REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7345/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Posavčić, odvjetnica u Kutini, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 27. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Josipa Savića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika EĆ, odvjetničke vježbenice, 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 158-50-4822230 od 14. travnja 2008., sklopljenog između tužitelja ĐĆ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i to čl. 2. u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 158-50-4822230 od 14. travnja 2008., sklopljenog između tužitelja ĐĆ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i to čl. 7. u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

III. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju ĐĆ iznos od 4.647,58 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8,89 EUR od 1.11.2008. do isplate,

- na iznos od 0,23 EUR od 1.12.2008. do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR od 1.01.2009. do isplate,

- na iznos od 12,93 EUR od 1.02.2009. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 1.03.2009. do isplate,

- na iznos od 11,59 EUR od 1.04.2009. do isplate,

- na iznos od 11,99 EUR od 1.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,77 EUR od 1.06.2009. do isplate,

- na iznos od 6,39 EUR od 1.07.2009. do isplate,

- na iznos od 7,03 EUR od 1.08.2009. do isplate,

- na iznos od 8,28 EUR od 1.09.2009. do isplate,

- na iznos od 8,17 EUR od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,90 EUR od 1.11.2009. do isplate,

- na iznos od 9,27 EUR od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 1.01.2010. do isplate,

- na iznos od 13,88 EUR od 1.02.2010. do isplate,

- na iznos od 13,26 EUR od 1.03.2010. do isplate,

- na iznos od 16,93 EUR od 1.04.2010. do isplate,

- na iznos od 16,23 EUR od 1.05.2010. do isplate,

- na iznos od 17,59 EUR od 1.06.2010. do isplate,

- na iznos od 29,34 EUR od 1.07.2010. do isplate,

- na iznos od 26,92 EUR od 1.08.2010. do isplate,

- na iznos od 34,31 EUR od 1.09.2010. do isplate,

- na iznos od 31,75 EUR od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 27,65 EUR od 1.11.2010. do isplate,

- na iznos od 36,31 EUR od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 47,33 EUR od 1.01.2011. do isplate,

- na iznos od 39,53 EUR od 1.02.2011. do isplate,

- na iznos od 42,26 EUR od 1.03.2011. do isplate,

- na iznos od 38,78 EUR od 1.04.2011. do isplate,

- na iznos od 39,41 EUR od 1.05.2011. do isplate,

- na iznos od 54,18 EUR od 1.06.2011. do isplate,

- na iznos od 55,62 EUR od 1.07.2011. do isplate,

- na iznos od 67,96 EUR od 1.08.2011. do isplate,

- na iznos od 61,62 EUR od 1.09.2011. do isplate,

- na iznos od 54,68 EUR od 1.10.2011. do isplate,

- na iznos od 53,94 EUR od 1.11.2011. do isplate,

- na iznos od 53,40 EUR od 1.12.2011. do isplate,

- na iznos od 56,71 EUR od 1.01.2012. do isplate,

- na iznos od 59,60 EUR od 1.02.2012. do isplate,

- na iznos od 59,99 EUR od 1.03.2012. do isplate,

- na iznos od 57,99 EUR od 1.04.2012. do isplate,

- na iznos od 59,34 EUR od 1.05.2012. do isplate,

- na iznos od 60,26 EUR od 1.06.2012. do isplate,

- na iznos od 58,71 EUR od 1.07.2012. do isplate,

- na iznos od 59,11 EUR od 1.08.2012. do isplate,

- na iznos od 57,95 EUR od 1.09.2012. do isplate,

- na iznos od 55,44 EUR od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 58,12 EUR od 1.11.2012. do isplate,

- na iznos od 59,40 EUR od 1.12.2012. do isplate,

- na iznos od 58,50 EUR od 1.01.2013. do isplate,

- na iznos od 53,45 EUR od 1.02.2013. do isplate,

- na iznos od 57,74 EUR od 1.03.2013. do isplate,

- na iznos od 58,12 EUR od 1.04.2013. do isplate,

- na iznos od 56,43 EUR od 1.05.2013. do isplate,

- na iznos od 51,20 EUR od 1.06.2013. do isplate,

- na iznos od 51,07 EUR od 1.07.2013. do isplate,

- na iznos od 52,35 EUR od 1.08.2013. do isplate,

- na iznos od 54,41 EUR od 1.09.2013. do isplate,

- na iznos od 57,27 EUR od 1.10.2013. do isplate,

- na iznos od 55,80 EUR od 1.11.2013. do isplate,

- na iznos od 56,84 EUR od 1.12.2013. do isplate,

- na iznos od 58,02 EUR od 1.01.2014. do isplate,

- na iznos od 58,76 EUR od 1.02.2014. do isplate,

- na iznos od 60,31 EUR od 1.03.2014. do isplate,

- na iznos od 712,11 EUR od 19.03.2014. do isplate,

- na iznos od 1.383,18 EUR od 19.03.2014. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĐĆ za isplatu iznosa od 334,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

82,67 kn / 10,97 EUR od 01.04.2009.,

82,42 kn / 10,94 EUR od 01.05.2009.,

80,42 kn / 10,67 EUR od 01.06.2009.,

78,83 kn / 10,46 EUR od 01.07.2009.,

78,64 kn / 10,44 EUR od 01.08.2009.,

78,74 kn / 10,45 EUR od 01.09.2009.,

78,20 kn / 10,38 EUR od 01.10.2009.,

77,10 kn / 10,23 EUR od 1.11.2009.,

77,69 kn / 10,31 EUR od 1.12.2009.,

77,96 kn / 10,35 EUR od 1.01.2010.,

78,68 kn / 10,44 EUR od 1.02.2010.,

77,80 kn / 10,33 EUR od 1.03.2010.,

78,87 kn / 10,47 EUR od 1.04.2010.,

78,06 kn / 10,36 EUR od 1.05.2010.,

77,99 kn / 10,35 EUR od 1.06.2010.,

82,47 kn / 10,95 EUR od 1.07.2010.,

80,84 kn / 10,73 EUR od 1.08.2010.,

83,27 kn / 11,05 EUR od 1.09.2010.,

81,53 kn / 10,82 EUR od 1.10.2010.,

79,16 kn / 10,51 EUR od 1.11.2010.,

82,09 kn / 10,90 EUR od 1.12.2010.,

85,87 kn / 11,40 EUR od 1.01.2011.,

81,99 kn / 10,88 EUR od 1.02.2011.,

82,29 kn / 10,92 EUR od 1.03.2011.,

80,15 kn / 10,64 EUR od 1.04.2011.,

79,66 kn / 10,57 EUR od 1.05.2011.,

84,69 kn / 11,24 EUR od 1.06.2011.,

84,45 kn / 11,21 EUR od 1.07.2011.,

67,08 kn / 8,90 EUR od 1.08.2011.,

64,60 kn / 8,57 EUR od 1.09.2011.,

61,93 kn / 8,22 EUR od 1.10.2011.,

3,43 kn / 0,46 EUR od 1.11.2011.,

3,36 kn / 0,45 EUR od 1.12.2011.,

3,28 kn / 0,44 EUR od 1.01.2012.,

3,26 kn / 0,43 EUR od 1.02.2012.,

3,21 kn / 0,43 EUR od 1.03.2012.,

3,05 kn / 0,4 EUR od 1.04.2012.,

3,07 kn / 0,41 EUR od 1.05.2012.,

2,96 kn / 0,39 EUR od 1.06.2012.,

2,88 kn / 0,38 EUR od 1.07.2012.,

2,82 kn / 0,37 EUR od 1.08.2012.,

2,74 kn / 0,36 EUR od 1.09.2012.,

2,59 kn / 0,34 EUR od 1.10.2012.,

2,62 kn / 0,35 EUR od 1.11.2012.,

2,51 kn / 0,33 EUR od 1.12.2012.,

2,44 kn / 0,32 EUR od 1.01.2013.,

2,32 kn / 0,31 EUR od 1.02.2013.,

2,30 kn / 0,31 EUR od 1.03.2013.,

2,18 kn / 0,29 EUR od 1.04.2013.,

2,10 kn / 0,28 EUR od 1.05.2013.,

1,99 kn / 0,26 EUR od 1.06.2013.,

1,87 kn / 0,25 EUR od 1.07.2013.,

1,82 kn / 0,24 EUR od 1.08.2013.,

1,78 kn / 0,24 EUR od 1.09.2013.,

1,68 kn / 0,22 EUR od 1.10.2013.,

1,60 kn / 0,21 EUR od 1.11.2013.,

1,49 kn / 0,20 EUR od 1.12.2013.,

1,50 kn / 0,20 EUR od 1.01.2014.,

1,44 kn / 0,19 EUR od 1.02.2014.,

1,32 kn / 0,18 EUR od 1.03.2014.,

0,76 kn / 0,10 EUR od 19.03.2014.''

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju ĐĆ parnični trošak u iznosu od 2.158,71 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.010,50 EUR, sa zateznim kamata koje teku od 10. ožujka 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Kutini 19. studenog 2021. tužitelj navodi kako je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu br. 158-50-4822230 dana 14. travnja 2008. za kupnju vozila. Iznos kredita ugovoren je u kunskoj protuvrijednosti 21.651,41 CHF. Člankom 2. Ugovora ugovorena je kamatna stopa od 6,75% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva, a promjena kamatnih stopa vrši se jednostranom odlukom tuženika. Nadalje navodi kako je člankom 4. Ugovora ugovoren rok otplate od 84 mjeseca, a člankom 7. ugovoreno je da će se dio glavnice u iznosu od 15.528,62 CHF otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu. Preostali dio glavnice u iznosu od 6.122,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice za CHF, važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita, zajedno sa zadnjim anuitetom otplate prvog dijela glavnice, sve prema otplatnom planu. Upućuje na presude donesene u postupku koji je vođen radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ističe kako su odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu i kamatnoj stopi koja je promjenjiva na temelju jednostrane odluke banke, ništetne i nepoštene te je tužitelj plaćao više iznose od onih koje bi plaćao da je anuitete plaćao po tečaju CHF na dan korištenja kredita i uz primjenu kamatne stope kao na dan zaključenja ugovora. Upućuje na odredbu čl. 502. c. ZPP-a. Predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnima dijelovi odredbi čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu, dok konačno postavljenim tužbenim zahtjevom radi isplate, u podnesku od 29. rujna 2022., predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.981,57 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je 4. siječnja 2022. podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa ne odnose na tužiteljev ugovor o kreditu jer je tužitelj zaključio ugovor radi kupnje vozila, a ne radi rješavanja stambenog pitanja. Navodi i da tužitelj mora dokazati nepoštenost odnosno ništetnost ugovornih odredbi. Navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao. Ukazuje i da je predmetni ugovor solemniziran po javnom bilježniku čime je javni bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju. Smatra da je potrebno utvrditi i savjesnost tužitelja i to prilikom zaključenja ugovora i tijekom otplate i utvrditi ima li pravo zahtijevati zaštitu. S obzirom da je sporna odredba bila jasna, razumljiva i lako uočljiva nije dopušteno utvrđivati da bi ista bila nepoštena, a ukoliko sud nađe da nije bila razumljiva, navodi da se o istoj pojedinačno pregovaralo. Naime, tuženik i tužitelj pojedinačno su pregovarali o valutnoj klauzuli te je tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR. Smatra da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelja je u nepovoljni položaj doveo izuzetno nagli i visoki rast vrijednosti švicarskog franka u relativno kratkom vremenskom periodu. Ističe i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, slijedom čega nije dozvoljeno ocjenjivati njezinu poštenost. Iz presuda donesenih u kolektivnom sporu proizlazi da je sporan samo dio odredbe koji bankama omogućava promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja točno određenih kriterija za promjenu kamatne stope. Smatra da bi u ovom postupku trebalo utvrditi da li je tuženik kamatnu stopu mijenjao opravdano i u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da je tužitelju nastala šteta. Nadalje ističe da je kamatnu stopu mijenjao radi objektivnih tržišnih okolnosti. Ukazuje da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom, već promjenjivom pa tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio, kao da je ugovor sklopljen s fiksnom kamatnom stopom. Prigovara visini tužbenog zahtjeva. Ističe i prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je tužbu podnio Općinskom sudu u Kutini. Kako je tuženik prigovorio mjesnoj nadležnosti toga suda, Općinski sud u Kutini je presudom i rješenjem posl. br. P-254/2021-16 od 26. svibnja 2023. odbio prigovor mjesne nenadležnosti, dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 29. rujna 2022., utvrdio ništetnima dijelove odredbi čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.981,57 EUR.

4. Odlučujući povodom žalbe tuženika Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici rješenjem posl. br. Gž-1051/2023-3 od 25. travnja 2024. uvažio je žalbu tuženika te je ukinuo presudu i rješenje u dijelu kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti te je predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Općinski sud u Kutini rješenjem posl. br. P-465/2024-24 od 10. srpnja 2024. oglasio se mjesno nenadležnim te je odredio da će se po pravomoćnosti predmet ustupiti mjesno nadležnom sudu u Sisku. Odlučujući o žalbama stranaka, Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici rješenjem posl. br. Gž-1258/2024-3 od 5. rujna 2025. potvrdio je pobijano rješenje u dijelu kojim se Općinski sud u Kutini oglasio mjesno nenadležnim, dok je rješenje djelomično preinačio i odredio da će se predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskog građanskom sudu u Zagrebu.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 158-50-4822230 od 14. travnja 2008. (list 5-9), otplatni plan (list 10-16), knjigovodstvenu karticu (list 17- 21), zahtjev za mirno rješenje spora od 27. listopada 2021. (list 22), odgovor na zahtjev tužitelja od 10. studenog 2021. (list 23), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju automobila (list 45-46), zahtjev za kredit (list 47), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Jasmini Fijačko (list 87-94) i saslušanjem tužitelja (list 123).

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 158-50-4822230 od 14. travnja 2008. na iznos 21.651,41 CHF (dalje: Ugovor o kreditu).

8. Sporno je, je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF prema tečaju važećem na dan dospijeća, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Sporno je i je li potraživanje tužitelja u zastari.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među ostalim, i spram tuženika pa zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i otplati kredita uz valutnu klauzulu teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

10. Dakle, zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i VSRH u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.). Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, to je petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) protekao 14. lipnja 2019. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja VSRH sa sjednice Građanskog odjela održane 31. siječnja 2022. broj Su-IV-33/2022-2.

11. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. studenog 2021., dakle po proteku navedenog roka, to je djelomično osnovan istaknuti prigovor zastare, a u odnosu na zahtjev za isplatu uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 334,00 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

12. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. to do dana podnošenja ove tužbe nije protekao petogodišnji rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a te zastara utuženog potraživanja uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli nije nastupila. Stoga u tom dijelu, istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

13. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata od 6,75% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

14. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje na način da se dio glavnice kredita od 15.528,63 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji je biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, s time da je u iznos anuiteta uračunata i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice kredita, dok preostali dio glavnice kredita u iznosu od 6.122,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom, prema otplatnom planu.

15. Presudom VSRH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03 - dalje: ZZP) u razdoblju od 01. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

19. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

20. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji u članku 2. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u čl. 7. spornu odredbu o načinu otplate u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH poslovni broj Revt-249/14, presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13, presudom VSRH broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

21. U svrhu utvrđivanja činjenice informiranosti tužitelja prilikom zaključenja Ugovora o kreditu i utvrđivanja njegovog svojstva potrošača, saslušan je tužitelj. U svom iskazu navodi da je osobno zaključio ugovor u Sisku u svrhu kupovine automobila za svoje potrebe. Djelatnici auto kuće Rudman poslali su ga u banku. Ugovor je već bio napisan, nije sudjelovao u sastavljanju ugovora. Rečeno mu je da je to najpovoljniji kredit. Kasnije mu je porasla rata. Dobio je otpremninu u Petrokemiji pa je otplatio kredit. Po struci je vozač. Pročitao je ugovor, samo osnovne stavke, nitko mu ništa nije objašnjavao. Osobno je otplatio kredit.

22. S obzirom na iskaz tužitelja i sadržaj Ugovora o kreditu, uz uvažavanje činjenice da je tuženik odustao od prijedloga da se sasluša službenica banke koja je sudjelovala pri zaključenju Ugovora o kreditu, odnosno osobu koju je zastupala banku pri zaključenju predmetnog Ugovora, sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je korisnik kredita mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, odnosno promjene visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Te okolnosti tuženik nije dokazao.

23. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

24. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. U svom iskazu tužitelj uostalom i izričito navodi da se o spornim odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valuta uz koju je vezana glavnica, nije pojedinačno pregovaralo, odnosno nije mu objašnjeno što to znači i na koji način može utjecati na visinu anuiteta.

25. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015, presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj poslovni Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s važećim odlukama banke te čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. ZOO-a).

26. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem predlaže utvrditi dijelove odredbi čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu ništetnima te je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude. Pri tom treba reći kako, iako je ovom presudom tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate uslijed ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odbijen kao neosnovan zbog zastare, tužitelj ima pravni interes da se odluči i o njegovom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu. Naime, u postupku kolektivne zaštite potrošača odlučeno je o ništetnosti kako odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i o valutnoj klauzuli u CHF, ali zakonsko ovlaštenje na podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti (čl. 327. i 328. ZOO-a) oslobađa tužitelja dužnosti dokazivanja svog konkretnog pravnog interesa jer se deklaratornom zaštitom pruža samo mogućnost za zasnivanje ili ostvarivanje novih pravnih odnosa, kojima pravni odnos, čiji je sadržaj deklaratornom sudskom presudom pravomoćno razriješen, služi kao temelj i pravna pretpostavka (odnosi čiji sadržaj se utvrđuje deklaratornom zaštitom postoje nezavisno o njoj i prije nje). Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim naravno u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom stopom redovne kamate i valutnom klauzulom (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci posl. br. Gž-835/2024 od 15. travnja 2025.).

27. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF tuženika na dan isplate kredita. U svrhu utvrđenja spornih iznosa koje u ovom postupku potražuje tužitelj, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Jasmini Fijačko.

28. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi kako razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika tijekom otplate kredita u anuitetima iznosi 2.516,51 kn. Razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan, iznosi 35.017,16 kn (iznos koji se odnosi na rast tečaja u odnosu na početni tečaj), od čega se iznos od 177,95 kn odnosu na pad tečaja u odnosu na početni tečaj.

29. Na matematički izračun vještaka Jasmine Fijačko stranke nisu imale primjedbi. Tuženik je prigovorio isključivo zadatku kojeg je sud dao vještaku. Kao što je ranije navedeno, zadatak vještaku dan je s obzirom na okolnost da je iznos kredita u Ugovoru određen kao kunska protuvrijednost 21.651,41 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate te se tako utvrđeni tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka, utvrđenim (tako i VSRH u odluci Revt-249/14).

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Jasmine Fijačko, jer je isti jasan, obrazložen i neproturječan.

31. Tužitelju su dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju vještaka, uzimajući u obzir samo tzv. pozitivne razlike, odnosno samo iznose koje je tužitelj više platio. Sud smatra da tužitelju pripadaju oni iznosi koje je stvarno preplatio u tijeku otplate kredita bez uračunavanja negativnih razlika koje su nastale s osnova nižeg tečaja od početno ugovorenog, jer tužitelj nije nepošteni stjecatelj. Ovo iz razloga što je u postupku utvrđeno da je tuženik sam propustio tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Osim toga, plaćanjem anuiteta, prema nižem tečaju od početnog, tužitelj nije ništa primio, niti je bilo što stekao po osnovi ništetnih ugovornih odredbi pa da bi se tim iznosima trebala umanjivati njegova tražbina.

32. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

33. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaja kreditora za CHF važećeg na dan dospijeća pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

34. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do isplate na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/2022), a od 1. siječnja 2024. do isplate sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

35. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja javne bilježnice Sanje Čubelić Šimac, budući da se njezinim saslušanjem ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu koji je solemnizirao (tako i USRH u odlukama U-III-4223/20212 od 1. prosinca 2021. i U-III-3446/2021 od 30. lipnja 2022.).

36. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i 5. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 20. siječnja 2022., 29. rujna 2022. i 6. ožujka 2023. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanjima na ročištima održanim 10. svibnja 2022., 18. travnja 2023. i 27. siječnja 2026. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu radi objave presude održanom 26. svibnja 2023. u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), odnosno ukupno 750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (1.500,00 EUR) i uvećano za 25% PDV-a (375,00 EUR) iznosi 1.875,00 EUR. Navedenom iznosu valja pribrojiti i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 36,50 EUR i na presudu u iznosu od 48,13 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR pa ukupan trošak tužitelja iznosi 2.158,71 EUR.

37. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 12. lipnja 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

38. Iako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično odbijen kao neosnovan, sud ocjenjuje da tužitelj nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je stoga tužitelju parnični trošak dosuđen u cijelosti sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.

39. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od 10. ožujka 2026. do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

40. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u zatraženom iznosu.

41. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 10. ožujka 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku