Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

K-197/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji Tei Valentić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Komljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽO, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO- 458/2024-1 od 16. prosinca 2024., nakon održane javne rasprave dana 12. siječnja 2026. i 4. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Krunoslava Kuzle, opunomoćenice oštećenice Mateje Radočaj, odvjetnice u Čazmi, optuženika ŽO i njegove braniteljice Marijane Habijančić, odvjetnice u Čazmi, dana 9. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. OPTUŽENIK ŽO - OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i HO, rođene H, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], Moslavačka ulica kbr. 61, državljanin Republike Hrvatske, trgovac, zidar i građevinski tehničar, razveden, otac dvoje djece, pismen, sa završenom srednjom školom, zaposlen u vlastitom obrtu [obrt] s mjesečnim primanjima oko 1.200,00 - 1.500,00 eura, prekršajno kažnjavan, prema izvatku iz kaznene evidencije neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 5. kolovoza 2024. u popodnevnim satima u prostorijama obiteljske kuće na adresi u [adresa], tijekom verbalne prepirke sa suprugom MO, uhvatio ju rukom za njenu desnu ruku u predjelu ramena i potom za vrat i tako držao, a kada se MO istrgnula i otišla u prostor dnevnog boravka u namjeri da putem mobilnog uređaja pozove policijske službenike, iz ruke joj je uzeo mobilni uređaj i odgurnuo ju tako da je MO pala na kutnu garnituru te ju je dva puta bacio na pod, pri čemu joj je, u cilju da ju ustraši, rekao „Jel hoćeš da te ubijem“, što je kod MO izazvalo opravdani strah za njezin život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, označeno u čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 i kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, pa se

na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 optuženik ŽO

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

a na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 optuženom ŽO izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je optuženik ŽO osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženik ŽO obvezuje se naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 100,00 (sto) eura, koje troškove mu se nalaže platiti u korist državnog proračuna u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik ŽO obvezuje se naknaditi oštećenici troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 na ime nužnih izdataka oštećenice i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenice u iznosu od 400 (četiristo) eura, te se optuženiku ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže isplatiti oštećenici MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 400,00 (četiristo) eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Općinsko državno u Bjelovaru je kod ovog suda podiglo optužnicu broj KO-DO- 458/2024-1 od 16. prosinca 2024. protiv optuženika ŽO, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

2. Optuženik se tijekom cijelog postupka izjašnjavao da se ne smatra krivim za terećeno kazneno djelo.

3. U tijeku dokaznog postupka na raspravi je ispitana oštećenica MO (list 221-223). Pročitana je medicinska dokumentacija za oštećenicu (list 18,117), Zapisnik o očevidu (list 19-20), Fotodokumentacija očevida (list 23-25), Zapisnik o ispitivanju svjedoka djeteta DO (list 82-84) i Zapisnik o ispitivanju žrtve MO (list 85-87), presuda o razvodu braka (list 141-157) i sudska nagodba od 21. siječnja 2025. (list 167-169) te dokumentacija HZSR, PU Čazma (list 210- 220). Pročitani su izvodi iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika, te je optuženik svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

4. Sud je odbio dokazne prijedloge obrane da se pribave i izvrši uvid u spise ovoga suda broj P Ob-348/2024 i P Ob-259/2024 o razvodu braka i diobi bračne stečevine, da se ispita kao svjedok UO (djelatnica HZSR PU Čazma), kao i da se od HZSR PU Čazma pribavi dokumentacija vezano uz događaj od 2021. godine, a od PP Čazma vezano uz događaj od 15. veljače 2026., kao odugovlačeće i nevažne za ovaj kazneni postupak. Naime, sud je prihvatio dokazne prijedloge da se pročitaju odluke proizašle iz tih sudskih postupaka odnosno presuda i sudska nagodba, dok nije smatrao da je važno za ovaj postupak da se pribave cijeli spisi jer se njima ne bi mogla utvrditi neka činjenica koja je važna za odlučivanje u ovom postupku. Također je na prijedlog obrane pribavljena dokumentacija od HZSR PU Čazma vezano uz ranije nasilje u obitelji, koja je isto pročitana u dokaznom postupku, te je od strane HZSR PU Čazma u dopisu (list 215) istaknuto da ured ne raspolaže drugom dokumentacijom u tom smislu. Stoga je prijedlog da se od HZSR PU Čazma pribavi dodatna dokumentacija, kao i da se ispita kao svjedok UO (djelatnica HZSR PU Čazma) očito usmjeren na odugovlačenje postupka. Prijedlog da se od PP Čazma pribavi dokumentacija vezano uz događaj od 15. veljače 2026. o navodnom nasilju prema djetetu M, sud je odbio kao nevažan i odugovlačeći jer se očito radi o nekom nedavnom događaju, a predmet ovog kaznenog postupka je kazneno djelo prijetnje iz 2024. godine. Dakle, ne bi se mogla utvrditi neka činjenica koja je važna za odlučivanje u ovom postupku. Drugih dokaznih prijedloga tijekom dokaznog postupka nije bilo, a sud smatra da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

5. Optuženik ŽO je u obrani danoj na raspravi o događaju govorio uglavnom sukladno ranijoj obrani pred policijom i državnim odvjetništvom. Naveo je da se sve to dogodilo jer je misli u 2022. godini trebalo doći do razvoda braka, ali se njegova bivša na kraju vratila kući jer su djeca htjela živjeti s njim. Htio je sve riješiti, našao je kuću i potpisao je razvod braka te je napravio večeru i mirno djeci priopćio o razvodu, a onda su oni rekli da će živjeti s njim, da idu gdje ide on. Tu večer se oštećena posvađala s njim i djecom i odjurila iz kuće, a nakon toga mu je poslala poruku da bi se htjela vratiti, pa joj je on rekao da može za jedno 2-3 dana dok on okreči kuću. Onda se ona vratila i od tada je pakao. On i ŽO su 15 i pol godina u braku. Toga dana došao je kući poslije 17 sati, nakon 10 sati rada u građevini. Ona je spavala, a on je stavio kuhati te je krenuo kositi travu. Nakon toga su jeli u blagovaonici pa je on organizirao posao i rekao MO da pospremi kuću, M će grabljati, a DO je trebala pomesti asfalt. M je krenuo s poslom, a DO i ŽO nisu. DO je više puta išao reći da krene s poslom, ali ona je bila na mobitelu. Već treći put joj je išao reći kada je ona bila u sobi na mobitelu na krevetu, a ŽO je bila u dnevnom boravku. Kako nije poslušala bio je nestrpljiv, te joj je uzeo mobitel, ali nije ju ošamario niti udario. Nije točno da je zalupio vratima. Došla je ŽO, ona je njega ošamarila i odgurnula i ona je sama pala ispod prozora. Otišla je dolje, a on je još u međuvremenu išao presvući majicu i onda je došao za njom i uzeo joj mobitel jer je znao da ide zvati policiju. Sjedio je na kutnoj, a nju je obgrlio rukama, a s drugom rukom je nazvao [adresa], TO da pita što da radi, a ona mu je rekla da ne može ništa, da se ŽO mora sama prijaviti na liječenje. ŽO je trčala po dvoru, i otišla kod njegovih roditelja u kuću te ju je i tamo zagrlio, pokupio i nosio ju u kuću. Sjeo je u kadu, nju stavio u krilo i počeo ju polijevati hladnom vodom odjevenu. Ona se nakon toga smirila, a on je nastavio kositi i otišao na fuš raditi kupaonu, u [adresa] pokosio dva gradilišta i policija ga je zvala oko pola 23h. Imao je pet kamera oko kuće, ali je imao mjere opreza pa nije mogao prići kući i nije nakon toga više mogao do te snimke. Ističe da nije ni u jednom trenutku rekao da će ju ubiti, već je ona njemu govorila kada je imala te napadaje "ubi me, ubi me". Na pitanje da li je u bilo kojem trenutku ŽO uhvatio za vrat ili rame odgovorio je da ju je u spavaćoj sobi zagrlio, a ona je sama pala, a dok ju je ubacivao u kadu, pošto je kada visoka, udarila se u nogu u desnu cjevanicu pa je imala modricu. Nije joj ni u jednom trenutku rekao ubit ću te. Na pitanje po čemu je ova svađa drugačija od drugih rekao je da je ova svađa bila kao sve ostale. Svoje roditelje ne želi miješati u ovaj događaj jer su njegova djeca tek od nedavno smjela dolaziti njegovim roditeljima jer su prije imali zabranu od MO. Majka, otac i baka su bolesni i mora puno oko njih brinuti. Njihovi problemi u braku traju još od prije početka braka jer su se u njihov odnos miješali članovi njezine obitelji. Navodi da je on „nepriznati zet“. Nisu išli na nikakva stručna savjetovanja, iako je on to predlagao puno puta. Naveo je da je išao i na razna testiranja i na drogu jer ga je četiri puta ŽO optužila, ali nije prihvatila da ona ide na nekakve psiho analize, kao što ni danas ne prihvaća. Kada ga se pitalo vezano uz navode da je grlio oštećenicu i da li je to bilo dobrovoljno, odgovorio je da kada netko počne vileniti odnosno raditi probleme i tući ga po kući da onda misli da ju mora zagrliti i pokušati smiriti. Na pitanje zašto nije želio da oštećenica zove policiju, odgovorio je da nije želio da ga sramoti, on je u građevini i u ugostiteljstvu i već mu je to puno puta napravila, odnosno scene zbog ljubomore. Na pitanje da li je zvao hitnu odgovorio je da nije, nije se sjetio. Nije znao što da drugo radi nego da zove svoju prijateljicu koja radi u [adresa], na odjelu psihologije. Kada ga se pitalo na čiji poziv je davao izjavu kod HZSR 29. kolovoza 2024. naveo je da je to u centru potegnula oštećenica ŽO. Napomenuo je kako misli da je ovaj događaj iskonstruirala oštećenica zbog boljeg položaja u obiteljskim sudskim postupcima jer je na kraju dobila sve što je htjela. Može reći da su danas u katastrofalnim odnosima, a mislio je da će imati mir, namjerava se obratiti CZSS. Kada mu se predočio iskaz dan pred policijom i državnim odvjetništvom kada je izjavio da ne zna je li možda rekao inkriminirajuće riječi, odgovorio je da sada može sa sigurnošću reći da nije rekao te riječi.

6. U postupku nije bilo sporno da su optuženik i oštećenica u vrijeme inkriminiranog događaja bili bračni drugovi, dakle, bliske osobe. Nije bilo sporno da je dana 5. kolovoza 2024. u popodnevnim satima u prostorijama obiteljske kuće između optuženika i oštećenice došlo do verbalne prepirke i da joj je u prostoru dnevnog boravka kada je oštećenica htjela pozvati policiju optuženik iz ruke uzeo mobilni uređaj.

7. Bilo je sporno je li optuženik oštećenicu uhvatio rukom za njenu desnu ruku u predjelu ramena i potom za vrat i tako držao, te je li nakon što joj je iz ruke uzeo mobilni uređaj odgurnuo tako da je pala na kutnu garnituru te ju je dva puta bacio na pod, i je li joj u cilju da ju ustraši, rekao „Jel hoćeš da te ubijem“, što je kod nje izazvalo opravdani strah za njezin život i sigurnost, odnosno da li je počinio kazneno djelo prijetnje kako mu je stavljeno na teret optužnicom.

8. Oštećenica je ispitana na dokaznom ročištu kod suca istrage, te ponovno na raspravi gdje je u cijelosti ostala kod svog iskaza te je iskazivala suglasno ranijem iskazu. Na raspravi je navela da je povod tog događaja bila obična glupost, jer mu kćer nije pomogla kositi travu odnosno nije se odmah odazvala pa je on reagirao kako je reagirao. Ona je tada bila u dnevnom boravku. Kćer je rekla da se mora najesti i raspremiti pa će mu pomoći s košnjom. Misli da je nešto iskomentirala pa je on otišao u njezinu sobu i čula je da je udario vratima i da je nju udario. Otišla je gore i vidjela DO na krevetu, bila je skvrčena na krevetu i plakala pa je ona rekla ŽO "jel to bilo potrebno". On ju je potom primio za ruku pa za vrat i prislonio uz prozor. Nekako se istrgnula i otišla dolje, uzela je svoj mobitel, a on je došao za njom i uzeo joj mobitel iz ruke, pa su se prepirali i bacio ju je prvo na kutnu garnituru i tada je rekao "jel hoćeš da te ubijem", a potom ju je bacio na pod. Kćer DO je sišla dolje i zaključala se u kupaonicu, pa je on krenuo za njom i nožem ili vilicom otključao vrata. Tada je pobjegla iz kuće i otišla u kuću njegovih roditelja koja je odmah do njihove kuće i tražila njihovu pomoć, a oni su samo stajali. Za njom je došao ŽO i odvukao ju nazad u kuću. Nazvao je neku žensku osobu na mobitel i govorio u smislu da je ona psihički bolesna, da joj treba pomoć. Poslije toga ju je odvukao u kupaonicu, u kadu, gdje ju je odjevenu polijevao vodom. To je vidjela kćer i rekla mu da nije normalan, da što radi pa je on nakon toga prestao i otišao van kuće. Ona je onda zaključala kuću, a nakon toga je došla majka od ŽO koju je tražila mobitel da nazove policiju, ali je ona rekla da se ne želi miješati. Uzela je kćer i otišle su automobilom na policiju podnijeti kaznenu prijavu. Na posebno pitanje sjeća li se u kojoj prostoriji ju je primao za ruku i vrat navela je da ju je u Lucijinoj sobi primio za ruku i vrat, a dolje u dnevnom boravku za vrat. Ne sjeća se više za koju ruku niti kojom rukom je on nju primao, to je bilo prije godinu i pol, ali sjeća se da je imala modrice na desnoj ruci, ispod ramena. On je dešnjak. Na pitanje je li kuća pokrivena video nadzorom, odgovara da misli da je dvorište, ali nije imala tome pristup, to je bilo na Danijelovom mobitelu. Koliko zna bilo je pokriveno samo dvorište, a ne unutrašnjost kuće. ŽO nije nakon toga bio u kući, a ona ne zna kako se upravljalo tim video nadzorom. Navela je da se bojala nakon riječi koje joj je izrekao optuženik. Na pitanje kako je znala da optuženik razgovara sa ženskom osobom na mobitel odgovara da je čula ženski glas jer su bili blizu, ali ne zna tko je ta osoba. Na pitanje kada se vratila u kuću od Danijelovih roditelja je li od tamo išla dobrovoljno, može reći da nije, da ju je odvukao na silu. Isto tako ni u kadi nije bila dobrovoljno već ju je on tamo odvukao. Kada ju se pitalo da li je ranije između nje i ŽO bilo svađe odgovorila je da je, znao joj je i prije u par navrata reći u smislu da će ju ubiti, ali ovaj put ju je bilo baš strah jer je bilo gore nego ikad. On nije prestajao, kada ju je primio za vrat osjetila je da on ne može kontrolirati svoj bijes i da bi je mogao zadaviti, možda ne taj put, ali idući. Na pitanje u kakvim je sada odnosima s optuženikom može reći da komuniciraju porukama vezano uz djecu, a iznimno pozivima.

9. Iz zapisnika i snimke o ispitivanju djeteta DO od 23. rujna 2024. na dokaznom ročištu, koja je jedina bila prisutna u kući u vrijeme inkriminiranog događaja, proizlazi da je joj je toga dana tata (optuženik) rekao da treba kositi travu, ali je ona prvo išla jesti pa se presvući. Tata je došao u sobu ljutit pa je došla mama (oštećenica) da ga zaustavi. Navodi da je bila na krevetu i onda joj je tata rekao da ode u wc dolje. Onda su mama i tata došli dolje i svađali se. Tata je mami nešto govorio i onda je nazvao nekog psihijatra i govorio da mami treba pomoći i da ju treba u [adresa]. Tata joj je rekao da otključa vrata od kupaonice, a nije, pa je on uzeo žlicu i otključao vrata s druge strane. Stavio je mamu u kadu i polijevao ju vodom i govorio kao da je luda. Navela je da je vidjela toga dana da tata mamu baca po kući, odnosno gura ju po kući, a to je bilo prije ovog u kupaonici. Kada je bila gore čula je da tata mami govori jel hoće da ju ubije. Ne zna da li ju je gurao na kutnu garnituru. Kada je mama poslije pričala o tom događaju rekla je da joj je bilo malčice strašno. Taj događaj u kadi prestao je kada je tati rekla da je lud i da on mora ići na terapiju, onda je on otišao van kositi travu. Mama se presvukla i išle su na policiju. Glede događaja u njezinoj sobi navodi da je tata ujurio u sobu i počeo ju udarati rukama, a ona se zaštitila rukama. Udarao ju je po ruci, ali nije se ništa vidjelo. Ne zna koji je bio povod te svađe, ali navodi da se tata znao ljutiti oko sitnica pa bi se oko toga posvađali. Sjeća se još da joj je nakon svađe mama rekla da baki pošalje poruku da zaključa vrata u slučaju da tata dođe tamo. Na pitanje gdje je bila kad je tata udarao mamu, odgovorila je da je prvo to bilo u njenoj sobi, a onda malo kad je izlazila iz wc-a. Navela je kako joj ni mama ni tata nisu govorili kako treba iskazivati. Na pitanje kako ju je tata udario odgovorila je da jako, da ju je boljelo, ali da je prošlo nakon par minuta. Na pitanje je li po njenom mišljenju toga dana tata htio smiriti ili ozlijediti majku, odgovorila je da misli da ju je htio ozlijediti.

10. Iz presude i rješenja broj P Ob-348/2024-17 ovoga suda od 13. prosinca 2024. proizlazi da je razveden brak između optuženika i oštećenice te je odlučeno da će zajednička djeca stanovati s majkom, a pravo na roditeljsku skrb roditelji će ostvarivati zajednički i sporazumno, te je optuženiku naloženo plaćati za uzdržavanje maloljetne djece uplatom na račun oštećenice. Iz zapisnika o sklopljenoj sudskoj nagodbi broj P Ob-259/2024 od 21. siječnja 2025. proizlazi da su se optuženik i oštećenica sporazumjeli na način da je optuženik priznao oštećenici suvlasništvo u ½ dijela na nekretnini u [adresa], a oštećenica dopustila optuženiku da upiše svoje vlasništvo na nekretninama u [adresa], te se odriču od bilo kakvih drugih potraživanja i prestaju sva daljnja međusobna potraživanja s osnova bračne stečevine. Sud je od HZSR Čazma na prijedlog obrane pribavio dokumentaciju vezano uz nasilje u obitelji na štetu optuženika, te je HZSR Čazma dostavio samo izjavu optuženika od 29. kolovoza 2024., koju je davao vezano uz događaj koji je predmet ovog kaznenog postupka, a u kojoj je naveo da je ona prva fizički nasrnula na njega pa je od strane stručne suradnice upoznat da je dužan suzdržati se od bilo kojeg oblika nasilja u obitelji, te mu je izrađen i plan sigurnosti.

11. Analizirajući i cijeneći iskaze navedenih svjedoka ovaj sud nalazi da je oštećenica kao svjedok MO svoj iskaz na raspravi dala određeno i iskreno te je na iste činjenice dosljedno i suglasno iskazivala kao i na dokaznom ročištu. Njezin iskaz u velikoj mjeri potkrijepljen je iskazom svjedoka djeteta DO, koja je ne samo kćer oštećenice, već i optuženika te nema razloga držati stranu majke i lažno teretiti oca, a iz njezinog iskaza vidljivo je da je i sama bila potresena tim događajem, iako su se roditelji i prije često znali svađati. Sam optuženik uglavnom i sam potvrđuje dinamiku događaja toga popodneva, odnosno da je članovima obitelji podijelio poslove, te je bio ljut što kćer DO nije krenula sa svojim zadatkom pa je otišao po nju u sobu. Sud ne prihvaća njegovu obranu u dijelu da je oštećenica njega ošamarila i sama pala na pod, već prihvaća iskaz svjedokinje da ju je uhvatio u predjelu ramena i za vrat i tako držao, a da je bilo fizičkog nasilja u Lucijinoj sobi potvrđuje i dijete DO. Optuženik priznaje da je oštećenici uzeo mobitel jer nije htio da zove policiju. Sud prihvaća iskaz oštećenice da ju je potom optuženik u dnevnom boravku bacio na kutnu garnituru i rekao "jel hoćeš da te ubijem", te ju je bacio na pod. Da je čula takve riječi potvrđuje i dijete DO. Iako optuženik poriče takav razvoj događaja i da bi joj izrekao te riječi, sud ne vjeruje takvoj obrani i smatra da je usmjerena otklanjanju kaznenopravne odgovornosti. Optuženik govori da je on samo u dnevnom boravku sjedio na kutnoj garnituri, a nju je obgrlio, te je s drugom rukom zvao [adresa]. Primjećuje se da optuženik u više navrata u obrani govori da je zagrlio optuženicu kada je ona „vilenila“ odnosno radila probleme po kući, da ju je zagrlio u kući svojih roditelja, pokupio ju i nosio u kuću, da ju je posjeo u kadu i stavio ju u krilo pa polijevao vodom da se smiri i sl., a na pitanje zašto nije zvao hitnu odgovorio je da se toga nije sjetio, a nije htio da oštećenica zove policiju jer nije htio da ga sramoti. Iz svega toga sud zaključuje da je optuženik u više navrata protiv volje oštećenice postupao s njom na način upravo kako je oštećenica opisala u svom iskazu. Sud ne prihvaća niti obranu optuženika u kojoj navodi da je cijeli ovaj postupak oštećenica iskonstruirala radi boljeg položaja u obiteljskim sudskim postupcima, budući da je iz sudskih odluka vidljivo da su se stranke oko svega sporazumjele. Vezano uz ranije postupke nasilja u obitelji na njegovu štetu, iz dostavljene dokumentacije HZSR proizašlo da je optuženik izjavu davao povodom ovog događaja, te je sam optuženik naveo da je to u Centru potegnula oštećenica, a ne on.

12. S obzirom na sve izneseno, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik u cilju da ustraši svoju suprugu rekao „Jel hoćeš da te ubijem“, što je kod oštećene MO izazvalo opravdani strah za njezin život i sigurnost i time ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

13. Kazneno djelo prijetnje je kazneno djelo protiv osobne slobode. Kazneno djelo prijetnje koje se stavlja na teret optuženiku opisano je u čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, čini ga onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi. Nesporno je da su optuženik i oštećenica tempore criminis bili bračni drugovi, dakle, bliske osobe odnosno članovi obitelji u smislu čl. 87. st. 9. i st. 8. KZ/11. Riječima „jel hoćeš da te ubijem“, za koje je sud utvrdio da je optuženik izrekao oštećenici, iako su izrečene u obliku pitanja, u konkretnom slučaju i okolnostima koje su prethodile izricanju tih riječi, nedvojbeno se osobi prijeti smrću i te su riječi objektivno prikladne da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti ne samo kod oštećenice, nego i kod svakog prosječnog čovjeka. Ozbiljnost te prijetnje proizlazi iz okolnosti u kojima je izrečena, odnosno iz ponašanja optuženika koje je prethodilo tim riječima, a i koje je potom uslijedilo, prvo verbalna prepirka, zatim držanje oštećenice za vrat i odgurivanje, a nakon izrečenih riječi ju je protivno njenoj volji doveo natrag u kuću i odjevenu polijevao vodom u kadi. Oštećenica je izrečene riječi shvatila ozbiljno, bojala se. Navela je da joj je znao i prije u par navrata reći u smislu da će ju ubiti, ali ovaj put ju je bilo baš strah jer je bilo gore nego ikad. Nije prestajao, a kada ju je primio za vrat osjetila je da on ne može kontrolirati svoj bijes. Također je htjela nazvati policiju, ali ju je optuženik u tome spriječio, a nakon što je optuženik otišao od kuće, otišla je s kćeri automobilom na policiju, što sve ukazuje na to da ju je bilo strah optuženika.

14. Tijekom postupka ubrojivost optuženika nije dovedena u pitanje. Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, svjestan obilježja kaznenog djela i htijući njegovo ostvarenje. Svijest o protupravnosti nije osporena te nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

15. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju optuženog ŽO opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 za koje ga je sud i proglasio krivim.

16. Sud je primijenio Kazneni zakon objavljen u „Narodnim novinama“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja, budući da naknadno nije došlo do ublažavanja režima instituta primijenjenih u ovom kaznenom predmetu.

17. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Za terećeno kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Sud je optuženiku cijenio kao olakotno to što do sada nije nikada osuđivan zbog kaznenog djela. Otac je dvoje djece koje uzdržava prihodom ostvarenim od samostalnog rada, a brine i o članovima svoje primarne obitelji i to majci, ocu i baki koji su bolesni. Optuženik je prekršajno kažnjavan, uglavnom zbog prekršaja iz domene prometa na novčane kazne. Kako je sud kod optuženika našao više olakotnih okolnosti, odlučio ga je osuditi na minimalnu propisanu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

18. Nadalje, sud je optuženiku na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je pritom vodio računa o ličnosti optuženika, njegovom prijašnjem životu, ranijoj osuđivanosti i obiteljskim prilikama. Budući da je optuženik do sada neosuđivan, sud je ocijenio da optuženik i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela. Sud smatra da će se i primjenom uvjetne osude djelovati na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim normama i ne čini kaznena djela, odnosno da će se i na ovakav način ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

19. Budući da je optuženik ŽO proglašen krivim, a ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova kaznenog postupka jer je zaposlen, radno sposoban i prima plaću, na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 100,00 eura u korist državnog proračuna u roku od 15 dana. Paušalna svota odmjerena je s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka.

20. Također je dužan naknaditi oštećenici MO troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 na ime nužnih izdataka oštećenice i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenice u iznosu od 400,00 eura, u roku od 15 dana. Troškovi oštećenice se sastoje od nagrade opunomoćenice za zastupanje oštećenice na dokaznom ročištu 23. rujna 2024., zastupanja pred optužnim vijećem dana 17. siječnja 2025. te na raspravama održanim 12. siječnja 2026. i 4. ožujka 2026., sukladno postavljenom troškovniku, ukupno u iznosu od 400,00 eura.

21. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru, 9. ožujka 2026.

Sutkinja

Tea Valentić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.