosuditi trošak postupka u cijelosti uvećano za trošak sastava žalbe.

3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženik u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP. Ukazuje da sud u obrazloženju presude navodi da se tuženik podneskom od 23. travnja 2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbe dok iz samog podneska proizlazi da je tuženik pristao na povlačenje, ali je zatražio trošak za povučeni dio, zbog čega je pobijanom presudom prekoračen tužbeni zahtjev te je pogrešno odlučeno o troškovima postupka. Nadalje, navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo time što je jednokratnu nagradu uvrstio u pojam plaće za potrebe izračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje i trošak žalbe.

4. Sa žalbama je postupljeno na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

4.1. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je djelomično neosnovana i djelomično osnovana dok je žalba tužitelja osnovana u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao poslodavac isplati razliku bruto naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od listopada 2019. do travnja 2024. a koja naknada plaće mu u utuženom periodu nije bila obračunava i isplaćena u skladu s odredbom čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj : 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 45/23. i 64/23 dalje u tekstu ZR).

7. Iz spisa predmeta je razvidno da je tužitelj prvotno u tužbi zatražio isplatu iznosa od 3.530,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine dijelove tog iznosa teku od dana isplate svake pojedine plaće a da je podneskom od 6. travnja 2025. smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno u tužbi zatraženog iznosa od 3.530,12 EUR na 3.442,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine dijelove tog iznosa za razdoblje i po stopi kako je navedeno u tom podnesku, te je tuženik podneskom od 23. travnja 2025. pristao na povlačenje tužbe u tom dijelu, za iznos od 87,88 EUR s time da je zatražio naknadu troška u odnosu na povučeni dio.

8. Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja; da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika; da mu je tuženik isplaćivao plaću; da je provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću na temelju isplatnih listi za utuženo razdoblje utvrđeno da je tužitelju u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2024. s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćen manji iznos od pripadajućeg u visini od 3.442,24 EUR zaključio da tuženik tužitelju nije pravilno obračunavao naknadu plaće u skladu s odredbom čl. 81. i 90. ZR jer se dodatkom na plaću, između ostalog, može smatrati i primitak koji ovisi o radnoj uspješnosti radnika (tzv. stimulacija, odnosno varijabilni dio plaće) pri čemu takav dodatak mora odgovarati navedenoj definiciji plaće koja zahtjeva kumulativno ispunjenje obaju kriterija, tj. da je riječ o primitku za obavljeni rad i da je riječ o primitku za određeni mjesec te da se nagrada za radne rezultate koja je isplaćivana tužitelju smatra plaćom i to dodatkom definiranim čl. 90. st. 4. ZR jer je ispunjen kriterij redovitosti isplate takva materijalna prava i primitkom za obavljeni rad određenog mjeseca, pa je posljedično tomu tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 2.806,48 EUR bruto za razdoblje od 1. listopada 2019. do 1. travnja 2024. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine dijelove tog iznosa teku od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st.3. ZR izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima jer porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće slijedom čega je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučio kao pod točkom I. prvostupanjske presude.

9. Nadalje je pod točkom II. izreke odbio preostali dio tužbenog zahtjeva te je o trošku postupka odlučio na temelju odredbe čl. 154. st.2. i čl. 155. ZPP cijeneći kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u sporu te je tuženiku naložio tužitelju naknaditi trošak u iznosu od 1.194,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate (točka I. izreke) dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbio kao neosnovan (točka III. izreke).

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbama žalitelja i po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP) utvrđeno je da je pobijana presuda samo djelomično pravila i zakonita i to u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.806,48 EUR bruto zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine dijelove tog iznosa za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke presude izuzev isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima. Odlučujući o tom dijelu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud u smislu čl. 365. st.2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer je u tom dijelu izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih se prvostupanjska presuda u tom dijelu ne bi mogla ispitati.

11. Također prvostupanjski sud je za odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP te je pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Odredbom čl. 81. ZR propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

12.1. Prema odredbi čl. 90. st. 1. ZR plaća, u smislu ovog Zakona je primitak radnik a koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Prema st. 3. istog članka plaća se može sastojati od 1. osnovne odnosno ugovorene plaće, 2. dodataka i 3. ostalih primitaka, dok je st. 4. istog članka propisano da su dodaci iz st. 3. točke 2. ovoga članka novčani primitci radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), odnosno koje je u skladu sa propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima ili visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima rada i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) Prema st. 6. istog članka ostali primici radnika iz st. 3. toč. 3. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo time što je jednokratnu nagradu uvrstio u pojam plaće za potrebe izračuna naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Naime, iz sadržaja platnih listi proizlazi da je navedeni dodatak tužitelju isplaćivan kontinuirano na mjesečnoj razini, zajedno s plaćom, a ne jednokratno kako to neosnovano navodi tuženik, te da predstavlja nagradu za obavljeni rad. Time je ispunjen kriterij redovitosti isplate, pa takav primitak ima karakter sastavnog dijela plaće u smislu odredbe čl. 90. st.1., 3. i 4. ZR. Pri tome nije od odlučnog značaja što visina tog primitka ovisi o ostvarenim radnim rezultatima, budući da takva okolnost ne mijenja njegovu pravnu narav kao dijela plaće ako se radniku isplaćuje redovito i u vezi s obavljenim radom. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se navedeni dodatak mora uzeti u obzir prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u smislu čl. 81. ZR te je posljedično, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio isplatiti tužitelju na ime manje isplaćene naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. listopada 2019. do 1. travnja 2024. iznos od 2.806,48 EUR bruto (koju visinu tuženik u žalbi ne osporava) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine dijelove tog iznosa počevši od 16. -og u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR sve kako je to navedeno u toj točki izreke presude izuzev isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima s obzirom da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće.

14. Stoga je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari sadržanoj u točki I. izreke potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st.1. ZPP te odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Pobijana presuda u dijelu pod točkom II. izreke presude, kojom je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa iz točke I. izreke presude, nije pravilna i zakonita.

16. Naime, prema odredbi čl. 338. st.3. ZPP izreka presude sadrži odluku o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl.333.)

17. U konkretnom slučaju iz odbijajućeg dijela pobijane presude nije jasno u kojem dijelu i za koji iznos je odbijen glavni tužbeni zahtjev, niti je jasno odlučeno o sporednom zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata. Takav neodređenost izreke onemogućuje ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijane presude u tom dijelu, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 338. st.3. ZPP na koju u žalbi osnovano ukazuje tužitelj.

18. Osim toga, prvostupanjski sud u točki 3. obrazloženja presude navodi da je podneskom od 6. travnja 2025. tužitelj smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno postavljenih u tužbi 3.530,12 EUR na 3.442,24 EUR odnosno da je tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, da je presudom valjalo u cijelosti odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu. Međutim, iz podneska tuženika od 23. travnja 2025. (str.165-167) pod točkom 5. jasno proizlazi da je tuženik izrijekom pristao na djelomično povlačenje tužbe, ali je zatražio naknadu troška u odnosu na taj povučeni dio pozivom na odredbu čl. 158. st.1. ZPP, pa u tom dijelu postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju očitovanja tuženika i samog očitovanja čime je počinjena i bitna povreda postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju osnovano u žalbi ukazuje tuženik. Posljedično tome, pogrešna je i nezakonita i odluka o parničnom trošku, koja je također zahvaćena navedenom bitnom povredom.

19. Stoga je uvaženjem žalbe tužitelja i uvaženjem žalbe tuženika u tom dijelu, pobijanu presudu u točki II. izreke te odluku o parničnom trošku sadržanu u dijelu točke I. i u točki III. izreke presude valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ukloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem te će o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku imajući u vidu da izreka presude treba sadržavati odluku o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja kako je to propisano odredbom čl. 338. st. 3. ZPP te će prilikom donošenja nove odluke odlučiti i o troškovima postupka vodeći pritom računa da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe te da je zatražio naknadu troška u odnosu na povučeni dio sukladno odredbi čl. 158. st.1. ZPP.

21. Na temelju odredbe čl. 166. st.3. ZPP ostavljeno je o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Pula - Pola, 9. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković