Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-396/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Borni Okroši, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Marini Sršić. odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 16. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka osobno i njihovih punomoćnika, 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u dijelu koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nekretnina označena kao stan broj 104 na I -prvom katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, 2 lođe u površini od 68.63 čm, a koji se nalazi u Stambena [adresa] sagrađena na čest. br. 2378/2, knjiga PU: Trnje upisana u poduložak Broj poduloška: 10458 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Knjiga PU: TRNJE predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice i tuženika.

2. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela nekretnine označene kao stan broj 104 na I-prvom katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, 2 lođe u površini od 68.63 čm, a koji se nalazi u Stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest. br. 2378/2, knjiga PU: Trnje upisana u poduložak Broj poduloška: 10458 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Knjiga PU: TRNJE te je tuženik dužan trpjeti da se temeljem ove presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime tužiteljice u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

5. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u roku od 15 dana.“

II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove u ovom predmetu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela pred ovim sudom 16. listopada 2022. tužbu protiv tuženika radi utvrđenja bračne stečevine i prava suvlasništva na nekretnini na adresi [adresa].

1.1. U tužbi tužiteljica navodi da su ona i tuženik sklopili 19. kolovoza 1988. brak u mjestu Doboj, Bosna i Hercegovina. Brak je upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Zagreb-Trnje, Općina grad Zagreb, Područni ured Trnje, pod brojem 85. za 1992. Za vrijeme trajanja braka, a na temelju Ugovora o kupoprodaji stana od 2. prosinca 1996. kupljena je nekretnina označena kao stan broj 104 na I-prvom katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana , 2 lođe u površini od 68.63 čm, a koji se nalazi u Stambena [adresa] sagrađena na čest. br. 2378/2, knjiga PU: Trnje upisana u poduložak Broj poduloška: 10458 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Knjiga PU: TRNJE (dalje u tekstu: predmetna nekretnina).

1.2. Tužiteljica ističe da su ona i tuženik za vrijeme trajanja braka, tužiteljica i tuženik su stekli i nekretninu označenu kao z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi VOĆNJAK površine 167 čhv, 600 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb, Općinskog suda u Novom Zagrebu. U zemljišnim knjigama je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan tuženik.

1.3. Slijedom navedenoga, a imajući u vidu odredbu čl. 36. Obiteljskog zakona, tužiteljica predlaže da se donese presuda kojom će se utvrditi da su nekretnine iz točke 1.1. i 1.2. ovog obrazloženja presude bračna stečevina stečena u bračnoj zajednici između tužiteljice i tuženika te da je ona suvlasnica u ½ dijela, a da je tuženik dužan trpjeti da se temeljem presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime tužiteljice u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama, pod prijetnjom ovrhe. Tužiteljica potražuje i troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva. S tim u vezi dodaje da je 2. prosinca 1996. kupljena predmetna nekretnina na kojoj je pravo korištenja ishodio tuženik kao hrvatski branitelj jer je za vrijeme domovinskog rata teško ranjen, te mu je priznat status 100 % ratnog invalida, tuženik je iz navedenog razloga od RH Ministarstva obrane dobio predmetni stan na korištenje, nakon toga pravo na otkup istoga, a obzirom na stupanj njegove invalidnosti , prilikom kupnje stana odobren mu je popust od čak 70%. Radi navedenoga navodi da predmetna nekretnina nije stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice te se ne primjenjuje odredba čl. 36. Obiteljskog zakona posebice imajući u vidu vrijeme stjecanja predmetne nekretnine.

2.1. Nadalje, tuženik ističe da je tijekom bračne zajednice s tužiteljicom kupljen stan u kojem živi zajednički sin te je na njega i uknjiženo pravo vlasništva, a kupovina navedene nekretnine otplaćuje se na način da se tuženiku administrativnom zabranom od mi rovine svaki mjesec oduzima iznos od 4.800,00 kuna. Sve kreditne rate do sada je platio tuženik. Sin VO svaki mjesec na ime najma predmetnog stana tuženiku plaća najam u visini od 2.000,00 kuna. Najamninu sin plaća od 2020. od siječnja mjeseca, obzirom da je do tada stanovao sa roditeljima na adresi [adresa].

2.2. U odnosu na voćnjak iz točke 1.2. ovog obrazloženja presude, ističe da je nekretnina kupljena i otplaćena u periodu 1993-1994. na način da je tuženik zbog svoje invalidnosti u postotku od 70 % od RH dobio dionice Etilen Gradske čistionice, koje je prodao za iznos od 15.000,00 DEM, a kupoprodajna cijena za nekretninu u Demerju, bila je bitno niža.

2.3. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti.

3. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-1051/2022-17 od 19. lipnja 2024., ispravljenom Rješenjem istoga suda posl.br. P Ob-1051/2022-20 od 11. srpnja 2024. odlučeno je na sljedeći način:

„I./ Utvrđuje se da nekretnina označena kao stan broj 104 na I -prvom katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, 2 lođe u površini od 68.63 čm, a koji se nalazi u Stambena [adresa] sagrađena na čest. br. 2378/2, knjiga PU: Trnje upisana u poduložak Broj poduloška: 10458 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Knjiga PU: TRNJE predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice i tuženika u 3/10 dijela, i to svakog u ½ dijela.

II./ Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u 3/20 dijela nekretnine označene kao stan broj 104 na I-prvom katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, 2 lođe u površini od 68.63 čm, a koji se nalazi u Stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest. br. 2378/2, knjiga PU: Trnje upisana u poduložak Broj poduloška: 10458 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Knjiga PU: TRNJE te je tuženik dužan trpjeti da se temeljem ove presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime tužiteljice u 3/20 dijela u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u roku od 15 dana.

III./ Utvrđuje se da nekretnina označena kao z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi VOĆNJAK površine 167 čhv, 600 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb, Općinskog suda u Novom Zagrebu predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice i tuženika.

IV./ Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela nekretnine označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi VOĆNJAK površine 167 čhv, 600 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb, Općinskog suda u 2 Poslovni bro j: P Ob-1051/2022-17 Novom Zagrebu te je tuženik dužan trpjeti da se temeljem ove presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime tužiteljice u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

V./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od

2.855,94 kn u roku 15 dana.“

3.1. Iz obrazloženja presude u bitnome proizlazi da je sud utvrdio da je voćnjak bračna stečevina stranaka svakog u ½ dijela, te da je on stečen neovisno o statusu tuženika kao hrvatskog ratnog vojnog invalida kao i da tuženik nije dokazao da bi voćnjak bio kupljen sredstvima njegove posebne imovine već se radi o zajedničkim sredstvima bračne stečevine stranaka. U odnosu na predmetnu nekretninu ističe se da 7/10 suvlasničkog dijela nekretnine predstavlja vlastitu imovinu tuženika, a tužiteljica je suvlasnica u ½ dijela preostalog suvlasničkog dijela od 3/10 dijela pa je prihvaćen njezin zahtjev u dijelu utvrđenja da nekretnina u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu nje i tuženika sukladno navedenim omjerima slijedom čega je utvrđeno da je ona suvlasnica predmetne nekretnine u 3/20 dijela. S tim u vezi se dodaje da su stranke u razdoblju prije i za vrijeme stjecanja i stana u [adresa] i voćnjaka obje stranke bile zaposlene, da su imale zajedničke financije na način da su prvo plaćali troškovi režija i domaćinstva iz plaća strankama, a novac koji je ostao stavljao se u zajedničku kovertu. Prije plaćanja jednokatne otplate za stana stranke u zajedno otvorile firmu za uvoz lubenica iz Mađarske radi koje je tužiteljica dala otkaz na svom ranijem radnom mjestu, sukladno njihovom zajedničkom dogovoru, u to je vrijeme brinula i o njihovoj tek rođenoj kćeri. Među strankama nema spora oko toga da je tuženik rukovodio cijelim tim poslovanjem iako je formalno bio zaposlen na svoj ranijem radnom mjestu, no to samo po sebi ne dovodi do zaključka da se radi o njegovoj posebnoj imovini. Tuženik nije dokazao da je stan otkupljen novce dobivenim prodajom dionica, posebno uzimajući u obzir činjenicu da tuženik u ovom postupku nije dokazao za koji iznos je prodao dionice.

4. Protiv presude iz točke 3. ovog obrazloženja presude obje stranke su izjavile žalbu, a povodom kojih je Županijski sud u Puli-Poli presudom i rješenjem posl.br. Gž Ob- 109/2024-2 od 11. veljače 2025. odlučio na način da je potvrdio točke III. i IV. izreke presude koje se odnose na voćnjak, dok je uvažavanjem žalbi stranaka ukinuta presuda u odnosu na točke I., II. i V. izreke u odnosu na predmetnu nekretninu i troškove postupka.

4.1. Iz obrazloženja presude i rješenja iz točke 4. ovog obrazloženja presude u bitnome proizlazi da je potrebno razjasniti popust od 70% je li priznat tuženiku kao invalidu Domovinskog rata, pa time taj postotak je li ukazuje na posebnu imovinu, zatim je li tužiteljica koja je bila stanar u tom stanu i imala stanarsko pravo na tom stanu, isto, tako žrtva rata i odnosi li se taj popust i na tužiteljicu. U odnosu na opis nekretnine prema stanju u zemljišnim knjigama, a imajući u vidu prigovore tuženika, ističe se da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila prema stanju zemljišne knjige, činjenica da predmetna zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan nije etažirana i nije povezana knjiga položenih ugovora i zemljišna knjiga, ne može, po ocjeni ovog suda, sprječavati tužiteljicu da ostvaruje pretendiranu pravnu zaštitu i ne može se tužiteljicu prisiljavati da ona prethodno provodi postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, etažiranje zgrade sa, moguće velikim brojem stanara, jer bi to za nju bio znatan, izvjesno i nemoguć (financijski) teret, a što bi onda nju onemogućavalo u njenom pravo na pristup sudu, pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.

4.2. Dakle, prema uputi iz drugostupanjske odluke, potrebno je pažljivom ocjenom svih izvedenih dokaza ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice na način da se utvrdi je li predmetna nekretnina vlastita imovina tuženika ili predstavlja bračnu stečevinu stranaka i ako da, u kojem omjeru.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u izvod iz matične knjige vjenčanih od 1. lipnja 1992. (list 5 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora za [broj poduloška], knjiga PU Trnje od 16. listopada 2022. (list 6 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), ugovor o kupoprodaji stana broj 00325 od 2. prosinca 1996. (list 8-9 spisa), potvrdu Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje Klasa:564-

01/18-14/88, Urbroj: 251-24-02/1-18-2 od 17. siječnja 2018. (list 16 spisa), otpusno pismo za tuženika od 4. studenog 1991. (list 17 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje Klasa: UP/I-564-01/20-031/84, Urbroj: 251-24-02/1-20-12 od 15. svibnja 2020. (list 18-20 spisa), rješenje Ministarstva obrane, Komisije za privremeno korištenje stanova Klasa: 370-02/92-01/5420, Urbroj: 512-22-92-2 od 2. travnja 1992. (list 21-23 spisa), rješenje Ministarstva obrane Zagreb, Stambena komisija, Klasa: 370 -02-01/27- 02/93, Urbroj: 512-27-93/5420 od 2. travnja 1993. (list 24-26 spisa), izračun cijene za predmetnu nekretninu (list 27 spisa), predugovor o kupoprodaji nekretnine od 7. rujna 2007. (list 28 spisa), ugovor o kreditu (jedna stranica, 29 spisa), potvrdu o uplati (list 30 spisa), kupoprodajni ugovor od 15. travnja 1996. (list 35-40 spisa), dokumentaciju dostavljenu po tuženiku (list 44-51 i 60-65 i 73-77 spisa), rješenje Grada Zagreba, Klasa:

UP/I-562-02/92-02/87, Urbroj: 251-07-04-92-3 od 28. travnja 1992. (list 123-125 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

5.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 5. prosinca 2023. (list 68-72 spisa), izveden je dokaz saslušanja stranaka, a na ročištu održanim 16. veljače 2026. (list 141-146 spisa) dokaz dopunskog saslušanja stranaka.

5.2. Na ročištu održanim kod ovoga suda 14. veljače 2024. izveden je dokaz saslušanja svjedoka EO, sina stranaka (list 78-80 spisa).

5.3. Sud nije izvodio daljnje dokaze s obzirom na to da su na ročištu održanim kod ovoga suda stranke suglasno navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predložile su zaključenje glavne rasprave.

5.4. S obzirom na to da je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. veljače 2026. (list 141-146 spisa) uz prethodnu suglasnost punomoćnika stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

5.5. Nakon provedenog dokaznog postupka, stranke zastupane po punomoćnicima su predložile zaključenje glavne rasprave navodeći pritom da nije potrebno provođenje daljnjih dokaza. Pri čemu se ističe da sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje se utvrde u postupku u skladu s čl. 7. Zakona o parničnom postupku te da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a na temelje rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22) te u vezi čl. 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ , broj 144/22) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 155 - 2366/2023), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na predmetnu nekretninu neosnovan.

7. Između strankama nije sporno da su stranke sklopile brak 19. kolovoza 1988., kao i da je predmetna nekretnina kupljena i stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i to 2. prosinca 1996., te da se kao vlasnik uknjižio tuženik.

7.1. Među strankama je sporno je li predmetna nekretnina bračna stečevina, te ako je, može li se s obzirom na to da nije provedeno etažiranje zgrade odlučivati o pravu suvlasništva, koliki je udio svake od stranaka u stjecaju te nekretnine, imajući u vidu da je tuženik isticao da hrvatski branitelj te je li popust tuženiku priznat na cijenu stana od 70%, kao hrvatskom vojnom invalidu i predstavlja li predmetna nekretnina njegovu posebnu imovinu.

8. Prije svega, ističe se da se imovinskopravni odnosi između stranka uvijek trebaju tretirati prema propisu koji je vrijedio u vrijeme kada su imovinskopravni odnosi nastali, dakle u vrijeme stjecanja određene imovine, za razliku od statusnih prava i obveza koji se primjenjuju prema zakonu koji vrijedi u vrijeme kada se vodi postupak.

8.1. U skladu s navedenim, sud je kod donošenja odluke o predmetu spora primijenio odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj: 11/78., 27/78., 45/89., 59/90., 25/94.).

8.2. Odredbom članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine njihova zajednička imovina dok je odredbom čl. 285. Zakona o braku i porodičnim odnosima propisano da svaki bračni drug može tužbom zahtijevati da se utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine, a odredbom čl. 287. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima propisano je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Nadalje, čl. 287. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima propisano je da sud, u slučaju spora, određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u sjecanju zajedničke imovine pri čemu vodi računa, ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

9. Prije svega, a imajući u vidu prigovor tuženika da nije moguće raspravljati o predmetnoj nekretnini jer nije etažirana, ovaj sud prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda opisanog u točki 4.1. ove presude.

9.1. Naime, suvlasništvo se može i mora utvrđivati čak i ako nekretnina nije etažirana. Sudskim putem se utvrđuje bračna stečevina, pri čemu se utvrđuje idealni dio nekretnine koji pripada bračnom drugu koji nije upisan u zemljišnim knjigama.

9.2. Činjenica da stan ili kuća nisu etažirani (odnosno da nije proveden postupak u kojem se točno određuje koji dio nekretnine pripada kojem vlasniku u smislu posebnog dijela) ne mijenja činjenicu da su bračni drugovi stekli tu imovinu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

9.3. Za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na određenom dijelu nekretnine koja nije etažirana, u okolnostima kada se tužbenim zahtjevom traži samo utvrđenje prava vlasništva bez zahtjeva za upis toga prava u zemljišnim knjigama, nije nužno da tužitelj tužbenim zahtjevom traži uspostavu prava vlasništva tog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) u smislu čl. 53. te 71. -78. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014). Naime, tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom prvenstveno od suda traži pravnu zaštitu u smislu utvrđenja njenog doprinosa u stjecanju imovine za vrijeme trajanja braka – predmetne nekretnine koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu. Kako tužiteljica nije suvlasnica te nekretnine, nije u mogućnosti podnijeti zahtjev za uspostavom vlasništva posebnog dijela te nekretnine u smislu čl. 71. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga ovim pravnim putem ostvaruje preduvjet za podnošenje takvog zahtjeva, naravno kada se ispune pretpostavke iz čl. 73. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji zahtjev nadležnom t ijelu upravne vlasti također ne može uputiti sve dok ne postoji utvrđenje da na toj nekretnini ima vlasnička prava.

9.4. O tome u odluci i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj: Rev-920/2021-3 od 12. srpnja 2023. godine (kojim je reafirmirano i ranije pravno shvaćanje istog suda u odluci broj Rev-2234/15-2 od 6. lipnja 2018.). Također Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju te odluke smatra da za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na određenom dijelu nekretnine koja nije etažirana, u okolnostima kada se tužbenim zahtjevom traži samo utvrđenje prava vlasništva bez zahtjeva za upis toga prava u zemljišnim knjigama, nije nužno da tužitelj tužbenim zahtjevom traži uspostavu prava vlasništva tog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) u smislu čl. 53. te 71. - 78. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, već je dovoljan zahtjev za utvrđenje prava vlasništva kao preduvjet za kasniji upis etažnog vlasništva u zemljišne knjige.

9.5. Člankom 71. stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavlja na određenom, dakle već postojećem suvlasničkom dijelu nekretnine, dok se prema članku 72. stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo određenog posebnog dijela uspostavlja upisom u zemljišne knjige kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom, što znači da uspostavom i uknjižbom vlasništva posebnog dijela suvlasništvo ne prestaje. To znači da takav suvlasnik, može ostvarivati svoja suvlasnička prava na cijeloj zgradi jer su njegova suvlasnička prava ograničena uspostavom vlasništva na posebnom dijelu nekretnine, ali može ih ostvarivati isključivo na svom posebnom dijelu i na zajedničkim dijelovima nekretnine zajedno s preostalim suvlasnikom.

9.6. Slijedom navedenoga, neosnovani su prigovori tuženika o nepravilno postavljenom tužbenom zahtjevu za utvrđenjem prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini.

10. Nadalje, uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno je sljedeće:

- Iz potvrde Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje Klasa:564-01/18-14/88, Urbroj: 251-24-02/1-18-2 od 17. siječnja 2018. (list 16 spisa), utvrđeno je da je tuženik, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata III. skupine sa 90% oštećenja organizma za stalno.

- Iz rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje Klasa: UP/I-564-01/20- 031/84, Urbroj: 251-24-02/1-20-12 od 15. svibnja 2020. (list 18-20 spisa), utvrđeno da je tuženiku priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata II. skupine s 100% tjelesnog oštećenja organizma po istoj osnovi ranjavanja – stalno.

- Iz rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane Zagreb, Stambena komisija, Klasa: 370-02-01/27-02/93, Urbroj: 512-27-93/5420 od 2. travnja 1993. (list 24-26 spisa), utvrđeno je da je tim rješenjem Stambena komisija Ministarstva obrane, stan u [adresa] na adresi [adresa], površine 63 m2 dala na privremeno korištenje tuženiku te njegovoj supruzi, sinu, bratu, sestri i majci.

- Iz ugovora o kupoprodaji stana broj 00325 od 2. prosinca 1996. (list 8-9 spisa), utvrđeno je da su 2. prosinca 1996. taj ugovor sklopili Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane (kao prodavatelj) i ovdje tuženik, RO (kao kupac) za stan na adresi [adresa], površine 68,63 m2 za kupoprodajnu cijenu od 21.815,18 kn (protuvrijednost iznosa od 6.124,75 DEM). Ugovoreno je da će se kupoprodajna cijena platiti jednokratnom uplatom. Člankom 5. tog ugovora utvrđeno je da je kupac u posjedu stana te da danom sklapanja tog ugovora prestaje stanarsko pravo na tom stanu. U ugovoru je navedeno da se sklapa na temelju zahtjeva za kupnju stana i članka 50b Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj: 43/92. – pročišćeni tekst 69/92., 25/93., 48/93., 2/94. , 44/94. i 58/95.). Odredbom čl. 1a unesenom u Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo izmjena od 9. kolovoza 1995. (NN 58/95.) propisano je da hrvatski vojni invalid iz domovinskog rata te supružnik, roditelji i djeca, usvojenici, pastorčad, očuh, maćeha i usvojitelj, poginulih, zatočenih ili nestalih branitelja domovinskog rata imaju pravo pod uvjetima propisanim tim Zakonom kupiti stan, koji su dobili na privremeno korištenje, odnosno u najam, prema odredbama Zakona o privremenom korištenju stanova ("Narodne novine", broj 66/91. i 76/93.) i Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata ("Narodne novine", br. 2/94.), ako je nositelju stanarskog prava na tom stanu prestalo stanarsko pravo, a mogućnost kupnje stana je tim osoba omogućena i člankom 50a istog zakona dok je članak 50b regulirao osobe koje mogu te stanove prodavati.

- Iz izračuna cijene za predmetnu nekretninu (list 27 spisa), sačinjenog od strane Republike Hrvatske, Ministarstva obrane 2. prosinca 1996. (na dan sklapanja ugovora o kupoprodaji stana) utvrđeno je kako je kao kupac naveden tuženik, a prilikom određivanja cijene stana uračunat mu je popust na žrtve rata u omjeru od 70%. Popust prilikom kupnje tih stanova hrvatskim vojnim invalidima, određene grupe oštećenja organizma, omogućen je na temelju čl. 16. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

- iz dokumentacije koju je tuženik pribavio od Grada Zagreba utvrđeno je da je pod brojem 15289 evidentirana ovjera potpisa tuženika na Ugovoru o kupoprodaji dionica invalida domovinskog rata od 24. prosinca 1993. Navedena dokumentacija dokazuje da je tuženik prodao dionice, ali ne dokazuje koji broj dionica je prodao ni za koji iznos. Također se ističe kako je prodaja tih dionica bila u prosincu 1993. godine, dok je stan kupljen u prosincu 1996. godine, dakle 3 godine kasnije.

- iz rješenja Grada Zagreba, Klasa: UP/I-562-02/92-02/87, Urbroj: 251-07-04-92-3 od 28. travnja 1992. (list 123-125 spisa), proizlazi da je tuženiku utvrđena invalidnost 70 % 1992. i da je priznat mu status ratnog vojnog invalida hrvatskih obrambenih snaga V grupe na osnovu ranjavanja 7. listopada 1991. te mu je odmah određena i osobna invalidnina u iznosu od 2.751 HRD mjesečno počevši od 1. veljače 1992 .

11. Tužiteljica u svojem iskazu ističe da je predmetni stan kupljen zajedničkom ušteđevinom.

11.1. Tužiteljica navodi da je s tuženikom sklopila brak 1988., a predmetna nekretnina je stečena 1992. Ističe da je tuženik ratni vojni invalid, imaju sina koji je rođen 1989., a 1995. je rođena kćerka. Navodi da su dobili predmetnu nekretninu na korištenje, a kasnije su nešto za nju otplatili zajedno odjednom novcima iz zajedničke ušteđevine . Ona je cijelo vrijeme braka bila zaposlena. Tuženik je prije odlaska u mirovinu radio.

11.2. Tužiteljica navodi da su tuženik i ona imali dobar dogovor oko financija, prvo su podmirili troškove koje su imali, a ostatak su stavljali u zajedničku kovertu. Tuženik je ulagao u dobre automobile. Nakon prodaje dionica tuženik je kupio automobil Audi, ali ne sjećam se za koji iznos. Ona se prvi puta zaposlila u svibnju 1992. Cijelo vrijeme radi na blagajni u kuhinji u MUP-u. Plaća je na početku bila oko 2.000,00 kn, a sada je oko 900,00 eura. Kada je tuženik radio u Ministarstvu imao je plaću otprilike kao i ja, a kada je otišao u mirovinu imao je veću mirovinu no ne zna koji iznos jer nije pitala tuženika za to niti zna za iznos invalidnine. Ne zna kolika je bila ušteđevina 1992. kada je počela raditi. Prije stanovanja u predmetnoj nekretnini, ona i tuženik su živjeli u [adresa].

11.3. Nadalje, ističe da su predmetnu nekretninu dobili po osnovi toga što je tuženik bio ranjen u ratu. Misli da su za nju platili oko 21.000,00 kn. Koliko se sjeća plaćeno je u kunama Ministarstvu obrane. Predmetnu nekretninu su dobili 1992., a otplatili su ga 1996. Sjeća se da su 1999. adaptirali stan. Imali su nešto i svojih novaca. U razdoblju od 1995. do 1999. tuženik je otišao raditi u Beograd u Veleposlanstvo, kao policajac. Sjeća se da plaće baš i nisu bile nešto. Njegova plaća je bila nešto veća od njegove. Tuženik danas otplaćuje kredit za stan u [adresa] koji je kupljen 2007. godine.

11.4. U dopuni iskaza tužiteljica navodi da je predmetna nekretnina kupljena za 21.000,00 kuna, a kupljeno je za taj iznos jer je tuženik stradao u ratu, pa dodatno još na djecu i nju. Prije njih u stanu je živio gospodin O koji je izašao 1992., no ne zna zašto su kupili stan tek 1996. Navodi da nije imala status žrtve rata, niti je imala bilo kakvu osnovu za dobivanje popusta za stan.

11.5. U odnosu na tuženika ističe da je ranjen 7. listopada 1991., pa je nakon toga tražio invaliditet. Navodi i da nije sigurna, ali da je moguće da je tuženik primao invalidninu no nije nikada vidjela papire za nekretninu niti za tuženika jer je on to skrivao, ali zna da je stalno skupljao papire za invaliditet. Ističe da je tuženik od ozljeda zadobivenih u ratu izgubio oko, imao je prostrijelnu ranu u ruci i nozi, dugo je boravio u bolnici, ali ne zna koliko dugo. Bio je u Krapinskim Toplicama na rehabilitaciji, ali ne zna koliko točno. U tom stanu su živjeli samo ona, tuženik i sin. Nisu bili tuženikov brat niti mama, ne zna zašto su oni stavljeni u ugovor niti je li zbog njih dana veća površina stana. Zna da je za predmetnu nekretninu tuženik dobio 70% popusta kod kupoprodaje i to zato što je on R, ima suprugu i ima dijete.

12. Tuženik u svojem iskazu ističe da su on i tužiteljica dobili 1. travnja 1992. na korištenje stan u [adresa] jer je on bio ratni vojni invalid, 70%. Taj stan nisu mogli otkupiti jer je treća osoba na njemu imala stanarsko pravo i bilo je potrebno da joj se prvo to stanarsko pravo oduzme. Stanarsko pravo je oduzeto toj trećoj osobi 1994. ili 1995. godine u postupku pred sudom nakon čega su stečeni uvjeti za otkup stana. Stan je otkupljen 1996. za iznos od 6.124,75 DEM. On je to uplatio gotovinom koju je imao od prodaje dionica za koje je dobio 14.500,00 DEM. Sjeća se da sam ih prodao vlasniku Etilena koji je došao iz Kanade. U mirovinu je otišao 1999.

12.1. U odnosu na financije tužiteljice i njegove ističe da su bile u braku dobre i da je on radio u Ministarstvu vanjskih poslova i njegova plaća je uvijek bila duplo veća od plaće tužiteljice. Kada je bio u Veleposlanstvu u Beogradu, od 1996. do 1999., njegova plaća je bila tri puta veća od plaće tužiteljice te je iznosila oko 2.150,00 DEM. Napominje kako je uvijek radio dva posla da bi što više priskrbio. Od kada su dobili stan na korištenje njegova invalidnina je uvijek išla na režije i dan danas od svoje invalidnine prvo plaća režije. 1994. godine je otvorio trgovačko društvo na tužiteljicu i uvozio je lubenice iz Mađarske te dodaje da je u godini dana zaradio da je mogao kupiti automobil Audi i zemljište.

12.2. Osporava tvrdnju da je predmetna nekretnina otkupljena novcem iz zajedničke ušteđevine. Radilo se isključivo o njegovom novcu koji je imao prodajom dionica. Njegova mirovina sada iznosi 1.450,00 eura. Njegova invalidnina iznosi 380,00 eura. Invalidninu prima od 7. listopada 1991. Misli da plaća tužiteljice u vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina nije mogla biti veća od 2.000,00 hrd ili kuna. Jako dobro se sjeća da je u veljači 1992. primio plaću u protuvrijednosti iznosa od 360,00 DEM. Niti on niti tužiteljica nisu u brak unijeli nikakav novac. Uvijek su imali ušteđevinu koja je varirala u iznosu pa je nekad iznosila 4, nekad 5, a nekad i 17.000,00 DEM ili eura. Po njegovom mišljenju bračna stečevina je stan u [adresa] u [adresa]. To smatra jer su za taj stan podigli kredit u iznosu od 115.000,00 eura. Rata kredita je 600,00 eura mjesečno, on je nositelj kredita, a tužiteljica je sudužnik. U našem kućanstvu je postojala koverta, ali u nju je isključivo on stavljao novac, ističe da ne zna na što je trošila tužiteljica svoju plaću.

12.3. Predmetna nekretnina je otkupljena 1996., a dionice je prodao 24. prosinca 1994. Taj novac su uvijek držali posebno jer su znali da će kad-tad morati platiti otkup stana. Nešto od tog novca je potrošio. Oko 8.000,00 DEM dok je ostalo 6.500,00 DEM kojim iznosom je otplatio stan. Novac dobiven od prodaje dionica, iznos od 8.000,00 DEM uložio je u firmu za prodaju lubenica. Poslovanjem te firme kupio je voćnjak tako da smatra da je voćnjak kupio i novcem od dionica i novcem od lubenica. Tužiteljica je doprinosila u razdoblju kada su nekretnine stjecane svojom zaradom za troškove kućanstva, ali nije doprinosila za stjecanje nekretnina. Kao vlasnik stana na adresi [adresa] upisan je sin VO.

12.4. U dopuni iskaza navodi da je u ratu stradao 7. listopada 1991., a nakon toga je išao na utvrđenje invalidnosti i utvrdili su mu 70% trajnog oštećenja. Odmah je dobio jednokratnu pomoć. Nakon toga je 1998. podigao invalidnost na 80%, a za vrijeme korone na 100%. Predmetna nekretnina je bila prvo stan MORH-a. 2. travnja 1992. su ih pozvali u taj stan nakon što je izašao KO, kapetan I. klase, koji je odselio u Ljubljanu, ali je imao stanarsko pravo na njemu koje je maknuto 1995. Oni su do tada imali stan na korištenje. Stan je bio velike površine i prema tadašnjem Zakonu o braniteljima nosilac prava imao je 15% pravo na površinu stana, a ostali članovi po 10%. Kako tužiteljica, sin i on nisu zadovoljavali te kriterije za stan od 70m2, naveo je i svoga brata, sestru i majku. Nije imao stanarsko pravo već sam dobio taj stan kao R. Stan je platio kod kupoprodaje 5.000,00 maraka. Novce je imao jer je dobio dionice 1993. koje je onda prodao i od njih dobio 14.000,00 maraka te je radio u diplomaciji gdje je ostvarivao plaću od 2.100,00 maraka. Radila je i tužiteljica, počela je raditi 1992. na Pantovčaku, u uredu predsjednika. Imali su zajedničku kovertu u koju su stavljali novce, moguće da je i ona stavljala novce za kupovinu tog stana, ali on je više. Što se tiče popusta kod kupoprodaje, odnosio se samo na njega kao HRVI, a tužiteljica nije bila žrtva rata niti je imala stanarsko pravo.

12.5. Tuženik navodi da je na temelju invalidnosti ishodio 1994. oslobođenje od plaćanja carine i poreza i otkako je primio rješenje za invalidnost prima invalidninu.

13. Na temelju iskaza stranaka sud utvrđuje kako su u razdoblju prije i za vrijeme stjecanja predmetne nekretnine obje stranke bile zaposlene, imali su zajedničke financije na način da su prvo plaćali troškovi režija i domaćinstva iz plaća strankama, a novac koji je ostao stavljao se u zajedničku kovertu. Prije predmetne nekretnine živjeli su u [adresa], a predmetnu nekretninu su prvo dobili na korištenje i nisu imali stanarsko pravo. Kada su se stvorili uvjeti za kupoprodaju, 1996. otkupili su stan u gotovini, a popust koji su pritom dobili suglasno su naveli da je bio zbog činjenice da je tuženik bio HRV1 koji je od stradavanja primao invalidninu. Prije plaćanja jednokatne otplate za predmetnu nekretninu stranke su zajedno otvorile firmu za uvoz lubenica iz Mađarske radi koje je tužiteljica dala otkaz na svom ranijem radnom mjestu, sukladno njihovom zajedničkom dogovoru, u to je vrijeme brinula i o njihovoj tek rođenoj kćeri. Među strankama nije sporno da je tuženik rukovodio cijelim tim poslovanjem iako je formalno bio zaposlen na svoj ranijem radnom mjestu, kao i da tužiteljica sama navodi da nije bila upoznata s financijama tuženika, a on isto navodi za tužiteljicu.

13.1. Nadalje, iz iskaza stranaka također proizlazi da tužiteljica nije bila žrtva rata, niti su stranke imale stanarsko pravo na predmetnoj nekretnini, ali i da je tuženik imao priznatu invalidnost, koju je potom povećao sa 70% na 90% i potom na 100 %, te da je u vrijeme kupovine predmetne nekretnine raspolagao samo rješenjem Grada Zagreba, Klasa: UP/I-562-02/92-02/87, Urbroj: 251-07-04-92-3 od 28. travnja 1992. (list 123-125 spisa), iz kojeg proizlazi da mu je utvrđena invalidnost 70 % i da je priznat mu status ratnog vojnog invalida hrvatskih obrambenih snaga V grupe na osnovu ranjavanja 7. listopada 1991. te mu je odmah određena i osobna invalidnina.

14. Iz iskaza sina stranaka, EO u bitnome proizlazi da nije upoznat kada je predmetna nekretnina stečena, osim da zna da su tijekom zajedničkog života stranke imale zajedničku ušteđevinu.

14.1. Ističe da su oba roditelja radila te da je otac dobio dionice kao ratni vojni invalid. Nisu mu poznati detalji oko financija roditelja, plaćanja režija i održavanja kućanstva.

14.2. Sud nije uzeo u obzir iskaz svjedoka EO imajući u vidu da nema neposrednih saznanja o relevantnim činjenicama u odnosu na predmetnu nekretninu.

15. Člankom 1. Zakona o privremenom korištenju stanova („Narodne novine“ broj: 66/91) propisano je da su stanovi dani na privremeno korištenje s ciljem zbrinjavanja prognanik - izbjeglica te osoba i obitelji branitelja Republike Hrvatske dok je člankom 8. propisano da osobe kojima je stan dodijeljen na privremeno korištenje kao i članovi njihova kućanstva temeljem rješenja iz članka 7. tog zakona ne stječu stanarsko pravo niti mogu ostvariti stanarsko pravo na tome stanu.

16. Člankom 271. (Član 277.) Zakona o braku i porodičnim odnosima propisano je da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina

17. Člankom 272. (Članak 278) Zakona o braku i porodičnim odnosima propisano je da imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina. Imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članku 271.zakona, je njegova posebna imovina. Posebnom imovinom postaje i imovina koja pripadne bračnom drugu nakon izvršene diobe zajedničke imovine.

18. Tuženik se u svojim očitovanjima pozivao na nekoliko odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s kojima su upoznate obje stranke na ročištu održanim kod ovoga suda 16. veljače 2026. (list 141-146 spisa), a u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-2333/2014-2 od 11. rujna 2018. ističe se pravno shvaćanje toga suda koje je zauzeto u više odluka:

a) posl. br. Rev-103/12-2 od 29. ožujka 2017., prema kojoj:

„...Osporavajući zakonitost nižestupanjskih presuda kojima je odbijen njezin tužbeni zahtjev tužiteljica i dalje u reviziji ustraje na stajalištu da sporni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i M. P. što argumentira činjenicom da je stan dodijeljen tuženiku za potrebe njega i njegove tadašnje obitelji. Prema odredbi čl. 252. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98 - dalje: ObZ) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je sukladno odredbi čl. 257. st. 2. ObZ vlastita imovina bračnog druga ona imovina koju je on/ona stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 252. ObZ (nasljeđivanje, darovanje i sl.). Prema ocjeni ovoga suda, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, zaključivši da sporni stan ne predstavlja imovinu stranaka stečenu radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice ili onu koja potječe iz te imovine. Naprotiv, sporni stan je vlastita imovina koju je M. P. stekao u ostvarivanju svojih prava invalida Domovinskog rata, na temelju odredbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 94/01). Ovo stoga što se tako stečena imovina - kojoj su temelj stjecanja svojstva, odnosno status M. P. (ratni vojni invalid) i prava koja mu iz tog statusa pripadaju (što uključuje i pravo na otkup spornog stana za 0,00 kuna) - ne može smatrati imovinom stečenom u braku i ne može predstavljati bračnu stečevinu tužiteljice i njenog supruga M. P., već se radi o imovini koja je vlastita imovina tuženika stečena po drugoj pravnoj osnovi izvan one o kojoj govori odredba čl. 252. ObZ. Okolnost što je tuženik u vrijeme otkupa tog stana bio u braku sa tužiteljicom nije od značaja za pravni status ove imovine...“,

b) posl. br. Rev-1249/14-2 od 19. siječnja 2016. prema kojoj:

„...Predmetni stan, premda stečen za vrijeme trajanja braka stranaka, nije rezultat njihovog zajedničkog života, rada i stjecanja u njemu, već je naprotiv vlastita imovina tuženika koju je stekao u ostvarivanju svojih prava kao invalida Domovinskog rata, a na temelju odredbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Zato se pravna sudbina tog stana ne može ocjenjivati kroz institut bračne stečevine u smislu odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 27/78 i 45/89), a kako je to pogrešno ocijenjeno pobijanom presudom i time drugostupanjski sud izrazio suprotno pravno shvaćanje onom već izraženom u presudi ovog suda broj Rev-1365/08....“,

i

c) posl. br. Rev-2744/11-2 od 27. lipnja 2012., prema kojoj:

„...Prema pravnom shvaćanju ovog suda, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, zaključivši da sporni stan ne predstavlja imovinu tužiteljice i sada pok. J. R. kao bračnih drugova stečenu radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice ili da potječe iz te imovine, već naprotiv da se radi o vlastitoj imovini koju je J. R. stekao u ostvarivanju svojih prava kao invalida Domovinskog rata, sve na temelju odredbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 94/01). Tako stečena imovina, a temelj čijeg stjecanja su svojstva J. R.: ratni vojni invalid i prava koja iz tog statusa njega pripadaju, uključujući pravo na otkup spornog stana za 0,00 kuna, doista se ne može smatrati imovinom stečenom u braku i kao takva ne može predstavljati bračnu stečevinu tužiteljice i J. R. Naprotiv, radi se o imovini koja u konkretnom slučaju je vlastita imovina J. R. stečena po drugoj pravnoj osnovi izvan one o kojoj govori odredba čl. 252. ObZ. Okolnost što je J. R. u vrijeme otkupa tog stana bio u braku sa tužiteljicom nije od značaja za pravni status ove imovine.“.

18.1. Na temelju navedenoga ističe se u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-2333/2014-2 od 11. rujna 2018. da postupanje po takvome shvaćanju predstavlja suđenje na temelju pravilno primijenjenog materijalnog prava te u skladu s stabilnom, ustaljenom (dugogodišnjom) i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati. Okolnost što je tuženik moguće ostvario pravo na veći stan i zbog obitelji i života u zajednici s tužiteljicom, ne daje tužiteljici osnovu s uspjehom zahtijevati utuženi iznos: ako je otpala osnova na temelju koje je stan dodijeljen tuženiku u većoj površini - moglo bi se govoriti samo o pravu zahtijevati povrat onog što je tuženik stekao po osnovi koja je kasnije prestala, ali opet pravu - koje ne bi pripadalo tužiteljici već onome od kojeg je tuženik stekao stan.

18.2. Isto shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ističe u svojoj odluci posl.br. Rev- 1365/2008-2 od 10. veljače 2010. te ističe da okolnost što je tuženik u vrijeme otkupa stana bio u braku s tužiteljicom nije od utjecaja za pravni status imovine. O tome i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-877/2008-2 od 1. travnja 2009. i Gž-629/1963 od 19. travnja 1963.

19. Vlastita imovina je imovina koja ne ulazi u bračnu stečevinu, te ona kao takva može, između ostalog, predstavljati, imovinu koju je jedan bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od primjerice rada. Pregledom važeće sudske prakse i gore citirane prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da se vlastitom imovinom smatra i imovina stečena po posebnim privilegijima kao što su prava branitelja iz Domovinskog rata, različitih kategorija žrtava iz Domovinskog rata, vojnih osoba, službenika unutarnjih poslova, boraca NOB-a.

20. Navedeno proizlazi, osim iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, također i iz odluka drugostupanjskih sudova:

a) Županijski sud u Zagrebu u odluci posl.br. Gž Ob-800/2017 od 22. kolovoza 2017. ističe sljedeće: „… sama činjenica da je tuženik imao mogućnost kupiti stan površine od 75,09 m2, (veći nego što bi mogao kupiti da je samac) budući da je bio u braku s tužiteljicom i da je imao dijete, nikako ne implicira da radi toga predmetno pravo na stambeno zbrinjavanje predstavlja bračnu stečevinu. Ovaj sud stoga prihvaća razloge iznesene u odluci suda prvog stupnja u pogledu utvrđenja da je pravo na stambeno zbrinjavanje tuženik stekao na temelju osobnih svojstava (hrvatski ratni vojni invalid Domovinskog rata - VIII. grupe), u smislu odredaba Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 94/01, dalje: Zakon o pravima hrvatskih branitelja), a na temelju kojih je ostvario pravo na kreditiranje kupnje stana Ugovorom o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva zaključenim 9. veljače 2005.“

b) Županijski sud u Zagrebu, posl.br. Gž-20/2013 od 5. ožujka 2013. u svojoj odluci, između ostalog, navodi sljedeće: “Kako predmetni stan ne potječe iz imovine stečene radom, jer je tuženiku stan dodijeljen najprije u najam, a potom i prodan za 0 kuna temeljem Zakona o prodaji stanova u kojima postoji stanarsko pravo, a tuženik je, koristeći svoje pravo, kao invalid od 80% invaliditeta, iskoristio popust od 100% prilikom kupnje stana sukladno odredbi čl. 6. st. 1. toč.2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, tako se ne radi o imovini stečenoj radnom bračnih drugova.“

c) Županijski sud u Zagrebu posl.br. Gž-3063/2008 od 4.svibnja 2008. koji također navodi da je tužitelju kao 100% invalidu Domovinskog rata u skladu s odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te odredbi ZPHB, Uredbe o mjerilima za stambeno zbrinjavanje HRV1 Domovinskog rata i članova obitelji poginulog, umrlog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja, priznat je popust od 100 % (dakle stan je kupljen za 0 kuna) te ne mijenja karakter tog ugovora kao ugovora o kupoprodaji. Koristeći pravo na popust prilikom kupovine stana korišteno je osobno pravo koje je stečeno kao hrvatskog vojnog invalida, a imovina stečena na takav način ne može se smatrati imovinom koja je bila stečena radom ili potječe iz te imovine te u bračnu imovinu ne može ući ništa što se ne može podvesti pod rad ili potjecanje od onoga što je stečeno radom.

d) Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci posl.br. Gž-60/2008-2 od 4. ožujka 2008. navode da je stan stečen na temelju povlastice hrvatskog ratnog vojnog invalida predstavlja posebnu imovinu.

21. Naime, odredbama čl. 26. st. 3. Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 108/1996, 23/2001, 94/2001) propisano je, tko, pod zakonom propisanim uvjetima, ima pravo na stambeno zbrinjavanje, te se između ostalog, navodi da pravo na stambeno zbrinjavanje osigurava R Domovinskog rata s oštećenjem organizma od 90%, 80% i 70% - do 31. prosinca 1998. godine,

21.1. Iz navedene odredbe zakona, koja predstavlja lex specialis u ovoj pravnoj stvari, razvidno je da tužiteljica nije ostvarila uvjete za stjecanje tog prava, već se radi o ostvarenju strogo osobnog prava tuženika kao hrvatskog branitelja koji je ispunio tim zakonom propisane uvjete za stambeno zbrinjavanje. Stoga to pravo ne može predstavljati bračnu stečevinu.

21.2. S tim u vezi ukazuje se da je i Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 108/1996,) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva, izričito propisao u čl. 23. st. 1. HRVI Domovinskog rata i obitelj poginuloga, umrloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja, koji na području Republike Hrvatske nemaju u vlasništvu odgovarajući stan ili kuću, niti takav stan koriste u svo jstvu nositelja stanarskog prava ili na temelju odluke o privremenom korištenju stana na temelju posebnog propisa, a nisu niti osobe koje imaju pravo na obnovu sukladno članku 43. Zakona, imaju pravo na odgovarajući stan, ili na kredit za kupnju, odnosno izgradnju odgovarajućeg stana. Člankom 24. st. 1. - 5. istoga zakona propisano je da R Domovinskog rata i obitelji poginuloga, umrloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja stanove su obvezni osigurati općine, gradovi, Grad Zagreb, županije i Republika Hrvatska. Tim osobama stanovi se daju u najam na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom. Ugovor o najmu stana, sukladno posebnim propisima sklapa vlasnik stana kao najmodavatelj i HRVI Domovinskog rata, odnosno član obitelji poginuloga, umrloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja kao najmoprimatelj. Ugovor o najmu stana u vlasništvu Republike Hrvatske kojim upravlja Ministarstvo obrane, sklapa ministar obrane. Ugovor o najmu stana u vlasništvu Republike Hrvatske sklapa osoba koju ovlasti Vlada Republike Hrvatske. Ugovor o najmu stana u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i uprave sklapa osoba koju ovlasti poglavarstvo jedinice lokalne samouprave i uprave. Osoba iz stavka 1. članka može otkupiti stan koji joj je dan u najam sukladno propisima o prodaji stanova. Zahtjev za otkup stana iz stavka 4. članka podnosi se najmodavcu u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno od dana sklapanja ugovora o najmu.

22. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne radi o propisanom izuzetku, proizlazi da se radi o ostvarenom strogo osobnom pravu tuženika na stambeno zbrinjavanje, ne ulazeći pri tome u pravo tužiteljice da ostvaruje pravo na isplatu na ime ulaganja odnosno obveznopravni zahtjev prema tuženiku, tijekom trajanja bračne zajednice stranaka.

23. Iz tako provedenog dokaznog postupka proizlazi sljedeće:

- da su stranke u vrijeme stjecanja prava na korištenje stana i potom kupovinu stana bile u braku,

- da je tuženiku temeljem rješenjem Grada Zagreba, Klasa: UP/I-562-02/92-02/87, Urbroj:

251-07-04-92-3 od 28. travnja 1992. (list 123-125 spisa), utvrđena invalidnost 70 % i da je priznat mu status ratnog vojnog invalida hrvatskih obrambenih snaga V grupe na osnovu ranjavanja 7. listopada 1991. te mu je odmah određena i osobna invalidnina u iznosu od 2,751 HRD , a koja počinju teći od 1. veljače 1992.

- da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje Klasa: UP/I-564-01/20- 031/84, Urbroj: 251-24-02/1-20-12 od 15. svibnja 2020. (list 18-20 spisa), tuženiku priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata II. skupine s 100 % tjelesnog oštećenja organizma, te da iz navedenog rješenja proizlazi da 2010. priznato mu 90 % oštećenja organizma stalno s osnove ranjavanja, a što nije osporila tužiteljica iako je osporavala da na rješenju o invalidnosti nije iskazana pravomoćnost, dok je u iskazu jasno navodila da je tuženik pribavljao papire za invalidnost i da je primao invalidninu,

- da su pravo na korištenje navedenog stana dobili temeljem stambenog zbrinjavanja tuženika kao V Domovinskog rata i njegovih članova obitelji rješenjem Ministarstva obrane, Komisije za privremeno korištenje stanova Klasa: 370-02/92-01/5420, Urbroj:

512-22-92-2 od 2. travnja 1992. (list 21-23 spisa) i rješenje Ministarstva obrane Zagreb, Stambena komisija, Klasa: 370-02-01/27-02/93, Urbroj: 512-27-93/5420 od 2. travnja 1993. (list 24-26 spisa), dakle nakon što je prethodno utvrđena invalidnost od 70 %

- da je nakon što je prestalo stanarsko pravo na stanu trećoj osobi, omogućeno tuženiku kupovina navedenog stana te da je za isti stan ishodio popust od 70 %, a koji popust prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (1996) te priložene dokumentacije ukazuje popust tuženiku i za navedeni iznos oslobođenje od plaćanje kupoprodajne cijene,

- da je tuženik u svojem iskazu priznao da je radi ostvarenja prava na veću površinu stana upisano i članove svoje primarne obitelji kao sustanare iako oni nisu tamo stanovali te na taj način neovlašteno ostvario pravo na predmetni stan u njegovoj površni iako je u tom trenutku stanovao samo s tužiteljicom i njihovim zajedničkim sinom,

- da tužiteljica nije bila žrtva rata, da obje stranke nisu ostvarivale stanarsko pravo na predmetni stan, te da se popust dobiven kod kupoprodaje nije odnosio na tužiteljicu ,

- da su obje stranke u vrijeme kupovine predmetne nekretnine bile zaposlene i imale zajedničku ušteđevinu,

- da iz priložene dokumentacije, važeće sudske prakse i pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno proizlazi da kupljena predmetna nekretnina ne predstavlja imovinu stranaka kao bračnih drugova stečenu radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice niti potječe iz te imovine, već se naprotiv radi o vlastitoj imovini koju je tuženik stekao u ostvarivanju svojih prava kao invalid Domovinskog rata, sve na temelju odredbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 108/96)“,

- da tako stečena imovina, a temelj čijeg stjecanja su svojstva tuženika: stradalnik Domovinskog rata (ratni vojni invalid) i prava koja iz tog statusa njemu pripadaju, uključujući i pravo na otkup spornog stana za 6.124,75 DEM (izračun cijene za predmetnu nekretninu (list 27 spisa), doista se ne može smatrati imovinom stečenom u braku i kao takva ne može predstavljati bračnu stečevinu stranaka“,

- da se radi o imovini koja je u konkretnom slučaju vlastita imovina tuženika (čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima) stečena po drugoj pravnoj osnovi izvan one o kojoj govori odredba čl. 271. istoga Zakona, a da okolnost što je tuženik u vrijeme otkupa tog stana bio u braku s tužiteljicom nije od značaja za pravni status ove imovine.

24. Tijekom tako provedenog postupka utvrđeno je da tužiteljica nije uspjela sa stvarnopravnim zahtjevom za utvrđenjem suvlasništva na predmetnoj nekretnini na ime bračne stečevine, dok u odnosu na prigovor tužiteljice da je ona doprinijela ishođenju stana s većom površinom odnosno predmetnoj nekretnini te iskaza tuženika da je lažno prijavio ostale članove obitelji kao osobe koje će stanovati u nekretnini upravo radi ishođenja veće površine stana, ukazuje se na pravno shvaćanje opisano u točki 18.1. ovog obrazloženja presude.

25. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

26. Odluka je ovog suda da svaka stranka snosi svoje parnične troškove u smislu odredbe čl. 154. st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku.

27. Naime, niti jedna od parničnih stranaka nije u cijelosti uspjela u svom zahtjevu (tužiteljica u svom zahtjevu u odnosu na predmetnu nekretninu i tuženik u protivljenju zahtjevu za utvrđenjem bračne stečevine na nekretnini opisanoj kao voćnjak ), imajući u vidu utvrđenja iz točaka 3. i 4. ovog obrazloženja presude i činjenicu da je tužiteljica uspjela sa tužbenim zahtjevom u odnosu na nekretninu opisanu u točki 1.2. ovog obrazloženja presude, a izgubila u odnosu na predmetnu nekretninu opisanu u točki 1.1 ovog obrazloženja presude pa tako zbog dijela u kojem su stranke uspjele nisu nastali posebni troškovi.

28. U konkretnoj situaciji sud je imao u vidu da tužiteljica nije uspjela u polovini dijela zahtjeva koji je potraživala tužbom odnosno niti osnovom niti zatraženim zahtjevom.

29. Slijedom navedenoga, zaključak ovoga suda je da kvalitativno i kvantitativno uspjeh u sporu parničnih stranaka opravdava odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove u ovom postupku.

30. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu, 9. ožujka 2026.

Sudac:

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Puli-Poli.

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnici

3. Spis