Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska

Kralja Petra Krešimira IV 2

P-779/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Veroniki Aračić, u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika pod 1) LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vl. Trgovačko-uslužnog obrta „ [obrt]“, sa sjedištem u [adresa] **.**.0533., kojeg zastupa punomoćnik Zvjezdana Barić, odvjetnica u Splitu i pod 2) ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik-sin MN, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključenja glavne rasprave održane dana 3. veljače 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika pod 1), dana 09. ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom posl. broj Ovr-352/2019 od 27. ožujka 2024. godine."

II. Tužitelj je dužan tuženiku pod 1) naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2026. kao dana presuđenja, pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište uzima referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 05. srpnja 2024. samo protiv sadašnjeg tuženika pod 1) podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Podneskom od 14. listopada 2024., tužitelj je preinačio tužbu u subjektivnom smislu na način da je kao tuženicu pod 2), označio ŽN, navodeći da ona, kao ovršenica u predmetu u kojem se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, zajedno s ovrhovoditeljem iz tog postupka, ovdašnjim tuženikom pod 1), ima položaj nužnih i jedinstvenih suparničara. Sud je tu preinaku prihvatio.

2. U uređenoj tužbi od 14. listopada 2024., tužitelj je naveo da je Zaključkom Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom posl. broj Ovr-352/2019-33 od 21. lipnja 2024. godine, koji je tužitelj zaprimio dana 25. 06. 2024., upućen da u roku od 15 dana od dana dostave tog Zaključka, pokrene parnicu, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene Rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr- 352/2019 od 27. ožujka 2024. godine, a koju ovrhu da je pokrenuo tuženik, kao ovrhovoditelj protiv ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenice, radi namirenja svoje tražbine, te da dokaz o pokrenutoj parnici dostavi u spis, da je navedenim Rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-352/2019 od 27. ožujka 2024. godine, određena ovrha na temelju pravomoćnih i ovršnih Rješenja Općinskog suda (dalje OS) u [adresa], Stalne službe (dalje SS) u Imotskom, posl. broj P-313/13 od 02. travnja 2014. godine i Psp-54/16 od 28. srpnja 2016. godine, i to ovlaštenjem ovrhovoditelja da u roku od 8 dana, na trošak ovršenice, promijeni bravu na vratima poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju stambeno poslovne zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od prostorije sa WC-om, površine 85 m2, te da se ovrhovoditelju omogući dosadašnji nesmetani posjed navedene nekretnine, kao i naplate troškova koji će nastati izvršenjem opisanih radnji, i radi naplate troškova parničnog postupka, da se navedeni poslovni prostor nalazi u prizemlju zgrade mješovite uporabe turistička građevina – apartmani u [adresa], izgrađenoj na zk. č. 315/23, površine 370 m2, a koja odgovara katastarskoj čestici oznake 2931/7, sve k. o. [katastarska općina]-Makar, koja nije vlasništvo ovršenice, već treće osobe, odnosno tužitelja, da su tu nekretninu tužitelj i ovršenica, kao supružnici, stekli kupnjom i razvrgnućem suvlasničke zajednice s ostalim suvlasnicima, svatko u ½ dijela, te da su se po toj pravnoj osnovi upisali u zemljišnu knjigu i katastarski operat, s tim da je prilikom upisa u zemljišnu knjigu došlo do omaške u označavanju tužiteljeva imena, na način da je upisan kao „ K“, umjesto pravilno „ KN“, nakon čega da je ovršenica 2007. godine, ugovorom o darovanju, darovala svoju ½ dijela tužitelju, koji je ugovor u cijelosti izvršen na način da je ovršenica tu nekretninu predala u isključivi posjed tužitelju, pa da je isti, sukladno odredbama čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, svakako dosjelošću stekao pravo vlasništva i na tom suvlasničkom dijelu, da s obzirom kako tužitelj ima u pogledu predmeta ovrhe takvo pravo koje sprječava ovrhu, to isti, sukladno odredbi čl. 60. Ovršnog zakona, predlaže da sud, donese presudu kojom se proglašava nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi ovog suda, Stalna služba u Imotskom, posl. br. Ovr-352/2019 od 27. ožujka 2024., te da se tuženici obvežu tužitelju naknaditi troškove postupka.

3. U odgovoru na tužbu od 05. ožujka 2021., raniji jedini tuženik, a nakon uređenja tužbe, tuženik pod 1) LN, je naveo da se protivi tužbi i osporava sve navode iz tužbe kao neosnovane i na zakonu neutemeljene i da predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku. Dalje je naveo kako tužitelj tužbenim zahtjevom traži da sud proglasi nedopuštenom ovrhu određenu Rješenjem OS u Makarskoj, SS u Imotskom poslovni broj Ovr-352/2019 od 27. ožujka 2024., u ovršnoj stvari ovrhovoditelja - tuženika LN, protiv ovršenice ŽN, supruge tužitelja, budući tužitelj u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu i to sukladno odredbi čl. 60. Ovršnog zakona, da je tužiteljev tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, da je tužitelj znao za parnični postupak koji je vodio tuženik protiv supruge tužitelja pod poslovnim brojem P-313/13 i Psp-54/16, te da je znao za pravomoćnu odluku u tom predmetu, te da je tužitelj znao i za ovršni postupak Ovr-352/19, i da je, tek nakon što je sud rješenjem od 27. ožujka 2024. odredio ovrhu u navedenom predmetu, reagirao zahtjevom da se ovrha proglasi nedopuštenom i njega uputi u parnicu, jer je on vlasnik poslovnog prostora kojeg njegova supruga prema pravomoćnoj i ovršnoj odluci treba predati tuženiku u posjed. Stoga, da tužitelj ne posjeduje zakonsku argumentaciju po kojoj bi se ovrha određena rješenjem OS u Makarskoj, SS u Imotskom poslovni broj Ovr-352/2019 od 27. ožujka 2024. proglasila nedopuštenom, te da, radi svega gore navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. U odgovoru na tužbu od 6. studenog 2024., tužena pod 2) je navela da je zaprimila tužbu i da u cijelosti priznaje činjenične navode iz te tužbe, kao i tužbeni zahtjev.

5. Iako je tužena pod 2) u odgovoru na tužbu priznala tužbeni zahtjev, sud to priznanje nije prihvatio, jer su u ovoj pravnoj stvari tuženici jedinstveni i nužni suparničari.

6. U ovoj pravnoj stvari sud je proveo dokazni postupak uvidom u: spis ovog suda SS Imotski broj Ovr-352/2019, ZK izvadak za ZU 3219 KO [katastarska općina], povijesni prikaz zk stanja za ZU 3219 KO [katastarska općina], prijepis PL 2977 za KO [katastarska općina], ugovor od 02.08.2007., uvidom u spise ovog suda broj P- 313/2013 i Psp- 54/2016 i iskaze parničnih stranaka, Rješenje SS Imotski broj Ovr- 352/2019-53 od 21.siječnja 2026., zk izvadak za ZU 11318 sa stanjem 02.02.2026. i dodatak ugovoru o darovanju od 19. 01. 2026., pa je cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka odlučio kao iz u izreci iz sljedećih razloga:

7. Uvidom u spis OS Split SS Makarska broj Psp-54/2016 (ranije spis ovog suda broj P-313/2013), utvrđeno je da se radilo o postupku tužitelja LN, vl. T.U.O. " L", protiv tužene ŽN, radi smetanja posjeda, poslovnog prostora u prizemlju stambeno poslovne zgrade u [adresa], angrafske oznake [adresa], prije isteka Aneksa ugovora o zakupu. Uz tužbu su priloženi Ugovor o zakupu tog poslovnog prostora, ovjeren u potpisima 23.travnja 2008. i Aneks tog ugovora ovjeren kod j.b. 20.prosinca 2012. Kao zakupodavci i u ugovoru i u aneksu su navedeni KN i ŽN, a kao zakupoprimac LN. Aneks je sklopljen za period od 01.svibnja 2008. do 01.svibnja 2013.

8. Rješenjem OS Split, SS Makarska broj Psp-5472016 od 28.srpnja 2016., usvojen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja (koji se odnosio na uspostavu prijašnjeg stanja), na način da je tuženoj naloženo tužitelju predati ključ novo postavljene brave, ili se u protivnom ovlašćuje tužitelj da ju promijeni, te da je tužena dužna predati tužitelju u posjed poslovni prostor slobodan od osoba uz obvezu tužene na naknadu parničnog troška. Prije toga je Rješenjem ovog suda broj P-313/2013, od 02.travnja 2014. bio usvojen dio tužbenog zahtjeva u kojem je navedeno da je tužena zasmetala tužitelja u posjedu poslovnog prostora u prizemlju stambeno poslovne zgrade u [adresa] anagrafske oznake [adresa], time da je dana 04.svibnja 2013. promijenila bravu na ulaznim vratima tog poslovnog prostora i uselila se u njega, pa da je tuženoj naložena zabrana takvog ili sličnog smetanja, a bio je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, te je, u tom dijelu, to prvostupanjsko rješenje ukinuto Rješenjem ŽS Split broj Gž st – 85/2014 od 10.ožujka 2016.

9. Rješenje broj Psp-54/2016 od 28.srpnja 2016. je postalo pravomoćno 26.travnja 2018., kada je potvrđeno Rješenjem ŽS Split broj Gž-3730/2016-2.

10. Uvidom u Zaključak ovog suda SS u Imotskom broj Ovr-352/2019-33 od 21.lipnja 2024. utvrđeno je da je istim treća osoba- KN upućen u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrenuti parnicu protiv stranaka iz tog ovršnog postupka, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene Rješenjem o ovrsi br. Ovr-352/2019 od 27.travnja 2204., te da dokaz o pokretanju parnice dostavi u spis.

11. Uvidom u zk izvadak za ZU 3219 KO [katastarska općina], sa stanjem na dan 05.srpnja 2024., (dan podnošenja tužbe), utvrđeno je da su u isti upisane čest. zem. [katastarska čestica], neplodno, površine 59 m2, i čest. zem. [katastarska čestica] zv. Luka ukupne površine od 370 m2, od čega je dvorište površine 210 m2, i zgrada mješovite uporabe, na adresi [adresa], površine 160 m2, kao suvlasništvo Ž i ŽN, svakog za po ½ dijela.

12. Uvidom u prijepis PL 2977 KO [katastarska općina] utvrđeno je da je u isti upisana k. č. [katastarska čestica], Luka ukupne površine 370 m2, od čega zgrada mješovite uporabe [adresa], površine 160 m2, i dvorište površine 210 m2, kao posjed KN i ŽN na jednake dijelove.

13. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine ( str. 111- 112 spisa) utvrđeno je da je kao datum sklapanja ugovora naveden 02.kolovoza 2007., da je kao darovateljica navedena ŽN,a kao obdarenik KN, da je predmet darovanja ½ čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] površine 370 m2. Ugovor u potpisu darovateljice nije ovjeren niti potvrđen kod j.b.

14. Dana 04.travnja 2025. izvršen je uvid u spis ovog suda SS Imotski broj Ovr- 352/2019 (ranije spis OS Split, SS Makarska broj Ovr-1637/2018), te je za potrebe ovog postupka izvršena preslika Rješenja o ovrsi OS Split SS Makarska broj Ovr- 1637/2018 od 02.srpnja 2018., Rješenja ŽS Karlovac broj Gž Ovr-568/2018-2 od 04.siječnja 2019., Rješenja o ovrsi ovog suda broj Ovr-352/2019 od 03.svibnja 2019., Rješenja ŽS Karlovac broj Gž Ovr-272/2019-2 od 21.listopada 2019., podnesak ovrhovoditelja od 18.ožujka 2024., Rješenja o ovrsi ovog suda SS Imotski broj Ovr-352/2019-21 od 27.ožujka 2024., prigovor treće osobe od 17.svibnja 2024., s prilozima, Rješenja ŽS Karlovac broj Gž Ovr-124/2024-2 od 24.listopada 2024. zaključak br. Ovr-352/2019-33 od 21.lipnja 2024., zaključak od 20.veljače 2025., i zaključak od 14.ožujka 2025., te je nakon toga predmet vraćen u SS Imotski.

15. Uvidom u Rješenje o ovrsi OS Split SS Makarska broj Ovr-1637/2018 od 02.srpnja 2018., utvrđeno je da se radilo o postupku ovrhovoditelja LN, protiv ovršenice ŽN radi uspostave i naplate, temeljem pravomoćnih i ovršnih odluka ovog suda broj P-313/2013 od 02.travnja 2014. i OS Split SS Makarska broj Psp-54/2016 od 28.srpnja 2016. To rješenje o ovrsi je ukinuto Rješenjem ŽS Karlovac broj Gž Ovr-568/2018-2 od 04.siječnja 2019. Ovrhovoditelj je podnio novi uređeni prijedlog za ovrhu koji je usvojen Rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-352/2019 od 03.svibnja 2019. I to Rješenje je ukinuto Rješenjem ŽS Karlovac broj Gž Ovr-272/2019-2 od 21.listopada 2019. Nakon što je ovrhovoditelj ponovno uredio prijedlog za ovrhu, SS u Imotskom ovog suda je Rješenjem o ovrsi broj Ovr-352/2019-21 od 27.ožujka 2024. odredio ovrhu predloženu u postupku ovrhovoditelja od 19. ožujka 2024.

16. Uvidom u Prigovor treće osobe, KN, od 17.svibnja 2024., utvrđeno je da isti u prigovoru navodi da je poslovni prostor, koji se nalazi u prizemlju stambeno poslovne zgrade u [adresa] anagrafske oznake [adresa], na kojem se, prema rješenju o ovrsi, treba promijeniti brava na vratima i ovrhovoditelju omogućiti nesmetani posjed isključivo vlasništvo podnositelja prigovora, jer mu je ovršenica svoj raniji suvlasnički dio darovala ugovorom iz 2007. i predala u isključivi posjed, pa da je podnositelj prigovora svakako dosjelošću stekao pravo vlasništva i na tom suvlasničkom dijelu. Rješenjem ŽS Karlovac broj Ovr- 124/2024-2 od 24.listopada 2024. odbijena je žalba ovršenice ŽN, te je potvrđeno rješenje o ovrsi br. Ovr-352/2019-21 od 27.ožujka 2024. U Obrazloženju tog Rješenja je, između ostalog, navedeno kako navodi ovršenice, koji se odnose na moguće promjene u pogledu posjeda spornog poslovnog prostora, nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, jer je ono doneseno sukladno ovršnoj ispravi prema stanju posjeda kako je bilo u vrijeme donošenja ovršne isprave i da kasnije tu ovršnu ispravu nije moguće prilagođavati, već da se o eventualnim promjenama, nakon donošenja ovršne isprave, odlučuje u ovršnom postupku pokrenutom temeljem te ovršne isprave.

17. Na raspravi održanoj dana 15. siječnja 2026., proveden je dokazni postupak saslušanjem svih parničnih stranaka.

18. Tužitelj KN, rođen 1959. je u svom iskazu naveo da ne zna na što se točno odnosio postupak br. Psp-54/2016, da zna na što se odnosi ovrha za koju je podnio tužbu, da se proglasi nedopuštenom, da se ovrha odnosi na prostor koji je u njegovom vlasništvu, da taj prostor nije u suvlasništvu ŽN već zadnjih 18 godina, da je taj prijedlog za ovrhu podnio LN, a ovršenik je bila ŽN, da ta ovrha nije dopuštena jer je samo on od 2008. vlasnik tog poslovnog prostora, da su ŽN i ja on, s LN sklopili ugovor o najmu tog prostora, koji najam da je istekao u svibnju 2012. i da Ugovor nije produljivan, da su, po prijedlogu njegovog tadašnjeg odvjetnika, LN ostavili rok od mjesec dana da, nakon isteka ugovora iziđe iz prostora, ali da LN to nije učinio, da je on – tužitelj otišao u Australiju i da je sve preuzela ŽN, da je tuženik LN iseljen iz prostora obzirom da nije plaćao najam, da je tuženik u tom prostoru držao trgovinu za koju misli da se zvala „Iva“, da mu je poznat ugovor o darovanju koji mu je predočen, str. 11 i 12 spisa i da je tim ugovorom ŽN njemu darovala svoju dotadašnju jednu polovicu poslovnog prostora radi lakšeg iznajmljivanja, da mu je ŽN, osim jedne polovice poslovnog prostora, darovala jednu polovicu cijele kuće, da su parnice s tuženikom počele 2012. i da ih je bilo pet do šest, da se ne može sjetiti kada je dao punomoć odvjetniku da obavijesti sud kako je on isključivi vlasnik predmetnog prostora, jer da više živi u [adresa] nego u [adresa], da je Ugovor o darovanju davno sklopljen i da misli da nije ovjeren, da su Ugovor o darovanju oboje potpisali, ali da se on nije upisao kao isključivi vlasnik temeljem istog, jer mu je to savjetovao knjigovođa koji je rekao da bi to dodatno kompliciralo, da je on, nakon toga, otišao u Australiju i da je tako i ostalo, da je potpisivao Ugovor o zakupu s tuženikom, da su ugovaratelji bili supruga, on i tuženik i da su na tom Ugovoru ovjerili potpise kod javnog bilježnika, da ne zna što znači "antidatirani ugovor" i da ne zna što znači pojam antidatirani ugovor. Iskazu tužitelja sud djelomično nije poklonio vjeru i to u dijelu tog iskaza da predmetni poslovni prostor nije vlasništvo ovršenice ŽN, već 18 godina, da se ne sjeća kada je obavijestio sud da je on isključivi vlasnik predmetnog prostora, i da se nije upisao kao isključivi vlasnik temeljem Ugovora o darovanju jer mu je to savjetovao knjigovođa, budući suprotno prolazi iz činjenica, koje je i sam tužitelj potvrdio, tj. da su ugovore o zakupu s tuženikom pod 1 potpisivali i on i njegova supruga-tuženica pod 2, te da su na tim ugovorima o zakupu i ovjeravali potpise kod j.b. Da je samo tužitelj bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora 01.06.2008., kada je sklopljen prvi ugovor o zakupu i 30.travnja 2012., kada je sklopljen Aneks ugovora o zakupu, ne bi kao zakupodavci bili navedeni i supruga i on, te, kao jamstvo točnosti podataka iz tih ugovora, svoje potpise ovjerili i kod j.b.

19. Tuženik pod 1/ LN sin M rođen 1976. je u svom iskazu naveo da je on sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora s vlasnicima, gospodinom i gospođom ŽN, ali da se ne sjeća koje godine, da su sklopili i aneks kako misli 2008. , da je prvi ugovor bio na pet godina a onda i aneks na još pet,da su, prije isteka aneksa, u svibnju 2013. gospodin i gospođa ŽN nasilno ušli u taj poslovni prostor i otuđili njegov inventar i robu o čemu da postoji zapisnik policije, da potražuje naknadu za inventar i robu čiju vrijednost procjenjuje na oko 400.000,00 eura , da ga zanima odšteta a da se ne mora vratit u prostor,da se otuđenje tuđeg vlasništva zove krađa,da ga gospodin i gospođa ŽN nisu pozivali da preuzme inventar i robu ali nakon tri do četiri godine da su mu htjeli vratiti možda 1/10 cijelog inventara ali nije pristao na to niti je to preuzeo, da ne može reći ima li još sudskih postupaka između mene i ŽN da to zna njegov odvjetnik, da mu je prostor koji je predmet spora predan u posjed na dan održavanja ročišta (15.siječja 2026) i da je ovrha provedena u 11,00 sati, da su bili sudski vještak, policija i da mu se čini da je bio i javni bilježnik, da ne zna točno odgovoriti je li u sudskom postupku pravomoćno utvrđeno da je njegov ugovor o zakupu prestao jer je bilo više sudskih postupaka, ali da je činjenica da se nasilni ulazak dogodio prije isteka ugovora. Iskazu tuženika pod 1/ sud djelomično nije poklonio vjeru, u dijelu kako ne zna je li u drugom sudskom postupku pravomoćno utvrđeno da je njegov ugovor o zakupu prestao, jer to, s obzirom da je bio stranka u tom postupku, nije logično ni vjerojatno. U dijelu tog iskaza, koji se odnosi na vrijednost njegovog inventara i robe koji su ostali u predmetnom poslovnom prostoru, sud u ovom postupku nema nikakvih saznanja pa ne može ni dati ocjenu vjerodostojnosti iskaza tuženika u tom dijelu, jer to nije predmet ovog postupka, niti je to sud, u ovom postupku, imao potrebu utvrđivati.

20. Tužena pod 2/ ŽN, rođena 1976. je u svom iskazu navela da je prvi ugovor o zakupu s tuženikom sklopljen 2008., a da ne zna točno u kojem mjesecu, da je bio sklopljen na pet godina, da ne zna je li sklopljen aneks jer je sve preuzeo njen suprug, da je kao osoba koja prostor daje u zakup bio naveden njen suprug, da je ugovor o zakupu istekao i da su tuženika pozivali da iziđe iz prostora zbog isteka ugovora i to da im je sugerirala odvjetnica, da tuženik nije izišao iz prostora, a da osim toga nije plaćao ni najam ni režije za struju i vodu, da je tuženiku ostavila rok da sam dobrovoljno iziđe iz prostora ali do toga nije došlo duži period više od dva mjeseca, da se ne može sjetiti jesu li u taj prostor ušli i suprug i ona ili samo ona, da ju prostoru nije bilo robe jer je sezona završila i prošla a bilo je nekih polica, da je tuženika pozivala da preuzme te police ali da on za to nije bio zainteresiran, da je tuženiku dok je još bio u prostoru rekla da sve što je u prostoru može uzeti, da kada je tuženik ušao u prostor nakon sklapanja ugovora prostor je bio prazan ,da nakon što joj je predočen ugovor o darovanju nek. (str. 1 i 12 spisa je to ugovor kojeg je ona potpisala i da ga je potpisala 02.kolovoza 2008., da misli da je i ugovor o zakupu s tuženikom potpisala 2008.,da misli da je osim polica u poslovnom prostoru kada je ušla da je ona i dan davanja iskaza upisana kao zk suvlasnik. Na pitanje je li ugovor o darovanju potpisala onog dana koji je naveden na ugovoru a to je 02.kolovoza 2007. ili je to bilo 02.kolovoza 2008., odgovorila je da je to bilo 02.kolovoza 2007., te da su ugovor o zakupu s tuženikom sklopili njen suprug tužitelj i ona. Iskazu tuženice pod 2 sud djelomično nije poklonio vjeru i to u dijelu da je kao osoba koja poslovni prostor daje u zakup bio naveden samo njen suprug, kao ni u dijelu iskaza da bi u predmetnom prostoru bile samo neke police, jer kao što je već rečeno u ocjeni iskaza tuženika pod 1, to što se nalazilo u predmetnom prostoru, nije predmet ovog postupka, te to u ovom postupku nije ni utvrđivano. Poslije je, na kraju svog iskaza i sama tuženica pod 2 navela da su ugovor o zakupu sklopili i njen suprug i ona.

21. Uvidom u Rješenje ovog suda SS Imotski broj Ovr-352/2019-53 od 21.siječnja 2026. utvrđeno je da se u njemu navodi da je ovrha određena Rješenjem o ovrsi br. Ovr-352/2019 od 27. ožujka 2024. dovršena na način da je poslovni prostor koji je predmet postupka predan slobodan od osoba ovrhovoditelju LN.

22. Uvidom u Dodatak ugovora o darovanju od 19.siječnja 2026., koji je u potpisima ugovaratelja ovjeren kod j.b. Anje Pejković Vujčić pod OV-394/2026 utvrđeno je da je sklopljen između ŽN kao darovateljice i KN kao obdarenika i da je to dodatak ugovoru o darovanju od 02.kolovoza 2007., jer navedeni ugovor ne predstavlja ispravu valjanu za zk upis prava vlasništva budući potpis darovateljice nije ovjeren od strane j.b. te da je, u međuvremenu izvršena i provedba geodetskog elaborata kojim je izvršena promjena izgrađenosti zemljišta i površine. Uvidom u zk izvadak za ZU 11318 KO [katastarska općina] , sa stanjem na dan 02.veljače 2026., utvrđeno je da je sada kao jedini vlasnik cijele čest. zem. [katastarska čestica] upisan ovdašnji tužitelj (temeljem Ugovora o darovanju od 02.kolovoza 2007. i dodatka tom ugovoru od 19.siječnja 2026.)

23. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

24. U predmetnoj pravnoj stvari pravomoćnim rješenjima ovog suda, broj P- 313/2013 od 02.travnja 2014., (u dijelu u kojem nije ukinuto) i pravomoćnim Rješenjem OS u Splitu SS Makarska broj Psp-54/2016 od 28.srpnja 2016., je utvrđeno da je ŽN smetala tužitelja LN u zadnjem posjedu poslovnog prostora u [adresa] na način da je dana 04.svibnja 2013. promijenila bravu na ulaznim vratima tog poslovnog prostora, pa da joj se, sukladno tome, nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, na način da tužitelju preda ključ novopostavljene brave, jer su u protivnom tužitelj ovlašćuje da ju promijeni, da mu je dužna predati u posjed poslovni prostor slobodan od osoba i da joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, te ista predstavljaju valjanu ovršnu ispravu, temeljem koje je već i provedena ovrha naložena tom ovršnom ispravom, što proizlazi iz Rješenja ovog suda SS Imotski broj Ovr-352/2019-53 od 21.siječnja 2026.

25. U sporovima radi smetanja posjeda je, temeljem odredbe čl. 22.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, i 94/17 – u daljnjem tekstu ZVDSP), isključeno raspravljanje o pravu na posjedu, pravnom temelju posjeda, poštenju posjednika, te o tome je li smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

26. Po mišljenju suda se ni u ovom postupku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koja ovrha je određena na temelju navedenih ovršnih isprava, ne može raspravljati o pravu vlasništva poslovnog prostora, jer o tome nije bilo dopušteno raspravljati ni u postupku u kojem su donesene ovršne isprave.

27. Stoga je, temeljem navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te je, kao takav, i odbijen. S obzirom na navedeno, po mišljenju suda suvišno je bilo raspravljati je li ovdašnji tužitelj prije podnošenja ove tužbe stekao pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora dosjelošću ili ne.

28. Odluku o troškovima postupka sud je donio temeljem čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 ,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), te je tužitelja obvezao tuženiku pod 1 naknaditi troškove postupka i to sastava odgovora na tužbu od 23.kolovoza 2024. u visini od 100 bodova ili 200,00 eura, temeljem Tbr.8. , Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 102/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22-dalje OT), zastupanja na ročištima od 15.01.26. i 03.02.26. u visini od po 100 bodova, ili po 200,00 eura, temeljem Tbr.9.t.1. OT-a i troškove sastava obrazloženog podneska od 29.01.26.u visini od 100 bodova ili 200,00 eura, temeljem Tbr.8.t.1. OT-a, odnosno ukupno 800,00 eura. Na taj iznos sud je tuženiku pod 1 priznao trošak PDV-a po stopi od 25% ili 200,00 eura, što ukupno daje iznos od 1.000,00 eura, koliko troškova je i obistinjeno tuženiku pod 1 u točki II. izreke ove Presude. Na dosuđeni iznos troškova sud je tuženiku pod 1 priznao pravo na zakonske zatezne kamate počev od presuđena do isplate temeljem čl. 15.st.3.ZPP-a o visini stope zatezne kamate sud je odlučio temeljem čl. 29.st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-Uredba Vlade RH, u daljnjem tekstu ZOO).

29. Sud tuženiku pod 1 nije priznao troškove zastupanja od 18.02.2025.i06.03.2025. jer tim ročištima nije nazočio tuženik pod 1 a ni njegov punomoćnik.

U Makarskoj, dana 09.ožujka 2026.

S U D A C:

Veronika Aračić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu.

Žalba se putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

Dna:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika pod 1

3. Pun. tuženika pod 2 osobno i putem pun.

4. U spis