Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-655/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelj ice ĆJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Branimira 5, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Ulica Republike Austrije 14, OIB:95093210687, radi odobravanja financiranja za zamjenski stan, nakon usmene i javne rasprave, dana 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-371-01/20-05/427, URBROJ:531- 06-5-2-24-11 od 27. rujna 2024.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 (tritisućesedamstopedeset) Eura u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude, dok se u preostalom dijelu tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-371-01/20-05/427, URBROJ:531-06-5-2-24-11, od 27. rujna 2024. određena je po službenoj dužnosti, u cijelosti obnova postupka utvrđivanja ispunjavanja uvjeta stjecanja statusa osobe kojoj će se financirati najamnina za privremeno stambeno zbrinjavanje, povodom zahtjeva tužiteljice, točkom 2. izreke rješenja poništena su rješenja Ministarstva državne imovine Republike Hrvatske od 15. srpnja 2020. rješenja tuženika od dana 07. rujna 2020., 16. kolovoza 2021., 17. lipnja 2022. i 15. svibnja 2023., a točkom 3. izreke rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za odobravanje financiranja najamnine za stambeno zbrinjavanje, podnesen dana 13. srpnja 2020., dok je točkom 4. izreke naloženo tužiteljici, pod prijetnjom ovrhe, u roku 15 dana od dana dostave rješenja, povrat neosnovano uplaćene najamnine od dana 01. rujna 2020. do 31. kolovoza 2024. u ukupnom iznosu od 10.702,65 EUR u državni proračun, uvećan za zakonske zatezne kamate, a točkom 5. je tužiteljici naložen povrat neosnovano uplaćenih sredstava na ime sufinanciranja troškova režija za stanovanje od 01. ožujka 2023. do 31. kolovoza 2024. u ukupnom iznosu od 1.800,00 EUR u državni proračun, uvećan za zakonske zatezne kamate.

2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke navodeći da tužiteljica niti u jednom trenutku nije dovodila u zabludu službene osobe koje su odlučivale u konkretnom upravnom postupku. Prigovara kako je učincima pobijanog rješenja došlo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva tužiteljice u smislu odredbe članka 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, obzirom da je tužiteljica u dobroj vjeri primala navedene iznose financiranja najamnine i režijskih troškova, da je imala legitimno očekivanje da se može pozvati na isplate koje je primila kao na svoja stečena prava, dok se tužiteljici donošenjem pobijanog rješenja nameće prekomjerno opterećenje povrata iznosa najamnina za razdoblje od četiri godine, uvećano za zakonske zatezne kamate, iako se radi o iznosima korištenim isključivo za zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba tužiteljice. Nadalje, ističe kako je tuženik rješenje o obnovi postupka donio izvan zakonom propisanog roka, budući da je u konkretnom slučaju rješenje Ministarstva državne imovine kojim se tužiteljici priznaje status osobe kojoj će se financirati najamnina za privremeno stambeno zbrinjavanje doneseno dana 15. srpnja 2020., te da ga je tužiteljica zaprimila prije više od četiri godine prije donošenja predmetnog rješenja kojim se određuje obnova postupka, kao i rješenje od dana 07. rujna 2020. kojim se tužiteljici odobrava financiranje najamnine u iznosu od 1.680,00 kuna mjesečno, te navodi da se u pogledu ostalih poništenih rješenja, radi isključivo o rješenjima kojima se usklađuju navedena prvotna rješenja od dana 15. srpnja 2020. i 07. rujna 2020., a kojima je tužiteljica stekla status i pravo na financiranje, pa smatra da su isključivo navedena rješenja odlučna za računanje roka u kojem se postupak može obnoviti. Ukazuje da tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja kao razlog određivanja obnove postupka navodi nove činjenice koje da su iznesene u vrijeme donošenja navedenih rješenja, bi dovele do drugačijeg rješavanja, te da su donesena rješenja, koja su povoljna za stranku, donesena na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu, a koji razlozi ne predstavljaju posebne slučajeve u kojima se obnova postupak može pokrenuti bez vremenskog ograničenja. Osporava utvrđenje tuženika da ista ne bi na dan 22. ožujka 2020. stanovala u predmetnoj nekretnini. Ističe da je utvrđenje tužitelja da je predmetna obiteljska kuća u takvom ruševnom stanju da je izvjesno da u istoj nitko ne stanuje već duže vrijeme, a što da je utvrđeno prilikom očevida službene osobe dana 10. listopada 2022. arbitrarno, a imajući u vidu da na dan 10. listopada 2022., doista već duže vrijeme nitko nije stanovao na predmetnoj adresi, a sve obzirom je kuća od potresa koji je pogodio Zagreb dana 22. ožujka 2020.g. potpuno neuporabljiva, a da je očevid službene osobe održan više od dvije i pol godine nakon navedenog dana kojeg je kuća pretrpjela opisana oštećenja. Naglašava da su se u međuvremenu, dana 28. i 29. prosinca 2020. dogodila još dva jaka potresa, koja su dovela do daljnjih oštećenja, dok je i samo nekorištenje predmetne nekretnine i neodržavanje iste u tako dugom razdoblju, doprinijelo stanju kakvo je zatečeno na dan 10. listopada 2022. Nadalje, tužiteljica napominje kako i iz očitovanja HEP ELEKTRE Zagreb proizlazi da na predmetnoj adresi postoje dva neaktivna mjerna mjesta, a ko ja su iskopčana početkom 2019., dok je i Zagrebački holding, podružnica Vodoopskrba i odvodnja u svome očitovanju potvrdilo da predmetna nekretnina ima vodomjer, no da tijekom 2019. i 2020. nije evidentirana potrošnja vode, koje činjenice korespondiraju sa navodima tužiteljica da su ona i njezin sin privremeno bili gošće kod prijatelja, zbog čega su i iskopčali navedena mjerna mjesta, no jasno je kako je navedena nekretnina očigledno korištena sve do 2019., slijedom čega smatra da je potpuno pogrešno utvrđenje tuženika da ista ne bi bila korištena oko 10 godina. Tužiteljica navodi da je nakon navedenog privremenog odsustva svakako imala namjeru vratiti se u predmetnu nekretninu i stanovati u njoj jer ista predstavlja jedinu nekretninu tužiteljice, te jedini dom tužiteljice. Nadalje ističe da tužiteljica nije nikoga dovodila u zabludu, niti je isto bilo namjera tužiteljice, budući da je na predmetnoj adresi imala prijavljeno prebivalište na dan 22. ožujka 2020. te je u tom smislu i dala izjavu od 13. srpnja 2020. u kojoj izjavljuje pod kaznenom i materijalnom odgovornošću da je suglasna da Ministarstvo državne imovine može javno objaviti na mrežnoj stranici Ministarstva informacije o iznosu sredstava isplaćenih za financiranje najamnine za zamjenski stan, kao i druge bitne podatke za provedbu odluke Vlade Republike Hrvatske o financiranju najamnine za stambeno zbrinjavanje osoba čije su nekretnine stradale u potresu na području Grada Zagreba, Zagrebačke županije, Krapinsko-zagorske županije. Tvrdi da je smatrala da obzirom ista ima prijavljeno prebivalište na navedenoj nekretnini, te nema u svome vlasništvu drugih nekretnina, da se predmetna Odluka Vlade RH odnosi i na nju, zbog čega je i podnijela predmetni zahtjev sa svom potrebnom dokumentacijom i koji je tuženo Ministarstvo ocijenilo osnovanim. Nadalje, ukazuje da u konkretnom slučaju tuženik u potpunosti na tužiteljicu prebacuje teret obveze za pogreške koje je počinio upravo sam tuženik utvrdivši da tužiteljica ostvaruje pravo na financiranje najamnine zamjenskog stana, bez da je na adekvatan način utvrdilo ispunjavanje svih zakonskih obveza, a posebno činjenicu da li tužiteljica kao pravno neuka stranka razumije na ispravan način zakonske i podzakonske odredbe primjenjive na konkretan slučaj.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. U odnosu na tvrdnje tužiteljice kako je predmetno rješenje doneseno izvan zakonom propisanog roka, tuženik prvenstveno ističe kako je tužiteljica dana 7. srpnja 2020. godine dostavila izjavu danu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću ovjerenu kod javnog bilježnika Anite Škuijanec, Zagreb, Gajeva 2, broj: OV-2978/2020 od 7. srpnja 2020. godine, na kojoj tužiteljica temelji zahtjev za odobravanje financiranja najamnine za stambeno zbrinjavanje, a kojom tužiteljica izjavljuje da je na dan 22. ožujka 2020. godine stanovala u oštećenoj obiteljskoj kući. Nadalje, navodi da je rješenjem, KLASA:UP/I-000-06/2-08/960, URBROJ: 531-06-3-24-12 utvrđeno da tužiteljica nije stanovala u predmetnoj obiteljskoj kući na dan 22. ožujka 2020. godine, te da je iz postupka koji je prethodio donošenju navedenog rješenja jasno i nedvojbeno utvrđeno da u nekretnini za koju tužiteljica tvrdi da je stanovala nitko nije stanovao duži niz godina koje su prethodila potresu do 22. ožujka 2020. godine. Dakle, ukazuje da je izjavom danom pod materijalnom i kaznenom odgovornošću tužiteljica neistinito iskazala da je stanovala u predmetnoj obiteljskoj kući dana 22. ožujka 2020. godine. Tuženik napominje da tužiteljica ne bi ostvarila pravo, temeljem Odluke o financiranju najamnine za privremeno stambeno zbrinjavanje osoba čije su nekretnine oštećene odnosno uništene u potresima na području Grada Zagreba, Krapinsko - zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko - moslavačke županije i Karlovačke županije, da nije tuženiku dostavila izjavu ovjerenu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću kojom tvrdi da je stanovala u obiteljskoj kući u [adresa]. Ističe da je tuženik u postupku povodom zahtjeva za gradnju zamjenske obiteljske kuće nedvojbeno utvrdio da dugi niz godina u predmetnoj nekretnini nitko nije stanovao, a da navedeno proizlazi iz niza dokaza (utvrđenje MUP-a, HEP, vodovod, očevid...) koje je tuženik prikupio u postupku koji je prethodio rješenju KLASA: UP/I-000-06/2-08/960, URBROJ:531-06-3- 24-12, koje je doneseno 29. kolovoza 2024. godine, a koje je tužiteljica zaprimila 18. rujna 2024. godine, te da protiv istog nije pokrenut upravni spor. Ukazuje da je Odlukom o financiranju najamnine za privremeno stambeno zbrinjavanje osoba čije su nekretnine oštećene odnosno uništene u potresima na području Grada Zagreba, Krapinsko - zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko - moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine" 57/20) jasno određeno da pravo na financiranje najamnine ostvaruju vlasnici obiteljskih kuća, vlasnici stanova i zaštićeni najmoprimci koji su stanovali i imali prijavljeno prebivalište ili boravište u vrijeme nastanka nepogode, da navedena Odluka ne predviđa financiranje najamnine onim vlasnicima koji nisu u istoj stanovali, obzirom da za iste ne postoji potreba za financiranjem najamnine, a sama smisao odredbe o stanovanju odnosi se na pomoć države da se osobama koje su stanovale u uništenoj nekretnini privremeno omogući smještaj. Tuženik smatra kako za davanje izjave o stanovanju nije potrebno posebno pravno znanje, te da obzirom na dob, razinu obrazovanja, zaposlenje tužiteljica nije mogla pogrešno protumačiti da izjava dana pod materijalnom i kaznenom odgovornošću u odnosu na stanovanje se odnosi na prijavljeno prebivalište. Smatra da je jasno da je tužiteljičino davanje izjave bilo isključivo usmjereno na financiranje najamnine tužiteljici, iako je znala da u predmetnoj nekretnini dugi niz godina nitko nije stanovao. Ističe da tužiteljici kuća u [adresa] nije jedina nekretnina koju posjeduje na području Republike Hrvatske, dok u odnosu na navode tužiteljice da ista predstavlja njen jedini dom, tuženik naglašava da ista nekretnina nije korištena niz godina niti je služila tužiteljici za stanovanje, da se u naravi zapravo radi o ruševnoj zgradi koja i prije potresa nije služila za stanovanje, osobito ne u smislu kako stanovanje definiraju odredbe članka 4. stavka 1. točke o) Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području grada Zagreba, Krapinsko- zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (“Narodne novine", broj: 21/23, dalje u tekstu: Zakon o obnovi).

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje od 27. rujna 2024. utvrđeno je da je istim određena po službenoj dužnosti, u cijelosti obnova postupka utvrđivanja ispunjavanja uvjeta stjecanja statusa osobe kojoj će se financirati najamnina za privremeno stambeno zbrinjavanje, povodom zahtjeva tužiteljice, točkom 2. izreke rješenja poništena su rješenja Ministarstva državne imovine Republike Hrvatske od 15. srpnja 2020. rješenja tuženika od dana 07. rujna 2020., 16. kolovoza 2021., 17. lipnja 2022. i 15. svibnja 2023., a točkom 3. izreke rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za odobravanje financiranja najamnine za stambeno zbrinjavanje, podnesen dana 13. srpnja 2020., dok je točkom 4. izreke naloženo tužiteljici, pod prijetnjom ovrhe, u roku 15 dana od dana dostave rješenja, povrat neosnovano uplaćene najamnine od dana 01. rujna 2020. do 31. kolovoza 2024. u ukupnom iznosu od 10.702,65 EUR u državni proračun, uvećan za zakonske zatezne kamate, a točkom 5. je tužiteljici naložen povrat neosnovano uplaćenih sredstava na ime sufinanciranja troškova režija za stanovanje od 01. ožujka 2023. do 31. kolovoza 2024. u ukupnom iznosu od 1.800,00 EUR u državni proračun, uvećan za zakonske zatezne kamate. U obrazloženju se navodi da je rješenjem tuženika KLASA:UP/I-000-06/21-08/960, URBROJ:531-06-3-24-12 od 29. kolovoza 2024. odbijen zahtjev tužiteljice za gradnju i opremanje zamjenske obiteljske kuće iz razloga jer podnositeljica Zahtjeva na dane potresa 22. ožujka, odnosno 28. ili 29. prosinca 2020. godine nije stanovala u oštećenoj. Slijedom navedenog, tuženik je utvrdio da postoje razlozi za obnovu postupka po službenoj dužnosti temeljem članka 123. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku obzirom se radi o novim činjenicama, koje da su iznesene u vrijeme donošenja rješenja od 15. srpnja 2020., rješenja od 07. rujna 2020., rješenja od 16. kolovoza 2021., 17. lipnja 2022. i rješenja od 15. svibnja 2023. bi dovele do drugačijeg rješavanja kao i da su donesena rješenja, koja su povoljna za stranku, donesena na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu, a koje se u bitnome odnose na činjenicu da je tužiteljica u svojoj izjavi od 7. srpnja 2020. godine, ovjerenoj po javnom bilježniku Aniti Škurjanec iz Zagreba istoga dana pod brojem OV- 2978/2020, neistinito iskazivala pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da je na dan 22. ožujka 2020. godine stanovala u oštećenoj nekretnini [adresa]. Zbog svega navedenog, temeljem članka 126. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno je kao u točki 1. izreke. Nadalje, tuženik obrazlaže da je uzimajući u obzir da je, sukladno točki II. Odluke Vlade Republike Hrvatske, stanovanje na dane potresa propisano kao jedan od preduvjeta koji moraju biti ispunjeni za stjecanje statusa osobe kojoj će se financirati najamnina za privremeno stambeno zbrinjavanje, kao i da isti uvjet nije bio ispunjen u vrijeme donošenja predmetnih rješenja odnosno imajući u vidu da ako bi ista činjenica bila poznata službenoj osobi u vrijeme donošenja navedenog rješenja, zahtjev ĆJ bi bio odbijen te ista ne bi ostvarila pravo na sufinanciranje najamnine niti sufinanciranje troškova režija, odlučeno sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku kao u točki 2. izreke te su poništena sva ranije donesena rješenja te je točkom 3. odbijen zahtjev tužiteljice za odobravanje financiranja najamnine za stambeno zbrinjavanje, podnesen dana 13. srpnja 2020., a budući da je poništenim ranije navedenim rješenjima tuženika tužiteljica stekla neosnovanu imovinsku korist sukladno članku 1111. ZOO-a, odlučeno je kao u točki 4. i 5. izreke rješenja.

8. Sukladno odredbi članka II Odluke o financiranju najamnine za stambeno zbrinjavanje osoba čije su nekretnine stradale u potresu na području Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske županije („Narodne novine“, broj: 57/20) vlasnicima obiteljskih kuća, vlasnicima stanova i zaštićenim najmoprimcima koji su stanovali i imali prijavljeno prebivalište ili boravište u vrijeme nastanka nepogode iz točke I. ove Odluke u obiteljskim kućama, višestambenim zgradama i stambeno - poslovnim zgradama na području Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Krapinsko- zagorske županije i koje su u preliminarnom pregledu zgrada označene kao N1 (neuporabljivo – zbog vanjskog utjecaja) i N2 (neuporabljivo – zbog oštećenja) te stoga nisu podobne za stanovanje do obnove, financirat će se najamnina za zamjenski stan.

9. Člankom 123. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj:47/09 i 110/21) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku, ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu.

10. Iz podataka u spisu proizlazi da su tužiteljici predmetna rješenja od 15 srpnja 2020. i 7. rujna 2020. kojim se tužiteljici odobrava financiranje najamnine i režija za zamjenski stan dostavljena u 2020., stoga je do dana donošenja predmetnog rješenja 27. rujna 2024. nesporno protekao zakonski rok od tri godine od dana dostave rješenja stranci propisan člankom 123. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku, u kojem se može po službenoj dužnosti pokrenuti obnova postupka, dok se u pogledu ostalih poništenih rješenja, radi isključivo o rješenjima kojima se usklađuju navedena prvotna rješenja od dana 15. srpnja 2020. i 07. rujna 2020., a kojima nije stečen status i pravo na financiranje.

11. Iz navedenih razloga, sud osporavano rješenje nije ocijenio zakonitim.

12. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, uvažio tužbeni zahtjev.

17. Tužiteljici je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46), sastav podneska od 8. travnja 2025. u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46) i pristupa na ročište 2. ožujka 2026. u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46) tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 3.750,00 EUR.

18. Tužiteljici nije dosuđen trošak sudskih pristojbi, budući da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu (članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23).

U Zagrebu, 9. ožujka 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici putem e komunikacije

2. tuženiku putem e komunikacije

3. U spis