Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2333/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice KČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ines Bojić, odvjetnica u Zagrebu, Gorjanska 29, protiv tuženika Hrvatske psihološke komore, Suda časti, Zagreb, Selska cesta 90A, OIB:43243263462, radi disciplinskog postupka, nakon usmene i javne rasprave, 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se odluka Hrvatske psihološke komore, Suda časti, KLASA:UP/I- 034-01/23-18/09 , URBROJ:251-375/01-05-24-15 od 5. travnja 2024.

II Tužiteljica se oslobađa odgovornosti da je u obavljanju psihološke djelatnosti, prema korisnicima mlt. ĆČ i AČ provela dva pregleda sa psihodijagnostičkom obradom u siječnju 2020. godine i u siječnju 2022. godine te nakon svakog pregleda izradila nalaz i mišljenje i to 24. siječnja 2020. godine i u siječnju 2022. godine. Nalazima ne prileže listovi za odgovore WISC-IV iako se u nalazu opisuje da je primijenjeno psihodijagnostičko sredstvo WISC-IV te psihologinja ne posjeduje listove za odgovore za psihodijagnostička sredstva korisnika psiholoških usluga za koje je navela da je primijenjeno i na kojem se temelji njen nalaz, prema korisnici psiholoških usluga mlt. BČ provela jedan pregled sa psihodijagnostičkom obradom u veljači 2019. godine te nakon pregleda izradila nalaz i mišljenje 11. veljače 2019. godine. Nalazu ne prileže listovi za odgovore TNR, RCFT, RPM, BYI-II, BFQ-C (samoprocjena) i BFQ-C (procjena od strane drugih) te psihologinja ne posjeduje listove za odgovore korisnika psiholoških usluga za koje je navela da su primijenjena i na kojima se temelji njen nalaz, prema korisniku psiholoških usluga mlt. KČE u razdoblju od 2015. godine do siječnja 2022. godine izradila više nalaza i mišljenja i to 8. lipnja 2018. godine, 12. lipnja 2018. godine, 21. lipnja 2018. godine, 17. listopada 2019. godine, 9. srpnja 2020. godine i 9. prosinca 2021. godine. Nalazima ne prileže listovi za odgovore WISC-IV iako se u nalazima opisuje da je primijenjeno psihodijagnostičko sredstvo WISC-IV te psihologinja ne posjeduje listove za odgovore korisnika psiholoških usluga za koje je navela da je primijenjeno i na kojem se temelji njen nalaz, nije vodila uredno psihološku dokumentaciju jer izdanim nalazima i mišljenjima ne prileže listove za odgovore za psihodijagnostička sredstva temeljem kojih je izrađen nalaz i mišljenje čime je onemogućena provjera i validacija izdanih nalaza i mišljenja, a u obvezi je dokumentaciju i dalje čuvati s obzirom da je upoznata kako su, među roditeljima korisnika psiholoških usluga, u tijeku sudski sporovi koji se tiču korisnika psiholoških usluga, dakle, postupila protivno članku 14. Kodeksa etike psihološke djelatnosti („Narodne novine“, broj: 13/05), čime bi počinila lakšu disciplinsku povredu iz članka 40. stavka 3. alineje 5. Zakona o psihološkoj djelatnosti.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) Eura u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika Hrvatske psihološke komore, Suda časti, KLASA:UP/I-034-01/23-18/09,URBROJ:251-375/01-05-24-15 od 5. travnja 2024. utvrđeno da je tužiteljica odgovorna, što je u obavljanju psihološke djelatnosti, prema korisnicima mlt. ĆČ i AČ provela dva pregleda sa psihodijagnostičkom obradom u siječnju 2020. godine i u siječnju 2022. godine te nakon svakog pregleda izradila nalaz i mišljenje i to 24. siječnja 2020. godine i u siječnju 2022. godine. Nalazima ne prileže listovi za odgovore WISC-IV iako se u nalazu opisuje da je primijenjeno psihodijagnostičko sredstvo WISC-IV te psihologinja ne posjeduje listove za odgovore za psihodijagnostička sredstva korisnika psiholoških usluga za koje je navela da je primijenjeno i na kojem se temelji njen nalaz, prema korisnici psiholoških usluga mlt. BČ provela jedan pregled sa psihodijagnostičkom obradom u veljači 2019. godine te nakon pregleda izradila nalaz i mišljenje 11. veljače 2019. godine. Nalazu ne prileže listovi za odgovore TNR, RCFT, RPM, BYI-II, BFQ-C (samoprocjena) i BFQ-C (procjena od strane drugih) te psihologinja ne posjeduje listove za odgovore korisnika psiholoških usluga za koje je navela da su primijenjena i na kojima se temelji njen nalaz, prema korisniku psiholoških usluga mlt. KČE u razdoblju od 2015. godine do siječnja 2022. godine izradila više nalaza i mišljenja i to 8. lipnja 2018. godine, 12. lipnja 2018. godine, 21. lipnja 2018. godine, 17. listopada 2019. godine, 9. srpnja 2020. godine i 9. prosinca 2021. godine. Nalazima ne prileže listovi za odgovore WISC-IV iako se u nalazima opisuje da je primijenjeno psihodijagnostičko sredstvo WISC-IV te psihologinja ne posjeduje listove za odgovore korisnika psiholoških usluga za koje je navela da je primijenjeno i na kojem se temelji njen nalaz, nije vodila uredno psihološku dokumentaciju jer izdanim nalazima i mišljenjima ne prileže listove za odgovore za psihodijagnostička sredstva temeljem kojih je izrađen nalaz i mišljenje čime je onemogućena provjera i validacija izdanih nalaza i mišljenja, a u obvezi je dokumentaciju i dalje čuvati s obzirom da je upoznata kako su, među roditeljima korisnika psiholoških usluga, u tijeku sudski sporovi koji se tiču korisnika psiholoških usluga, dakle, postupila protivno članku 14. Kodeksa etike psihološke djelatnosti („Narodne novine“, broj: 13/05), čime je počinila lakšu disciplinsku povredu iz članka 40. stavka 3. alineje 5. Zakona o psihološkoj djelatnosti stoga joj se za lakšu disciplinsku povredu izriče novčana kazna u iznosu od 265,45 EUR temeljem članka 41. stavka 2. Zakona o psihološkoj djelatnosti, članka 32. stavka 1. Statuta Hrvatske, psihološke komore i članka 8. stavka 1. alineje 3. Pravilnika o pravima i odgovornostima članova Hrvatske psihološke komore. Također joj je naloženo naknaditi troškove disciplinskog postupka u iznosu od 1.343,15 EUR uroku od 15 dana.

2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke. Smatra da je Sud časti Hrvatske psihološke komore bio nepropisno sastavljen, odnosno, bez sudjelovanja suca profesionalca. Ističe da je u vrijeme pokretanja i vođenja predmetnog disciplinskog postupka na snazi bio Statut tuženika („Narodne novine“, broj: 21/21 i 109/22), kojim je u čl. 29. (pročišćeni tekst) propisano da Sud časti ima pet članova od kojih tri člana iz redova ovlaštenih psihologa i dva člana iz reda sudaca profesionalaca. Imajući u vidu opća procesna načela prava koja se očituju u tome da se na postupke u tijeku primjenjuju propisi koji su na snazi u vrijeme pokretanja postupka te identične odredbe samog Statuta kojim je propisano da će se postupci započeti prije dana stupanja na snagu novog Statuta dovršiti prema odredbama Statuta koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka (čl. 40.), smatra da je razvidno da se disciplinski postupak protiv tužiteljice trebao voditi u skladu sa Izmjenama i dopunama Statuta koje su stupile na snagu u rujnu 2022. godine. Isto tako, tužiteljica ističe da je predmetni disciplinski postupak vođen prema odredbama Pravilnika o nadležnosti, ustrojstvu i načinu djelovanja Suda časti i disciplinskom postupku pri Hrvatskoj psihološkoj komori od 7. srpnja 2017. godine koji propis nije usklađen sa novim Statutom tuženika koji je stupio na snagu 2021. godine. Navedeni Pravilnik tako je u bitnom dijelu koji se odnosi disciplinski postupak u proturječju sa Statutom budući da, primjerice, predviđa disciplinsko sudovanje u dva stupnja i mogućnost podnošenja žalbe protiv odluke Suda časti prvog stupnja dok novi Statut potpuno drugačije regulira disciplinski postupak. Budući da je tuženik prema odredbama novog Statuta (čl. 40.) imao rok od godine dana za usklađenje općih akata sa odredbama Statuta, što tuženik očigledno nije učinio, smatra da se ne može smatrati da Pravilnik koji nije u skladu sa odredbama Statuta kao temeljnim aktom Hrvatske psihološke komore, ima pravnu snagu i da se temeljem takvog propisa može provoditi disciplinski postupak. Također, tužiteljica ističe da je predmetna odluka nezakonita i iz razloga što je u konkretnom slučaju nastupila zastara disciplinskog progona, budući da je iz same izreke pobijane odluke vidljivo da su se tužiteljici u disciplinskom postupku na teret stavljale povrede učinjene u periodu od 2018. do najkasnije siječnja 2022. godine, dok je disciplinski postupak pokrenut u studenom 2023., a da je sukladno članku 43. st. 4. Zakona o psihološkoj djelatnosti propisano da postupak za lakše povrede nastupa u roku od godine dana od izvršene povrede. Tužiteljica ističe kako je disciplinski postupak protiv nje pokrenut Odlukom od 23. studenog 2023. godine koja se u cijelosti temelji na Obavijesti o provedenom izvanrednom stručnom nadzoru koji je u svibnju 2023. godine bio proveden nad radom tužiteljice prilikom kojeg je utvrđeno da tužiteljica obavlja psihološku djelatnost bez da uredno vodi psihološku dokumentaciju, a radi čega joj je rješenjem od 2. lipnja 2023. godine izrečena mjera privremene zabrane obavljanja psihološke djelatnosti. Ukazuje na nezakonitosti provedenog izvanrednog stručnog nadzora. ističe kako predmetna odluka uopće ne sadrži obrazloženje o tome temeljem koje pravne osnove je utvrđeno da je tužiteljica neuredno vodila dokumentaciju i koje propise je time prekršila već se s tim u vezi Sud časti tek uopćeno poziva na povredu čl. 14. Kodeksa etike psihološke djelatnosti i konstatira da tužiteljica nije uredno vodila psihološku dokumentaciju bez da je pritom od strane Suda časti ukazano na makar jedan konkretan propis kojim bi bio reguliran način vođenja psihološke dokumentacije te slijedom toga uopće i moglo biti utvrđeno da psiholog, pa tako i tužiteljica, takvu dokumentaciju ne vodi uredno. Također, osporava da bi neuredno vodila psihološku dokumentaciju pri čemu tvrdi da je nalaze držala u računalu, a ispunjene listove u zaključanom ormaru.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavanu odluku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik ističe kako je tužiteljica protiv rješenja tuženika donesenom u postupku izvanrednog stručnog nadzora pokrenula upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem UsI-6085/2023, pa da bi stoga svaka rasprava o postupku izvanrednog stručnog nadzora u ovom postupku predstavljala povredu zabrane da se o istoj pravnoj stvari vode istodobno dva postupka. Vezano uz navode tužiteljice o nepropisnom sastavu Suda časti tuženik ističe kako je Sud časti izabran na izborima u lipnju 2020. godine te veljači 2021. godine sukladno Statutu Hrvatske psihološke komore koji je bio na snazi u vrijeme provođenja izbora („Narodne novine“, broj: 15/04), a prije stupanja na snagu novog Statuta („Narodne novine“, broj: 21/21). Sudac profesionalac propisan je kao član Suda časti tek Izmjenama i dopunama Statuta („Narodne novine“, broj: 109/22) i to člankom 28. dok je člankom 33. stavkom 2. predmetnih Izmjena i dopuna propisano da članovi Suda časti zatečeni na dužnosti na dan stupanja na snagu Izmjena i dopuna Statuta nastavljaju s radom do isteka mandata na koji su izabrani. Vezano uz prigovor da se postupak vodi prema Pravilniku o nadležnosti, ustrojstvu i načinu djelovanja Suda časti i disciplinskom postupku pri Hrvatskoj psihološkoj komori koji nije u roku propisanom Zakonom o psihološkoj djelatnosti s istim usklađen tuženik ukazuje na pravna pravila koja se u tim slučajevima primjenjuju odnosno na ekscepciju odredaba općeg akta neposrednom primjenom Zakona o psihološkoj djelatnosti i Statuta u djelu eventualne neusklađenosti općeg akta s hijerarhijski višim propisom te primjenom preostalih njegovih odredaba u svim ostalim slučajevima kada takve neusklađenosti nema. Slijedom navedenog ukazuje da su sve odredbe Pravilnika o nadležnosti, ustrojstvu i načinu djelovanja Suda časti i disciplinskom postupku pri Hrvatskoj psihološkoj komori koje nisu u suprotnosti sa Zakonom o psihološkoj djelatnosti te Statutom tuženika i dalje na snazi. Što se prigovora zastare tiče tuženik naglašava da temeljem članka 43. stavka 4. Zakona o psihološkoj djelatnosti postupak za teške povrede zastarijeva nakon dvije godine, a za lakše povrede godinu dana od dana izvršene povrede. Navodi da se u ovom konkretnom postupku radi o lakšoj disciplinskoj povredi koja zastarijeva u roku od godine dana od izvršene povrede, a da je povreda koja se disciplinskoj okrivljenici stavlja na teret počinjena 26. svibnja 2023. godine kada je u postupku izvanrednog stručnog nadzora utvrđeno da ista ne vodi uredno psihološku dokumentaciju, a da kako je postupak pokrenut prije nastupa zastare to zastara postupka kako ju propisuje članak 43. stavak 4. Zakona o psihološkoj djelatnosti nije nastupila.

4. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti tužiteljice opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu, te je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj Us I-6085/23.

8. Uvidom u osporavanu odluku od 5. travnja 2024 sud je utvrdio da je istim utvrđeno da je tužiteljica odgovorna što u obavljanju psihološke djelatnosti nije vodila uredno psihološku dokumentaciju jer izdanim nalazima i mišljenjima ne prileže listove za odgovore za psihodijagnostička sredstva temeljem kojih je izrađen nalaz i mišljenje čime je onemogućena provjera i validacija izdanih nalaza i mišljenja, a u obvezi je dokumentaciju i dalje čuvati s obzirom da je upoznata kako su, među roditeljima korisnika psiholoških usluga, u tijeku sudski sporovi koji se tiču korisnika psiholoških usluga, dakle postupila protivno članku 14. Kodeksa etike psihološke djelatnosti („Narodne novine“, broj: 13/05), čime je počinila lakšu disciplinsku povredu iz članka 40. stavka 3. alineje 5. Zakona o psihološkoj djelatnosti stoga joj je za lakšu disciplinsku povredu izrečena novčana kazna u iznosu od 265,45 EUR temeljem članka 41. stavka 2. Zakona o psihološkoj djelatnosti, članka 32. stavka 1. Statuta Hrvatske, psihološke komore i članka 8. stavka 1. alineje 3. Pravilnika o pravima i odgovornostima članova Hrvatske psihološke komore. U obrazloženju se navodi da je tijekom postupka utvrđeno da je dana 26. svibnja 2023. godine Hrvatska psihološka komora provela izvanredni stručni nadzor nad radom tužiteljice, da je tužiteljica izdala nalaze i mišljenja za mldb. ZČ dana 24. sijećnja 2020., mldb. AČ dana 24. siječnja .2020., mldb. FČ dana 11. veljače .2019. i mldb. KČE dana 08. lipnja 2018., 12. lipnja 2018., 21. lipnja 2018., 10. listopada 2019., 17. listopada 2019., 09. srpnja 2020., 09. prosinca.2021. da se predmetni nalazi i mišljenja, između ostalog, temelje i na rezultatima psihološke dijagnostike kako je u istima navedeno. Nadalje, navodi se da je u provedenom izvanrednom stručnom nadzoru dana 26. svibnja 2023. godine utvrđeno da tužiteljica na dan provođenja izvanrednog stručnog nadzora nije imala uredno vođenu psihološku dokumentaciju pa da je tako utvrđeno da izdanim nalazima i mišljenjima ne prileže listovi za odgovore psihodijagnostičkih sredstava za koja tužiteljica u nalazima i mišljenjima navodi da ih je primijenila. Tuženik obrazlaže da je vrijeme počinjenja disciplinske povrede 26. svibnja 2023. godine kada tužiteljica nije imala urednu psihološku dokumentaciju, a da su ireleventni su datumi izrade nalaza i mišljenja. Nadalje tuženik smatra da navodi tužiteljice kako je tijekom kontrolnog nadzora utvrđeno da ista ima urednu psihološku dokumentaciju istu ne oslobađaju odgovornosti jer je psihološku dokumentaciju uredila na izričit nalog iz rješenja izdanog tijekom postupka izvanrednog stručnog nadzora, a što je kontrolnim nadzorom provjereno, međutim, da i dalje ostaje činjenica da tužiteljica na dan provođenja nadzora dana 26. svibnja 2023. godine nije imala urednu psihološku dokumentaciju kako joj se stavlja na teret. U tom smislu dokazni prijedlozi tužiteljice da se izvrši uvid na licu mjesta ili da ona pokaže psihološku dokumentaciju nisu relevantni jer istima tužiteljica može samo dokazati da sada ima urednu psihološku dokumentaciju, a što je već utvrđeno kontrolnim nadzorom, ali ne može dokazati da ju je imala na dan provođenja nadzora 26. svibnja 2023. godine. Tuženik navodi da nije prihvatio kao istinite navode tužiteljice da su provoditeljice izvanrednog stručnog nadzora lažno utvrdile činjenično stanje, kao što nije prihvatio niti navode tužiteljice da je na dan provođenja izvanrednog stručnog nadzora imala svu potrebnu psihološku dokumentaciju, a da su provoditeljice odbile to konstatirati. Smatra da je nelogično i neživotno da bi provoditeljice nadzora napisale lažan zapisnik, da bi iste zatražile uvid u iskorištena psihodijagnostička sredstva ili listove za odgovore, a zatim nakon predočenja istih u zapisnik konstatirale da ih nisu dobile. Tuženik je poklonio vjeru pisanim dokazima odnosno stanju utvrđenom u obavijesti o provedenom izvanrednom stručnom nadzoru kao i rješenju izdanom u postupku izvanrednog stručnog nadzora. Prilikom odabira disciplinske sankcije iz članka 41. stavka 2. Zakona o psihološkoj djelatnosti, članka 32. stavka 1. Statuta Hrvatske psihološke komore i članka 8. stavka 1. alineje 3. Pravilnika o pravima i odgovornostima članova Hrvatske psihološke komore, tuženik je uzeo u obzir činjenicu da disciplinska okrivljenica nije ranije disciplinski kažnjavana, ali i činjenicu da je disciplinska okrivljenica nijekala počinjenje djela i pokušala uvjeriti ovo tijelo kako su provoditeljice nadzora lagale o svim nedostatcima utvrđenim u nadzoru.

9. Odredbom članka 40. stavka 3, alineje 5 Zakona o psihološkoj djelatnosti(„Narodne novine“ broj: 98/19 i 18/22), propisano je da je lakša povreda dužnosti psihologa neuredno vođenje psihološke dokumentacije.

10. Odredbom članka 28. stavka 1. Izmjena i dopuna Statuta Hrvatske psihološke komore („Narodne novine“, broj:109/22) propisano je da Sud časti ima pet članova od kojih tri člana iz reda ovlaštenih psihologa i dva člana iz reda sudaca profesionalaca, a koji mogu biti ponovno birani odnosno imenovani.

11. Prema ocjeni suda osporavanom odlukom povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

12. Protivno navodima tuženika ovaj sud smatra da sastav Suda časti u konkretnom slučaju nije bio u skladu s odredbama citiranih Izmjena i dopuna Statuta, jer pravilno zaključuje tužiteljica da je, imajući u vidu opća procesna načela prava koja se očituju u tome da se na postupke u tijeku primjenjuju propisi koji su na snazi u vrijeme pokretanja postupka te identične odredbe samog Statuta kojim je propisano da će se postupci započeti prije dana stupanja na snagu novog Statuta dovršiti prema odredbama Statuta koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka (čl. 40.), razvidno da se disciplinski postupak protiv tužiteljice trebao voditi u skladu sa Izmjenama i dopunama Statuta koje su stupile na snagu u rujnu 2022. godine. Sukladno tome, Sud časti je prilikom provođenja postupka protiv tužiteljice bio dužan primjenjivati navedene odredbe Statuta kojima je između ostaloga određen i sastav Suda časti. Okolnost što je izmjenama i dopunama Statuta propisano da članovi Suda časti zatečeni na dužnosti na dan stupanja na snagu izmjena i dopuna statuta nastavljaju s radom do isteka mandata, ne znači ujedno da time otpada obveza imenovanja suca profesionalaca kao članova Suda časti već jedino da dosadašnjim članovima mandat traje do isteka. Stoga pravilno tužiteljica smatra da je tuženik bio dužan svoje postupanje i vođenje disciplinskog postupka protiv tužiteljice procesno uskladiti s odredbama novog Statuta koji je uostalom i sam donio, dakle, trebao kao člana suda časti imenovati suca profesionalca što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Slijedom navedenog, disciplinski postupak nije proveden u skladu s odredbama Statuta („Narodne novine“, broj: 21/21, 109/22), a budući u suđenju nije sudjelovao sudac profesionalac što čitav postupak čini nezakonitim.

13. Nadalje, prema ocjeni ovog suda neosnovani su navodi tuženika, da navodi tužiteljice kako je tijekom kontrolnog nadzora utvrđeno da ista ima urednu psihološku dokumentaciju istu ne oslobađaju odgovornosti jer je psihološku dokumentaciju uredila na izričit nalog iz rješenja izdanog tijekom postupka izvanrednog stručnog nadzora, a što je kontrolnim nadzorom provjereno, međutim, da i dalje ostaje činjenica da tužiteljica na dan provođenja nadzora dana 26. svibnja 2023. godine nije imala urednu psihološku dokumentaciju kako joj se stavlja na teret.

14. Naime, ovaj sud smatra da je tužiteljica tijekom disciplinskog postupka dokazala da je uredno vodila psihološku dokumentaciju jer se tužiteljici stavlja na teret da tužiteljica nije posjedovala odgovore korisnika psiholoških usluga za koje je navela da su primijenjene i na kojima se temelji njen nalaz, a koje nije mogla naknadno sama ispuniti niti joj se to stavlja na teret u provedenom stručnom nadzoru. Stoga, budući da ne postoji izričit propis na koji način se čuva psihološka dokumentacija, a nesporno je da je tužiteljica tijekom disciplinskog postupka dokazala da ima urednu i potpunu psihološku dokumentaciju u odnosu na sporne korisnike psiholoških usluga, ovaj sud smatra da tužiteljica nije odgovorna za lakšu disciplinsku povredu iz članka 40. stavka 3. alineje 5. Zakona o psihološkoj djelatnosti da ne posjeduje listove za odgovore korisnika psiholoških usluga za koje je navela da je primijenjeno i na kojem se temelji njen nalaz, da nije vodila uredno psihološku dokumentaciju jer izdanim nalazima i mišljenjima ne prileže listove za odgovore za psihodijagnostička sredstva temeljem kojih je izrađen nalaz i mišljenje čime je onemogućena provjera i validacija izdanih nalaza i mišljenja, a u obvezi je dokumentaciju i dalje čuvati s obzirom da je upoznata kako su, među roditeljima korisnika psiholoških usluga, u tijeku sudski sporovi koji se tiču korisnika psiholoških usluga.

15. Iz navedenih razloga, sud osporavanu odluku nije ocijenio zakonitim.

16. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, uvažio tužbeni zahtjev.

17. Tužiteljici je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46), pristupa na ročište 2. ožujka 2026. u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46) tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.500,00 EUR.

U Zagrebu, 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici putem e komunikacije

2. tuženiku putem e komunikacije

3.U spis