REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-8024/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tini Čemerika, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Tomić & Partneri u Zagrebu, radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 3. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Tine Čemerika, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Marijana Grigića, odvjetnika, 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj 001/50000210/07-01-21/13 od 7. siječnja 2021. nije dopuštena i da radni odnos između stranaka zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj: 210-341888/19-H za radno mjesto Kupac predmetnim otkazom nije prestao.

II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 210-341888/19-H za radno mjesto Kupac s 31. ožujka 2021.

III. Odbija se dio zahtjeva tužiteljice u dijelu prestanka radnog odnosa za razdoblje od 31. ožujka 2021. do 9. ožujka 2026.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplati iznos od šest bruto ugovorenih plaća u iznosu od 11.323,92 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 9. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete u daljnjem zatraženom iznosu od 3.774,64 eura i zatraženim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.843,75 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

VIII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 210- 341888/19-H za radno mjesto Kupac s primjenom od 1. travnja 2019. Tuženik je 7. siječnja 2021. donio Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj 001/50000210/07-01-21/13 kojom odlukom je tužiteljici otkazan ugovor o radu broj 210-341888/19-H kao i svaki pripadajući aneks, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, a bez prava na otpremninu. Tužiteljica je 12. siječnja 2021. zaprimila predmetnu Odluku o otkazu ugovora o radu, te je protiv iste 26. siječnja 2021. podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice zaprimio 27. siječnja 2021. na koji se nije očitovao u roku od 15 dana. Odluka o otkazu ugovora o radu je nezakonita i nepoštena jer tužiteljica nije počinila povrede koje joj se stavljaju na teret, a sama težina povreda na koje ukazuje tuženik u odluci ne opravdavaju sankciju otkazivanja radnog odnosa. Osim toga, otkaz iz st. 115. st. 3. Zakona o radu pretpostavlja kontinuitet kršenja obveza iz radnog odnosa kroz određeno vrijeme, što je u konkretnom slučaju izostalo jer sve navodne povrede koje se nabrajaju proizlaze iz jednog postupka nadmetanja slijedom čega je predmetna odluka suprotna svrsi i cilju čl. 115. st. 3. Zakona o radu. Nadalje, odluka o otkazu je nezakonita i nedopuštena jer je donesena suprotno čl. 119. st. 1. Zakona o radu budući da tuženik nije pisano upozorio tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Pri tome je važno ukazati na to da u odluci o otkazu tuženik niti ne navodi okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od njega da upozori tužiteljicu prije donošenja odluke o otkazu. Tužiteljici se stavlja na teret nekoliko povreda radne obveze, s tim da sve povrede koje se u odluci spominju proizlaze iz jednog postupka nadmetanja. Tako tuženik tužiteljici stavlja na teret da je Odluku o početku postupka nadmetanja (BSD) izradila tek 15. siječnja 2020., da je ista odobrena od strane neposredno nadređene rukovoditeljice 17. siječnja 2020., a da je natječaj u predmetnom nabavnom postupku započeo 25. studenog 2019., a završio 23. prosinca 2019. dostavom finalnih ponuda, te da je navedeno postupanje suprotno odredbama internog akta „Upravljanje nabavom ne-ugljikovodičnih roba, usluga i radova u društvima INA Grupe V.03“. Tužiteljica nije mogla postupiti suprotno internom aktu „Upravljanje nabavom ne-ugljikovodičnih roba, usluga i radova u društvima INA Grupe V.03“, jer se nije radilo o standardnom postupku nadmetanja. U konkretnom slučaju je bila riječ o postupku nadmetanja koje je regulirano Odlukom Uprave od 27. veljače 2019. o zaključivanju okvirnih ugovora za potrebe modernizacije maloprodajne mreže, kojim aktom je definirano odobrenje dobavljača nakon provedenog mini nadmetanja koje vrši L4 Direktor Nabave. Međutim kako nisu bile definirane krovne cijene koje su uvjet za provođenje mini nadmetanja, temeljem Informacije Upravi od 25. ožujka 2019. daje se na znanje da bez obzira što nisu definirane krovne cijene, da se nastavlja s postupkom otvorenog nadmetanja s ciljem ugovaranja tehnički pretkvalificiranih kompanija, što također ne podliježe odredbama standardnog nadmetanja. Sukladno tome, donesena je interna odluka unutar Nabave a koja je odobrena od strane Category managera (CM) JI, da se provede svojevrsni „hibridni“ oblik mini nadmetanja odnosno pozivno nadmetanje s tehnički pretkvalificiranim kompanijama uz provedbu najstrože kategorije odobrenja. Budući da u trenutku spornih događaja postupci sukladno Programu modernizacije maloprodajne mreže još nisu bili u potpunosti dovršeni, zadatak Službe nabave je bio nesmetana provedba nabavnih procesa. Kad se navedeno uzme u obzir, tužiteljica je postupila sukladno Odluci Uprave od 27. veljače 2019. o zaključivanju okvirnih ugovora za potrebe modernizacije maloprodajne mreže, Informacije upravi od 25. ožujka 2019. i internoj odluci Službe nabave i sve njene radnje bile su usmjerene na to da se provede ključni zadatak dan Službi nabave - a to je nesmetana provedba nabavnih procesa. Za razliku od standardnog postupka nadmetanja u kojem se BSD-om formira povjerenstvo u čijoj domeni je tehničko mišljenje, postupak nabave, lista ponuditelja kojima će se uputiti zahtjev, u konkretnom postupku (mini) nadmetanja ti elementi su definirani Odlukom uprave, a BSD je samo tehnički preduvjet za kreiranje ispravnog SSD-a. (supplier selection). Osim toga u konkretnom slučaju je BSD formiran prije kreiranja SSD-a, slijedom čega nema mjesta nikakvoj proceduralnoj povredi, a posebno ne onoj na koju u Odluci ukazuje tuženik. Tužiteljici se stavlja na teret da je ponudu od Izvoditelja poslanu putem e-maila prihvatila kao valjanu, iako je u natječajnoj dokumentaciji izričito navedeno kako se ponude dostavljaju isključivo putem sustava e-nadmetanje, te da je time Izvoditelj u drugoj rundi pregovora preuzeo vodstvo u poretku najpovoljnijih ponuda, a tužiteljica da navedenu neispravnost u postupku nije dokumentirala niti u sustavu e-nadmetanja niti u Bonita PAW sustavu. Tuženik zaključuje kako takvim postupanjem tužiteljica postupila suprotno odredbama internih akata: Knjiga procesnog područja NE-HC Nabava, 2.1.2.5.1. Zaprimanje i provjera valjanosti ponuda, 2.1.2.5.5. Komunikacija za vrijeme evaluacije. Tužiteljica spori da joj je Izvoditelj putem e-maila dostavio još jednu cjenovno revidiranu ponudu budući da nije bila riječ o ponudi nego o pojašnjenju već poslane ponude odnosno o ispravci greške u formuli za izračun, a što je razvidno iz samog sadržaja e-maila. Prema tome, pogrešno tuženik u odluci o otkazu tvrdi da je Izvoditelj dostavio novu ponudu kao i da je tužiteljica od Izvoditelja zatražila ispravak putem e-maila. Uzimajući u obzir ispravak već poslane ponude, tužiteljica je postupila upravo u skladu sa temeljnim načelom nabavnog postupka, jer da ispravak greške od strane Izvoditelja nije uzet u obzir, prikaz cijena po krugovima pregovora bi se bazirao na netočnim podacima. Osim toga, isti dan kad je Izvoditelj dostavio ispravak/pojašnjenje ponude, tužiteljica je pokrenula treći krug pregovora kako bi se osigurala maksimalna transparentnost postupka i ravnopravnost svih ponuditelja ali i kako bi se ishodila što niža vrijednost ponuda. Najpovoljnija ponuda u trećem krugu je bila niža od sporne korigirane ponude, tako da je tužiteljica navedenim postupanjem u cijelosti zaštitila interese tuženika uz primjenu osnovnih načela postupka nadmetanja. Tuženici se neosnovano stavlja na teret da je samostalno iskomunicirala sa korisnikom rok od 110 dana za radove na uređenju postojećeg restorana u sklopu benzinske postaje, umjesto 100 kalendarskih dana, kako je bilo predviđeno Zahtjevom korisnika za nabavu u Bonita PAW sustavu od 4. listopada 2019. Tužiteljica napominje kako je rok od 110 dana za izvođenje radova bio predviđen u relevantnoj IPP dokumentaciji odobrenoj od strane Uprave Društva i dostavljene mailom od 7. lipnja 2019., a koja dokumentacija čini podlogu za predmetni natječaj kao i za cjelokupno postupanje tužiteljice u konkretnom slučaju. Bonita PAW sustav koju u odluci spominje tuženik nije sadržavao točne podatke u pogledu rokova za izvršenje radova, a što je vidljivo i u Napomeni od strane Nabave, tako da je isti vraćen na korekciju. Prema tome, nije sporno da je tužiteljica mailom od 2. rujna 2020. potvrdila da je iskomunicirala sa Maloprodajom (Korisnikom) dodatnih 10 dana radi izvođenja radova, ali to je učinila sukladno IPP dokumentaciji odobrenoj od strane Uprave Društva koja čini temelj postupka predmetne nabave, a nikako ne na svoju ruku. Prema tome, postupanje tužiteljice u konkretnom slučaju usklađeno je sa relevantnom nabavnom dokumentacijom. Tuženik nadalje tereti tužiteljicu da je u predložak ugovora unijela bitnu izmjenu koja se odnosi na promjenu principa obračuna radova te da je uz princip „ključ u ruke“ dodala i „stvarno izvedene količine/građevinska knjiga“ te da je takav nacrt ugovora dostavila kompanijama u pozivu za nadmetanje, te da da je samostalno donijela poslovnu odluku o sklapanju ugovora koji odstupa od standardnog ugovora, bez da je zatražila suglasnost Funkcije podrške. Tužiteljica nije na svoju ruku donijela poslovnu odluku te unijela u ugovor odredbu da se cijena za izvedene radove formira sukladno stvarno izvedenim količinama. Poslovnu odluku je donijela Maloprodaja putem zahtjeva za pokretanje nabave dostavljenog putem Bonita sustava. Naime, za potrebe modernizacije maloprodajne mreže od strane funkcijskih službi i korisnika su usuglašeni i odobreni tipski obrasci okvirnih i pojedinačnih ugovora po principu „ključ u ruke“. Sukladno zahtjevu direktora Maloprodaje GI (korisnika) da se u pojedinačni ugovor vezan za projekt Vukova Gorica unese odredba obračuna cijene prema stvarno izvedenim količinama radova/građevinskoj knjizi, tužiteljica je u čl. 2. pojedinačnog ugovora unijela navedenu odredbu, dok je čl. 1. ostao nepromijenjen jer se poziva na relevantni okvirni ugovor. Budući da po nalogu korisnika cijena nije određena fiksno nego okvirno prema stvarno izvedenim radovima, u skladu s navedenim je izvršena izmjena tipskog obrasca pojedinačnog ugovora. Tužiteljica je procijenila kako u konkretnom slučaju nije nužno dostavljati izmijenjeni ugovor na suglasnost Službi podrške jer je navedena izmjena naložena od strane korisnika koji je potpisnik ugovora i koji je procijenio da bi takva odredba bila podloga sa smanjenje ukupnih troškova projekta. Tužiteljici se kao razlog za otkaz stavlja na teret i da je korigirala ugovor potpisan od strane Poslodavca na način da je izmijenila rok izvođenja radova sa 30 dana na 110 dana od dana uvođenja u posao, podatke o kontakt osobama za službenu komunikaciju te podatak o potpisniku za izvoditelja, te da o navedenim izmjenama nije informirala svoje neposredno nadređene rukovoditelje i potpisnike ugovora. Okolnosti ugovaranja roka od 110 dana za izvođenje radova, tužiteljica je već detaljno obrazložila. Tužiteljica je u konkretnom slučaju izvršavala ono što spada pod njene zadatke te je korigirala omaške u pisanju i podatke tehničke naravi u ugovoru koji je bio jednostrano potpisan od strane nadležnih službi tuženika (Nabava i Maloprodaja), sve kako bi ugovor bio spreman za potpis druge ugovorne strane i u skladu sa natječajnom dokumentacijom, Ponudom te Pismom namjere koji je bio priložen uz mail-odobrenje za potpis ugovora u vrijeme kriznog protokola. Povredu bi tužiteljica počinila da nije ispravila uočene nepravilnosti i greške te da tekst ugovora nije uskladila sa uvjetima iz natječajne dokumentacije i da se kao takav potpisao od druge ugovorne strane. Poslodavac je donio uputu da se po isteku kriznog protokola ugovori ponovno daju na potpis u fizičkom obliku, ali bez utvrđenja krajnjeg roka u kojem se to mora učiniti. Tužiteljica je postupajući po navedenoj uputi u mjesecu rujnu 2020.g. proslijedila ugovor na ponovni potpis u fizičkom obliku, informirajući interne potpisnike o navedenim omaškama u pisanju i njihovim ispravcima. Kao što iz svega navedenog proizlazi, tuženik je provodeći internu istragu vezano za jedan postupak nadmetanja došao do zaključka da je tužiteljica počinila sve navedene proceduralne povrede pozivajući se pri tome na pogrešne akte i proceduru koja nije bila u primjeni. Sve kad bi se uzelo da je tužiteljica postupajući na opisani način povrijedila neke odredbe internih akata, što tužiteljica argumentirano pobija, opet se navedeno postupanje ne bi moglo podvesti pod opravdane razloge za otkaz, posebno uzimajući u obzir da je riječ o jednom postupku nadmetanja a ne njih više, te nizu proceduralnih pravila koje niti sam tuženik ne može pratiti zbog čestih izmjena, intervencija i sl., ali i zbog činjenice istim „povredama“ nije nastupila nikakva šteta tuženiku. Važno je također istaknuti da se sporni postupak nadmetanja događao u vrijeme kad program modernizacije maloprodajne mreže nije bio u potpunosti dovršen, a zadatak Nabave i tužiteljice je bio da se nabavni procesi unatoč tome odvijaju nesmetano. Unatoč činjenici da se posao zbog Odluke kriznog stožera RH uslijed pandemije virusa COVID-19 izvršavao od kuće, te da je u sporno vrijeme izvršen cyber napad na informatički sustav tuženika zbog čega je bilo izrazito otežano postupanje po zadanim procedurama, tužiteljica je posao odrađivala savjesno, imajući u vidu isključivo interese tuženika. Osim toga, tuženica je vezano za sporni postupak nadmetanja pokazala iznimnu predanost interesima tuženika kad je unatoč konstantnom traženju druge ugovorne strane i direktora Maloprodaje da u ugovor stavi i klauzulu o bonusu za prijevremeno završen posao to odbila učiniti zbog činjenice da bi takva klauzula za tuženika značila financijski izdatak. Tužiteljica tužbom predlaže utvrditi da Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 7. siječnja 2021. nije dopuštena i da radni odnos između stranaka zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj: 210-341888/19-H za radno mjesto Kupac nije prestao, naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove. Tužiteljica je u tužbi podnijela i prijedlog za određivanje privremene mjere koji je tijekom postupka povukla.

1.1. Tužiteljica podneskom od 31. ožujka 2025. postavlja konačni tužbeni zahtjev kojim predlaže utvrditi da Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 7. siječnja 2021. nije dopuštena i da radni odnos između stranaka zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj: 210- 341888/19-H za radno mjesto Kupac predmetnim otkazom nije prestao, dalje predlaže raskinuti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 210-341888/19-H za radno mjesto Kupac s danom donošenja prvostupanjske presude, naložiti tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplati iznos od osam bruto ugovorenih plaća u iznosu od 15.098,56 €, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove za zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do dana isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te se protivi prijedlogu određivanja privremene mjere, također kao neosnovanim u cijelosti. Tuženik osporava navode tužiteljice kao neosnovane i netočne, ujedno ukazujući kako težina povreda koje je tuženik obrazložio u Odluci o otkazu zasigurno opravdava sankciju otkazivanja radnog odnosa. Ističe da je donošenju Odluke o otkazu prethodila kompleksna interna istraga procesa nabave, ugovaranja radova i izvršenja ugovorenog posla u projektu rekonstrukcije restorana Vukova Gorica, koja istraga je provedena zbog postojanja sumnje da proces nabave i ugovaranje radova na rekonstrukciji restorana nisu izvršeni sukladno propisanim procedurama tuženika. Istraga je trajala od 31. kolovoza 2020. do 13. studenog 2020. te su izvršene dodatne radnje nakon tog perioda, a provedenom istragom su utvrđene brojne povrede u procesu nabavnog postupka i postupka ugovaranja radova počinjene od strane tužiteljice. Nakon istrage, tužiteljici je bio upućen poziv na podnošenje pisane obrane te je ista dostavila pisanu obranu u određenom roku, u kojoj se očitovala o povredama koje joj se stavljaju na teret te je zaključno navela da je u svakom trenutku djelovala u skladu s internim odlukama, dokumentima i smjernicama poslodavca te da smatra da poslodavcu nije prouzročila nikakvu financijsku obvezu ili štetu. U suštini, tužiteljica iste navode ponavlja u predmetnoj tužbi. Nadalje, s obzirom da je temeljem rezultata provedene kompleksne istrage tuženik utvrdio da je radnica svjesno i kontinuirano kršila obveze iz radnog odnosa, postupajući nemarno, nesavjesno i neodgovorno na način da je kršila interne procedure tuženika propisane za postupak nabave, s kojim procedurama je tužiteljica kao dugogodišnji radnik nedvojbeno bila upoznata, te koje povrede je radnica negirala u pisanoj obrani, tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljicu nije prethodno pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa. U konkretnom slučaju su postojale okolnosti na strani tuženika zbog kojih nije opravdano očekivati da pisano upozori tužiteljicu, s obzirom na sve utvrđene povrede radnih pravila i ponašanje tužiteljice koja je u pisanoj obrani negirala sve što je istragom utvrđeno. Netočni su navodi tužbe da u odluci o otkazu tuženik niti ne navodi okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od njega da upozori tužiteljicu prije donošenja odluke o otkazu, s obzirom da u odluci u otkazu na stranici 4. jasno proizlazi da je poslodavac obrazložio okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Nadalje, tuženik ističe kako Zakon o radu ne definira što se ima smatrati teškom povredom obveza iz radnog odnosa kod redovitog otkaza ugovora o radu uslijed skrivljenog ponašanja radnika, kao što je slučaj kod izvanrednog otkaza, već je dovoljno utvrđenje kršenje obveza iz radnog odnosa, a u predmetnom slučaju je temeljem provedene kompleksne interne utvrđeno da je tužiteljica, iako je dugo radila u području nabave, svjesno i kontinuirano kršila radne obveze i interna pravila postupanja. U odnosu na konkretne utvrđene povrede obveza iz radnog odnosa, koje su navedene u Odluci o otkazu i koje tužiteljica osporava predmetnom tužbom, tuženik ističe sljedeće: Internom istragom tuženika je utvrđeno da je tužiteljica Odluku o početku nadmetanja (BSD) izradila tek 15. siječnja 2020., nakon postupka nadmetanja koji je započeo 25. studenog 2019. pozivom kompanijama na nadmetanje te je nadmetanje završilo 23. prosinca 2019. dostavom finalnih ponuda. Takvo postupanje radnice označava direktno kršenje odredbe internog akta o nabavnoj proceduri; „Upravljanje nabavom ne-ugljikovodičnih roba, usluga i radova u društvima INA grupe, V.O3, kojom je propisano: „2.1.2.3.9. Kreiranje i odobrenje Odluke o početku nadmetanja (BSD). 1 Tender se može pokrenuti tek nakon propisno odobrene Odluke o početku nadmetanja (BSD) u skladu s odgovarajućim odredbama internih dokumenata društva ( Upravljačkog dokumenta LODO ili drugog internog dokumenta društva ) i odredbama upravljačkog dokumenta INA Grupe (PKO) društva.“ Tužiteljica u tužbi netočno navodi kako nije mogla postupiti sukladno gore navedenom internom aktu jer se nije radilo o standardnom postupku nadmetanja, već da je ista postupala temeljem Odluke uprave od 27. veljače 2019. i zaključivanju okvirnih ugovora za potrebe modernizacije maloprodajne mreže, Informacije upravi od 25. ožujka 2019. i internom odlukom unutar Nabave koja je odobrena od Category Managera (CM) JI, da se provede svojevrsni „hibridni“ oblik mini natjecanja odnosno pozivno nadmetanje s tehnički pretkvalifciranim kompanijama uz provedbu najstrože kategorije odobrenja. Tuženik ističe da je upravo iz Izvješća interne istrage razvidno da je predmetni nabavni postupak proveden kao regularni tender odnosno pozivni postupak nadmetanja, te da je poziv na nadmetanje upućen od strane Kupca HI **.**.2019. na devet tvrtki, dok je Odluka o početku nadmetanja uslijedila tek 15. siječnja 2020., nakon što je nadmetanje već završilo. U takvom slučaju, odnosno slučaju provođenja regularnog natječaja odnosno pozivnog postupka nadmetanja propisano je, a ujedno i logično da se Odluka o početku nadmetanja donosi prije pokretanja natječaja, što u konkretnom slučaju nije učinjeno od strane tužiteljice. Tuženik osporava navode tužiteljice da bi g. JI donio i odobrio internu odluku o primjeni „hibridnog“ oblika mini natjecanja, koji ne bi podlijegao standardnoj proceduri natječaja, a ukazuje se da navodi tužiteljice nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima. Glede isprava tuženika koje tužiteljica spominje u tužbi Odluka/Punomoć Uprave od 27. veljače 2019., tuženik ističe da se radi o Odluci Uprave kojom se odobrava sklapanje okvirnih ugovora temeljem kojih će se provoditi mini nadmetanja te se ujedno daje punomoć direktorici nabave i direktoru maloprodaje da potpišu predmetne okvirne sporazume bez obaveze za potrebe Programa modernizacije maloprodajne mreže. Naznačene isprave ne dokazuju niti potvrđuju navode tužiteljice kako se nije trebalo postupati prema navedenom internom aktu, upravo suprotno, nigdje u navedenim ispravama se ne spominje bilo kakav „hibridni“ postupak koji bi omogućavao odstupanje od propisane procedure u smislu kreiranja odluke o pokretanju nabave nakon završetka postupka nadmetanja stoga predmetne isprave uopće nisu relevantne po tom pitanju. Također, „Informacije upravi od 25. ožujka 2019.“, ne postoji kao dokument koji se tako naziva kod tuženika, niti je tužiteljica isti priložila uz tužbu. Stoga, u konkretnom slučaju se nije radilo o provođenju mini nadmetanja niti o hibridnom obliku mini natjecanja, već o standardnom postupku nadmetanja za koju je propisano točno utvrđena procedura i za koju je bilo potrebno pravovremeno donijeti Odluku o početku nadmetanja. Tužiteljici je nadalje internom istragom utvrđeno da je tijekom postupka nadmetanja u drugoj rundi pregovora prihvatila ponudu izvoditelja koja je bila dostavljena putem e-maila, iako je u natječajnoj dokumentaciji izričito navedeno da se ponude dostavljaju isključivo putem sustava za e-nadmetanje. Tužiteljica je time prekršila odredbe internih akata, Knjige procesnog područja NE-HC Nabava, u kojem je navedeno da podnošenje ponuda putem e-pošte Kupcu nije dozvoljeno u slučaju standardnih natjecanja, kao i odredbe ranije spomenutog akta Upravljanje nabavom ne-ugljikovodičnih roba, usluga i radova u društvima INA grupe, V.O3. Tužiteljica u tužbu spori da joj je Izvoditelj putem e-maila dostavio još jednu cjenovno revidiranu ponudu budući da nije bilo riječ o novoj ponudi nego o pojašnjenju već poslane ponude odnosno o ispravci greške u formuli za izračun. Tuženik, suprotno navodima tužiteljice ističe da je internom istragom izvršio analizu svih ponuda prikupljenih u sustav e-nadmetanja i ponude dostavljene e-mail Kupca ( tužiteljice) te je tako utvrdio da je tvrtka Graditelj svratišta d.o.o. u drugoj rundi pregovora dostavio cjenovno nižu ponudu putem e-maila direktno Kupcu (tužiteljici). Tuženik pojašnjava da je istragom utvrđeno da ne postoji „greška u formuli“ već je dano linearno smanjenje cijena u ponudi dostavljenoj izvan roka i komunikacijskim kanalom koji je u natječajnoj dokumentaciji izričito naveden kao nedozvoljen. S tako naknadnom izvan roka putem e-maila dostavljenom novom ponudom u drugoj rundi pregovora tvrtka Graditelj svratišta d.o.o. preuzela vodstvo u poretku najpovoljnijih ponuda, a tužiteljica navedenu neispravnost u postupku nije dokumentirala niti u sustavu e-nadmetanja niti u Bonita PAW sustavu, čime je tužiteljica direktno prekršila načela transparentnosti i ravnopravnosti svih u sustavu nadmetanja. Tuženik ističe da je tužiteljica u slučaju zaprimanja putem e-maila bilo kakve ponude ili ispravka ponude bila obvezna zatražiti glede zaprimanja takve ponude odobrenje svojih nadređenih i isto dokumentirati na adekvatan način, a što tužiteljica u konkretnom slučaju nije učinila. Nadalje, tuženik ističe kako je stoga netočan navod kako se radilo o grešci u formuli, detaljna interna istraga je pokazala kako se radilo o linearnom smanjenju cijena u ponudi. U internoj istrazi je nadalje utvrđeno da je Tužiteljica, unatoč tome što je u Zahtjevu korisnika za nabavu i Bonita PAW sustavu br.10000061307 određeno da će radovi na uređenju postojećeg restorana u sklopu benzinske postaje u konceptu Fresh Corner trajati 100 dana, samostalno s korisnikom navela drugačiji rok od 110 dana i time odstupila od gore navedenog i odobrenog Zahtjeva za nabavu, a koji čini temelj za postupak nabave. Tuženik ističe da je u Izvješću o provedenoj istrazi (Analiza nabavne dokumentacije) jasno definirano da je u Zahtjevu korisnika za nabavu u Bonita PAW sustavu br.10000061307 određeno da će radovi trajati 100 kalendarskih dana. Dakle, upravo taj Zahtjev korisnika za nabavu čini temelj za postupak nabave, a ne IPP dokumentacija. Stoga rokove određene u Zahtjevu korisnika za nabavu tužiteljica nije mogla samoinicijativno mijenjati s obzirom da je isti rok bitan sastojak ugovora. Također, iz e-maila tužiteljice od 2. rujna 2020. proizlazi da je potvrdila da je samostalno iskomunicirala rok od 110 dana s korisnikom bez da je to adekvatno i transparentno odradila i dokumentirala odnosno bez da je zahtjev za nabavu vratila na korekciju i ponovno odobrenje. U Odluci o otkazu je nadalje utvrđeno da tužiteljica u predložak tipskog ugovora unijela bitnu izmjenu koja se odnosi na promjenu principa obračuna radova na način da je uz princip „ključ u ruke“ dodala i princip “stvarno izvedene količine/ građevinska knjiga„ te je takav nacrt ugovora dostavila kompanijama još u samom pozivu za nadmetanje. Osim što su navedeni principi načina obračuna radova kontradiktorni odnosno međusobno se isključuju, čime bi u slučaju osporavanja takvog tipskog ugovora očito mogla nastati financijska šteta tuženiku, tužiteljica je bila dužna izmijenjeni ugovor dostaviti Funkcijama podrške tuženika na pregled i paraf, što je propisano internim propisom tuženika, a što tužiteljica nije učinila. Tuženik stoga ističe da su netočni i neosnovani navodi tužiteljice iz tužbe kojima iznosi kako je tužiteljica procijenila kako u konkretnom slučaju nije nužno dostavljati izmijenjeni ugovor na suglasnost Službi podrške jer je navedena izmjena naložena od strane korisnika koji je potpisnik ugovora i koji je procijenio da bi takva odredba bila podloga za smanjenje ukupnih troškova nabave. Bez obzira na procjene tužiteljice ili korisnika, tužiteljica je imala dužnost izmijenjeni ugovor dostaviti službama podrške na pregled u skladu s gore navedenim internim postupkom, a tek nakon mišljenja i komentara tih službi korisnik bi imao diskrecijsko pravo uvažiti ili zanemariti njihovo mišljenje i donijeti poslovnu odluku koju smatra oportunom za interese kompanije. Dakle, u ovom slučaju evidentno je izostao glavni cilj internog akta, a to je transparentnost postupka ugovaranja. Tužiteljica nije predmetnu izmjenu dostavila funkcijama podrške na usuglašavanje, što je po internim regulativama morala i što je u konačnici rezultiralo time da je ugovor kontradiktoran i ne štiti interese kompanije. Također, internom istragom je utvrđeno i tužiteljici Odlukom o otkazu stavljeno na teret da je ista, nakon što je korigirala ugovor koji je bio potpisan od strane Poslodavca, na način da je izmijenila rok izvođenja radova sa 30 na 110 dana od uvođenja u posao, podatke o kontakt osobama za službenu komunikaciju te podatke o potpisniku za izvoditelja, bez da je o navedenim izmjenama informirala svoje neposredno nadređene rukovoditelje i potpisnike ugovora, takvu promijenjenu verziju ugovora dostavila na potpis drugoj ugovornoj strani, odnosno Izvoditelju. Posljedica tog postupanja tužiteljice je da to da su nakon postupka nadmetanja utvrđene dvije različite verzije Pojedinačnog ugovora, jedna za Tuženika i druga za Izvoditelja radova. Dodatno, osim navedenih propusta neizvještavanja Poslodavca o izmjenama ugovora koje je radnica učinila, ista nakon isteka kriznog protokola koji se kod tuženika primjenjivao do lipnja 2020. godine (zbog kibernetičkog napada na tuženika koji je bio u veljači 2020. godine) nije izvršila svoju obvezu i dostavila ugovore na potpis u fizičkom obliku, sve do rujna 2020. godine, kada je nadležni rukovoditelj zatražio od tužiteljice ugovore na uvid. Navodi tužiteljice iz tužbe kako bi povredu tužiteljica učinila da nije ispravila uočene nepravilnosti i greške te da tekst ugovora nije uskladila sa uvjetima iz natječajne dokumentacije i da se kao takav potpisao od druge ugovorene strane zapravo potvrđuju stajalište tužiteljice kako ista smatra da o relevantnim izmjenama ugovora nije dužna informirati nadređene službe odnosno nadređene osobe i postupati u skladu s propisanim internim pravilima tuženika. Tužiteljica evidentno nije postupila na ispravan način glede sačinjenih izmjena u skladu sa propisanim kriznim protokolom te etičkim načelima već je svjesno prekršila doneseni protokol i nije informirala potpisnike o izmjenama koje je napravila te tražila da potpišu novu, izmijenjenu verziju ugovora. Dakle, tužiteljica svoje obveze u postupku natječaja nije izvršavala uopće, odnosno izvršavala ih je nepravovremeno i nemarno, čime je ista postupila i protivno odredbama Pravilnika o radu za tuženika. Tuženik zaključno ističe da je internom istragom tuženik utvrdio da je tužiteljica u postupku natječaja počinila niz povreda radnih pravila i postupanja koja su propisana internima aktima tuženika, a kojih pravila je tužiteljica, s obzirom na višegodišnji rad na tim poslovima trebala biti svjesna i postupati po istima. Međutim, upravo suprotno, tužiteljica je kontinuirano svjesno i namjerno postupala suprotno internim pravilima i procedurama tuženika, a prilikom davanja pisane obrane negirala sve uočene nepravilnosti i povrede, što je sve imalo za posljedicu trajni gubitak povjerenja u tužiteljicu. Zbog svega navedenog za tuženika nije bilo opravdano da u radnom procesu nastavi poslovanje s takvim radnikom koji svojim postupanjima očito postupa protivno interesima poslodavca. Tuženik ističe da po stajalištu sudske prakse proizlazi da je za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika dovoljno da radnik krši obveze iz radnog odnosa, pri čemu je neodlučno je li poslodavcu, zbog povrede obveza iz radnog odnosa došlo skrivljenim ponašanjem radnika, nastala šteta ili ne. Slijedom iznesenog, tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, te predlaže isti odbiti u cijelosti, te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

2.1. Podneskom od 25. travnja 2025. tuženik navodi da u slučaju da sud nađe da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici nedopuštena tuženik ističe da se ne protivi sudskom raskidu ugovora o radu, ali se protivi da se radni odnos raskine s danom donošenja prvostupanjske presude te predlaže da se kao dan prestanka radnog odnosa odredi dan zaposlenja tužiteljice kod novog poslodavca.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci HIU, SI, TI, ĐI, te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice tuženika da se Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 7. siječnja 2021. kojom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2019., utvrdi nedopuštenom te da se utvrdi da tužiteljici nije prestao radni odnos predmetnim otkazom, da se sudski raskine Ugovor o radu s danom donošenja prvostupanjske presude te da se naloži tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplati iznos od osam bruto ugovorenih plaća u iznosu od 15.098,56 eura.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2019. na radnom mjestu Kupac, da je tuženik pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane i da je tužiteljica iznijela svoju obranu 21. prosinca 2020., da je tuženik 7. siječnja 2021. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, a koju je tužiteljica zaprimila 12. siječnja 2021., da je tužiteljica protiv iste 26. siječnja 2021. podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 27. siječnja 2021., da se tuženik na isti nije očitovao, kao i da je da je tužiteljica tužbu podnijela unutar roka iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), odnosno da je tužba tužiteljice pravodobna i dopuštena.

7. Između stranaka je sporno predstavljaju li povrede koje se tužiteljici stavljaju na teret, opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, odnosno je li navedena Odluka zakonita i dopuštena.

8. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 7. siječnja 2021. proizlazi da se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu s primjenom od 1. travnja 2019. i svaki eventualni pripadajući aneks zbog kršenja obveza iz radnog odnosa.

8.1. Iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je u razdoblju od 31.08.2020. do 13.11.2020. godine provedena kompleksna interna istraga od strane Sigurnosti Društva radi utvrđivanja okolnosti procesa nabave, ugovaranja i izvršenja ugovorenih radova rekonstrukcije restorana na lokaciji MPM Vukova Gorica. Interna istraga ujedno je provedena i s ciljem provjere ispravnosti postupka nabave i postupka ugovaranja radova s odabranim Izvoditeljem, odnosno društvom Graditelj svratišta d.o.o. Natječaj u predmetnom nabavnom postupku započeo je 25.11.2019. pozivom kompanijama na nadmetanje te je nadmetanje završeno 23.12.2019. dostavom finalnih ponuda. Odluka o početku postupka nadmetanja (BSD) izrađena je od strane H tek 15.01.2020. godine te je odobrena je od strane neposredno nadređene rukovoditeljice H dana 17.01.2020. godine. Obje radnje su izvršene nakon postupka nadmetanja, što je u suprotnosti s odredbama internog akta o nabavnoj proceduri „Upravljanje nabavom ne-ugljikovodičnih roba, usluga i radova u društvima INA Grupe, V.03", kojom je regulirano kako slijedi: 2.1.2.3.9 Kreiranje i odobrenje Odluke o početku postupka nadmetanja (BSD) (1) Tender (osim LVP tendera) se može pokrenuti tek nakon propisno odobrene Odluke o početku postupka nadmetanja (BSD) u skladu s odgovarajućim važećim odredbama internih dokumenata društva (upravljačkog dokumenta LODO ili drugog internog dokumenta društva) i odredbama upravljačkog dokumenta INA Grupe (PKO) društva. Nadalje, od devet pozvanih kompanija, tri kompanije (među kojima je i sam Izvoditelj,) su u sustav e-nadmetanja u tri runde pregovora pravovremeno dostavile svoje ponude. Međutim, internom istragom utvrđeno je kako je tijekom postupka nadmetanja samo Izvoditelj u drugoj rundi pregovora, naknadno putem e-maila J dostavio još jednu, i to cjenovno revidiranu/nižu ponudu. Navedenu ponudu podnesenu putem e-maila od strane Izvoditelja G je prihvatila kao valjanu, iako je u natječajnoj dokumentaciji izričito navedeno kako se ponude dostavljaju isključivo putem sustava za e-nadmetanje, odnosno kako alternativni način dostave ponuda nije dozvoljen. Time je Izvoditelj u drugoj rundi pregovora preuzeo vodstvo u poretku najpovoljnijih ponuda, a radnica navedenu neispravnost u postupku nije dokumentirala niti u sustavu e-nadmetanja niti u Bonita PAW sustavu. Navedenim postupanjem G nije poštivala jedno od temeljnih načela nabavnog postupka, a to je načelo transparentnosti i ravnopravnosti svih ponuditelja te je Radnica navedenim postupanjem prekršila odredbe internih akata kako slijedi:

- Knjiga procesnog područja NE-HC Nabava", gdje je u „PROC2.3. Nadmetanje i evaluacija" navedeno kako podnošenje ponuda putem e-pošte Kupcu nije dozvoljeno u slučaju standardnih nadmetanja;

- Upravljanje nabavom ne-ugljikovodičnih roba, usluga i radova u društvima INA Grupe, V.03", gdje je u: 2.1.2.5.1. Zaprimanje i provjera valjanosti ponuda" navedeno kako se, osim ako Povjerenstvo za ocjenu ne odluči drugačije i uz obrazloženje navedeno u SSD-u, ponuda smatra nevaljanom u slučaju ako nije podnesena na definirano mjesto;

- 2.1.2.5.5 Komunikacija za vrijeme evaluacije pravila primjenjiva na pojašnjenje ponuda" navedeno kako se „pojašnjenje ponuda može zatražiti od ponuditelja osobno, putem telefona ili u pisanom obliku. Bez obzira na način zahtjeva za pojašnjenjem, odgovori se uvijek zahtijevaju u pisanom obliku (moguće ih je poslati i na e-poštu adresu Kupca) i nadležni Kupac Povjerenstva za ocjenu ih u svim slučajevima mora dokumentirati i arhivirati."

Nadalje, u Zahtjevu korisnika za nabavu u Bonita PAW sustavu br. 10000061307 koji je kreiran 04.10.2019. godine, navedeno je kako će radovi na uređenju postojećeg restorana u sklopu benzinske postaje u konceptu Fresh Corner trajati 100 kalendarskih dana. Međutim, uvidom u natječajnu dokumentaciju, konkretno u Upitu za ponudu, navedeno je kako je rok za izvršenje radova 110 kalendarskih dana, što nije u skladu sa gore navedenim zahtjevom za nabavu. U mailu od dana 02.09.2020. godine Radnica je navela kako je navedenih 10 dana odstupanja samostalno komunicirala i dogovorila s korisnikom te da ne postoji pisani trag o istome. Zatim, prilikom izrade Okvirnog i Pojedinačnog ugovora G je koristila tipske ugovore, koje sukladno internoj proceduri, nije potrebno pregledavati i parafirati od strane Funkcija podrške, sve pod uvjetom da nije bilo drugih izmjena teksta standardnog ugovora, odnosno predloška. Međutim, u predložak ugovora G je unijela bitnu izmjenu koja se odnosi na promjenu principa obračuna radova te je uz princip „ključ u ruke" dodala i stvarno izvedene količine /građevinska knjiga", koji principi obračuna su međusobno kontradiktorni te je takav nacrt ugovora dostavila kompanijama još u samom pozivu na nadmetanje. Obje potpisane verzije ugovora sadrže u članku 1. princip „Ključ u ruke", a u članku 2. da je ukupna cijena okvirna i da će ovisiti o stvarno izvedenim količinama, dok u predlošku Ugovora u članku 2. stoji da je cijena fiksna. Takav bitno izmijenjeni ugovor Radnica je bila dužna, prije samog potpisivanja, dostaviti Funkcijama podrške na pregled i paraf, što nije učinila. Navedenim ponašanjem je samostalno i na vlastitu odgovornost, bez uključivanja Funkcija podrške, donijela poslovnu odluku o sklapanju ugovora koji odstupa od standardnog tipskog ugovora. Nadalje, od strane potpisnika za Poslodavca i potpisnika za Izvoditelja potpisane su različite verzije Pojedinačnog ugovora, a s obzirom da je Radnica korigirala ugovor potpisan od strane Poslodavca, na način da je izmijenila rok izvođenja radova sa 30 na 110 dana od dana uvođenja u posao, podatke o kontakt osobama za službenu komunikaciju te podatak o potpisniku za Izvoditelja, bez da je o navedenim izmjenama informirala svoje neposredno nadređene rukovoditelje i potpisnike ugovora. Takvu promijenjenu verziju ugovora Radnica je dostavila drugoj ugovornoj strani, odnosno Izvoditelju na potpis, a koju je Izvoditelj potpisao 27.04.2020. s upisom retroaktivnog datuma potpisa 14.02.2020. Dodatno, osim što je G izmijenila Ugovor koji je bio potpisan po kriznom protokolu bez da je o navedenom informirala potpisnike, isti nije naknadno, po isteku kriznog protokola (u lipnju 2020. godine), ponovo dala na potpis u fizičkom obliku (hard copy verzija), a što je bila obveza za sve ugovore potpisane po kriznom protokolu, sve do rujna 2020. godine, kada je nadležni rukovoditelj Radnice zatražio ugovor na uvid. Također niti tada nije informirala potpisnike o navedenoj izmjeni u odnosu na potpisanu verziju tijekom kriznog protokola, odnosno G ih je obavijestila tek nakon što je jedan od potpisnika navedeno primijetio. Predmetnim ponašanjem Radnica je ujedno postupila i protivno odredbama važećeg Pravilnika o radu za INA, d.d., kojim dokumentom je regulirano da se kao povrede obveza iz radnog odnosa smatraju:

- neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa;

- nepridržavanje odredbi Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata Poslodavca. Nastavno na navedeno te poštujući zakonske odredbe, Poslodavac je dana 09.12.2020. godine poštom preporučeno na kućnu adresu Radnice istoj poslao poziv na iznošenje obrane, pozivajući ju pritom da po primitku predmetnog poziva iznese razloge koji bi opravdali gore opisano ponašanje, odnosno povrede obveza iz radnog odnosa. Provjerom statusa pošiljke utvrđeno je da se pošiljka od dana 11.12.2020. godine i dalje nalazila u poštanskom uredu te time nije ni dostavljena Radnici. Poslodavac je stoga, dana 18.12.2020. godine, a po povratku H s godišnjeg odmora, poziv na uručenje pisane obrane J uručio neposredno na radnom mjestu. Poslodavac i G (uz prisutnost svjedoka) potpisali su Zapisnik kojim je utvrđeno da će se poziv na iznošenje pisane obrane koji je poslan putem pošte dana 09.12.2020. godine zanemariti te će se važećim smatrati poziv na iznošenje pisane obrane uručen Radnici neposredno na radnom mjestu dana 18.12.2020. godine. Predmetnim Zapisnikom Radnici je dan rok da najkasnije dana 21.12.2020. godine dostavi svoju pisanu obranu. Radnica je pisanu obranu dostavila u zadanom roku, odnosno dana 21.12.2020. godine, a u istoj se očitovala o povredama koje joj se stavljaju na teret te je zaključno istaknula kako je u svakom trenutku djelovala u skladu s donesenim odlukama, internim dokumentima i smjernicama Poslodavca te da smatra da Poslodavcu nije prouzročila nikakvu financijsku obvezu ili štetu. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, Poslodavac nije poklonio vjeru navodima iz pisane obrane H, budući da se radi o J koja je dugogodišnji radnik kod Poslodavca te da je ista upoznata sa svim internim procedurama vezano za nabavne procese. Poslodavac je stava da se u konkretnom slučaju radi o svjesnom i kontinuiranom kršenju obveza iz radnog odnosa, a koje za posljedicu ima trajni gubitak povjerenja te stoga nije opravdano očekivati da u radnom procesu zadrži radnika u kojeg iz objektivnih razloga više nema povjerenja. Iz svega navedenog, jasno je vidljivo da je G postupila nemarno, neodgovorno i nesavjesno te da nije ispunjavala svoje obveze iz radnog odnosa na način koji se od nje očekivalo. S obzirom na karakter i težinu povrede obveza iz radnog odnosa, Poslodavac prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika istu nije prethodno pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa. Naime, a kao što je već prethodno spomenuto, G dugi niz godina kod Poslodavca obavlja poslove radnog mjesta vezano za područje nabave te je sasvim opravdano za očekivati da je ista u potpunosti upoznata s internim odredbama dokumenata iz područja nabave, kao i sa samim nabavnim procesima. Iz svega prethodno navedenog nedvojbeno proizlazi da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da Radnicu upozorava na kršenje obveza iz ugovora o radu. Prije donošenja odluke o otkazu, Poslodavac je proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem INA, d.d. Radničko vijeće INA, d.d. nije se u zakonskom roku očitovalo o predmetnoj Odluci te se stoga smatra da nema primjedbi i prijedloga.

9. Iz Odluke Uprave tuženika od 27. veljače 2019. pod nazivom Zaključivanje Okvirnih ugovora za potrebe Programa modernizacije maloprodajne mreže proizlazi da se daje odobrenje za sklapanje Okvirnih ugovora za potrebe provedbe Programa modernizacije maloprodajne mreže sa sljedećim firmama: (1) Jedinstvo Krapina, (2) Graditelj svratišta, (3) ING-GRAD, (4) Međimurje graditeljstvo, bez s količinskih obveza, i koncept otvorenog natječaja u svrhu proširenja broja ugovornih dobavljača, u ukupnom iznosu od 225.000.000,00 HRK (35.000.000,00 EUR) i s trajanjem od 3 godine, bez obveza. Ukupna okvirna vrijednost raspodijelit će se između ugovornih dobavljača na temelju rezultata provedenih mini nadmetanja. Ovlašćuju se direktorica Nabave, UI, i direktor Maloprodaje, AI da potpišu Okvirne ugovore sa poduzećima: (1) Jedinstvo Krapina, (2) Graditelj Svratišta, (3) ING-GRAD, (4) Međimurje graditeljstvo, poštujući time zakon i štiteći interese INA, d.d. Odobravanje proširenja broja ugovornih dobavljača sa kojima bi se sklopili Okvirni ugovori bez obveze, od strane L3 direktora Nabave i L3 direktora Maloprodaje. Odobrenje dobavljača nakon provedenog mini nadmetanja za svaku pojedinačnu lokaciju/grupu lokacija, od strane L4 direktora Nabave.

10. Iz Dopisa od 28. svibnja 2019. pod Predmet: „Odobrenje proširenja broja ugovornih dobavljača s kojima bi se sklopili Okvirni ugovori bez obveze za potrebe Programa modernizacije maloprodajne mreže“, proizlazi da je navedeno da je na sjednici Uprave tuženika održanoj 27. veljače 2019., MB točka 8. – Zaključivanje Okvirnih ugovora za potrebe Programa modernizacije maloprodajne mreže direktor Maloprodaje g. AI i direktorica Nabave gđa. TI, ovlašteni su odobriti proširenje broja ugovornih dobavljača s kojima bi se sklopili Okvirni ugovori bez obaveze te da je na navedeno da je na inicijalnoj listi pretkvalificiranih kompanija koje su zadovoljile tehničke uvjete naveden i Graditelj svratišta d.o.o.

11. Iz E-mali poruke od 20. prosinca 2019. proizlazi da ĐI u ime Graditelj svratišta d.o.o. šalje tužiteljici ispravak revidirane ponude FC Vukova Gorica te da isti u poruci navodi da prema dogovoru šalje ispravak revidirane ponude za FC Vukova Gorica, da je greška bila u formuli za izračun revidirane ponude za sve stavke troškovnika, kao i da poruci prileži Rekapitulacija-restoran, kao i Očitovanja ponuditelja/Obrazac ponude Graditelja svratišta d.o.o. za ponudu 371/1/2019 od 19. prosinca 2019., predmet nuđenja: Modernizacija zgrade sa uključenim dijelom uređenja tzv. „Fresh corner“ po sistemu „ključ u ruke“ na lokaciji MPM Vukova Gorica. u ukupnom iznosu od 14.754.068,03 kn, rok izvođenja radova 110 dana od dana uvođenja u posao.

12. Iz Zaključka Izvješća o provedenoj kompleksnoj internoj istrazi procesa nabave, ugovaranja radova i izvršenja ugovorenog u projektu rekonstrukcije restorana Vukova Gorica od 23. prosinca 2020. proizlazi da:

Nalaz u odnosu na nabavni postupak:

Nabavni proces u ovom slučaju nije proveden kao mini tender, kako je regulirano postojećim Okvirnim ugovorima između INA-e i tvrtki koje su sudjelovale u natječaju, već kao standardno pozivno nadmetanje, a što nije u skladu s odredbama važećih Okvirnih ugovora.

Natječaj u ovom nabavnom postupku je započeo 25.11.2019. pozivom tvrtkama na nadmetanje, te je nadmetanje završeno 23.12.2019. dostavom finalnih ponuda. Dokument Odluka o početku postupka nadmetanja (BSD) kreirala je Elvira Glavinović Kupac 15.01.2020, dok je 17.01.2020. isto odobrila HIU, Vodeći Kupac, tada u funkciji v.d. Direktora Nabave za Usluge kupcima i maloprodaju, a što je nakon završetka nadmetanja, a time u suprotnosti s nabavnom procedurom „Upravljanje nabavom ne ugljikovodičnih roba, usluga i radova u društvima INA Grupe, V.03“ i propisanim tijekom procesa nabave: 2.1.2.3.9 Kreiranje i odobrenje Odluke o početku postupka nadmetanja (BSD): 1) Tender (osim LVP tendera) se može pokrenuti tek nakon propisno odobrene Odluke o početku postupka nadmetanja (BSD) u skladu sa odgovarajućim važećim odredbama internih dokumenata društva (upravljačkog dokumenta LODO ili drugog internog dokumenta društva) i odredbama upravljačkog dokumenta INA Grupe (PKO) društva.

Istragom je utvrđeno kako je tijekom postupka nadmetanja od tri tvrtke (Graditelj svratišta d.o.o., Međimurje Graditeljstvo d.o.o. i Palir d.o.o.) samo Graditelj svratišta d.o.o. u 2. rundi pregovora naknadno putem e-maila Kupcu HI dostavio još jednu ali cjenovno revidiranu/nižu ponudu. Kupac HI je ponudu podnesenu e-mailom prihvatila kao valjanu, lako je u natječajnoj dokumentaciji izričito navedeno kako alternativni način dostave ponuda nije dozvoljen. Tako je Graditelj svratišta d.o.o. u 2. rundi pregovora preuzeo vodstvo u poretku najpovoljnijih ponuda, a Kupac HI ovu neispravnost u postupku nije dokumentirala niti u sustavu E-nadmetanja niti u Bonita PAW sustavu, iako je nakon toga kroz sustav E- nadmetanja provedena još jedna finalna runda pregovora, ovakvim postupanjem Kupca HI nije poštivano načelo transparentnosti ovog nabavnog postupka i ravnopravnosti svih ponuditelja. Navedeni postupak Kupca tijekom nadmetanja nije u sukladnosti s odredbama u natječajnoj dokumentaciji kao i u internim procedurama: „Knjiga procesnog područja NE-HC Nabava", gdje je u „PROC2.3. Nadmetanje i evaluacija" navedeno kako podnošenje ponuda putem e- pošte Kupcu nije dozvoljeno u slučaju standardnih nadmetanja; kao i „Upravljanje nabavom ne ugljikovodičnih roba, usluga i radova u društvima INA Grupe, V.0“3. gdje je u „2.1.2.5.1 Zaprimanje i provjera valjanosti ponuda navedeno kako se, osim ako Povjerenstvo za ocjenu ne odluči drugačije i uz obrazloženje navedeno u SSD-u, ponuda smatra nevaljanom u slučaju ako nije podnesena na definirano mjesto; „2.1.2.5.5 Komunikacija za vrijeme evaluacije pravila primjenjiva na pojašnjenje ponuda navedeno kako se pojašnjenje ponuda može zatražiti od ponuditelja osobno, putem telefona ili u pisanom obliku. Bez obzira na način zahtjeva za pojašnjenjem, odgovori se uvijek zahtijevaju u pisanom obliku (moguće ih je poslati i na e-poštu adresu Kupca) i nadležni Kupac Povjerenstva za ocjenu ih u svim slučajevima mora dokumentirati i arhivirati".

Nalaz u odnosu na proces ugovaranja:

Iz navedenog tijeka procesa kreiranja i potpisivanja Pojedinačnog ugovora s tvrtkom Graditelj svratišta d.o.o., a obzirom na činjenicu kako su radovi na gradilištu započeli 15.02.2020. odnosno izvoditelj je u posao uveden 03.02.2020, jasno je kako je proces izrade i sklapanja ugovora zakasnio, odnosno ugovor je sklopljen nakon što je realizacija istog već započela, te je stoga u suprotnosti s internom procedurom „Postupak o izradi, pregledu i parafiranju ugovora te postupanju u slučaju povrede ugovora u INA d.d.,v04" gdje je navedeno: „u točki 2.1.1 Ugovori se moraju izraditi i sklopiti u pisanom obliku prije početka njihove provedbe“. Međutim, dana 12.02.2020. izvoditelju Graditelj svratišta d.o.o. je izdano Pismo namjere, a što je regulirano internom procedurom i što znači kako se ovaj slučaj već na početku smatrao „iznimnim slučajem u kojem će pružanje usluga/isporuka započeti prije predviđenog datuma zaključivanja ugovora, budući da u protivnom odgoda može Društvu nanijeti financijsku štetu. “Radovi na gradilištu su započeli 15.02. odnosno tri dana nakon izdavanja Pisma namjere, a uvođenje Izvoditelja u posao započelo je devet dana prije odobrenja SSD- a (12.02.2020.) i prije izdavanja Pisma namjere.

Kao razlog kašnjenja ugovora Nabava navodi zahtjev Korisnika da se odredbe o bonusu i premiji, dogovorene s Izvoditeljem od strane Korisnika i nakon završetka natječaja, uvrste u ugovor s Izvoditeljem od čega se odustalo zbog okolnosti trenutne (ekonomske) situacije, te je stoga ugovor završen krajem 4 mjeseca.

Kao dodatna olakotna okolnost kašnjenja ugovora mogla bi se uzeti u obzir i činjenica da se u trenutku početka radova/početka realizacije ugovora dogodio kibernetički napad na INA IT infrastrukturu čime je otežan rad i komunikacija, no s obzirom je natječaj završen 23.12.2019. te s obzirom se odabrani Izvoditelj još tijekom nadmetanja usuglasio sa dostavljenim mu sadržajem/predloškom ugovora, ovaj ugovor je mogao biti završen do početka njegove realizacije.

Pri izradi predmetnog ugovora korišten je predložak ugovora koji se, prema proceduri „Postupak o izradi pregledu i parafiranju ugovora te postupanju u slučaju povrede ugovora u INA d.d., v04", ne mora pregledavati i parafirati od strane Funkcija podrške pod uvjetom da nije bilo drugih izmjena teksta Standardnog ugovora. Međutim, Kupac HI je u predložak ugovora unijela bitnu izmjenu koja se odnosi na promjenu principa obračuna radova, te uz princip „ključ u ruke" dodala i „stvarno izvedene količine/ građevinska knjiga", koji principi obračuna su međusobno kontradiktorni, te takav nacrt ugovora dostavila tvrtkama još u pozivu na nadmetanje. Obje potpisane verzije ugovora sadrže u članku 1. princip „Ključ u ruke", a u članku 2. da je ukupna cijena okvirna i ovisit će o stvarno izvedenim količinama, dok u predlošku ugovora u članku 2. stoji da je cijena fiksna. Stoga je takav bitno izmijenjeni ugovor bilo potrebno prije potpisa dostaviti Funkcijama podrške na pregled i paraf, što nije učinjeno. Time je Kupac HI donijela poslovnu odluku o sklapanju ugovora bez uključivanja Funkcija podrške na vlastitu odgovornost, a što je potvrdila i u svojoj izjavi

Od strane potpisnika za INA-u i potpisnika za Izvoditelja Graditelj svratišta d.o.o. potpisane su različite verzije Pojedinačnog ugovora, a obzirom je Kupac HI korigirala ugovor potpisan od strane INA-e, bez da je o tome informirala nadređene i potpisnike Ugovora, to je takvu promijenjenu verziju ugovora dostavila drugoj strani (Izvoditelju Graditelj svratišta d.o.o.) na potpis, koju je Izvoditelj potpisao

27.04.2020, s upisom retroaktivnog datuma 14.02.2020.

Nalaz vezano za okolnosti dogovora isplate bonusa i premije Izvoditelju:

Istragom je utvrđeno kako je Korisnik ĆI samostalno, bez sudjelovanja Nabave, dogovorio bonus za raniji završetak radova i premiju za koordinaciju podizvođača s izvoditeljem oko 30.01.2020, što znači nakon završetka nabavnog postupka, uz naknadnu komunikaciju s Nabavom (HI, HIU). Time su prekršene interne nabavne procedure, te ovakvim postupanjem nije poštivano načelo transparentnosti ovog nabavnog postupka i ravnopravnosti svih ponuditelja.

Vezano za namjeru isplate iznosa premije od 170.000 HRK po osnovi koordinacije svih izvođača i dobavljača opreme od strane Izvoditelja Graditelj svratišta d.o.o., istragom je utvrđeno kako nema osnova za isplatu tog dodatnog iznosa, obzirom je isto već definirano Ugovorom sklopljenim između INA-e i Izvoditelja Graditelj svratišta d.o.o. i obuhvaćeno ugovorenom cijenom.

Vezano za određivanje roka završetka radova i namjeru isplate iznosa bonusa za prijevremeni završetak radova u Inicijalnom iznosu od 650.283 HRK, a naknadno smanjenom na 325.142 HRK utvrđeno je:

- kako su radovi Izvoditelja na gradilištu trajali od 03.02. do 20.05.2020., što je ukupno 108 kalendarskih dana, odnosno radovi su završili 2 dana ranije od ugovorenog roka, a ne 15 ili 9 dana ranije kako tvrdi JIU.

-prema Građevinskom dnevniku, kojeg je sukladno Ugovoru Izvoditelj dužan svakodnevno voditi, a izvoditelj i Glavni nadzorni inženjer za INA-u svakodnevno potpisivati, nema argumenata za priznavanje izvoditelju 13 dodatnih dana za izvršenje radova, već samo 1 dan, kada se stvarno nisu vršili radovi na gradilištu zbog snijega i niskih temperatura.

Slijedom toga, sveukupno bi se moglo Izvoditelju priznati 3 dana prijevremenog završetka, no u Zapisniku o konačnom obračunu, potpisanom 10.07.2020. od strane predstavnika Izvoditelja i Investitora, to nije dokumentirano, čime su, sukladno Ugovoru, ugovorne strane suglasne da je postupak primopredaje i konačnog obračuna dovršen i da on predstavlja njihovu pravu volju. Tako je istragom utvrđeno kako nema osnova za isplatu dodatnog iznosa bonusa po osnovi prijevremenog završetka radova. Slijedom navedenog zaključuje se kako je Korisnik ĆI pogrešno/neistinito prikazao izračun roka za izvršenje radova i osnova za isplatu premije i bonusa s namjerom financijske štete po INA-u u iznosu od 495.142 HRK.

13. Internom nabavnom procedurom pod nazivom „Upravljanje nabavom ne- ugljikovodičnih roba, usluga i radova u društvima INA Grupe“ propisano je:

- točka 2.1.2.3.9 Kreiranje i odobrenje Odluke o početku postupka nadmetanja (BSD): (1) Tender (osim LVP tendera) se može pokrenuti tek nakon propisno odobrene Odluke o početku postupka nadmetanja (BSD) u skladu s odgovarajućim važećim odredbama internih dokumenata društva (upravljačkog dokumenta LODO ili drugog internog dokumenta društva) i odredbama upravljačkog dokumenta INA Grupe (PKO) društva;

- točka 2.1.2.5.1. Zaprimanje i provjera valjanosti ponuda navedeno je kako se, osim ako Povjerenstvo za ocjenu ne odluči drugačije i uz obrazloženje navedeno u SSD-u, ponuda smatra nevaljanom u slučaju ako nije podnesena na definirano mjesto:

- točka 2.1.2.5.5 Komunikacija za vrijeme evaluacije pravila primjenjiva na pojašnjenje ponuda navedeno je kako se „pojašnjenje ponuda može zatražiti od ponuditelja osobno, putem telefona ili pisanom obliku. Bez obzira na način zahtjeva za pojašnjenje, odgovori se uvijek zahtijevaju u pisanom obliku (moguće ih je poslati i na e-poštu adresu Kupca) i nadležni Kupac Povjerenstva za ocjenu ih u svim slučajevima mora dokumentirati i arhivirati".

14. Iz Knjige procesnog područja NE-HC Nabava, proizlazi da je u poglavlju PROC2.3. Nadmetanje i evaluacija propisano kako podnošenje ponuda putem e-pošte kupcu nije dozvoljeno u slučaju standardnih nadmetanja.

15. Iz e-maila od 2. rujna 2020. proizlazi da tužiteljica na upit RI odgovara da je ugovor potpisan na 110 dana, a u SSD-u tekstualnom dijelu je navedeno 30 dana greškom, znači pismo namjere i ugovor sadrže verziju 110 dana. Dalje navodi da je 10 dana odstupanja iskomuncirala s korisnikom i isti su u kopiji svih dokumenata bili vidljivi prilikom objave natječajne dokumentacije.

16. Iz Informacije Uprave od 25. ožujka 2019. (prevedeno po stalnom sudskom tumaču – stranica 295 spisa) proizlazi da je je Uprava dala slijedeću informaciju: „Odobrena strategija sklapanja okvirnih ugovora s predloženim tvrtkama bez količinskih obveza i paralelna primjena koncepta „otvorenog nadmetanja" s ciljem osiguranja sklapanja dodatnih okvirnih ugovora s drugim kvalificiranim tvrtkama (proširivanje bazena dobavljača). Tijekom procesa potpisivanja okvirnog ugovora, jedan dobavljač (Jedinstvo Krapina) nije prihvatio ugovorne uvjete. Kako kapaciteti preostalih odabranih dobavljača nisu dovoljni za nadolazeće planirane potrebe poslovanja, okvirnih ugovori s jediničnim cijenama neće biti potpisani u ovoj fazi. Kako bi se osigurala pokrivenost ugovorima, kada je to neophodno, odobren koncept „otvorenog nadmetanja" će se nastaviti: dodatne tvrtke će biti tehnički prekvalificirane (zajedno s već spomenute četiri tvrtke) i bit će pozvane na natječaj.

Navedenu informaciju tužiteljica je dostavila u spis podneskom od 5. siječnja 2022., prije održavanja i zaključivanja prethodnog postupka.

17. Iz e-mail poruke od 6. veljače 2020. proizlazi da je JI (Category Managera, CM) odobrio proceduru pozivnog nadmetanja s tehnički pretkvalificiranim kompanijama uz provedbu najstrože kategorije odobrenja.

18. Svjedokinja HIU je u svom iskazu navela da je bila neposredno nadređena tužiteljici. Što se tiče predmetnog postupka nabave navela je da se radilo o postupku tzv. mini nadmetanja, a na osnovu predselektirane grupe dobavljača koji su zadovoljili sve tehničke kriterije, a ticalo se točno određene lokacije. Specifično je bilo da je određeni bazen dobavljača odabran putem otvorenog nadmetanja 2019., ali je ostalo otvoreno da se novi dobavljači mogu regrutirati ukoliko zadovolje te predkvalifikacijske kriterije. Sve navedeno je regulirano odlukom uprave, sukladno kojoj je predmetni postupak nabave odudarao od standardnih postupaka nabave. Tužiteljica je obzirom na svoju poziciju postupala sukladno navedenoj odluci uprave. Njeno zaduženje je bilo da na osnovu odobrenog koncepta iz bazena dobavljača provodi mini nadmetanja za konkretne projekte, odnosno lokacije, a u konkretnom slučaju za lokaciju Vukova Gorica. S obzirom na specifičnost predmetnog postupka nabave početak cijelog postupka je reguliran odlukom uprave. Međutim postoji i već regulirani BSD - dokument o početku postupka nabave koji zapravo predstavlja informatički obrazac za sistemsko pokretanje nadmetanja. BSD obrazac predstavlja samo tehničku pomoć odnosno preduvjet da bi se kreirala odluka o odabiru dobavljača (SSD). U uobičajenoj proceduri prvotno je trebalo formirati BSD obrazac da bi se započelo s postupkom nadmetanja i izradio SSD na kraju procedure. Međutim kako su u konkretnom slučaju podaci koji su potrebni za početak postupka nabave i u kojima se regulira model koji će se koristiti bili definiran odlukom uprave to BSD dokument čini isključivo tehničku osnovu za kreiranje SSD. Stoga je tužiteljica kreirala BSD kronološki nakon što je provela proceduru odnosno neposredno prije nego što je kreirala SSD. Tužiteljica nije imala tehničke mogućnosti postupiti na drugačiji način nego što je postupila zbog svih tehnički pretpostavka predmetnog postupka nabave i odluke uprave. Svjedokinja je navela da sa tužiteljicom kao njena neposredno nadređena nije komunicirala na tu temu jer se radilo o operativnim procesnim zadacima. Tužiteljica nije trebala tražiti nikakvo odobrenje da postupi na način na koji je postupila. Istaknula je da su odobravatelji imali mogućnost odbiti odobrenje dokumenta odnosno obrasca ako isti nije bio sukladan odobrenom modelu nadmetanja. Naknadno je upoznata s tim da je u jednom trenutku došlo do korekcije ponude određenog izvoditelja. U opis posla kupca spada provjera svake pristigle ponude, u jednoj od pristiglih ponuda uočena je kalkulacijska pogreška. Tužiteljica je kao kupac bila dužna iskomunicirati svaku uočenu pogrešku s ponuditeljem te zatražiti ispravak iste ako je potrebno, a sve navedeno spada u aktivnosti provjere ispravnosti ponude. Provjere ispravnosti ponude i ispravci se mogu komunicirati usmeno, pismeno, putem e-maila, međutim to ne znači da je to službena ponuda iz razloga što se službene ponude šalju svim uključenim ponuditeljima u isto vrijeme. U konkretnom slučaju se radilo isključivo o ispravku nakon kojeg je zatražena finalna ponuda od svih ponuditelja uključenih u postupak. U konačnici je prihvaćena ponuda koja je dobivena kroz završni krug nadmetanja predmetnog dobavljača i isti je bio izvršitelj radova. Tužiteljica je u konkretnom slučaju komunicirala s ponuđačem ispravak ponude a ponuđač je samoinicijativno poslao putem e-maila ispravljenu ponudu da bi isti ponuđač završnu ponudu dostavio putem sustava. Završna ponuda ne mora biti istovjetna varijanti ponude koja je korigirana. Ne zna da li je naknadno prihvaćena ponuda istovjetna korigiranoj ponudi. Rok za izvođenje predmetnih radova je bio određen u trajanju od 110 dana, a rok je određen odobrenjem projekta (IPP). Navedeno predstavlja posebni dokument koji je prošao određenu propisanu proceduru te je dobio odobrenje od nadležnog tijela. Tužiteljici je bio dostupan IPP jer joj je to temeljni dokument za provedbu postupka te dijelovi IPP čine sastavne dijelove natječajne dokumentacije. Zahtjev korisnika za nabavu u Bonita PAW sustavu predstavlja tehnički dokument koji mora preslikati krovni dokument što je odobreno u IPP dokumentu. Ne zna dali je u konkretnom slučaju u Zahtjevu korisnika za nabavu u Bonita PAW sustavu bio određen drugačiji rok za izvođenje radova. Tek kasnije je upoznata da je došlo do neusklađenosti rokova određenih u različitim dokumentima u procesu. Standardni ugovori su sadržavali princip obračuna radova "ključ u ruke". Međutim specifičnost lokacije na kojoj su se izvodili radovi je bila suradanja s S. Postoji mogućnost da se u konkretnom slučaju primijenio princip obračuna radova po stvarno učinjenim troškovima jer je postojao posebni ugovor s MC`Donaldsom. Tužiteljica je imala mogućnost raditi prilagodbe unutar ugovora. Navodi da joj je poznato da je sačinjeni ugovor imao kontradiktorne odredbe na način da je na jednom mjestu stajao princip obračuna radova "ključ u ruke" a drugim mjestima "stvarno izvedene količine/građevinska knjiga". Ove dvije opcije predstavljaju opcije koje sadrže standardni ugovori te je tužiteljica trebala odabrati jednu od opcija. Ne zna je li je tužiteljica trebala zatražiti suglasnost Funkcije podrške za odabir principa obračuna radova. Model po kojem će se vršiti princip obračuna radova je trebao biti propisan već u IPP dokumentu te tužiteljica nije mogla samoinicijativno odlučivati koji model obračuna radova će primijeniti u ugovoru. Prije samog potpisa se vrši uskladba ugovora. U praski se često događa da se u fazi postupka uoče određene greške. U veljači 2019. tuženik je imao kibernetički napad te je došlo do blokade svih informatičkih sustava, a u vrijeme lockdawna je bila propisana posebna procedura potpisanih ugovora. Zbog navedenih okolnosti procedura potpisivanja ugovora je prolazila kroz specifične okolnosti. Ne zna da li su podaci koji su mijenjani u ugovoru bili podložni modifikaciji bez ovjere stručnih službi a sve u okolnostima vremena u kojima se događalo potpisivanje. I drugi djelatnici tuženika su u predmetno vrijeme postupali na isti način kao i tužiteljica u smislu kreiranja BSD sustava kada je riječ o nestandardiziranom postupku nabave. KI je bio upoznat s konkretnim nestandardiziranim oblikom nadmetanja. U konkretnom slučaju u Bonita sustavu zahtjev za nabavu kreirala je služba maloprodaje, u kojoj službi nije radila tužiteljica. Općenito se znalo događati da u Bonita sustavu nisu ažurirani podaci na vrijeme te su se pogreške znale događati zbog ljudske pogreške. Za tužiteljicu kao kupca mjerodavan je bio IPP dokument za slučaj neažuriranju podataka u Bonta sustavu. Saznanja o tome da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o standardnom postupku nadmetanja doznala je iz odluke Uprave. Uprava svoje odluke dostavlja sukladno Pravilniku o radu uprave, ne sjeća se u kojem obliku je došla konkretna odluka Uprave da bi se radilo o nestandardnom nadmetanju. U konkretnom slučaju trebalo je postupiti sukladno propisima donesenim od strane tuženika i to konkretno "Upravljanje nabavom neugljikovodičnih roba, usluga i radova u društvima INA Grupe V.03", i to u dijelovima koji nije u koliziji s odlukom uprave. Navedenom odlukom je propisano da se tender može pokrenuti tek nakon propisno odobrene odluke o početku postupka nadmetanja i to u standardnim postupcima nadmetanja i toj vrsti postupka nadmetanja. Ovo je bio postupak mini nadmetanja. U konkretnom slučaju odluka o početku nadmetanja je donesena godinu dana prije odlukom uprave, a zbog specifičnosti informatičkog sustava i predmetnog postupka nadmetanja BSD obrazac je kreiran nakon što je postupak nadmetanja već bio u završnoj fazi. U konkretnom slučaju tužiteljica je izradila obrazac te u konkretnom slučaju BSD obrazac nije imao snagu odluke. Tužiteljica je mogla i smjela u konkretnom slučaju komunicirati korekciju ponude, ali službena ponuda se zaprima na temelju službenog poziva kojeg kupac šalje prema svim ponuditeljima i obavezna je ponude zaprimiti kroz sustav. Samo tako pristigle ponude se smatraju službene ponude, a sve ostalo ide u svrhu korekcije. U natječajnoj dokumentaciji je jasno i izričito navedeno da se službene ponude dostavljaju kroz sustav. Službene ponude se nisu mogle dostavljati putem e-maila. U konkretnom slučaju tužiteljica ponudu koju je zaprimila putem e-maila nije trebala evidentirati u Bonita PAW sustavu i sustavu e-nadmetanju. Tužiteljica nije ponudu koja je pristigla putem e-maila prihvatila kao valjanu. Ponuda toga ponuditelja koja je pristigla putem e-maila nije u konačnici prihvaćena, predmetni ponuditelj je ušao u drugi krug natjecanja, kao i treći. Tužiteljica je u ugovoru izmijenila pogrešno unesen rok za izvođenje radova, a nije samostalno donijela odluku o roku izvođenja radova jer je rok bio određen još u IPP dokumentu, tužiteljica je uočila pogrešku te istu korigirala. Tipskim ugovorom je određeno koji su elementi podložni modifikaciji, odabir modela obračuna radova je bio definiran već u IPP dokumentu. Moguće je da je kod sastavljanja ugovora došlo do pogreške u nekim od članaka iz razloga što su stavljena dva kontradiktorna načina obračuna. U slučaju da se radilo o tipskom ugovoru tužiteljica nije trebala dostavljati ugovor Funkciji pogreške na pregled i potpis. Stavljanjem dva kontradiktorna načina obračuna radova u ugovoru tuženiku nije mogla nastati šteta i to iz razloga što se modelom "ključ u ruke" definira fiksni iznos, a model obračuna "stvarno izvršeni radovi" mogu biti samo do iznosa koji je određen u krovnom budžetu. Ako se radi o tipskom ugovoru nije trebalo isti dostavljati na paraf nadređenima u slučaju unosa podataka koji su podložni modifikaciji. Rok za izvođenje radova je podatak koji je podložan modifikaciji te u slučaju da se radi o tipskom ugovoru promjena podatka o roku izvođenja radova nije trebao biti dostavljan na paraf. Tužiteljica je trebala nakon proteka kriznog protokola ugovore koji su po tom protokolu potpisani dati na potpis, a u konkretnom slučaju tužiteljica je postupila sukladno tome. Ona je o svim povredama koje se tužiteljici stavljaju na teret upoznat tek na kraju provedene interne istrage, a kao neposredno nadređena tužiteljici u to vrijeme smatra da te optužbe nisu osnovane. Dalje je navela da je i ona također nakon provedene interne istrage bila upozorena na povrede nadgledanja kupca, ali ne za konkretni slučaj.

19. Svjedok SI je u svom iskazu navela da je kao glavni stručnjak za istrage dobila nalog direktora sigurnosti za provođenje kompleksne istrage vezano uz proces nabave ugovaranja i izvršenja ugovorenih radova rekonstrukcije restorana na lokaciji MPM Vukova Gorica. Istraga se provodila u vremenskom razdoblju od 31. kolovoza do 13. studenoga 2020. U konkretnom slučaju služba sigurnosti je dobila dojavu upravo iz službe nabave o postojanju sumnjive isplate temeljem provedenih radova, a u tom trenutku radovi su već bili završeni. Zatražila je svu dokumentaciju koja se tiče cijelog postupka, obavila intervjue sa svim sudionicima projekta. Što se tiče postupka nabave utvrdila je da su temeljem odluke uprave sklopljeni okvirni ugovori sa pretkvalificiranim ponuditeljima u kojima je ugovoreno da će se s istima provoditi mini nadmetanje. Na natječaj su se javila tri od pozvanih devet ponuditelja. Mini nadmetanje znači da se radi po pojednostavljenoj proceduri, jer je već obavljena pretkvalifikacija. Svi ponuditelji su već bili upisani u sustav kod tuženika te su svi trebali dostavljati dokumentaciju putem sustava. Svi ponuditelji su u prvom krugu nadmetanja dostavili svoje ponude u roku te propisanim načinom kroz sustav. U drugom krugu su ponovno svi ponuditelji su dostavili svoje ponude na propisan način i u roku, dok je jedan od ponuditelja izvan roka i to putem e-maila na adresu kupca ovdje tužiteljice dostavio revidiranu ponudu za koju je utvrdila da se radi o cjenovno sniženoj ponudi te time preuzeo vodstvo u cjenovnom poretku i stekao nepoštenu prednost. Navedeni ponuditelj je u konkretnom slučaju naveo da se dogodila greška u formuli te da dostavlja ispravljenu ponudu. Tijekom istrage napravila je analizu svih pristiglih ponuda te je utvrdila da ponuda koju je ponuditelj Graditelj Svratišta d.o.o. dostavio izvanredno nema greške u formuli već da se radi o cjenovno sniženoj ponudi. Tužiteljica je prihvatila tako postavljenu ponudu kao važeću te je odredila i treći krug nadmetanja, a u konačnici je taj ponuditelj i izabran kao najpovoljniji. Prema postupcima nabave taj ponuditelj je trebao biti diskvalificiran već u trenutku kada je izvan roka i na nepropisan način dostavio ispravljenu ponudu. Napominje da je izričito bilo propisano da se sve ponude moraju dostavljati kroz sustav dok bi se i e-mailom mogle dostavljati samo pitanja i odgovori koji se tiču postupka nabave, ali sve treba biti dokumentirano i ravnopravno za sve uključene sudionike u sustavu. Tužiteljica je prihvatila ponudu ponuditelja koja nije bila niti dokumentirana sudionicima u postupku niti nadređenima. Sve ovo ukazivalo je na manipulaciju u postupku nabave. Svim ponuditeljima je na samom početku postupka nabave još u natječajnoj dokumentaciji dostavljen tipski ugovor koji je bio jednak za sve, radilo se o unaprijed definiranom predlošku koji je odobren od nadležnih službi tuženika. U dostavljenim tipskim ugovorima kupac, ovdje tužiteljica je u tipskom ugovoru upisala dva kontradiktorna načina obračuna troškova radova, na taj način tužiteljica je izmijenila bitne odredbe tipskog ugovora bez da je o tim izmjenama zatražila odobrenje funkcija kontrole. Naime, u dostavljenom tipskom ugovoru tužiteljica je upisala kod načina obračuna troškova ključ u ruke/stvarno izvedena količina radova. U konačnici tužiteljica je kao kupac dostavila nadležnim osobama na potpis sačinjeni ugovor koji je bio nemarno sastavljen na način da su pogrešno bile navedeni podaci o potpisnicima izvođača radova, rok izvođenja radova, kontakte naručitelja i izvođača, način obračuna. Takav ugovor je potpisan od strane tuženika te je takav ugovor dostavljen na potpis i izvođaču radova kao pravno obvezujući dokument. Nakon toga je izvođač radova uočio sve pogreške koje sadrži ugovor, na iste ukazao te zatražio od tuženika informacije oko eventualnog bonusa i premije za koordinaciju. Na takvo traženje izvođača tužiteljica je izmijenila odredbe ugovora koji je već bio potpisan sa strane tuženika i isti dostavila na potpis izvođaču radova koji je kod potpisa ugovora prekrižio navedenu osobu potpisnika i stavio novu osobu potpisnika, a također je i izmijenjen datum ugovora pa je tako umjesto mjeseca travnja 2020. naznačeno da je ugovor sklopljen u veljači 2020. Tužiteljica istovremeno nije o svim izmjenama ugovora obavijestila potpisnike ugovora od strane tuženika pa su tako postojala dva različita sklopljena ugovora. U samom početku procesa nadmetanja sektor maloprodaje je tražio da se u ugovor unesu i odredbe o eventualnim bonusima za raniji završetak što je odjel nabave u startu odbio jer su tada vladale i specifične okolnosti zbog pandemije. U mjesecu kolovozu sektor maloprodaje je postavio zahtjev za isplatom bonusa zbog ranije završenih radova od strane izvoditelja te je u tome trenutku postalo sumnjivo kako je proveden cijeli postupak. Voditelj nabave je stoga svoje sumnje poslao e-mailom grupi sigurnosti a koji je potom sve spustio na sektor sigurnosti društva. Što se tiče rokova izvođenja radova navodi da je u natječajnoj dokumentaciji koja je poslana svim ponuditeljima bilo navedeno da je rok izvođenja radova 110 kalendarskih dana od dana uvođenja u posao. Postojala je i IPP dokumentacija koja predstavlja interni dokument a na temelju koje se objašnjava cijeli postupak projekta. Bitna je natječajna dokumentacija u kojoj su navedeni svi uvjeti po kojima se proveo postupak nabave i po kojima je u konačnici sklopljen ugovor. U konačno sklopljenom ugovoru koji je dostavljen tuženiku na potpis rok izvođenja radova je prvo bio naveden 30 dana od dana uvođenja u posao a potom je taj podatak izmijenjen te je navedeno da je rok 110 dana, a takav rok je bio uveden i u pismu namjere. Ugovoru je trebao biti priložen i terminski plan kojeg je trebao sačiniti prihvaćeni izvođač radova a naručitelj se trebao sa istim usuglasiti. Međutim u sklopljenom ugovoru u prilogu nije bio terminski plan. Bez obzira o kojem se postupku nabave radi točno je propisana procedura po kojoj bi prvo trebala biti donesena odluka o početku nadmetanja (BSD) u kojoj su navedeni svi bitni uvjeti predmetnog postupka. U konkretnom slučaju tužiteljica je BSD odluku pokrenula u sustavu nakon što je već završio postupak natječaja, odnosno nakon što je već izabran ponuditelj. Navela je da je osobno s tužiteljicom tijekom interne istrage dva puta razgovarala, iznenadio je stav tužiteljice oko utvrđene činjenice da je prihvatila ponudu koja je dostavljena van propisanog kanala. Istaknula je da je Pravilnikom o radu kod tuženika propisano da nepoštivanje internih procedura i nemarno te nesavjesno postupanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Povrede koje je počinila tužiteljica u predmetnom postupku nametanja predstavljaju rizik zbog kojih je tuženik mogao snositi i financijsku štetu a tuženik nije snosio nikakvu štetu jer je odjel nabave u konačnici stopirao cijeli postupak isplate bonusa. Tijekom istrage došla je do saznanja da je u samom početku postupka nadmetanja odjel maloprodaje tražio da se unesu i odredbe o bonusu, a da je odjel nabave u samom startu odbio takvo traženje odjela maloprodaje. Nema informaciju o tome tko je točno u ime odjela nabave otklonio traženje odjela maloprodaje. Tijekom istrage imala je dostupnu odluku uprave koja je predstavljala punomoć odjelu nabave za sklapanje okvirnih ugovora s određenim ponuđačima. Nakon sklapanja okvirnih ugovora kreće se u postupak nadmetanja, a koji je u konkretnom slučaju predstavljalo mini nametanje zbog već određenih pretkvalificiranih ponuditelja. Što se tiče sklopljenih okvirnih ugovora navodi da je s nekim tvrtkama bio sklopljen dodatak okvirnih ugovora s krovnim cijenama dok s nekima nije. Ne sjeća se da li je dodatak okvirnog ugovora bio sklopljen s Graditelj Svratišta d.o.o. U slučaju da nije bio ugovoren troškovnik tada bi postupak nadmetanja trebao biti takav da se prikupljaju ponude od ponuditelja te se ponuditelji međusobno nadmeću. U konkretnom slučaju tužiteljica je kroz sustav trebala zaprimati ponude, a što je i napravila osim već prije navedene ponude koju je zaprimila od ponuditelja van sustava i izvan roka. U konkretnom slučaju radilo se o pozivnom natječaju na koji su pozvani točno određeni devet ponuditelja, a s kojima su sklopljeni i okvirni ugovori. Ističe da je kupac, a što je u konkretnom slučaju bila tužiteljica, taj koji određuje postupak nabave, a iz sklopljenih okvirnih ugovora, odnosno iz odluke uprave proizlazilo je da će se u konkretnom slučaju provoditi mini nadmetanje. Tužiteljica nije smjela postupiti suprotno odluci uprave. U konkretnom slučaju tužiteljica je ponudu koja je stigla van propisanog kanala te izvan roka trebala dostaviti svojim nadređenima odnosno iste upoznati s tim, obavijestiti sve ponuditelje o tako pristigloj ponudi a u konačnici takvog ponuditelja diskvalificirati. U natječajnoj dokumentaciji je jasno bilo navedeno da ponude dostavljene izvan sustava nisu dozvoljene. U trećem krugu svi ponuđači su mogli dostavljati svoje izmijenjene ponude, a u trećem krugu je izabrana cjenovno najniža ponuda. Nema informacije o tome da je tužiteljica davala povjerljive informacije ponuđaču Graditelj Svratišta. Prema zahtjevu maloprodaje bio je određen rok izvođenja radova 100 dana, a u natječajnoj dokumentaciji bio je naveden rok od 110 dana. Nakon provedene istrage sigurnost je zatražila da se provedu radno pravni postupci u odnosu na tri zaposlenika tuženika.

20. Svjedokinja TI je u svom iskazu navela da je u siječnju 2021. bila zaposlena na radnom mjestu direktor nabave, a kao tadašnja direktorica nabave nije sudjelovala u cijeloj proceduri prije samog potpisivanja ugovora. Radilo se o projektu rekonstrukcije restorana na lokaciji MPM Vukova Gorica, ona se sa ugovorom susrela tek kad joj je dostavljen na potpis, isti je potpisala, a nakon toga su krenuli upiti od strane korisnika, takve upite prosljeđivala je neposredno nadređenoj tužiteljici koja je tada bila HIU. Nakon toga su vrlo brzo krenuli upiti i od strane službe sigurnosti. Dala je nalog da se sve dobro provjeri te je uočila da je njoj dan na potpis ugovor koji se razlikuje od ugovora koji je dan na potpis izvoditelju radova, razlika je bila u roku koji je bio ugovoren za izvođenje radova, a također razlika je bila i u potpisnicima ugovora. Nije vršila uvid u popratnu dokumentaciju koja je prethodila potpisivanju ugovora s izvoditeljem jer isto nije ni bila dužna napraviti. Kod tuženika su postojali interni akti o postupcima nabave, a u tim aktima je propisana procedura na koji način se treba postupati sa zaprimljenim ponudama izvan zatvorenog sustava. Sukladno takvim aktima nije dozvoljeno postupati sa ponudama koje su zaprimljene izvan toga sustava. U konkretnom slučaju kod provjere sve dokumentacije utvrdila je da je u drugom krugu prihvaćena ponuda ponuditelja koja je poslana putem e-maila, a koja je bila cjenovno snižena u odnosu na prethodnu ponudu, a u konačnici je taj ponuditelj i prihvaćen. U konkretnom slučaju radilo se o pozivnom postupku nadmetanja sa unaprijed određenim tvrtkama koje će se pozvati. Uobičajena procedura kod nadmetanja je takva da se prvo postavi zahtjev za nadmetanje, nakon toga odluka o pokretanju postupka nadmetanja, nakon toga kreće postupak nadmetanja, potom se donosi odluka o završetku postupka nadmetanja i potom se potpisuje ugovor. Osobno nije provjeravala da li je ponuda koju je izabrani ponuditelj poslao e-mailom imala sva obilježja ponude. Navela je da je potpisala ugovor koji joj je dostavljen, a isti je potpisao i korisnik maloprodaje. Ugovor se potpisivao on line u skladu s propisanom procedurom. Kod tuženika je donesena odluka da se tužiteljica ne upozori pisanim putem na povrede obveza iz radnog odnosa zbog težine povreda, ali je tužiteljica bila pozvana na iznošenje obrane. Navela je da je kao jedna od nadređenih tužiteljici u njenom radu u više navrta uočavala da tužiteljica ne rješava predmete u zadovoljavajućim rokovima, a zbog toga je tužiteljicu pozivala na razgovore, putem e-maila je također bila upozoravana na to, međutim tužiteljici nikada zbog takvih situacija nije bila izrečena opomena. U predmetnoj internoj istrazi su bile uključene tri osobe i to tužiteljica, njena neposredno nadređena i predstavnik korisnika. Korisnik više nije zaposlenik tuženika, ne zna na koji način je istome prestao radni odnos kod tuženika, neposredno nadređenoj tužiteljici je izrečena opomena nakon provedene istrage. Nema saznanja o tome da je tužiteljica osobno spriječila da se u potpisane ugovore unesu odredbe o bonusima. Prema njenim saznanjima ovaj postupak nabave nije u potpunosti proveden u skladu s odlukom uprave od 27.02.2019. jer nisu sa odabranim ponuditeljima uspjeli postići maksimalne cijene pa se stoga provodio standardni pozivni postupak. Ne zna je li se u predmetnom postupku formiralo povjerenstvo. Odluka o BSD-u sadrži u sebi standardne elemente propisane uputom. Ne zna da li je u konkretnom postupku nabave u odluci o BSD-u bilo formirano povjerenstvo i tehničko mišljenje. IPP dokumentacija predstavlja dokument kojim se opisuje projekt, demonstrira se isplativost projekta te se istim odobrava budžet projekta. IPP dokumentacija se formira u najranijoj fazi te se iz toga razloga podaci koji su uneseni u IPP dokumentacija tijekom postupka mijenjaju pa se u konačnici podaci iz IPP dokumentacije u konačnici mogu razlikovati do podataka koji su uneseni u zahtjevu za nabavu. U konačnici relevantan je zahtjev za nabavu a koji korisnik dostavlja pa su samim tim i relevantni podaci iz zahtjeva za nabavu. Podaci u zahtjevu za nabavu unose putem računala predstavnici korisnika. Osobno ne smatra da je osobito teška povreda to što je u potpisu ugovora bio naveden direktor druge firme. U vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora bila je na snazi krizna procedura potpisivanja ugovora, bio je određen rok u kojem se ugovor mora potpisati pisanim putem. Svaka izmjena potpisanog ugovora trebala je biti formalizirana putem aneksa ugovora. Tužiteljica je obzirom na ponudu koja je pristigla e-mailom u drugom krugu sukladno proceduri trebala diskvalificirati toga ponuditelja.

21. Svjedok ĐI je u svome iskazu naveo da je zaposlen kod poslodavca Graditelj Svratišta d.o.o. na radnom mjestu građevinski kalkulant. U sklopu svoga radnog mjesta sudjeluje u postupcima nabave. Njegov poslodavac je u predmetnom postupku nabave sudjelovao s ponudom u građevinskim radovima. U pravilu kod postupaka nabave obično budu jedan do dva kruga nadmetanja. Kod svoga poslodavca on priprema troškovnike koji će biti uvršteni u ponudu koja će biti dostavljena, a dalje kolega sačinjene troškovnike unosi u ponudu te komunicira s naručiteljima. Ne sjeća se svih detalja predmetnog postupka nabave, niti koliko krugova nadmetanja je bilo provedeno, ne sjeća se jesu li bile vršene ikakve korekcije ponuda.

22. Tužiteljica je u svome iskazu navela da u cijelosti ostaje pri svim navodima tužbe te navodima iznesenim tijekom postupka. Osporava u cijelosti da je počinila povrede obveza iz radnog odnosa kako joj je to osporenom odlukom o otkazu stavljeno na teret. Ističe da je kod tuženika radila od siječnja 1996. sve do dana otkaza, a u cjelokupnom radnom stažu kod tuženika provela je preko sto postupaka nadmetanja, tijekom staža se susretala s raznim oblicima nadmetanja. I dalje tvrdi da je predmetni postupak nadmetanja bio nestandardni postupak nadmetanja, isti je predstavljao svojevrsni hibridni oblik mini nadmetanja. Predmetni postupak nadmetanja bio je nestandardni postupak temeljem odluke uprave od 27. veljače 2019., a kojom odlukom je bilo određeno da niža razina u hijerarhiji donese odluku o najpovoljnijem ponuditelju kao što je bilo standardno kod mini nadmetanja. U konkretnom slučaju sektor nabave, u suglasnosti s voditeljicom službe, odlučio je primijeniti svojevrsni hibridni model te postrožiti same uvjete postavljene odlukom uprave na način da nakon što su pristigle sve ponude iste dostave na višu razinu odgovornosti L4 kako bi ta razina donijela odluku o najpovoljnijem ponuditelju. U konkretnom slučaju nisu bile definirane krovne cijene koje su uvjet za provođenje mini nadmetanja. Razlika između standardnog postupka nadmetanja i u konkretnom slučaju provedenog postupka bila je i u tome što u konkretnom slučaju nije bilo formirano povjerenstvo, a sve budući je odlukom uprave od 27. veljače 2019. bilo upućeno na to da se ne primjenjuje interni akt. I dalje ističe da ni u kom slučaju nije prekršila interne akte tuženika kada je kreirala dokument BSD prije nego što je kreiran dokument SSD. Naime da bi se odluka uprave i postupak nadmetanja proveo u skladu s odlukom uprave kroz aplikaciju BONITA iz tehničkih razloga dokument BSD je kreiran nakon što je postupak nadmetanja okončan jer tehnički ne bi moglo biti drugačije. Odlukom uprave već je bilo određeno s kojim dobavljačima će se pregovarati oko ponuđenih cijena pa iz toga razloga nije bilo potrebno kreirati dokument BSD (odluka o početku postupka nadmetanja) kada je na snazi bila odluka uprave. Smatra da bi počinila povredu obveza iz radnog odnosa da je u konkretnom slučaju provodila standardni postupak nadmetanja, obzirom da bi isto bilo kontradiktorno odluci uprave. U slučaju da se provodio standardni postupak nadmetanja kreiranje BSD prije početka nadmetanja je nužan korak sukladno internoj proceduri. Dalje ističe da se ovakav postupak nadmetanja provodio kod svih postupaka koji su se ticali modernizacije maloprodajne mreže unutar tuženika pa tako i u konkretnom slučaju. Navela je da su se ona i njena neposredno nadređena kod formiranja svih odluka pa tako i SSD uvijek pozivale na odluku uprave, a kako su to činile i kod drugih postupaka vezanih za potrebe modernizacije maloprodajne mreže. Dalje ističe da u cijelosti poriče da je počinila povredu vezanu uz ponudu Graditelj Svratišta d.o.o. Naime, uobičajeno je bilo da se u postupcima nabave, nakon što ponuditelji dostave svoje ponude kroz sustav E-nadmetanja, da se isti kontaktiraju da se izjasne jesu li dostavljene ponude provjerene. Nakon što je kontaktirala sve ponuditelje, telefonskim putem kontaktirala je i Graditelj Svratišta d.o.o. koji je u razgovoru rekao da je ponuda netočna u smislu kalkulacije. Ističe da ponude još uvijek nisu bile otvorene te je u razgovoru s Graditelj Svratištem d.o.o. istima rekla da napišu točno u čemu je pogreška u dostavljenoj ponudi, ponuditelj je putem e-maila naveo u čemu je greška u dostavljenoj ponudi te putem e-maila dostavio novo sačinjenu ponudu. Navela je da je sve službeno konstatirala te je u interesu tuženika provela idući krug nadmetanja sa svim pristiglim ponudama te na taj način ishodila povoljnije rješenje za svoga poslodavca jer su na taj način odabrane niže ponude. Posebno ističe da je u cijelom postupku bio pritisak kako od odjela maloprodaje tako i od odjela nabave da se postupak provede što prije sa što manje troškova te da ishodi što nižu cijenu što i je bio njen zadatak. U konkretnom slučaju postupala je transparentno, štiteći interese poslodavca te smatra da nije ni imala ovlaštenje diskvalificirati ponuditelja Graditelj Svratišta d.o.o. U konkretnom slučaju trećim krugom nadmetanja je ostvarena najpovoljnija cijena. Smatra da nije imala nikakav temelj za to da se u konkretnom slučaju diskvalificira ponuditelja Graditelj Svratišta d.o.o. zbog toga što je naveo da je napravljena pogreška u kalkulaciji. Zadatak je bio na bilo koji način dobiti što nižu ponudu, sa što manje troškova, a sve u interesu poslodavca. Nije točno da je samostalno izmijenila rok za izvršenje radova sa 100 na 110 dana. Navela je da je kao operativac provjeravala sve podatke unesene u zahtjevu za pokretanje nabavu, unesen u BONITA sustavu te je provjeravala da li su svi podaci sukladni IPP dokumentaciji, a u kojoj je bilo naznačeno da je rok za izvršenje radova 110 dana. Stoga je u sustavu izmijenila uneseni podatak od 100 dana na 110 dana sukladno pripadajućoj dokumentaciji. Nije točno da je samoinicijativno unijela bitnu izmjenu u predložak ugovora stavljajući princip obračuna "stvarno izvedeni radovi", taj podatak je unijela u predložak ugovora sukladno zahtjevu odjela maloprodaje. Pri tome je omaškom u predlošku ugovora ostao i način obračuna radova i "ključ u ruke" pa su stoga kontradiktorno unesena dva principa obračuna radova. Međutim tijekom cijelog postupka sa svim izvoditeljima je bio komuniciran princip obračuna radova "stvarno izvedeni radovi". Sve omaške u predlošku ugovora su ispravljene prije nego što je ugovor dostavljen na potpis izabranom ponuditelju, odnosno izvoditelju radova. Ističe da je u to vrijeme bila corona, radilo se od kuće, bio je u tijeku kibernetički napad te je sa svoga računala od kuće slala na razne razine kod tuženika svu dokumentaciju vezano uz predmetni postupak nabave te predložak ugovora, a omaške u istom su tijekom te procedure ispravljene. Radovi nisu započeli nakon što je potpisan ugovor, već su radovi započeli temeljem pisma namjere koje se uvijek sačinjava kod izvođenja radova, a u trenutku potpisivanja ugovora radovi su već bili u tijeku. Dalje je navela da je tijekom postupka imala pritisak od odjela maloprodaje da se u ugovor unese i odredba o bonusu za izvoditelje radova u slučaju da radovi budu okončani prije roka, a što je odbila jer je smatrala da za to nije ovlaštena niti da je to u interesu poslodavca. Zbog toga su negodovanje izražavali izvoditelji radova, a odjel maloprodaje je i nakon okončanja nabave inzistirao da se izvoditelju isplati bonus koji nije bio ugovoren. Dalje ističe da su sve omaške koje su se dogodile u predlošku ugovora vezano za kontakt osobe, prokuriste, a kako joj je to odlukom o otkazu stavljeno na teret, ispravljene prije nego što je ugovor dostavljen na potpis izvoditelju radova. U potpisu predloška ugovora je bio naveden prokurist Graditelja Svratišta kao osobe ovlaštene za zastupanje istoga. Sve povrede koje su joj sukladno provedenoj internoj reviziji stavljene na teret su pogreške koje su bile naznačene u radnoj verziji ugovora, a iste kao takve nisu bile naznačene u potpisanom ugovoru. Nikada u svome radnom stažu kod tuženika nije dobila nikakve opomene ni upozorenja zbog povreda obveza iz radnog odnosa, a kod tuženika je započela raditi kao pripravnik te je tijekom 20 i nešto godina rada samo napredovala. Zbog raznih situacija koje su se dešavale kod tuženika, a što je uzrokovalo i njene zdravstvene probleme, imala je namjeru raskinuti radni odnos s tuženikom te je poslodavac kontaktirala s ciljem raskida radnog odnosa uz ugovaranje otpremnine i istome je dostavila svoju zdravstvenu dokumentaciju. Zaposlenici u ljudskim resursima su joj rekli da poslodavac nema namjeru isplaćivati otpremninu, a s vremenom je uslijedila osporena oduka. Kod tuženika nitko nije dobio takvu sankciju kakvu je dobila ona u konkretnom slučaju, a za koju drži i dalje da je neosnovana i nezakonita te da je poslodavac samo imao namjeru da je okrivi za nešto što nije počinila. U konkretnom slučaju ponuditelj Graditelj Svratišta nije dostavio ispravljenu ponudu putem e-maila već je isti na njeno traženje putem e-maila dao očitovanje u čemu je pogreška u dostavljenoj ponudi koja je zaprimljena putem sustava. Nije točno da je ponuditelj ponudu dostavio putem e-maila te da je ona takvu ponudu uzela u obzir već je nakon dostavljenog e-mail od strane ponuditelja odlučila da se provede novi krug nadmetanja kroz sustav. Sve vezano uz dostavljeni e-mail i očitovanje ponuditelja iskomunicirala je sa svojom neposredno nadređenom ČI koja je bila zadovoljan njenom reakcijom kada je odlučila da se zavrti još jedan krug nadmetanja sa povoljnijim ponudama. Navela je da je svu dokumentaciju koja se ticala postupka nametanja unijela u sustav te je učitala, a iz dostavljene dokumentacije je bilo vidljivo zašto i kako je proveden treći krug nadmetanja. Nije provjeravala je li je zaista u dostavljenoj ponudi u drugom krugu ponuditelj Graditelj Svratišta napravio grešku u kalkulaciji, a kako je to naveo u e-mailu već je u interesu poslodavca odlučila da se provede novi krug nadmetanja sa svim uključenim ponuditeljima. I dalje ističe da sam rok od 110 dana za izvršenje radova unijela sukladno podacima iz IPP dokumentacije te sukladno komunikaciji s direktorom maloprodaje, a pri tome su svi podaci koji su različiti od podataka unesenih u IPP dokumentaciji morali imati podlogu u vidu odluka ili nekih drugih dokumenata. Točno je da nije izmjene u tipskom ugovoru, a koje su se ticali principa obračuna radova dostavila funkciji podrške na suglasnost jer je smatrala da isto nije potrebno budući je taj podatak u tipski ugovor unijela sukladno zahtjevu odjela maloprodaje. U verziji ugovora koja je odobrena od strane kriznog stožera unijela je korekcije koje se tiču operativne prirode (osoba za potpis, rok izvršenja radova, kontakt osoba) te takvu verziju dostavila ponuditelju na potpis bez da je prethodno takvu verziju dostavljala kriznom stožeru na odobrenje jer je smatrala da isto nije potrebno, a sve stoga što su se u privitku nalazili svi pripadajući dokumenti iz kojih su proizlaze korigirani podaci. Izvoditelj radova je potpisao konačnu valjanu verziju ugovora, a TI u ime sektora nabave nije nikada potpisala ugovor. Ugovor se potpisivao nakon što je već bio izvršen, a radovi okončani, i to sve radi pohrane dokumentacije. Ona osobno kod fizičkog potpisivanja ugovora koje se odvijalo nakon što je prestao djelovati krizni stožer nije upozoravala nikoga da su izvršene korekcije operativne prirode jer isto nije smatrala potrebnim budući su radovi već odavno bili okončani i ugovor izvršen bez ikakvih primjedbi, ništa nije bilo sporno osim toga što nije bila unesena odredba o bonusu. Zaposlila se kod novog poslodavca s danom 1. travnja 2021.

23. U konkretnom slučaju radi se o redovitom otkazu ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. podst. 3. ZR, tj. radi se o pravnoj situaciji da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog toga što je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa, odnosno radi se o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice kao radnice. Da bi ovaj otkaz bio valjan, poslodavac mora prije svega imati za to opravdani razlog, time da je sukladno čl. 135. st. 3. ZR-a teret dokaza na poslodavcu. Budući se radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice, takav otkaz moguć je uz uvjet da poslodavac prethodno radniku da pisanu opomenu i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze i da mu omogući da iznese svoju obranu, a sukladno čl. 119. st. 1. i st. 2. ZR-a. U predmetnom postupku utvrđeno je da je tuženik ispunio samo jedan od dva zakonom propisanih obveza, obzirom da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, tužiteljici omogućio iznošenje svoje obrane, dok tuženik nije prethodno tužiteljicu opomenuo radi kršenja radnih obveza i ukazao joj na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka povrede te obveze. Pri tome valja istaknuti da je tuženik u odluci o otkazu naveo „da s obzirom na karakter i težinu povrede obveza iz radnog odnosa, Poslodavac prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika istu nije prethodno pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa jer G dugi niz godina kod Poslodavca obavlja poslove radnog mjesta vezano za područje nabave te je sasvim opravdano za očekivati da je ista u potpunosti upoznata s internim odredbama dokumenata iz područja nabave, kao i sa samim nabavnim procesima pa postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da Radnicu upozorava na kršenje obveza iz ugovora o radu“, a što ovaj sud ne može prihvatiti kao opravdani razlog, što će se u nastavku obrazložiti.

24. U radnom sporu radi otkaza ugovora o radu sud raspravlja samo o razlozima koje je poslodavac naveo u svojoj odluci. Tuženik je kao razloge pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu naveo da je tužiteljica počinila niz povreda u procesu nabave, ugovaranja i izvršenja ugovorenih radova rekonstrukcije restorana na lokaciji MPM Vukova Gorica i to konkretno da je:

- Odluku o početku postupka nadmetanja izradila tek 15. siječnja 2020., koja je odobrena od strane neposredno nadređene rukovoditeljice tužiteljice 17. siječnja 2020., iako je nadmetanje u predmetnom postupku završeno 23. prosinca 2019. dostavom finalnih ponuda;

- da je ponudu podnesenu e-mailom od strane Izvoditelja prihvatila kao valjanu, iako je u natječajnoj dokumentaciji izričito navedeno kako se ponude dostavljaju isključivo putem sustava za e-nadmetanje te time prekršila odredbe internih akata;

- da je samostalno iskomunicirala sa korisnikom rok od 110 dana za izvođenje radova, umjesto 100 dana kako je bilo predviđeno Zahtjevom korisnika za nabavu u Bonita sustavu;

- da je u predložak ugovora unijela izmjenu koja se odnosi na princip „ključ u ruke“ i dodala „stvarno izvedene količine/građevinska knjiga“ i na taj način samostalno donijela poslovnu odluku o sklapanju ugovora koji odstupa od standardnog ugovora bez da je zatražila suglasnost Funkcije podrške;

- da je korigirala ugovor potpisan od strane poslodavca na način da je izmijenjen rok izvođenja radova sa 30 dana na 110 dana od dana uvođenja u posao, podatke o kontakt osobama za službenu komunikaciju te podatak o potpisniku za izvoditelja te da o navedenim izmjenama nije informirala neposredno nadređene rukovoditelje i potpisnike ugovora.

25. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice i svjedokinje HIU, jer su isti logični, uvjerljivi i sukladni priležećoj dokumentaciji.

26. Naime, sukladno priloženoj Odluci Uprave od 27. veljače 2019. o zaključivanju okvirnih ugovora za potrebe modernizacije maloprodajne mreže, kojom odlukom se odobrava sklapanje ugovora između ostalog i sa Graditelj svratišta d.o.o., uz primjenu koncepta „otvorenog natječaja“ u svrhu proširenja broja ugovornih dobavljača kao i postupak mini nadmetanja, razvidno je da se u konkretnom slučaju za potrebe modernizacije maloprodajne mreže predvidjelo odstupanje od standardnog postupka nadmetanja. Kako međutim nisu bile definirane krovne cijene koje bi bile uvjet provođenja mini nadmetanja, temeljem Informacije Upravi (mail od 25. ožujka 2019.) odobrena je strategija sklapanja okvirnih ugovora te primjena koncepta otvorenog nadmetanja s ciljem osiguranja sklapanja dodatnih okvirnih ugovora s kvalificiranim tvrtkama. Temeljem informacije Upravi razvidno je da se daje na znanje da iako nisu definirane krovne cijene koje su preduvjet za mini nadmetanje, nastavlja se s postupkom otvorenog nadmetanja s ciljem ugovaranja tehnički kvalificiranih kompanija što također ne podliježe odredbama standardnog nadmetanja. Prema tome iz Odluke Uprave od 27. veljače 2019. i Informacije Upravi od 25. ožujka 2019. jasno proizlazi da je predviđeno odstupanje od standardnog postupka nadmetanja, a time i internih akata koji ga reguliraju, a to sve u konačnici proizlazi i iz Izvješća o provedenoj kompleksnoj istrazi. Iz provedenih dokaza razvidno je da je u konkretnom slučaju donesena interna odluka u okviru Službe Nabave da će provoditi nadmetanja s tehnički pretkvalificiranim kompanijama u skladu s Odlukom Uprave, a iz razloga jače kontrole postupka i predloženih odluka poštivati stroža strategija odobrenja. Da je i tadašnji Category Manager JI bio upoznat i odobrio da se provodi nadmetanje sa tehnički prekvalificiranim kompanijama u skladu s odlukom Uprave uz provedbu najstrože kategorije odobrenja proizlazi i iz maila upućenog JI od strane tužiteljice od 17. siječnja 2020. u kojem mu tužiteljica daje na znanje da se predmetni postupak provodi po navedenoj proceduri. Iz prihvaćenih iskaza tužiteljice i svjedokinje HIU, koji su sukladni priležećoj dokumentaciji, proizlazi da u konkretnom slučaju nije bilo povjerenstva koje bi se formiralo u standardnom postupku nadmetanja Odlukom o početku postupka nadmetanja (BSD) niti da se postupak provodio standardnim putem, nego je standardni postupak zamijenjen postupkom otvorenog nadmetanja sa kvalificiranim kompanijama određenim odlukom Uprave. Ovo stoga što u konkretnom slučaju tehničko mišljenje, listu ponuditelja kojima će se uputiti zahtjev, uvjeti i sl. nije donosilo povjerenstvo kao u standardnom postupku nego uprava tuženika svojom odlukom. Stoga je sud prihvatio iskaz tužiteljice i svjedokinje HIU kada su iskazale da kako bi se mogla tehnički kreirati Odluka o odabiru (SSD) u Bonita sustavu sa opcijom „tender“ potrebno je bilo prethodno kreirati i referirati se na BSD koji u ovom slučaju nema ulogu odobravatelja kao u slučajevima standardnog nadmetanja jer se njime samo zadovoljava tehnički preduvjet za kreiranje ispravnog SSD-a. Kako dakle u ovakvom modificranom postupku BSD nema ulogu niti značaj koji ima u standardnom postupku nadmetanja, to je posve jasno da je interni akt „Upravljanje nabavom ne-ugljikovodičnih roba, usluga i radova u društvima INA Grupe V.03“ u konkretnom slučaju nije bio primjenjiv te da tužiteljica nije prekršila odredbe internog akta. Tužiteljica je kao Kupac u postupku nametanja BSD kreirala naknadno ali svakako prije kreiranja SSD-a, no njegova je uloga bila samo tehničke prirode, a ne ona koju podrazumijevaju standardna nadmetanja. Kako je Odluka o početku postupka nadmetanja (BSD) u konkretnom slučaju donesena prije kreiranja SSD-a, jasno je da nije došlo do nikakve proceduralne pogreške, a posebno ne one na koju u odluci o otkazu ukazuje tuženik.

27. Nadalje, činjenica je da je tužiteljica zaprimila mail od izvođača radova 20. prosinca 2019. u kojem isti navodi da je u prvotnoj ponudi došlo do greške. Međutim, Sud smatra da je u pravu tužiteljica kada navodi da nije točno da je Izvoditelj putem e- maila dostavio još jednu cjenovno revidiranu ponudu budući da nije bila riječ o ponudi nego o pojašnjenju već poslane ponude odnosno o ispravci greške u formuli za izračun, a što je razvidno iz samog sadržaja e-maila. Prema tome, pogrešno tuženik tvrdi da je Izvoditelj dostavio novu ponudu kao i da je tužiteljica od Izvoditelja zatražila ispravak putem e-maila. Uzimajući u obzir ispravak već poslane ponude, tužiteljica je postupila upravo u skladu sa temeljnim načelom nabavnog postupka, jer da ispravak greške od strane Izvoditelja nije uzet u obzir, prikaz cijena po krugovima pregovora bi se bazirao na netočnim podacima. Osim toga, isti dan kad je Izvoditelj dostavio ispravak/pojašnjenje ponude, tužiteljica je pokrenula treći krug pregovora kako bi se osigurala maksimalna transparentnost postupka i ravnopravnost svih ponuditelja ali i kako bi se ishodila što niža vrijednost ponuda. Najpovoljnija ponuda u trećem krugu je bila niža od sporne korigirane ponude. Stoga je i po mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju tužiteljica navedenim postupanjem u cijelosti zaštitila interese tuženika kao poslodavca uz primjenu osnovnih načela postupka nadmetanja. Naime, trećim krugom se svim ponuditeljima dala ista šansa i mogućnost da budu najpovoljniji, bez stavljanja ikoga u povoljniji ili nepovoljniji položaj, čime se oživotvorilo načelo ravnopravnosti. Činjenica da je ponuditelj Graditelj svratišta d.o.o. u trećem krugu bio najpovoljniji je rezultat tržišnog nadmetanja a ne rezultat privilegiranog položaja.

28. Nadalje, u odnosu na daljnju povredu koja se tužiteljici stavlja na teret da je samostalno iskomunicirala sa korisnikom rok od 110 dana za radove na uređenju postojećeg restorana, umjesto 100 kalendarskih dana, kako je bilo predviđeno Zahtjevom korisnika za nabavu u Bonita PAW sustavu od 4. listopada 2019., treba istaknuti da je tužiteljica u svom iskazu logično i uvjerljivo navela da dostavljeni BONITA Paw sustav nije sadržavao točne podatke u pogledu rokova za izvršenje radova, a što je vidljivo i u Napomeni od strane Sektora Nabave, tako da je isti vraćen na korekciju. Rok od 110 dana za izvođenje radova je bio predviđen u relevantnoj IPP dokumentaciji odobrenoj od strane Uprave Društva i dostavljene mailom od 7. lipnja 2019., a koja dokumentacija čini podlogu za predmetni natječaj kao i za cjelokupno postupanje tužiteljice u konkretnom slučaju. Prema tome, nije sporno da je tužiteljica mailom od 2. rujna 2020. potvrdila da je iskomunicirala sa Sektorom maloprodaje INE d.d. (Korisnikom) dodatnih 10 dana radi izvođenja radova, ali to je učinila sukladno IPP dokumentaciji odobrenom od strane Uprave Društva, koja čini temelj postupka predmetne nabave, a nikako ne na svoju ruku. Prema tome, postupanje tužiteljice u konkretnom slučaju usklađeno je sa relevantnom nabavnom dokumentacijom. Tužiteljica nije i ne može biti odgovorna što osoba koja je zadužena za evidentiranje podataka u Bonita PAW sustavu nije ažurno vodila podatke i evidentirala točan rok izvođenja radova sukladno od uprave odobrenoj dokumentaciji. Da je rok od 110 dana relevantan proizlazi i iz iskaza svjedokinje SI koja je navela da je u natječajnoj dokumentaciji koja je poslana svim ponuditeljima bilo navedeno da je rok izvođenja radova 110 kalendarskih dana od dana uvođenja u posao, a koji iskaz je sud u tom dijelu prihvatio.

29. Nadalje, u odnosu na daljnju povredu koja se tužiteljici stavljana teret valja navesti da iz iskaz tužiteljice i svjedokinje HIU, kao i iz prilazeće dokumentacije kao nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju za potrebe modernizacije maloprodajne mreže od strane funkcijskih službi i korisnika usuglašeni i odobreni tipski obrasci okvirnih i pojedinačnih ugovora po principu „ključ u ruke", a sukladno zahtjevu Sektora maloprodaje (korisnika) da se u pojedinačni ugovor vezan za projekt Vukova Gorica unese odredba obračuna cijene prema stvarno izvedenim količinama radova/građevinskoj knjizi, tužiteljica je u čl.2. pojedinačnog ugovora unijela navedenu odredbu, dok je čl.1. ostao nepromijenjen jer se poziva na relevantni okvirni ugovor. Budući da po nalogu korisnika cijena nije određena fiksno nego okvirno prema stvarno izvedenim radovima, u skladu s navedenim je izvršena izmjena tipskog obrasca pojedinačnog ugovora. Prema stavu ovog suda tužiteljica je u konkretnom slučaju ispravno procijenila kako u konkretnom slučaju nije nužno dostavljati izmijenjeni ugovor na suglasnost Službi podrške jer je navedena izmjena naložena od strane korisnika koji je potpisnik ugovora.

30. U odnosu na daljnju povredu koja se tužiteljici stavlja na teret da je korigirala ugovor potpisan od strane Poslodavca na način da je izmijenila rok izvođenja radova sa 30 dana na 110 dana od dana uvođenja u posao, podatke o kontakt osobama za službenu komunikaciju te podatak o potpisniku za izvoditelja, te da o navedenim izmjenama nije informirala svoje neposredno nadređene rukovoditelje i potpisnike ugovora, valja navesti da tužiteljica ne spori da je korigirala omaške u pisanju i podatke tehničke naravi u ugovoru koji je bio jednostrano potpisan od strane Službe nabave i Sektora maloprodaje (Korisnika), ali sve kako bi ugovor bio spreman za potpis druge ugovorne strane i u skladu sa natječajnom dokumentacijom, Ponudom te Pismom namjere koji je bio priložen uz mail-odobrenje za potpis ugovora u vrijeme kriznog protokola. Tužiteljica bi povredu počinila da nije ispravila uočene nepravilnosti i greške te da tekst ugovora nije uskladila sa uvjetima iz natječajne dokumentacije i da se kao takav potpisao od druge ugovorne strane. Iz iskaza tužiteljice kojeg je sud u cijelosti prihvatio, kao i iz priležeće dokumentacije proizlazi da je tuženik donio uputu da se po isteku kriznog protokola ugovori ponovno daju na potpis u fizičkom obliku, ali bez utvrđenja krajnjeg roka u kojem se to mora učiniti. Tužiteljica je postupajući po navedenoj uputi u mjesecu rujnu 2020. proslijedila ugovor na ponovni potpis u fizičkom obliku, informirajući interne potpisnike o navedenim omaškama u pisanju i njihovim ispravcima, tako da je navedeni ugovor ponovno potpisan od strane korisnika i Izvoditelja radova, ali ne i od Službe Nabave. Naime, kao što iz Izvješća interne revizije proizlazi (str.21.) direktorica Nabave TI i AI su odobrili sklapanje pojedinačnog ugovora sa Graditelj svratišem d.o.o. u kojem ugovoru u čl.1. je naveden princip plaćanja „ključ u ruke“, s pozivom na Okvirni ugovor u kojem i jest ugovoren taj princip plaćanja, dok je u čl.2. jasno navedeno da je ukupna cijena radova okvirna i da ovisi o količini izvedenih radova. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kada navodi da je omaškom ostao rok od 30 dana kao rok izvođenja posla. Predmetna verzija ugovora je potpisana od strane direktorice Nabave TI i direktora Maloprodaje AI te poslana izvođaču radova na potpisivanje sukladno proceduri kriznog protokola. Izvođač radova je po primitku ugovora zatražio da se kao potpisnik stavi prokurist te zatražio i ugovaranje bonusa. Tužiteljica je nakon toga ispravila rok izvođenja radova na 110 dana sukladno IPP natječajnoj dokumentaciji koja je odobrena od Uprave. Promjena potpisnika na strani izvođača radova nije rezultat greške, nego je riječ o zamolbi da potpisnik bude prokurist društva, što niti formalno niti pravno ne utječe na valjanost ugovora. Sve omaške su pravovremeno otklonjene, prije nego je ugovor potpisala druga ugovorna strana. Kad se u obzir uzme u obzir da je rok od 110 dana odobren od strane Uprave, onda se činjenica da je tužiteljica izvršila taj ispravak u ugovoru nikako ne može uzeti kao samoinicijativno postupanje niti je za isto postupanje uistinu bilo potrebno naknadno odobrenje nadređenih koji su sa natječajnom dokumentacijom već bili upoznati. Već je i iz Izvješća interne revizije jasno da su radovi koji su predmet ugovora u trenutku potpisivanja ugovora bili u tijeku, da je sama procedura potpisivanja bila iznimno otežana zbog kibernetičkog napada na INA IT infrastrukturu zbog čega zaposlenici nisu imali pristup korporativnim sustavima niti e-mailom, a uz sve to su radnici INE d.d. pa tako i tužiteljica radili od kuće zbog lockdowna, pa je predviđena krizna procedura potpisivanja ugovora bila iznimno otežana i omaške ovakve vrste su bili i više nego očekivani. Iz iskaza tužiteljice, kao i iz Izvješća jasno proizlazi da nakon što je korisnik zatražio aneks ugovora radi isplate bonusa, pokrenut je postupak interne istrage, a temeljem istog je jedino tužiteljica, koja je u konkretnom slučaju postupila u interesu tuženika i zatražila da se za bonuse zatraži prethodno odobrenje i sklopi aneks.

31. Sud nije prihvatio iskaze svjedokinja TI i SI (osim u dijelu u kojem je prihvaćen) jer su isti u suprotnosti prihvaćenim iskazima tužiteljice i svjedokinje HIU, koja je bila neposredno nadređena tužiteljici i koja u postupanju tužiteljice nije uočila nikakve povrede već je izričito iskazala da povrede koje su tužiteljici stavljene na teret nisu osnovane. Sud posebno nije prihvatio kao uvjerljiv iskaz svjedokinje TI u dijelu u kojem je navela da je kao jedna od nadređenih tužiteljici u više navrta uočavala da tužiteljica ne rješava predmete u zadovoljavajućim rokovima, a zbog toga je tužiteljicu pozivala na razgovore te da je tužiteljica putem e-maila također bila upozoravana na to, budući da isto ne proizlazi iz priležeće dokumentacije, niti iz iskaza neposredno nadređene tužiteljici HIU, a čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio.

32. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka ĐI jer je isti irelevantan za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja.

33. Sud nije posebno cijenio pisani iskaz JI koji je tuženik priložio u spis, niti je isti mogao ocijeniti kao vjerodostojan, budući da svjedok svoj iskaz nije dao usmeno neposredno pred sudom te sukladno načelu kontradiktornosti postupka.

34. Stoga je sud mišljenja da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljica počinila konkretne povrede radne obveze koje je tuženika naveo u pobijanoj Odluci o otkazu. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljici sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a.

35. Nedopušteni otkaz se odnosi na situaciju u kojoj je otkaz ugovora o radu dat bez valjanog razloga ili bez poštivanja zakonskih procedura. U okolnostima konkretnog slučaja, sud je utvrdio da je otkaz koji je tuženik dao tužiteljici bio nedopušten jer nije postojao valjan razlog za otkazivanje ugovora o radu. Stoga se Odluka o otkazu ukazuje nedopuštenom.

36. Nadalje, ovaj sud ne može prihvatiti kao opravdane navode iz obrazloženja pobijane Odluke o otkazu da nije bilo za očekivati da poslodavac pisano upozorava radnicu na obveze iz radnog odnosa („ obzirom na karakter i težinu povrede obveze iz radnog odnosa, a sve stoga što radnica dugi niz godina kod poslodavca obavlja poslove radnog mjesta vezano iz područja nabave te je sasvim opravdano za očekivati da je ista u potpunosti upoznata s inertnim odredbama dokumenta iz područja nabave i sa samim nabavnim procesima“). Naime, uzimajući u obzir vrstu i težinu povreda koje su tužiteljici osporavanom odlukom stavljene na teret te činjenicu da je tužiteljica dugogodišnji zaposlenik kod tuženika i nikada nije bila upozoravana na povrede iz radnog odnosa, obzirom da tuženik suprotno tijekom postupka nije dokazao, sud je mišljenja da tuženik nije dokazao okolnosti zbog kojih od njega nije bilo opravdano očekivati da tužiteljicu zbog predmetnog postupanja u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a upozori na obvezu iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. I zbog navedenog je Odluka o otkazu nedopuštena. Naime, skrivljeno ponašanje iz čl. 115. st. 3. ZR-a pretpostavlja svijest i volju radnika da krši obveze iz radnog odnosa, a da bi isto predstavljalo osnovu za otkaz sukladno čl. 115. st. 3. ZR-a, mora se manifestirati kao ustrajnije neizvršavanje obveza, što ovdje nikako nije slučaj. Tuženik nije dokazao da je došlo do kršenja obveza i radnog odnosa kao posljedice volje i svijesti tužiteljice da krši obveze iz radnog odnosa i da je riječ o ustrajnijem neizvršavanju obveza takve težine koje bi opravdale odluku o otkazu, kao i da u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano od tuženika da prethodno upozori tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa. Povrede koje su tužiteljici osporenom odlukom stavljene na teret ne mogu se uzeti kao ustrajnije neizvršenje obveza odnosno nije bilo kontinuiranog kršenja obveza, nego navodne povrede proizlaze iz jednog postupka natječaja. Smisao odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a jest da se radniku za kojeg je utvrđeno od strane poslodavca da je kršio obveze iz radnog odnosa upozori na isti, kao i na mogućnost negativnih posljedica koje po radnika mogu nastupiti ukoliko nastavi sa takvim nedopuštenim postupanjem, dakle da se radniku dade još jedna prilika da ispravi svoje postupanje i time opravda povjerenje poslodavca u njega kao radnika, a u kojem smislu tuženik u konkretnom slučaju tuženik nije postupio.

37. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da tuženik nije dokazao opravdane razloge za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, pa je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je nedopuštena Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 7. siječnja 2021. te da radni odnos zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj: 210- 341888/19-H za radno mjesto Kupac predmetnim otkazom nije prestao.

38. Tužiteljica je tijekom postupka istaknula zahtjev da sud odredi prestanak radnog odnosa s danom donošenja prvostupanjske presude, jer joj nastavak radnog odnosa kod tuženika nije prihvatljiv.

39. U odnosu na ovaj zahtjev tužiteljice relevantna je odredba članka 125. st. 1. ZR koja određuje da će sud, ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

40. Iz Elektroničkog zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 17. ožujka 2025. koji je tužiteljica priložila uz spis uz podnesak od 31. ožujka 2025. proizlazi da se tužiteljica zaposlila kod drugog poslodavca s 1. travnja 2021. S obzirom na to, posljednji dan radnog odnosa tužiteljice kod tuženika može biti 31. ožujka 2021. Stoga je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za prestanak radnog odnosa za razdoblje od 31. ožujka 2021. do dana donošenja prvostupanjske presude.

41. Tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom na ime naknade štete zbog sudskog raskida traži iznos od osam bruto ugovorenih plaća u ukupnom iznosu od 15.098,56 eura. Uvidom u potvrdu HZMO sud je utvrdio da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 16. veljače 1996. do 26. veljače 2021., dakle punih 25 godina. U odnosu na okolnosti relevantne za odlučivanje o zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu, činjenicu da je tužiteljica u vrijeme otkaza imala 49 godina i uzdržavala dvoje djece od kojih je jedno bilo maloljetno, a drugo u statusu studenta, kako to proizlazi iz dokumentacije priložene tužbi (Izvadak iz matice rođenih i Elektroničkog zapisa o statusu studenta) sud smatra opravdanim dosuditi tužiteljici na ime naknade štete šest bruto ugovorenih mjesečnih plaća.

42. Spisu prileži Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2019., broj:

210-341888/19-H, iz kojeg je razvidno da je osnovna mjesečna plaća tužiteljice ugovorena u iznosu od 1.887,32 eura (14.220,00 kn) bruto, a tuženik isto nije osporavao.

43. Stoga je tužiteljici na ime naknade štete dosuđen iznos od 11.323,92 eura (što čini zbroj od šest bruto ugovorenih mjesečnih plaća), zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koje je propisana za ostale odnose.

44. Slijedom navedenog tužiteljica je odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u daljnjem iznosu od 3.774,64 eura i zatraženim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos..

45. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

46. Tužiteljici je u ovom postupku sve do 31. ožujka 2025. prema odredbi Tbr. 52/4 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, i to jednokratna nagrada za zastupanje u prvostupanjskom postupku, bez obzira na broj radnji koje je poduzela, u visini od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% (Tbr. 42 OT) iznosi 500,00 eura.

47. Visina troška tužiteljice nakon 31. ožujka 2025. određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), a prema vrijednosti predmeta spora koja nakon 31. ožujka 2025. iznosi 15.098,56 eura. Pri tome je sud uzeo obzir da je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je uspjela u pogledu visine u omjeru od 75 %.

47.1. Tako je tužiteljici za iduće razdoblje priznat slijedeći trošak: za sastav obrazloženog podneska od 31. ožujka 2025. 250 bodova po Tbr.8/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 29. travnja 2025. 250 bodova po Tbr.9/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 7. listopada 2025. 250 bodova po Tbr.9/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 20. siječnja 2026. 250 bodova po Tbr.9/1 OT te za zastupanje na ročištu održanom 3. veljače 2026. 250 bodova po Tbr.9/1 OT, a što ukupno iznosi 1250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 2.500,00 eura, odnosno iznos od 1.875,00 eura za omjer uspjeha od 75%, a što uvećano za trošak PDV-a od 25% iznosi 2.343,75 eura.

48. Dakle, tužiteljici na ime troškova postupka sveukupno pripada iznos od 2.843,75 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

48.1. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

49. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 30. prosinca 2025. jer isti po ocjeni ovoga suda nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude, budući da isti za tužiteljicu nije ni nastao te je ročište za objavu presude održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog ukazuje se previsoko postavljenim pa je isti odbijen.

50. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška sukladno čl. 154. st. 1. ZPP.

51. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. ožujka 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice

2. punomoćniku tuženika