REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-2526/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić j. t. d., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, OIB: 84891127540, radi prigovora na postupanje javnopravnog tijela, 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 932-07/25-07/422, URBROJ: 541-11/4-25-3 od 23. listopada 2025. i rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, KLASA: UP/I- 932-07/25-11/2, URBROJ: 541-29-01/1-25-4 od 6. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula- Pola, KLASA: UP/I-932-07/25-11/2, URBROJ: 541-29-01/1-25-4 od 6. lipnja 2025., odbijen je prigovor tužitelja izjavljenog na Obavijest istog tijela od 5. svibnja 2025. KLASA: 014-08/25-06/4, URBROJ: 541-29-01/1-25-2, a kojom Obavijesti su odbijena tri pojedinačna zahtjeva za određivanje kućnog broja zgrade, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-932-07/25-07/422, URBROJ: 541- 11/4-25-3 od 23. listopada 2025., odbijena kao neosnovana.

3 . Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporavana zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da u ovom slučaju nije riječ o zasebnom vanjskom ulazu koji se nalazi uz glavni ulaz već da se radi o vanjskom ulazu u stambeni prostor koji se nalazi na suprotnoj, uličnoj strani zgrade (dok glavni ulaz gleda na „unutarnju“, dvorišnu, stranu zgrade) i koji stambeni prostor ni na koji način da nije povezan sa ostalim zajedničkim dijelovima zgrade, niti se u isti može pristupiti iz glavnog ulaza zgrade. Točnije, dva od tri predmetna zasebna vanjska ulaza za koje je tužitelj zatražio dodjelu kućnog broja nalaze se na sasvim suprotnoj strani zgrade (pa samim time de facto i u drugoj ulici), dok se treći nalazi na istoj strani zgrade kao i glavni ulaz, ali nije u blizini glavnog ulaza. Predmetni da su stambeni prostori nastali prenamjenom poslovnog prostora – trgovine, nakon čega su kasnije ozakonjene na taj način nastale tri novonastale zasebne stambene jedinice, svaka sa vlastitim zasebnim ulazom. Navodi da nije sporno da se u prizemlju predmetne zgrade nalazi više poslovnih prostora kojima su dodijeljene adrese [adresa], 37 i 39. Međutim svaki od tih poslovnih prostora da je nastao diobom zajedničkog dijela zgrade, te je funkcionalno povezan s, i ima pristup glavnom ulazu u zgradu. Međutim, stambeni prostori od interesa tužitelja, a za koje je zatražena dodjela kućnih brojeva jedini da nisu nastali na opisani način, te jedini nisu niti na koji način funkcionalno niti stvarno povezani s zajedničkim dijelovima zgrade, zajedničkim ulazom, zajedničkim hodnikom i sl. Dakle, da se radi o objektima koji su u potpunosti odvojeni od glavne zgrade i zajedničkog ulaza u zgradu. Drugim riječima, u svaki da se od gore navedenih poslovnih prostora može pristupiti iz zajedničkog ulaza i hodnika, dok za niti jedan prostor od interesa tužitelja (za koji je zatražena dodjela kućnog broja) to nije moguće, niti je ikad bilo moguće! Dakle, navedeni stambeni prostori da predstavljaju potpuno odvojene jedinice koje nisu povezane s glavnim ulazom, a time ni s ostatkom zgrade, a ni ne nalaze se u blizini glavnog ulaza. Štoviše, dva od tri stambena prostora orijentirana su na suprotnu stranu zgrade te se nalaze znatno udaljeno od glavnog ulaza, upravo suprotno od njegove pozicije (dakle, oni uopće i ne „gledaju“ na [adresa])! Opisana činjenica da prostorima od interesa tužitelja nisu doseljeni zasebni kućni (pod)brojevi, a da pritom isti nema pristup zajedničkim dijelovima zgrade da je za njega iznimno otegotna. Samo primjera radi - svaka dostava sudskih ili bilo kakvih drugih pismena u praksi nemoguća, pismena se višestruko vraćaju pošiljateljima s naznakom „nepoznat“ i sl. Štoviše, i dostava običnih pismena je nemoguća zbog činjenice da podnositelj nema pristup glavnom ulazu u zgradu, pa samim time niti poštanskim sandučićima zgrade (koji se nalaze u zajedničkom hodniku). Nadalje, u navedenom obrazloženju naslovno da je tijelo pogrešno tumačilo i primijenilo materijalno pravo pozivajući se pritom na odredbe čl. 11. Pravilnika o načinu označavanja imena naselja, ulica i trgova te načinu obilježavanja zgrada kućnim brojevima kojim je propisano da se kućni brojevi ne određuju zasebnim vanjskim ulazima (npr. poslovnim prostorima) koji se nalaze uz glavni ulaz. Tužitelj ističe da je Pravilnik o načinu označavanja imena naselja, ulica i trgova te načinu obilježavanja zgrada kućnim brojevima vrlo jasan kada u čl. 11. st. 4. propisuje da se kućni brojevi ne određuju zasebnim vanjskim ulazima (npr. poslovnim prostorima) koji se nalaze uz glavni ulaz. Izraz „uz glavni ulaz“ iz članka 11. stavak 4. Pravilnika da predstavlja jasan prostorni kriterij (blizina i položaj), a ne funkcionalni ili vlasnički odnos prema zgradi. Tumačenje upravnog tijela kojim se taj kriterij širi na sve ulaze koji pripadaju istoj zgradi, neovisno o njihovoj prostornoj poziciji, predstavlja nedopušteno prošireno tumačenje propisa na štetu stranke. Budući da se ulazi od interesa tužitelja ne nalaze uz glavni ulaz (štoviše, dva se nalaze na suprotnoj strani zgrade), spomenuta odredba da se stoga ne može se promijeniti na navedeni slučaj. Drugim riječima, dva od tri predmetna ulaza da se nalaze na suprotnoj uličnoj fronti, koja prema prostornim i urbanističkim kriterijima pripada drugoj ulici. Dodjela kućnog broja prema stvarnoj uličnoj orijentaciji predstavlja temeljno pravilo adresiranja, koje ne može biti derogirano formalnom činjenicom da se radi o istoj zgradi. Tužitelj pritom ističe da je logično i životno da se određeni objekt u prostoru pronađe bez dodatnih tumačenja, obilazaka ili posrednih objašnjenja. Ako objekt ima samostalan ulaz, vlastitu ulično orijentaciju i ne postoji fizički pristup zajedničkim dijelovima zgrade, uskraćivanje kućnog broja predstavlja povredu standarda razumnog adresiranja. Dakle, da ne postoji niti jedan objektivan razlog zbog kojeg tužitelju ne bi bili dodijeljeni posebni kućni brojevi i smatra da ovakvo tumačenje i primjena propisa od strane upravnog tijela, a posebice u dijelu obrazloženja gdje upravno tijelo navodi da čl. 11. st. 5. Pravilnika određuje tri uvjeta koji kumulativno moraju biti zadovoljeni, predstavlja pretjeran formalizam u primjeni propisa. Članak 11. stavak 5. Pravilnika da predstavlja iznimku od općeg pravila o dodjeli kućnih brojeva, te se kao takav mora tumačiti restriktivno. Ne postoji normativna osnova da se svi uvjeti iz navedenog stavka tumače kao kumulativni u svakom slučaju, a osobito kada bi takvo tumačenje dovelo do situacije u kojoj objektivno postoje zasebni, samostalni i odvojeni ulazi bez mogućnosti adresne identifikacije. Životno, činjenično gledajući, tužitelj je vlasnik tri stambena prostora koja su funkcionalno i činjenično odvojena od glavne zgrade, iz kojih se ne može pristupiti glavnom ulazu i zajedničkim dijelovima i u koje se ulazi sa suprotne strane zgrade (samim time i iz druge ulice), no koji usprkos tome dijele adresu sa zgradom. Zbog navedenog da trpi štetu, te postoji realna mogućnost da zbog nemogućnosti uredne dostave u budućnosti ta šteta postati značajnija. Svrha kućnog broja da nije evidentiranje vlasničkih ili etažnih odnosa, već prostorna i funkcionalna identifikacija objekta radi različitih javnopravnih potreba (dostava, intervencije, komunalne usluge). Tumačenje prema kojem se kućni broj uskraćuje zbog pravne naravi posebnog dijela zgrade, iako objektivno postoji samostalni ulaz i zasebna uporabna cjelina, suprotno je svrsi propisa i odraz je pretjeranog formalizma. Tužitelj ukazuje i na načelo razmjernosti kao jedno od temeljnih načela upravnog postupka, a koje je opisano u člankom 6. Zakona o općem upravnom postupku gdje je propisano da su pri vođenju postupka javnopravna tijela dužna strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom. Pritom tužitelj u kontekstu načela razmjernosti posebno ističe da ne postoji legitiman cilj koji bi opravdao uskraćivanje dodjele kućnog broja, da takva mjera nije nužna jer ne štiti niti javni interes niti prava trećih, te da su u konačnici posljedice za tužitelja nerazmjerno teške u odnosu na formalni interes upravnog tijela. Upravo zbog toga osporavano rješenje ne zadovoljava test razmjernosti i predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava 2. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

6. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i podneska od 5. veljače 2026. i smatra da tuženik preekstezivno primjenjuje norme Pravilnika i predlaže da se po potrebi izvrši uviđaj na licu mjesta i da se sasluša tužitelj.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Odredbom članka 14. Zakona o naseljima ("Narodne novine" broj: 39/22), propisano je da se način obilježavanja zgrada kućnim brojevima propisuje pravilnikom iz članka 10. ovoga Zakona, a kojim je propisano da načine označavanja imena naselja, ulica i trgova propisuje detaljnije pravilnikom čelnik tijela državne uprave nadležnog za geodetske i katastarske poslove.

10. Odredbom članka 6. Pravilnika o načinu označavanja imena naselja, ulica i trgova, te o obilježavanju zgrada brojevima ("Narodne novine" broj: 117/22, dalje: Pravilnik), propisano je da kućne brojeve, na zahtjev zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti, određuje mjesno nadležni katastarski ured u skladu sa Zakonom i propisom kojim se uređuje državna izmjera i katastar nekretnina, rješenjem koji nije upravni akt.

11. Odredbom članka 11. Pravilnika, propisano je da se zgradi određuje kućni broj u ulici odnosno trgu iz kojeg ima glavni ulaz (stavak 1.). Ako zgrada ima dva ili više glavnih ulaza, svakom ulazu određuje se kućni broj (stavak 2.). Ako zgrada na uglu ima dva ili više glavnih ulaza, za svaki ulaz se određuje kućni broj u ulici odnosno trgu kojem pripada (stavak 3.). Kućni brojevi se ne određuju zasebnim vanjskim ulazima (npr. poslovnim prostorima) koji se nalaze uz glavni ulaz (stavak 4.). Ukoliko zgrada u ulici nema glavni ulaz, ali ima više zasebnih vanjskih ulaza, može se za sve zasebne vanjske ulaze odrediti jedan kućni broj u ulici kojoj pripadaju (stavak 5.). Ako u jednom dvorištu ima više zgrada koje sve pripadaju istoj ulici odnosno trgu, kućni broj zgradi određuje se u ulici odnosno trgu kojem pripada, s odgovarajućim podbrojem (npr. 16/1, 16/2 itd.) (stavak 6.).

12. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 4. travnja 2025. podnio tri zahtjeva za određivanje kućnog broja zgrade koja je smještena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na koji zahtjev je dobio očitovanje od 5. svibnja 2025. u kojem se navodi kako se u konkretnom slučaju radi o stambenoj jedinici sa glavnim ulazom na adresi [adresa] i da se sukladno članku 11. stavku 4. Pravilnika, kućni brojevi ne određuju zasebnim vanjskim ulazima koji se nalaze uz glavni ulaz, zbog čega su i odbijeni njegovi zahtjevi.

13. Na navedenu Obavijest tužitelj je uložio prigovor koji je odbijen ovdje osporavanim prvostupanjskim rješenjem, koje rješenje je potvrđeno i od strane tuženika. Iz dokumentacije proizlazi da je iz Rješenja o izvedenom stanju vidljivo da je istim ozakonjena nezakonita, dovršena, rekonstrukcija prenamjena i dogradnja slobodnostojeće zahtjevne stambeno-poslovne zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] koja je podijeljena na etažne dijelove kojih nakon ozakonjene rekonstrukcije ima ukupno 169. Tužitelj je naknadno svoj etažni dio u prizemlju zgrade koji je u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli zaveden kao poslovni prostor — trgovina, nezakonito rekonstruirao na način da mu je promijenio namjenu zbog čega su dobivene tri samostalne funkcionalne jedinice stambene namjene, svaka sa zasebnim ulazom (stan A, B i C). Iz dokumenta "Izjava o promjeni opisa posebnog dijela" vidljivo je da se temeljem iste predlaže izmjena opisa posebnih dijelova zgrade izgrađene na k. č. [katastarska čestica], Koparska ulica - Via Capodistria 33, 35, 37, 39, Ulica 43. istarske divizije - Via della XLIII divisione istriana 18, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja promjena je izvršena temeljem rješenja Z-5222/2025.

14. Izvršen je i terenski uviđaj 5. lipnja 2025., te je utvrđeno da se dva vanjska ulaza nalaze sa druge strane zgrade, a treći s iste strane kao i glavni ulaz na adresi [adresa], da se svi navedeni zasebni ulazi neovisno o strani zgrade nalaze u [adresa], te da predmetna zgrada ima glavne ulaze na adresama [adresa], 35, 37, 39 i Ulica 43. Istarske divizije 18

15. Iz svega navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o promjeni namjene posebnih (etažnih) dijelova unutar zgrade koja već ima određenu adresu - [adresa], 35, 37, 39 i Ulica 43. Istarske divizije 18. Promjena namjene posebnih dijelova nekretnine nije osnova za dodjeljivanjem novih kućnih brojeva tim dijelovima, pa stoga nije niti bilo osnove za postupanje po prigovoru.

16. Napominje se da je institut određivanja kućnog broja vezan uz zgradu kao građevinsku cjelinu i njezin glavni ulaz, a ne uz pojedine posebne (etažne) dijelove unutar iste zgrade. Svrha dodjele kućnog broja jest identifikacija zgrade u prostoru, radi prostorne orijentacije, vođenja službenih evidencija i osiguranja nesmetanog funkcioniranja javnih službi, a ne označavanje ili individualizacija pojedinih funkcionalnih jedinica unutar već adresirane građevine. Niti jednom odredbom iz članka 11. Pravilnika nije predviđena mogućnost dodjele kućnog broja pojedinom posebnom dijelu zgrade, neovisno o njegovoj namjeni, načinu korištenja ili postojanju zasebnog vanjskog ulaza, na što posebno upućuje stavak 4. istog članka koji izrijekom propisuje da se kućni brojevi ne određuju zasebnim vanjskim ulazima, primjerice poslovnim prostorima, koji se nalaze uz glavni ulaz zgrade. Postojanje zasebnog ulaza samo po sebi ne predstavlja osnovu za dodjelu zasebnog kućnog broja, ako se taj ulaz nalazi unutar već adresirane zgrade.

17. U konkretnom slučaju predmetna zgrada već ima utvrđene kućne brojeve na adresama [adresa], 35, 37 i 39 te Ulica 43. istarske divizije 18, pri čemu su svi glavni ulazi zgrade već obuhvaćeni važećim adresnim sustavom. Terenskim uviđajem je dodatno utvrđeno da se svi zasebni vanjski ulazi predmetnih posebnih dijelova nalaze u istoj ulici, unutar tlocrtnog obuhvata postojeće zgrade, te ne predstavljaju nove glavne ulaze u smislu članka 11. Pravilnika.

18. Promjena namjene posebnog dijela nekretnine u stambenu namjenu predstavlja unutarnju organizacijsku promjenu u okviru postojeće građevine, koja ne utječe na identitet zgrade kao prostorne i adresne cjeline. Takva promjena ne dovodi do nastanka nove zgrade, niti do stvaranja novog glavnog ulaza u smislu propisa koji uređuju određivanje kućnih brojeva.

19. Slijedom svega navedenog, pravilno su prvostupanjsko tijelo i tuženik zaključili da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dodjelu novih kućnih brojeva, te da promjena namjene i uspostava zasebnih funkcionalnih jedinica unutar postojeće zgrade ne predstavlja pravno relevantnu činjenicu u smislu propisa koji uređuju određivanje kućnih brojeva.

20. Stoga, navedenog prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ovog upravnog spora pa je na temelju članka 116.stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

21. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 9. ožujka 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja iz odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić j. t. d., sa sjedištem u [adresa]

- tuženiku Državnoj geodetskoj upravi, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20