REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1407/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb, D.T. Gavrana 13, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.497,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. prosinca 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena , a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata koje su na dosuđeni iznos glavnice iz točke I. izreke presude tekle u razdoblju od 13. prosinca 2020. do 23. prosinca 2020., kao i u dijelu kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko kamatne stope priznate pod točkom I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.692,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko kamatne stope priznate pod točkom III. izreke presude.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.082,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se objektivna preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 17. travnja 2025. povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 14,20 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. srpnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da se 11. prosinca 2020. u [adresa], dogodila prometna nezgoda na način da je vozač IV, upravljajući vozilom Citroën Jumper, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu osiguranika tuženika društva AGRAM LEASING d.o.o., prednjim dijelom vozila naletio na stražnji dio vozila Škoda Octavia, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja, kojim je tom prilikom upravljao SV, uslijed čega je nastala materijalna šteta na vozilu u vlasništvu tužitelja. Naveo je kako je prije podnošenja tužbe zatražio izradu nalaza i mišljenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, pri čemu je stalni sudski vještak Neven Ereš utvrdio da se vozilo osiguranika tuženika kretalo neprilagođenom brzinom od oko 60-70 km/h, koja brzina je bila uzrok nastanka štetnog događaja, a sve iz razloga što je vozilo u vlasništvu tužitelja neposredno prije i u trenutku sudara bila zaustavljeno s upaljena sva četiri pokazivača smjera, pa da je vozač koji je upravljao vozilom u vlasništvu osiguranika tuženika mogao ispred sebe uočiti zaustavljeno vozilo da se kretao tehnički prilagođenom brzinom te da u tom slučaju ne bi došlo do nesreće. Vezano za visinu štete, istaknuo je da je tuženik izradio izvid štete, kao i da je na temelju tog izvida tužitelj zatražio ponudu ovlaštenog servisa za popravak vozila, koja mu je izdana u iznosu od 73.351,33 kuna (koji odgovara iznosu od 9.735,39 eura prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1,00 euro). Naveo je da mu je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe isplatio iznos od 24.292,00 kuna (odnosno, iznos od 3.224,10 eura), s time da mu je prethodno ponudio sklapanje sporazuma o izvansudskoj nagodbi kojeg je tužitelj odbio. Stoga je predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 48.952,33 kuna (što odgovara iznosu od 6.497,09 eura prema fiksnom tečaju konverzije) uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 22. rujna 2022. tuženik je priznao nastanak štetnog događaja kao i pasivnu legitimaciju, no osporio je dinamiku nastanka štetnog događaja kako je opisana u tužbi, objašnjavajući da se vozač koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužitelja zaustavio na kolniku zbog kvara na vozilu, a potom neoprezno krenuo vožnjom unazad, bez da se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu. Stoga, tuženik je uputio da je i vozač vozila u vlasništvu tužitelja suodgovoran za nastanak štete u omjeru od 50,00 %. Osim toga, osporio je i visinu štete kao previsoko zatraženu, smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o totalnoj šteti, a ujedno je osporio pravo tužitelja da potražuje PDV iskazan u visini štete, sve iz razloga što je tužitelj pravna osoba i kao takav obveznik plaćanja PDV-a, pa se iznos PDV-a odbija kao pretporez. Osporio je i tijek zakonskih zateznih kamata, pa je stoga predložio da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Podneskom od 17. travnja 2025. (list 174.-176. spisa) tužitelj je, između ostalog, u smislu odredbe članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje: ZPP), izvršio objektivnu preinaku tužbe na način da je povećao tužbeni zahtjev za iznos od 14,20 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tuženik se podneskom od 15. rujna 2025., prije upuštanja u raspravljanje po preinačenoj tužbi, usprotivio preinaci tužbe navodeći da je prethodni postupak zaključen na ročištu od 16. siječnja 2024.

4. Premda tužitelj u gore spomenutom podnesku i potom ponovno u podnesku od 14. listopada 2025. navodi da nije riječ o preinaci, već da samo usklađuje tužbeni zahtjev s valutom euro, potrebno je navesti da u konkretnom slučaju nije riječ o usklađivanju tužbenog zahtjeva s valutom euro budući da je tužitelj prvotno u tužbi potraživao isplatu iznosa od 48.952,33 kuna, koji iznos preračunat u valutu euro odgovara iznosu od 6.497,09 eura prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1,00 euro. S obzirom da tužitelj podneskom od 17. travnja 2025. potražuje isplatu iznosa od 6.511,29 eura, razvidno je da je riječ o povećanju tužbenog zahtjeva s iznosa od 6.497,09 eura na iznos od 6.511,29 eura, dakle za iznos od ukupno 14,20 eura. Međutim, s obzirom da je u konkretnom slučaju tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari (članak 190. stavak 1. ZPP-a), koji je zaključen pod točkom V. raspravnog rješenja od 16. siječnja 2024. (list 90. spisa), kao i da je tužitelj već prilikom podnošenja tužbe imao objektivnu mogućnost postaviti tužbeni zahtjev upravo u iznosu kojeg je tek naknadno zatražio, a što nije učinio, nema osnove za primjenu odredbe članka 191. stavak 2. ZPP-a budući da do preinake nije došlo zbog okolnosti koje su nastale tek nakon zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je primjenom odredbe članka 190. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao potvrdu II. Postaje prometne policije Zagreb (list 27.-28. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša od 5. prosinca 2021. (list 29. -33. spisa), izvid štete od 29. prosinca 2020. (list 34.-35. i list 60.-61. spisa), dopis tuženika (list 36. spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete po polici AO (list 37.-38. spisa), ponudu društva Porsche Inter Auto d.o.o. od 11. travnja 2022. (list 39.-42. spisa), prijedlog sporazuma o izvansudskog nagodbi (list 43. spisa), ponudu za otkup vozila (list 44. i 67. spisa), odgovor na odštetni zahtjev od 15. veljače 2021. (list 45. spisa), opomenu pred tužbu (list 46. -47. spisa), odgovor na prigovor na obrazloženu ponudu (list 48. spisa), podatke o prometnoj nezgodi (list 59. spisa), dopis II. Postaje prometne policije Zagreb od 27. studenoga 2023. (list 85. spisa), dopis punomoćnika tužitelja (list 87. spisa), policijski spis povodom predmetnog štetnog događaja (list 93.-119. spisa) i presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pp-3104/2021 od 1. prosinca 2023. (list 125. -129. spisa).

6. Osim toga, sud je razgledao fotografije s mjesta nezgode (list 5. -24. i list 105.- 119. spisa) i fotografije oštećenog vozila (list 62. -66. spisa), skicu mjesta događaja (list 25. spisa) te je saslušao svjedoke SV (list 121.-123. spisa), VV (list 131.-132. spisa) i ČV (list 142.-144. spisa).

7. Pored navedenog, sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem na temelju kojeg je stalni sudski vještak Berislav Šimunović, dipl. ing., izradio nalaz i mišljenje od 31. ožujka 2025. (list 157.-168. spisa) te je isti saslušan na ročištu od 26. studenoga 2025. (list 212.-213. spisa).

8. Konačno, sud je, na prijedlog tuženika, od društva Croatia osiguranje d.d. zatražio podatak o tome je li po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo u vlasništvu tužitelja povodom predmetnog štetnog događaja isplaćena šteta nekome od sudionika predmetne nezgode i u kojem iznosu, te je li za predmetno vozilo isplaćena šteta po polici kasko osiguranja, o čemu je društvo Croatia osiguranje d.d. dostavilo dopis od 2. prosinca 2025. s prilozima (list 219.-259. spisa).

9. Sud nije proveo dokazni prijedlog tužitelja pribavom prekršajnog spisa protiv okrivljenog UV budući da iz dopisa II. Postaje prometne policije Zagreb, Klasa: 511-19-45/05-8-146-1/2021 od 27. studenoga 2023. (list 85. spisa) proizlazi da protiv istog nije bio pokrenut prekršajni postupak budući da je po primitku obavijesti o počinjenom prekršaju platio novčanu kaznu.

10. Nadalje, sud nije izveo dokazni prijedlog tuženika provođenjem financijskog vještačenja te pribavom podatka od Porezne uprave vezano za činjenicu je li tužitelj obveznik PDV-a te ima li pravo na odbitak pretporeza budući da provođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Iz istog razloga nisu zatraženi podaci od društva Porsche Zagreb - Porsche Leasing d.o.o. iz točke 6.6. odgovora na tužbu te od društva AUTO MEGA d.o.o. na okolnosti iz točke 20.13. odgovora na tužbu. Sud nije proveo dokazni prijedlog tuženika saslušanjem svjedoka

- policijskih službenika koji su pristupili na lice mjesta te vršili očevid nezgode iz razloga što su oni sastavili policijsku potvrdu i u njoj naveli sve okolnosti koje su utvrdili na mjestu nezgode. Konačno, nije niti proveden dokazni prijedlog tuženika za ponovnim saslušanjem svjedoka ŠV na okolnost davanja podataka o prekršajnom postupku koji se vodio protiv njega budući da nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a osim toga, iz presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pp-3104/2021 od 1. prosinca 2023. (list 125. -129. spisa) proizlazi da je isti oslobođen od optužbe da bi u konkretnom slučaju počinio prekršaj iz članka 43. stavka 2. i 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.497,09 eura osnovan.

12. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 6.497,09 eura na ime naknade štete nastale na vozilu Škoda Octavia, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja, a po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti koju je vlasnik vozila Citroën Jumper, reg. oznake [registarska oznaka], imao sklopljenu s ovdje tuženikom, čijeg vozača tužitelj smatra isključivo odgovornim za nastanak prometne nezgode od 11. prosinca 2020.

13. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, odnosno da je u vrijeme štetnog događaja vozilo Škoda Octavia, reg. oznake [registarska oznaka], bilo u vlasništvu ovdje tužitelja, kao i da je vozilo Citroën Jumper, reg. oznake [registarska oznaka], bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

14. Nije niti sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da se 11. prosinca 2020. oko 18,32 sati u [adresa] kod stupa 1101-073, dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala predmetna vozila, kao i da je uslijed predmetnog štetnog događaja došlo do materijalne štete na vozilu tužitelja.

15. Nije niti sporno da je tuženik na temelju prijave štete, a prije podnošenja tužbe, isplatio tužitelju nesporan iznos štete u iznosu od 3.224,10 eura.

16. Međutim, između stranaka je sporna odgovornost za štetu, odnosno, je li vozač vozila u vlasništvu tužitelju suodgovoran za nastanak štete. Sporna je i visina štete te tijek zakonskih zateznih kamata.

17. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO - na snazi u vrijeme štetnog događaja), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom članka 1046. ZOO -a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Odredbom članka 1072. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a na isti način kao i vlasnici vozila, odgovaraju i njihovi osiguratelji.

18. Uvidom u Izvješće II. Postaje prometne policije Zagreb, Klasa: 211 -04/20- P/30798 od 20. prosinca 2020. (list 94. spisa), vidljivo je da prometna policija utvrdila da je navedene zgode IV upravljao teretnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], a da dolaskom do stupa javne rasvjete broj 1101-073, u visini trgovačkog centra "Arena Centar", nije prilagodio brzinu kretanja vozila situaciji u prometu (vozilo na kolniku u kvaru), iz kojeg razloga nije pravovremeno zaustavio vozilo kada to konkretni uvjeti zahtijevaju. Tom prilikom, zbog neoprezne vožnje, prednjim dijelom vozila naletio je na stražnji dio osobnog vozila, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao SV, gdje se dolaskom do spomenutog stupa javne rasvjete zaustavio na kolniku zbog kvara na vozilu, a potom je propisno uz upaljene pokazivače smjera na kratkom dijelu kolnika krenuo vožnjom unazad u smjeru jugozapada.

19. Iz uvida u zapisnik o očevidu II. Postaje prometne policije Zagreb, Klasa:

211-04/20-P/30798 od 20. prosinca 2020. (list 95. -97. spisa) vidljivo je da je brzina na predmetnom dijelu prometnice bila ograničena na 60 km/h, kao i da se istočni kolnik [adresa] sastoji od tri prometne trake za promet vozila u smjeru sjeveroistoka, a da se sa istočne strane kolnika nalazi stup javne rasvjete koja je bila u funkciji.

20. Uvidom u zapisnik o ispitivanju svjedoka VV II. Postaje prometne policije Zagreb od 11. prosinca 2020. (list 98. -99. spisa) proizlazi da je tom prilikom navedeni svjedok izjavio da se te zgode kao vozač kretao srednjom prometnom trakom [adresa] u smjeru prema rotoru, a da je dolaskom do trgovačkog centra "Arena Centar" u daljini primijetio osobni automobil Škoda Octavia sa upaljena četiri pokazivača smjera u desnoj traci, a pri prolasku kraj navedenog vozila vidio je da je na navedenom vozilu uz sva četiri pokazivača smjera bilo upaljeno i svjetlo za vožnju unatrag, kao i da se navedeno vozilo lagano kretalo unazad. Nakon što je prošao skretanje za Lanište, svjedok je pogledom u unutarnje ogledalo uočio da je kombi vozilo naletjelo na spomenuto osobno vozilo.

21. Nadalje, iz uvida u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša od 5. prosinca 2021. (list 29. -33. spisa), koje je izrađeno po nalogu tužitelja prije podnošenja ove tužbe, proizlazi da je navedeni vještak utvrdio da je vozilo Citroën Jumper svojim prednjim, više lijevim dijelom, naletjelo na stražnji, više desni dio vozila Škoda Octavia, a da je neposredno prije i u trenutku sudara vozilo oštećenika bilo zaustavljeno s upaljena sva četiri pokazivača smjera, dok se obzirom na intenzitet nastalih oštećenika vozilo štetnika u trenutku sudara kretalo brzinom od 60-70 km/h. Vještak je zaključio da je štetnik na dovoljno velikoj udaljenosti ispred sebe mogao uočiti zaustavljeno vozilo oštećenika s upaljena sva četiri pokazivača smjera pa da se on kretao tehnički prilagođenom brzinom, do sudara ne bi došlo.

22. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša prihvatio djelomično, i to u dijelu u kojem je utvrdio da su na vozilu u vlasništvu tužitelja neposredno prije i u trenutku sudara bila upaljena sve četiri pokazivača smjera, dok njegov nalaz nije prihvaćen u dijelu u kojem je vještak zaključio da je predmetno vozilo neposredno prije i u trenutku sudara bilo zaustavljeno budući da je u tom dijelu njegov nalaz u suprotnosti s preostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, kako proizlazi iz točke 28. i 30. obrazloženja ove odluke.

23. Iz uvida u izvid štete od 29. prosinca 2020. (list 34. -35. i list 60.-61. spisa) vidljivo je da je tuženik 29. prosinca 2020. izvršio pregled vozila Škoda Octavia, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu ovdje tužitelja. Predmetnim izvidom tuženik je utvrdio dijelove za zamjenu i popravak, kao i radno vrijeme potrebno za popravak vozila, a ujedno je utvrdio da je na vozilu nastala totalna šteta te da je popravak ekonomski nerentabilan.

24. U svom iskazu s ročišta od 24. travnja 2024. (list 121. -123. spisa), svjedok SV izjavio je da mu se predmetne zgode kod "Arena centra" upalila žuta lampica na upravljačkoj ploči vozila, i to oznaka za ulje motora, nakon čega je stao na isprekidanom dijelu ceste i otvorio servisnu knjižicu vozila da utvrdi o čemu se točno radi. Nakon toga je ponovno uspio upaliti vozilo te je lampica prestala svijetliti, nakon čega je nastavio s vožnjom, no ubrzo, nakon 20-ak metara, lampica se ponovno upalila te se vozilo ugasilo uslijed čega se nalazilo zaustavljeno u krajnjoj desnoj prometnoj traci. Svjedok je iskazao da je on tada upalio sva četiri pokazivača smjera na vozilu te je otprilike 20 sekundi nakon što je upalio pokazivače smjera na stražnji dio vozila kojim je upravljao naletjelo drugo vozilo velikom brzinom, uslijed koje se njegovo vozilo iz krajnje desne trake pomaknulo u krajnju lijevu traku. Pojasnio je da je u trenutku sudara njegovo vozilo bilo zaustavljeno, da ga je pokušavao upaliti no bez uspjeha, kao i da je u tim sekundama dok ga je pokušavao pokrenuti došlo do sudara.

25. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz navedenog svjedoka u dijelu u kojem je iskazivao o dinamici nastanka prometne nezgode, osim u dijelu u kojem je iskazao da je vozilo kojim je upravljao u trenutku sudara bilo zaustavljeno budući da je u tom dijelu njegov iskaz protivan iskazu svjedoka VV (list 132.-133. spisa), koji je na navedenu okolnost iskazivao objektivnije, kao i utvrđenjima iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Berislava Šimunovića.

26. Svjedok IV je na ročištu od 24. siječnja 2025. (list 142. -144. spisa) izjavio da je predmetnog dana, neposredno prije štetnog događaja, odvajao pakete na benzinskoj postaji INA-e na adresi [adresa], nakon čega se s benzinske postaje uključio u zadnju desnu traku za smjer prema Laništu. S obzirom da je namjeravao nastaviti vožnju prema Sesvetama, prestrojio se u prvu traku koja se nalazila s njegove lijeve strane te je tada ispred sebe u daljini uočio tužiteljevo vozilo koje se nalazilo na nadvožnjaku te se normalno kretalo u smjeru prema centru. Svjedok je iskazao da se on tada još jednom planirao prestrojiti u lijevu traku te je nekoliko sekundi opažao prometnu situaciju u svom lijevom retrovizoru, no da je u tim trenucima naletio na prethodno spomenuto vozilo u vlasništvu tužitelja, koje je stajalo zaustavljeno, bez ikakve signalizacije i pokazivača smjera. Pritom je svjedok naveo da on nije neposredno opazio da bi se predmetno vozilo kretalo unatrag, već da je o tome čuo od svjedoka predmetne nezgode. Iskazao je da se neposredno prije nezgode kretao brzinom od oko 80 km/h, a da je odmah po uočavanju zaustavljenog vozila u vlasništvu tužitelja započeo kočiti. Istaknuo je da je na njegovom vozilu nastala totalna šteta.

27. Sud je prihvatio iskaz svjedoka UV u dijelu u kojem je iskazivao o prometnoj situaciji i dinamici vožnje neposredno prije nastanka prometne nezgode . Međutim, s obzirom da je sam svjedok izjavio da je u trenucima koji su neposredno prethodili sudaru opažao prometnu situaciju u lijevom retrovizoru radi obavljanja radnje prestrojavanja vozilom, proizlazi da svjedok nije neposredno opažao vozilo tužitelja i radnje koje je njegov vozač poduzimao u trenucima prije sudara, uslijed čega sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz tog svjedoka kojim je naveo da na vozilu tužitelja nisu bila upaljena sva četiri pokazivača smjera. Osim toga, njegov iskaz u tom dijelu u suprotnosti je s preostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, posebice s iskazom svjedoka VV (list 132.-133. spisa) koji je kao očevidac te nezgode iskazivao objektivnije. Iz istog razloga sud nije uzeo u obzir njegov iskaz u dijelu u kojem je naveo da je tužiteljevo vozilo bilo zaustavljeno.

28. Nadalje, svjedok VV je u iskazu s ročišta od 2. srpnja 2024. (list 132.-133. spisa) naveo da se neposredno prije nezgode kretao avenijom u smjeru prema istoku, odnosno prema rotoru, a da se ispred njega u daljini nalazilo vozilo Škoda u krajnjoj desnoj prometnoj traci, pri čemu je ono imalo upaljena sva četiri pokazivača smjera. Nakon što se približio navedenom vozilu, svjedok je naveo da je tada uočio da ono lagano klizi prema natrag, odnosno, kreće se unatrag i to minimalnom brzinom, a potom je, nakon što je prošao pored navedenog vozila, niti nakon 10 sekundi, u unutarnjem retrovizoru uočio kako je kombi vozilo naletjelo na predmetno vozilo Škoda. Osim toga, svjedok se prisjetio da je tada vozilo Škoda nakon naleta bilo odbačeno u srednju traku, a potom se ponovno vratilo u desnu traku, kao i da je on tada pozvao policiju te se vratio na mjesto nezgode radi davanja iskaza.

29. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz navedenog svjedoka kao vjerodostojan budući da je kao očevidac predmetne nezgode iskazivao objektivno i logično, a navedeni iskaz je u skladu s policijskim spisom, kao i s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Berislava Šimunovića.

30. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Berislava Šimunovića, dipl. ing., od 31. ožujka 2025. (list 157. -168. spisa; dalje: vještak) prolazi da je vještak utvrdio da se u konkretnom slučaju mjesto sudara nalazilo u desnoj prometnoj traci južnog kolnika [adresa], kojom su se neposredno prije štetnog događaja kretala oba sudionika štetnog događaja. Vještak je, nadalje, utvrdio da se neposredno prije sudara motor vozila tužitelja ugasio zbog niskog tlaka ulja u motoru, nakon čega je vozač vozila upalio sva četiri pokazivača smjera. Nakon što je ponovno upalio motor, započeo je s laganom vožnjom unatrag, u kojem trenutku je teretno vozilo osiguranika tuženika brzinom od oko 71,7 km/h naletjelo na stražnji kraj vozila tužitelja koje se tom prilikom kretalo vožnjom unatrag pri brzini od oko 5 km/h.

31. Nadalje, s obzirom da se štetni događaj dogodio na ravnom dijelu kolnika koji je bio dobro osvijetljen svjetlima javne rasvjete, vještak je zaključio kako je vozač vozila osiguranim kod tuženika na udaljenosti većoj od 100 metara mogao vidjeti vozilo tužitelja kako stoji zaustavljeno u krajnjoj desnoj prometnoj traci s upaljena četiri pokazivača smjera i kako se zatim lagano kreće vožnjom unatrag. Stoga, vještak je zaključio da bi štetni događaj bio izbjegnut da je vozač vozila osiguranim kod tuženika tada poduzeo radnju kočenja i prilikom zaustavljanja zvučnim signalom upozorio vozača tužiteljevog vozila na svoj nailazak, slijedom čega bi oba vozača zaustavila svoja vozila prije mjesta sudara. Također, vještak je zaključio da je vozač vozila osiguranim kod tuženika mogao izbjeći nezgodu i radnjom prestrojavanja iz desne u srednju prometnu traku budući da je mogao vidjeti tužiteljevo vozilo na udaljenosti većoj od 100 metara. Osim toga, vještak je u svom nalazu utvrdio da bi do štetnog događaja došlo i da je vozilo u vlasništvu tužitelja cijelo vrijeme bilo zaustavljeno, odnosno da se nije kretalo vožnjom unatrag.

32. Zaključno, vezano za visinu štete, vještak je izračunao da je popravak vozila bio ekonomski opravdan, odnosno da je na vozilu nastala djelomična šteta u iznosu od 9.735,39 eura, odnosno 7.788,32 eura bez PDV-a.

33. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik podneskom od 15. rujna 2025. iznio određena pitanja za vještaka.

34. Na ročištu za glavnu raspravu od 26. studenoga 2025. (list 123.-124. spisa) vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, a očitujući se na pitanja tuženika naveo je da bi vozač vozila osiguranim kod tuženika imao dovoljno vremena i prostora da izbjegne nalet na vozilo tužitelja, kao i da bi vozač vozila osiguranim kod tuženika na udaljenosti od oko 100 metara mogao vidjeti neosvijetljeno vozilo na kolniku, Vezano za povećanje vrijednosti vozila tužitelja za 10,00 %, vještak je pojasnio da je riječ o modelu vozila koji je veoma tražen na tržištu Republike Hrvatske, slijedom čega je njegovu vrijednost bilo potrebno povećati za oko 5,00 %, a s obzirom da je u vrijeme kada je vršen obračun štete bio poremećaj na tržištu rabljenih vozila zbog globalne nestašice elektronskih dijelova, vrijednost svih rabljenih vozila na tržištu je porasla, pa je i s tog naslova uvećao vrijednost vozila za daljnjih 5,00 %, dakle ukupno za 10,00 %.

35. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši ga jasnim, objektivnim, argumentiranim te sačinjenim u skladu s pravilima struke . Stranke po saslušanju vještaka nisu predlagale dopunu vještačenja niti njegovu obnovu, a vještak se na ročištu očitovao na sva pitanja tuženika koji po provedenom saslušanju nije imao primjedbi niti prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

36. Stoga, sud je na temelju svih izvedenih dokaza utvrdio da je do predmetne nezgode došlo neposredno nakon što se vozaču vozila u vlasništvu tužitelja ugasio motor vozila zbog niskog tlaka ulja, pri čemu je vozač vozila upalio sva četiri pokazivača smjera te ponovno upalio motor i započeo s laganom vožnjom unatrag pri minimalnoj brzini od oko 5 km/h, u kojem je trenutku je vozilo osiguranika tuženika naletjelo na stražnji kraj tužiteljevog vozila brzinom oko 71,7 km/h, pri čemu se vozač tog vozila kretao brzinom većom od dopuštene.

37. Osim toga, sud je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da se predmetna nezgoda dogodila na ravnom dijelu kolnika koji je bio dobro osvijetljen svjetlima javne rasvjete, kao i da je vozač vozila osiguranim kod tuženika na udaljenosti većoj od 100 metara mogao vidjeti vozilo tužitelja kako stoji zaustavljen u krajnjoj desnoj prometnoj traci s upaljena četiri pokazivača smjera i lagano se kreće unatrag, pri čemu bi nezgoda bila izbjegnuta da je vozač vozila osiguranim kod tuženika tada poduzeo radnju kočenja i prilikom zaustavljanja zvučnim signalom upozorio vozača tužiteljevog vozila na svoj nailazak. Također, sud je utvrdio i da bi nezgoda bila izbjegnuta i da je vozač vozila osiguranim kod tuženika izvršio radnju prestrojavanja vozilom desne u srednju prometnu traku. Konačno, na temelju nalaz i mišljenja vještaka zaključeno je da bi do štetnog događaja došlo i da je vozilo u vlasništvu tužitelja cijelo vrijeme bilo zaustavljeno, odnosno da se nije kretalo vožnjom unatrag.

38. Na temelju odredbe članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. - na snazi u vrijeme štetnog događaja), vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

39. Naime, s obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da se vozač vozila osiguranim kod tuženika kretao brzinom većom od dopuštenih 60 km/h (vještak je utvrdio da je sudarna brzina tog vozila iznosila 71,7 km/h, a sam vozač tog vozila na ročištu pred ovim sudom od 24. siječnja 2025. izjavio je da se neposredno prije sudara kretao brzinom od oko 80,00 km/h, dakle 20 km/h većom brzinom od dopuštene), kao i da je navedeni vozač već na udaljenosti većoj od 100 metara mogao vidjeti tužiteljevo vozilo s upaljena sva četiri pokazivača smjera, proizlazi da je navedeni vozač trebao (i imao mogućnost) pravodobno izbjeći nalet na tužiteljevo vozilo, odnosno, poduzeti radnju kočenja i zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara ili izvršiti radnju prestrojavanja iz desne u srednju prometnu traku, pri čemu bi u svakom slučaju izbjegao sraz predmetnih vozila. Okolnost što se vozilo u vlasništvu tužitelja tom prilikom lagano kretalo unatrag pri minimalnoj brzini od 5 km/h nije u uzročno- posljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode budući da bi do nezgode došlo i da je navedeno vozilo bilo u cijelosti zaustavljeno.

40. Imajući u vidu navedeno, ocjena je ovog suda da je vozač vozila osiguranika tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, pa tužitelj ima pravo od tuženika potraživati puni iznos štete.

41. Tuženik je tek u podnesku od 15. rujna 2025. iznio činjenicu da je vozač vozila u vlasništvu tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja i nepostavljanjem sigurnosnog trokuta. S obzirom da je riječ o novoj činjenici koju je tuženik iznio nakon zaključenja prethodnog postupka, sud istu nije uzeo u obzir sukladno odredbi članka 299. stavak 3. ZPP-a. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor podijeljene odgovornosti s obrazloženjem da se vozač tužiteljevog vozila neoprezno kretao po cesti vožnjom unatrag, koji prigovor je sud ocijenio neosnovanim iz razloga kako je ranije izneseno, dok je činjenicu propuštanja postavljanja sigurnosnog trokuta tuženik iznio tek naknadno, po zaključenju prethodnog postupka .

42. Vezano za visinu štete na tužiteljevom vozilu, sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je u konkretnom slučaju na vozilu nastala djelomična šteta, odnosno da je popravak bio ekonomski isplativ, kao i da ona iznosi 9.735,39 eura, odnosno 7.788,32 eura bez PDV-a.

43. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku prije podnošenja ove tužbe na ime naknade štete na vozilu tužitelju nesporno podmirio iznos od 3.224,10 eura, to tužitelj ovom tužbom osnovano potražuje daljnji iznos od 6.497,09 eura na ime naknade štete na predmetnom vozilu.

44. Pritom se napominje kako tužitelj, protivno navodima tuženika, ima pravo na naknadu štete u punom zatraženom iznosu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, neovisno o tome je li popravio vozilo, ovo stoga jer je porez na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog da se materijalna situacija oštećenika dovede u stanje prije štetne radnje u smislu odredbe članka 1085. ZOO-a. Pritom nije odlučno što oštećenik nije imao nikakvih izdataka za popravljanje stvari, dakle što možebitno nije popravio vozilo, a pravo na naknadu štete u cijelom opsegu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, nije uvjetovano prethodnim popravljanjem vozila, odnosno plaćanjem izdataka za popravak (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj Rev-512/2023-3 od 28. kolovoza 2024.). Valja napomenuti da je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013., broj Su-IV-127/13-10, zauzeto pravno shvaćanje da oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari.

45. Osim toga, potrebno je uputiti kako iz dopisa društva CROATIA osiguranje d.d. od 2. prosinca 2025. (list 219.-259. spisa) proizlazi da je navedeni osiguratelj samo ovdje tuženiku isplatio iznos od 2.664,41 eura po osnovi regresnog zahtjeva temeljem police obveznog automobilskog osiguranja za tužiteljevo vozilo. Slijedom navedenog, budući da iz navedenog dopisa proizlazi da osiguratelj CROATIA osiguranje d.d. nije nadoknadio štetu ovdje tužitelju po osnovi police automobilskog kasko osiguranja, sud je i taj prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

46. Sukladno odredbi članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. - koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja), u vezi s člankom 29. stavak 2. ZOO-a, tužitelj ima pravo i na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice štete, koje su tekle od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. S obzirom da iz spisa proizlazi da je odštetni zahtjev podnesen tuženiku dana 24. prosinca 2020. (u spis nije dostavljen odštetni zahtjev, kao niti preslika štambilja pošte iz kojeg bi bio vidljiv datum podnošenja odštetnog zahtjeva tuženika, već isključivo tuženikovi dopisi iz kojih je vidljivo da je kao datum odštetnog zahtjeva naveden dan 24. prosinca 2020. - list 36. i 45. spisa), proizlazi da tužitelj ima pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od 24. prosinca 2020. pa do isplate, dok mu ne pripada pravo na zatezne kamate koje su tekle od 13. prosinca 2020. do 23. prosinca 2020. Odluka o visini stope zateznih kamata donesena je na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a po stopi za ostale odnose budući da se predmet spora odnosi na izvanugovornu odgovornost za naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao točkom I. i II. izreke presude. 48. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 5., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi - tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevao isplatu iznosa od 6.511,29 eura, dok mu je dosuđen iznos od 6.497,09 eura budući da mu sud nije dopustio preinaku tužbe, prema čemu je tužitelj uspio u parnici u omjeru od 99,78 %. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba o tarifi).

49. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 26. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 15. studenoga 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročišt ima od 16. siječnja 2024., 24. travnja 2024., 2. srpnja 2024. - za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), za zastupanje na ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja od 6. rujna 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.5. Tarife), za zastupanje na ročištu od 24. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav podneska od 17. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. Tarife) te za zastupanje na ročištima od 26. studenoga 2025. i 28. siječnja 2026. - za svako ročište u visini od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što ukupno iznosi 1.700,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 2.125,00 eura.

50. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova na ime plaćenog predujma za prometno vještačenje u iznosu od 400,00 eura (potvrda o uplati na listu 155. spisa) te na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 55,71 eura (potvrda o uplati na listu 49. spisa) te na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 111,56 eura, sve na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi.

51. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose (jer nije riječ o obvezi iz trgovačkog ugovora), koje teku od 9. ožujka 2026. kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

52. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav podnesaka od 11. siječnja 2024. i 22. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, uvećano za PDV, jer ti podnesci u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a nisu bili potreban za vođenje ove parnice. Osim toga, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 17. travnja 2025. preko priznatog iznosa od 50,00 eura, uvećano za PDV, iz razloga što navedenim podneskom tužitelj samo iznosi činjenicu da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te ponavlja navode iz tog nalaza, a ujedno je izvršio preinaku tužbe koja mu nije dopuštena, pa nije riječ o obrazloženom podnesku prema kojem bi imao pravo na naknadu punih troškova iz Tbr. 8.1. Tarife. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova za sastav podneska od 14. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura, uvećano za PDV, budući da taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

53. Također, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 eura, uvećano za PDV, budući da taj trošak sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, ako stranka koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude na isto ne pristupi, može istoga dana preuzeti sadržaj presude s e-Oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata sa sadržajem presude, sve kako bi eventualno u zakonskom roku podnijela žalbu. Osim toga, potrebno je istaknuti kako sud, pri odmjeravanju troškova parničnog postupka, treba uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje parnice, a ne one koji su bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku. Stoga, eventualni pristup punomoćnika na ročište za objavu presude nije nužna niti potrebna parnična radnja jer je glavna rasprava već zaključena, uslijed čega se radi isključivo o osobnom probitku punomoćnika tužitelja budući da će presuda po objavi odmah biti dostupna na e-Oglasnoj ploči suda za preuzimanje, pa navedeno ne može ići na teret protivne strane. Premda odvjetnička Tarifa doista propisuje mogućnost naplate troška za pristup na ročište za objavu presude, sud pri odmjeravanju troškova parničnog postupka koja padaju na teret protivne stranke mora prvenstveno imati u vidu načela parničnog postupka iz ZPP-a, posebno načelo ekonomičnosti, kao i odredbu ranije spomenutog članka 155. ZPP-a, pa uzevši u obzir sve navedene okolnosti, ocijenjeno je da taj trošak doista nije bio svrhovit za vođenje ove konkretne parnice.

54. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

55. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama III. - V. izreke presude.

U Zagrebu 9. ožujka 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava (članak 106.a stavak 5. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).