Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1119/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić, te Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UK iz [adresa], U [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Bojani Pavković odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Lidl d.o.o., k.d., Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog br. 53., OIB: 66089976432, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn- 7/2024 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice UK, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-7/2024 od 28. svibnja 2025. u točki II. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 3.661,97 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužiteljica snosi svoj parnični trošak u iznosu od 1.430,08 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II.Djelomično se uvažava žalba tužiteljice, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke u preostalom odbijajućem dijelu za iznos od 510,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužiteljica snosi svoj parnični trošak u iznosu od 600,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

„Nalaže se tuženiku Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., OIB: 66089976432 da tužiteljici UK, OIB [osobni identifikacijski broj] s osnova naknade štete isplati daljnji novčani iznos od 510,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 08. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine te na iznos od 61,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. svibnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

„Nalaže se tuženiku Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., OIB: 66089976432 da tužiteljici UK, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 600,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. svibnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

III.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici s osnova naknade štete iznos od 4.190,00 eur, kao i iznos od 61,00 eur, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu štete do zatraženih 8.361,97 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Protiv citirane presude, točke II. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužiteljica snosi svoj parnični trošak. žalbu izjavljuje tužiteljica žalbu iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužiteljice je osnovana u manjem dijelu.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tužiteljice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.

6.Samo su djelomično osnovani navodi tužiteljice kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki II. izreke, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.

7.Naime iz stanja u spisu proizlazi u bitnome:

-da je 8. siječnja 2024. došlo do štetnog događaja, kojom prilikom su tužiteljicu u trenutku kada je izlazila iz trgovine tuženika u Rijeci, na Zametu, klizna vrata prikliještila i oborila, zbog čega je zadobila određene ozljede,

-da je za nastanak te štete odgovoran tuženik,

-da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica predmetne prilike zadobila prijelom zdjelice, nespecificiranog dijela, da je uslijed toga trpjela tjelesne bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 2 mjeseca; da je trpjela primarni strah u trenutku pada i ozljede, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana; da joj je bila potrebna tuđa pomoć 2-3 sata dnevno kroz mjesec dana, te zatim po još 1 sat dnevno daljnja 2 mjeseca, da je zaostalo smanjenje životnog aktiviteta od 5% budući se radi o osobi starije životne dobi (u vrijeme nezgode imala 86 godina).

8.Sukladno ovakvim utvrđenjima, uz uvažavanje čl. 19., 1046. i 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), stav je prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju pravična naknada za pretrpljene tjelesne bolove iznosi 1.290,00 eur, za pretrpljeni strah 1.200,00 eur, za smanjenje životnog aktiviteta 1.100,00 eur, za tuđu pomoć i njegu 600,00 eur (uz cijenu sata od po 4,00 eur po satu), za troškove liječenja 61,00 eur, odnosno sveukupno 4.251,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama na neimovinsku štetu primjenom čl. 1095. ZOO- a, a na imovinsku štetu počam od presuđenja pa nadalje.

Odluku o trošku sud temelji na čl. 154. st.4. ZPP-a obzirom na uspjeh tužiteljice u ovoj parnici.

9.1.Rukovodeći se prethodno iznesenim, u neznatnom su dijelu osnovani navodi tužiteljica kojima pobija pravilnost stava suda prvog stupnja glede visine dosuđene pravične novčane naknade po ranije navedenim kriterijima neimovinske štete.

9.2.Naime, sagledavajući sve okolnosti predmetnog štetnog događaja, težinu zadobivenih povreda, posljedica koje su zaostale kod tužiteljice kroz čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, kao i važeće Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH, nameće se zaključak da sve prednje izloženo kad se radi o visini pravične novčane naknade po kriteriju pretrpljenih tjelesnih bolova, pored dosuđenog iznosa od 1.290,00 eur, tužiteljici pripada daljnji iznos od 310,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, što u konačnici iznosi ukupno 1.600,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po ovom kriteriju, po kriteriju duševnih bolova zbog pretrpljenog straha, pored dosuđenog iznosa od 1.200,00 eur, tužiteljici pripada daljnji iznos od 200,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, što u konačnici iznosi ukupno 1.400,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po ovom kriteriju.

Shodno tome, ovaj sud drži da su u konkretnoj pravnoj situaciji bile ispunjene pretpostavke u smislu čl. 1100. ZOO-a, temeljem kojih je valjalo preinačiti odluku suda prvog stupnja u točki II. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od ukupno 510,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10.Obzirom na prethodno iznesene razloge, ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljeni žalbeni navodi tužiteljice, u dijelu u kojem smatra da joj po kriteriju pretrpljenih tjelesnih bolova pripada iznos od ukupno 1.807,84 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dakle razlika od 207,84 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, nakon djelomično izvršene preinake, upirući pri tome na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH i inflaciju od izmjene istih.

Naime, iako je i po stavu ovog suda već proteklo određeno vrijeme od izmjene ranijih Orijentacijskih kriterija, ovaj sud drži da novčana naknada dosuđena pobijanom presudom, uz uvećanje dosuđeno ovom presudom, u konačnici ipak primjerena svim ranije navedenim pravno relevantnim okolnostima.

11.Isto tako, pogrešnim smatra ocjenu tužiteljice glede visine pravične novčane naknade po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnog aktiviteta, koji je prema uvjerenju ovog suda, u potpunosti adekvatan odnosno primjeren težini zaostalih posljedica predmetnog štetnog događaja, u opsegu utvrđenom po nalazu vještaka medicinske struke.

Slijedom toga, ovaj sud smatra da je preostali iznos zatražen po ovom kriteriju u visini od 393,13 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, nerealno visok, te da dosuda ukupnog iznosa zatraženog po ovom kriteriju nema uporišta u činjeničnim utvrđenjima koja proizlaze iz stanja u spisu.

12.1.Konačno neutemeljenim drži ovaj sud i žalbene tvrdnje tužiteljice u dijelu u kojem smatra da joj na ime tuđe pomoći i njege pripada iznos veći od dosuđenog, budući se radi o cijeni koja nije aktualna već duže vrijeme.

Vezano za prednje ovaj sud je vodio računa o tome da je tužiteljica, uz tužbu pored ostalog dostavila presliku Cjenika Doma za starije osobe "Kantrida" Rijeka, a na okolnost cijene sata na ime tuđe pomoći i njege iz kojeg proizlazi pored ostalog da cijena sata na obavljanje kućnih poslova, te za obavljanje osobne higijene, iznosi po 10,00 eur, a za organiziranje prehrane (priprema i dostava gotovog obroka) 6,00 eur po satu, te da tužiteljica, na okolnost visine cijene sata tuđe pomoći i njege nije predložila sudu provođenje bilo kakvih daljnjih dokaza.

12.2.Nastavno prednjem, ponajprije treba reći da se ne mogu prihvatiti kao osnovani navodi tužiteljice da je dokazala da prosječna cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi oko 15,00 eur, a da je cijena sata od po 4,00 eur bila aktualna još 2010., budući da suprotno proizlazi iz aktualne sudske prakse, koja upravo cijenu od po 4,00 eur po satu, smatra primjerenom, kada se radi o nestručnoj tuđoj pomoći i njezi. Pored toga, pogrešan je stav tužiteljice i u dijelu u kojem ističe da tuženik nije dokazao da cijena sata ne bi iznosila traženih 15,00 eur po satu, obzirom na to da je prema uvjerenju ovog suda, tužiteljica ta na kojoj je teret dokaza visine tog dijela tužbenog zahtjeva, a ne na tuženiku. U svezi toga, također valja ukazati tužiteljici i da nije točno da tuženik nije osporio visinu tog dijela zahtjeva, budući da je isti u odgovoru na tužbu osporio visinu zatražene i imovinske i neimovinske štete, kao previsoko postavljene.

12.3.Slijedom prednje izloženog, pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji, sud prvog stupnja o visini cijene sata tuđe pomoći i njege odlučio primjenom čl. 223. ZPP- a, jer i situaciji kada tužiteljica nije ni na koji način dokazala da je imala novčanih izdataka po tom osnovu, pripada joj naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluga platila da je osoba koja je pružala uslugu tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, a visina takve naknade utvrđuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružati takvu uslugu.

Kraj nesporne činjenice da je tužiteljica u spis na okolnost visine ove naknade dostavila samo ranije spomenuti Cjenik, uz napomenu da se radi o uslugama djelatnika Doma za starije osobe "Kantrida", koji kao zaposlenici te ustanove ostvaruju prava na pripadajuće doprinose i sl., čija se primanja računatu u neto i bruto iznosima, to prema stavu ovog suda, ti podaci u konkretnim okolnostima nisu mjerodavni za utvrđivanje visine cijene sata pružanja nestručne pomoći.

13.U kontekstu do sada svega izloženog, valjalo je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, preinačiti odluku suda prvog stupnja u točki II. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 510,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te obvezati tuženika da naknadi tužiteljici daljnju neimovinsku štetu u tom iznosu, dok se u preostalom odbijajućem dijelu za iznos od 3.661,97 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odluka sadržana u točki II. izreke ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.

14.No, u pravu je tužiteljica kada pobija odluku o trošku sadržanu u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužiteljica snosi svoj trošak postupka, napose troškove medicinskog vještačenja i pribave zdravstvenog kartona.

Ovo prvenstveno iz razloga jer je iz stanja u spisu razvidno da je u konkretnoj pravnoj situaciji tuženik dao povoda za tužbu tužiteljice, kao i zbog toga što troškovi vještačenja predstavljaju nužne i svrsishodne troškove za vođenje parnice i utvrđivanje visine pripadajuće naknade u smislu čl. 155. ZPP-a. Osim toga, ovakve troškove prethodno treba snositi tužitelj sukladno čl. 153. st.1. ZPP-a.

Slijedom toga, iako su u konačnici, neovisno o manjem preinačenju prvostupanjske presude u točki II. izreke, parnične stranke i dalje uspjele u ovoj parnici u približno jednakim dijelovima, ovaj sud drži da je tuženik ipak taj koji je u obvezi naknaditi tužiteljici i to u cijelosti troškove provedenog medicinskog vještačenja, koji u ovom slučaju iznose 600,00 eur.

Stoga je valjalo preinačiti navedenu točku izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen parnični trošak u prednje navedenom iznosu, te obvezati tuženika da isti naknadi tužiteljici sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a istu u dijelu u kojem nije tužiteljici dosuđen preostalom dijelu potvrditi.

15.Zbog svih do sada iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice, potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 3.661,97 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužiteljica snosi svoj parnični trošak u iznosu od 1.430,08 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice, preinačena pobijana presuda u točki II. izreke u preostalom odbijajućem dijelu za iznos od 510,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužiteljica snosi svoj parnični trošak u iznosu od 600,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude.

16.U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka, valja reći da iako je dosadašnjeg dijela obrazloženja razvidno da je povodom žalbe iste, prvostupanjska presuda djelomično preinačena, prema ocjeni ovog suda radi se o neznatnom uspjehu s izjavljenom žalbom, pa je stoga primjenom čl. 154. st.5. ZPP- a, valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

17.Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tuženik snosi svoj parnični trošak, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 9. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković