Poslovni broj: UsI-378/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić u upravnom sporu tužitelja Bure d.o,o. Biograd Na Moru, [adresa], OIB: 30311115193, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Stanić, odvjetnik u Zadru, Špire Brusine 10/II, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, B. Petranovića 8, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Biograda Na Moru, Kralja Tomislava 5, Biograd na Moru, OIB: 95603491861,radi komunalne naknade, izvanraspravno 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje osporavanog Rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/23-01/181, Urbroj: 2198/07-03/1- 23- 2 od 15. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Klasa: Klasa: UP/II- 363-01/23-01/181, Urbroj: 2198/07-03/1-23- 2 od 15. lipnja 2023. (pogrešno navedeno 15. listopada 2023., a ispravljeno rješenjem od 23. kolovoza 2023.) odbijena je žalba tvrtke BURE d.o.o. Biograd na moru, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja komunalnoj naknadi Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, Klasa:

UP/I-363-05/23-01/4932, Urbroj: 2198-16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023. godine i rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru o izmjeni tog rješenja, Klasa: UP/I-363-05/23-01/4932, Urbroj: 2198-16-03/04-23-3 od 22. svibnja 2023. godine.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, Klasa: UP/I-363-05/23-01/4932, Urbroj: 2198-16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023. u točci 1. izreke riješeno je da se obvezniku plaćanja komunalne naknade tvrtke BURE d.o.o. Biograd na Moru, ovdje tužitelju, određuje visina komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], obračunske površine poslovnog prostora 857,41 m2, u iznosu 0,83 eura po m2, u mjesečnom iznosu komunalne naknade od 708,80 EUR/5.340,43 HRK, odnosno ukupnom godišnjem iznosu komunalne naknade od 8.505,56 EUR/64.085,16 HRK. Točkom 2. izreke određeno je da je utvrđeni iznos komunalne naknade iz točke 1. izreke ovog rješenja obveznik dužan plaćati mjesečno u iznosu od 710,94 EUR najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec u korist proračuna Grada Biograda na Moru na označeni račun.

Točkom 3. izreke određeno je da se za nepravodobno plaćene iznose komunalne naknade obračunavaju zakonske zatezne kamate, a koje se obračunavaju na način određen čl. 3. Zakona o kamatama (NN, br. 94/04 i 35/05) uz stopu zatezne kamate određenu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i to od prvog dana dospijeća pa do isplate. Točkom 4. izreke određeno je da se iznos komunalne naknade utvrđen ovim Rješenjem plaća od 1. siječnja 2023. godine do izmjene ovog rješenja ili do donošenja novog rješenja. Ovo rješenje će se izmijeniti po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, ako se izmijeni obveznik plaćanja, osnovica ili drugi obračunski element temeljem kojih je izvršen obračun naknade.

Točkom 5. izreke, riješeno je da je obveznik plaćanja komunalne naknade iz toč. 1. izreke, u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, promjene osobe obveznika ili drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade prijaviti Jedinstvenom upravnom odjelu nastanak te obveze, odnosno promjenu tih podataka, a ako to ne učini u propisanom roku, da je obvezan platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze.

Točkom 6. izreke određeno je ako obveznik iz točke 1. izreke ovog rješenja, ne uplati komunalnu naknadu u roku utvrđenom točkom 2. izreke ovog rješenja, da će se rješenje izvršiti prisilno na trošak obveznika.

Točkom 7. izreke, riješeno je da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Nadalje, Rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru o izmjeni tog rješenja, Klasa: UP/I-363-05/23-01/4932, Urbroj: 2198-16-03/04-23-3 od 22. svibnja 2023. godine, postupajući po žalbi tvrtke BPURE d.o.o. Biograd na Moru, ovdje tužitelja, izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja Klasa: UP/I-363-05/23- 01/4932, Urbroj: 2198-16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023. godine, djelomično je usvojena žalba te je izmijenjena točka 2. izreke citiranog rješenja na način da je riješeno da je utvrđeni iznos komunalne naknade iz točke 1. izreke citiranog rješenja, obveznik dužan plaćati mjesečno u iznosu od 708,80 EUR/5340,43HRK u korist proračuna Grada Biograda na Moru, na označeni račun, s tim da obveza za mjesece prije dostave ovog rješenja obvezniku dospijeva zadnjeg dana u mjesecu u kojem je dostava izvršena, a nakon toga zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec.

4. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanje, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka, u bitnom navodeći da je tuženo tijelo, kao i prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo te odredbe Zakona o općem upravnom postupku jer da je rješenjem Grada Biograda na Moru određeno plaćanje komunalne naknade retroaktivno, a što da je zabranjeno zakonom i Ustavom Republike Hrvatske. Da unatoč izjavljenoj žalbi u odnosu na prethodno opisani žalbeni razlog, tuženik pogrešno u pobijanom rješenju utvrđuje kako Grad Biograd u konkretnom slučaju nije retroaktivno odredio tužitelju obvezu plaćanja komunalne naknade, iako da iz pobijanog rješenja Grada Biograda na Moru jasno proizlazi kako je u istom određeno plaćanje komunalne naknade od dana 01. siječnja 2023. godine, iako je izmijenjeno rješenje donijeto 22. svibnja 2023. godine. Da prema pravnom stajalištu Visokog upravnog suda RH izraženom u presudi pod poslovnim brojem Us- 10513/2021-4 od 29. svibnja 2013. godine, upravno tijelo nije ovlašteno u dispozitivu rješenja kojim se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade obvezu plaćanja odrediti na način kako je to određeno izrekom pobijanog rješenja odnosno da obveza dospijeva prije nego li je rješenje donijeto i prije nego li je isto dostavljeno obvezniku plaćanja (točka 4. izreke prvotno donesenog rješenja, a koja točka nije izmijenjena pobijanim rješenjem). Tužitelj nadalje navodi da se u pobijanim rješenjima uopće ne navodi iz kojih to provedenih radnji ili isprava proizlaze navodi iz obrazloženja pobijanog rješenja, da se ne navodi katastarska oznaka na kojoj se nalazi poslovni prostor. Ističe da je u tablici sadržanoj u prvostupanjskom rješenju, pogrešno iskazan matematički zbroj ukupnog iznosa naknade budući da kad se podjeli iznos naknade s površinom, da ispada da je po m2 drugačiji iznos, a ne kako je to određeno u rješenju po m2; da je prvostupanjsko tijelo matematičku radnju obračuna izvršilo na pogrešan budući da je rješenjem definiralo kao mjesečnu naknadu u kunama, pa ju faktorom pretvorbe po tečaju 7.5345 pretvorilo u EUR pa onda to podijelilo s m2, pa slijedom toga dobilo rezultat iskazan u rješenju zaokružilo, ali da se s ovim zaokruženjem ne mogu ponoviti iste vrijednosti unazad; da samo množenje mjesečne naknade s 12 mjeseci ne daje isti iznos kao u rješenju. Da bi pravilno bilo da se iznos po m2 iskaže u EUR te da ta valuta treba biti početak matematike iz čega da se dobije konačni iznos komunalne naknade ovisno o broju m2. Obzirom da je isto izostalo u konkretnom slučaju, da je pobijanim rješenjem pogrešno određena godišnja obveza jer da bi ista svakako bila manja. Nadalje navodi kako obveza postoji iskazati ukupan iznos duga i u kunama, ali samo informativno, jer osnovna valuta je EUR pa da iz svega proizlazi kako u pobijanom rješenju u niti kojem slučaju iskazani iznos komunalne naknade ne može biti pravilno obračunat pa da stoga valja i iz toga razloga pobijana rješenja ukinuti. Također navodi kako drugostupanjsko tijelo u pobijanom rješenju ne obrazlaže pravilno zbog čega bi se u ovoj pravnoj stvari valjalo primijeniti čl. 186. st. 2. Općeg poreznog zakona, a zbog koje primjena žalba ne bi odgađala izvršenja rješenja. Da za pravni učinak žalbe, OPZ (kao postupovni zakon u postupku donošenja rješenja o komunalnoj naknadi), u članku 186. navodi kako žalba odgađa izvršenje pobijanoga poreznog akta do dostave rješenja o žalbi, a iznimno od navedene odredbe, da žalba ne odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta koji je donesen neposrednim rješavanjem na temelju članka 87. toga Zakona. Tužitelj potom citira odredbu čl. 87. OPZ-a te navodi da je u tom smislu, u odnosu na navedeno pravno pitanje, očito kako žalba podnesena na rješenje o komunalnoj naknadi ima odgodni učinak jer da se kod donošenja rješenja o komunalnoj naknadi ne radi o slučajevima iz članka 87. OPZ-a. Da kod donošenja rješenja o komunalnoj naknadi nadležno tijelo uprave koristi pretežno podatke iz evidencija, koje nisu službene evidencije jer da kao takve nisu određene zakonom ili općim aktom. Da se prema odredbi stavka 3. članka 159. ZUP- a, službenom evidencijom smatra evidencija koja je ustanovljena na temelju propisa odnosno općeg akta pravne osobe koja ima javne ovlasti. Kao važan argument u prilog mišljenju kako žalba podnesena na rješenje o komunalnoj naknadi ima odgodni učinak, ističe kako ZKG, kao materijalno pravni zakon, ne sadrži izričitu odredbu da žalba protiv rješenja o komunalnoj naknadi ne odgađa izvršenje rješenja. Suprotno tome, da ZKG sadrži takvu odredbu u stavku 2. članka 117., u odnosu na rješenje koje donosi komunalni redar, stoga da je za zaključiti kako namjera zakonodavca očito nije bila da žalba protiv rješenja o komunalnoj naknadi ne odgađa izvršenje tog rješenja. Dakle, da je drugostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo postupovno pravo kada je u rješenju odredilo kako žalba ne odgađa izvršenje pobijanog rješenja, a iz kojeg razloga da svakako valja ukinuti pobijano rješenje. Da se pobijano rješenje temelji na nezakonito donesenoj odluci prvostupanjskog tijela koje nije donijeto sukladno zakonom određenoj proceduri, a niti da je potpisano od zakonom određene i ovlaštene osobe, radi čega da ga treba poništiti. Pored navedenog ističe kako je dužnost predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, prilikom donošenja Odluke o komunalnoj naknadi, utvrditi područja zona u gradu ovisno o pogodnosti, položaju i komunalnoj opremljenosti, odnosno činjenici obavljaju li se na pojedinom području naprijed navedene, zakonom određene, komunalne djelatnosti te ovisno o opremljenosti područja zakonom određenom komunalnom infrastrukturom. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da Sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje, kao i osporavano prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu a ponovni postupak.

5. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu koji je kod ovog suda zaprimljen 28. kolovoza 2023. navelo da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6. Podneskom od 23. studenog 2023. opunomoćenik tužitelja je predložio da Sud prekine predmetni upravni spor budući da je pred Visokim upravnim sudom pokrenuo postupak ocjene zakonitosti općih akata i to Odluke o izmjeni i dopunama odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik grada Biograda na Moru, broj: 10/22) i Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) („Službeni glasnik grada Biograda na Moru, broj: 11/22), a koji postupak se vodi pod poslovni broj: Usoz-180/2023. Istovremeno je naveo da je pred ovim sudom već doneseno rješenje o prekidu postupka u predmetu koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem 15 UsI- 1965/23-5 te je kao dokaz u privitku i dostavio predmetno rješenje na koje se pozvao ( list 32-34 spisa).

7. Zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu od 1. studenog 2023. predložila da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Odredbom članka 45. stavak 2. točka 2. ZUS-a propisano je kako sud rješenjem može prekinuti spor dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

9. Slijedom iznijetog, kako su predmetna upravna rješenja donesena na temelju općih akata, čija ocjena zakonitosti je predmet postupka koji se pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske rješava pod poslovnim brojem Usoz-180/2023, te koji postupak prema podacima iz e-spisa još nije bio okončan, te kako odluka o zakonitosti navedenih općih akata predstavlja prethodno pitanje u ovoj upravnoj stvari temeljem odredbe članka 44. ZUS-a, to je Sud rješenjem UsI-1993/2023-5 od 11. prosinca 2023. pozivom na odredbu članka 45. stavak 2. točka 2. ZUS -a prekinuo upravni spor do pravomoćnog okončanja navedenog postupka ocjene zakonitosti.

10. Sud je po službenoj dužnosti provjerom kroz e-spis utvrdio kako je postupak ocjene zakonitosti općeg akta koji se vodi pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usoz-180/2023 pravomoćno okončan, na način da je rješenjem poslovni broj: Usoz-180/2023-7 od 30. rujna 2024. postupak obustavljen. Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi kako je s obzirom da je podnositelj zahtjeva zahtijevao ocjenu zakonitosti dva opća akta i to: Odluke o izmjeni i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj: 10/22.) i Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj: 11/22.) Visoki upravni sud Republike Hrvatske zahtjeve razdvojio tako da je o ocjeni zakonitosti Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o komunalnoj naknadi rješavano u predmetu Usoz-180/2023, dok je o ocjeni zakonitosti Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) rješavano u predmetu broj: Usoz-137/2024.

11. Pregledom e-spisa je utvrđeno kako je i postupak pod poslovnim brojem Usoz- 137/2024 pravomoćno okončan, na način da je rješenjem poslovni broj: Usoz- 137/2024. od 30. rujna 2024. postupak obustavljen.

12. U obrazloženjima odluka Visokog upravnog suda, naprijed citiranim, o obustavi postupka ocjene zakonitosti općeg akta, u bitnom je navedeno da je postupak obustavljen pozivom na odredbu čl. 88. st. 2. ZUS-a (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS-a), uz obrazloženje sadržano u bitnom da je u tijeku upravnog spora VUS uvidom u službeno glasilo Grada Biograda na Moru utvrdio da osporavani akt nije na snazi. Ovo stoga što je dana 27. studenog 2023. Gradsko vijeće Grada Biograda na Moru donijelo Odluku o vrijednosti boda komunalne naknade (B) objavljenu u "Službenom glasniku Grada Biograda na Moru", broj: 10/2023., koja je stupila na snagu i primjenjuje se od 1. siječnja 2024. (čl. 4). S obzirom da je člankom 3. navedene Odluke propisano da danom stupanja na snagu te Odluke prestaje važiti Odluka o vrijednosti komunalne naknade (B) ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj:11/22), slijedom čega je VUS utvrdio da ne postoje pretpostavke za meritorno odlučivanje u ovom predmetu.

13. Odredbom članka 105. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS-a) propisano je kako će po prestanku razloga prekida, sud donijeti rješenje o nastavku spora na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti. Rokovi koji su zbog prekida spora prestali teći počinju iznova teći od dana dostave rješenja o nastavku spora.

14. Slijedom navedenog Sud je donio rješenje o nastavku spora poslovni broj: UsI- 1855/2023-8 od 17. veljače 2026., a spis je dobio novi poslovni broj: UsI- 378/2026.

15. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka te izvedenih dokaza u postupku koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja, a kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, Sud je vođen načelom učinkovitosti predmetni upravni spor odlučio riješiti bez rasprave primjenom odredbe čl. 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a).

16. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, te isprava koje je tuženo tijelo ovom Sudu dostavilo uz odgovor na tužbu.

17. Opunomoćenik tužiteljice je zatražio naknadu troškova upravnog spora.

18. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregledom isprava priloženih spisu, uzimajući u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

19. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/23-01/181, Urbroj: 2198/07-03/1-23- 2 od 15. lipnja 2023.

20. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, Klasa: UP/I-363- 05/23- 01/4932, Urbroj: 2198-16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023. godine te rješenjem o izmjeni tog rješenja, Klasa: UP/I-363-05/23-01/4932, Urbroj: 2198-16-03/04-23-3 od 22. svibnja 2023. godine, obvezniku tvrtci BURE d.o.o. Biograd na Moru, ovdje tužitelju, utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor na adresi poslovni prostor na adresi [adresa], obračunske površine poslovnog prostora 857,41 m2, u iznosu u iznosu 0,83 eura po m2, u mjesečnom iznosu komunalne naknade od 708,80 EUR/5340,43HRK , na način pobliže određen i sadržan u izreci citiranog rješenja.

21. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno i zakonito primijenjena odredba članka čl. 101. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

22. Komunalna naknada je novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture. Prihod je proračuna jedinice lokalne samouprave. Plaća se, među ostalim, i za stambeni prostor. Plaća je vlasnik odnosno korisnik (članci 91. do 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18, 110/18 i 32/20).

23. Odredbom članka 92. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ( Narodne novine, broj: 68/18,110/18 i 32/20, dalje Zakona) propisano je da se komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađeno građevinsko zemljište.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se komunalna naknada plaća za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost. Stavkom 4., istog članka, je propisano da se neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade.

24. Odredbom članka 93. stavkom 1. Zakona, propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.

25. Odredbom članka 97. stavkom 1. Zakona, propisano je da koeficijent namjene (Kn) ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja iznosi za: 1. stambeni prostor 1,00. 2. stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00, 3. garažni prostor 1,00, 4. poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti ne može biti manji od 1,00 ni veći od 5,00, 5. poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00, 6. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor, 7. neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

26. Odredbom članka 99. stavkom 1. Zakona, propisano je da se komunalna naknada obračunava po četvornome metru (m³) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (»Narodne novine«, br. 40/97.), a za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine, a stavkom 2. da se iznos komunalne naknade po četvornome metru (m³) površine nekretnine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B).

27. Odredbom članka 100. stavkom 1. Zakona propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

28. Člankom 87. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 42/20 i 114/22, dalje OPZ-a) propisano je da porezno tijelo može riješiti stvar bez provedbe ispitnog postupka: 1. ako je porezni obveznik u poreznoj prijavi naveo činjenice ili podnio dokaze na podlozi kojih se utvrđuje stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na podlozi općepoznatih činjenica ili činjenica koje su poreznom tijelu poznate; 2. ako se stanje stvari može utvrditi na temelju podataka iz službenih evidencija kojima porezno tijelo raspolaže ili ih je pribavilo od drugih nadležnih tijela, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava, odnosno pravnih interesa.

29. Člankom 98. stavkom 1. OPZ-a propisano je da se porezno rješenje donosi u pisanom obliku i mora se označiti kao porezno rješenje, dok prema stavku 2. porezno rješenje mora sadržavati: 1. naziv poreznog tijela, broj i datum rješenja, 2. uvod, izreku i obrazloženje, 3. uputu o pravnom lijeku i 4. potpis ovlaštene osobe i otisak pečata. Stavkom 3., istog članka, je propisano da uvod poreznog rješenja osobito sadržava naziv poreznog tijela, propis o nadležnosti, kratku oznaku predmeta i datum donošenja poreznog rješenja.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da izreka poreznog rješenja sadržava ime i prezime, odnosno naziv poreznog obveznika, vrstu poreza, poreznu osnovicu, poreznu stopu i iznos utvrđenog poreza, razdoblje oporezivanja, nalog za uplatu poreza, rokove i uvjete plaćanja. U izreci poreznog rješenja obvezno se navodi da žalba ne odgađa izvršenje rješenja ako to proizlazi iz odredaba ovoga Zakona ili posebnog propisa,

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se u obrazloženju rješenja osobito navodi: 1. utvrđeno činjenično stanje, 2. jasan i precizan sažetak dokaznog postupka, 3. razloge zbog kojih nije uvažen zahtjev stranke, 4. porezne propise i razloge koji upućuju na odluku danu u izreci rješenja i 5. porezni propis koji određuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

30. Člankom 186. stavkom 1. OPZ-a je propisano da žalba odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta do dostave rješenja o žalbi, a stavkom 2., da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, žalba ne odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta koji je donesen neposrednim rješavanjem na temelju članka 87. ovoga Zakona.

31. Nadalje, Odredbom članka 4. stavkom 1. Odluke o komunalnoj naknadi Grada Biograda na Moru („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj: 9/18, 13/19 i 10/22, dalje Odluka ) određeno je da se područja zona Grada u kojima se naplaćuje komunalna naknada određuju s obzirom na uređenost i opremljenost područja komunalnom infrastrukturom, te se razvrstavaju u dvije zone: I. ZONA obuhvaća područje južno od Jadranske magistrale: područje 1. Mjesnog odbora (predio Poluotok i Centar), II. Mjesnog odbora (predio Rust, Meterize, Tuče, Granda i Kumenat) i III. Mjesnog odbora (predio Jaz, Vruljine, Kožina i Bošana), područje zone za izgradnju golf centra te područje zone zabavnog centra. II. ZONA obuhvaća područje sjeverno od Jadranske magistrale.

32. Člankom 5. Odluke je propisano da se koeficijenti zone (Kz) za pojedine zone iz članka 4. ove Odluke utvrđuju kako slijedi: I. ZONA-1,00, II. ZONA -0,80.

33. Člankom 6. stavkom 1. Odluke je propisano da Koeficijent namjene (Kn) ovisi o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja, te iznosi za:

- stambeni prostor 1,00,

- stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00

- garažni prostor 1,00

- neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05

Stavkom 2., istog članka Odluke, je propisano da se za poslovne prostore koeficijent namjene utvrđuje prema grupama djelatnosti koje se obavljaju u tim prostorima na način kako je to sadržano i propisano u citiranoj Odluci, pa tako za:

- poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti koeficijent namjene iznosi 5,00, - za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koji nisu proizvodne koeficijent namjene iznosi 10.00.

34. Odredbom članka 1. st. 2. Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj: 11/22) utvrđuje se vrijednost boda komunalne naknade (B) na području Grada Biograda na Moru.

Stavkom 3., istog članka, Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) propisano je da je polazište za određivanje vrijednosti boda komunalne naknade (B) procjena troškova održavanja komunalne infrastrukture iz programa održavanja komunalne infrastrukture uz uzimanje u obzir i drugih predvidivih i raspoloživih izvora financiranja održavanja komunalne infrastrukture.

35. Člankom 2. stavkom 2. Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) propisano je da je vrijednost boda jednaka godišnjem iznosu komunalne naknade po četvornom metru (m2) korisne površine stambenog prostora u prvoj zoni. Stavkom 3., istog članka, Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) propisano je da se Vrijednost boda iz stavka 1., ovog članka, određuje u visini od 1,24 €/m2.

36. Člankom 3. Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) propisano je da danom stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade (B) ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj: 9/18).

37. Člankom 4. stavkom 2.Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) propisano je daće se ova odluka objaviti u "Službenom glasniku Grada Biograda na Moru", a stupa na snagu i primjenjuje se od 01. siječnja 2023.godine.

38. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, kako drugostupanjskog, tako i prvostupanjskog, a imajući pri tome u vidu citirane odredbe i utvrđeno činjenično stanje, nisu osnovani navodi tužitelja da bi u konkretnom slučaju činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno, materijalno pravo pogrešno primijenjeno te da su učinjene bitne povrede odredbi upravnog postupka, da bi obveza plaćanja komunalne naknade tužitelju bila retroaktivno određena, a što da osporavana rješenja čini nezakonitim.

39. Iz stanja i sadržaja spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I- 363-05/23-01/4932, Urbroj: 2198-16-03/04-23-3 od 22. svibnja 2023. godine kojim je obvezniku tvrtki BURE d.o.o. Biograd na Moru, ovdje tužitelju, utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor na način pobliže određen i sadržan u izreci citiranog rješenja, počev od 1. siječnja 2023.g., doneseno nakon što je djelomično uvažena žalba žalitelja, ovdje tužitelja, izjavljena na rješenje Klasa: UP/I - 363-05/23-01/4932, Urbroj: 2198-16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023. godine kojim je tužitelju bila utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], obračunske površine poslovnog prostora 857,41 m2, u iznosu 0,83 eura po m2, u mjesečnom iznosu komunalne naknade od 708,80 EUR/m2, odnosno ukupnom godišnjem iznosu komunalne naknade od 8.505,56 EUR, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec u korist proračuna Grada Biograda na Moru na označeni račun. Dakle, da je predmetnim prvostupanjskim rješenjem, djelomično usvojena žalba žalitelja, ovdje tužitelja, u dijelu kojim je tužitelj prigovarao da mu je prvostupanjsko tijelo retroaktivno utvrdilo obvezu plaćanja komunalne naknade od 1. siječnja 2023. s mjesečnim dospijećem obveze .

40. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora za koji mu je citiranim prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade.

41. Također nije sporna ni činjenica da je citirano prvostupanjsko rješenje o utvrđivanju obveze komunalne naknade tužitelju doneseno u skladu s odredbama ovdje mjerodavne Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj: 9/18,13/19,10/22), kao i Odluke o vrijednosti boda za obračun komunalne naknade („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj: 11/22).

42. U odnosu na tužbene navode tužitelja kako u konkretnom slučaju nije bilo moguće utvrditi obvezu plaćanja komunalne naknade retroaktivno, odnosno s obzirom da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ožujku 2023. da takvu obvezu nije bilo moguće utvrditi i za mjesece prije dostave predmetnog rješenja, jer da je on za isto saznao dana 22. svibnja 2023., valja istaći da tužbeni navod nije osnovan. Ovo stoga što je prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I-363-05/23-01/4932, Urbroj: 2198- 16- 03/04-23-3 od 22. svibnja 2023. djelomično usvojena žalba žalitelja, ovdje tužitelja, u dijelu kojim je tužitelj prigovarao da mu je prvostupanjsko tijelo retroaktivno utvrdilo obvezu plaćanja komunalne naknade od 1. siječnja 2023. s mjesečnim dospijećem obveze, a da je on za isto saznao 22. svibnja 2023., na način da je izmijenjena točka 2. izreke rješenja Klasa: UP/I-363-05/23-01/4932, Urbroj:

2198-16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], obračunske površine poslovnog prostora 857,41, u iznosu 0,83 eura po m2, u mjesečnom iznosu komunalne naknade od 708,80/5.340,43HRK odnosno ukupnom godišnjem iznosu komunalne naknade od 8.505,56 EUR/64.085,16 HRK, a koji utvrđeni iznos komunalne naknade je obveznik, ovdje tužitelj, dužan plaćati mjesečno u iznosu od 708,80 HRK najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec u korist proračuna Grada Biograda na Moru na označeni račun, na način da obveza za mjesece prije dostave predmetnog rješenja, obvezniku dospijeva zadnjeg dana u mjesecu u kojem je dostava izvršena, a nakon toga zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Dakle, neosporno je da obveza plaćanja komunalne naknade dospijeva nakon donošenja rješenja, odnosno nakon što je rješenje dostavljeno tužitelju, što je po ocjeni ovog suda pravilno, te se u konkretnom slučaju ne radi o retroaktivnom učinku rješenja. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usž- 3516/2023-2 od 9. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj: Us I- 1974/2022-6 od 6. travnja 2023.

43. Nadalje, a glede tužbenih navoda tužitelja da u rješenju nije navedeno na temelju čega je upravno tijelo utvrdilo kako žalba ne odgađa izvršenje rješenja, valja istaći da žalba ne odgađa izvršenje rješenja u skladu s odredbom čl. 186. st.2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16, 106/18, 121/19, dalje OPZ-a), a što je navedeno i u obrazloženju rješenja uz navođenje brojeva Narodnih novina u kojem je navedeni zakon objavljen, pri čemu okolnost da sama odredba čl. 186. st. 2. nije citirana, ne utječe na zakonitost rješenja.

44. U odnosu na tužbene navode tužitelja da nije proveden ispitni postupak, valja istaći kako je odredbom članka 87. OPZ-a propisano da porezno tijelo može riješiti stvar bez provedbe ispitnog postupka u slučaju da je porezni obveznik u poreznoj prijavi naveo činjenice ili podnio dokaze na podlozi kojih se utvrđuje stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na podlozi općepoznatih činjenica koje su poreznom tijelu poznate, odnosno ako se stanje stvari može utvrditi na temelju podataka iz službenih evidencija kojima porezno tijelo raspolaže ili ih je pribavilo od drugih nadležnih tijela, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava, odnosno pravnih interesa tijela. Stoga, a kako tužitelj u odnosu na poslovni prostor za kojeg je utvrđen obveznikom komunalne naknade prvostupanjskim rješenjem od 8. ožujka 2023. upravnom tijelu nije prijavio nikakvu promjenu, niti u tužbi ističe da je glede korištenja navedenog poslovnog prostora došlo do kakve promjene, to je po ocjeni ovog Suda, prvostupanjsko tijelo, koje raspolaže podacima potrebnim za donošenje rješenja, bilo ovlašteno isto donijeti bez provođenja ispitnog postupka, temeljem prethodno citirane odredbe čl. 87. OPZ-a.

45. Slijedom svega naprijed navedenog, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom uspjeli osporiti pravilnost i zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela, kao ni pravilnost i zakonitost prvostupanjskih rješenja koja su donesena pravilnom primjenom materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, slijedom čega je primjenom odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

46. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti (prema članku 47. stavku 3. ZUS-a).

47. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

48. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 9. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA: - opunomoćeniku tužitelja,

- tuženiku,

- zainteresiranoj osobi,

- u spis.