REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2622/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja HILLS AUTO d.o.o., Kanfanar, Putini 1/c, OIB: 20834004722, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 94,00 EUR, 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 94,00 EUR sa zateznim kamatama od 12. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamatama na iznos od 94,00 EUR po stopi koja prelazi stopu određenu u točki I. izreke presude, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama od 9. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se tužiteljevi zahtjevi za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 144,91 EUR po stopi koja prelazi stopu određenu u točki III. izreke presude i za naknadu troškova u iznosu od 6,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 9. ožujka 2026. do isplate, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 94,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U tužbi u bitnome navodi kako je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa CITROËN JUMPER, registarske oznake oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika OTP LEASING d.d., Zagreb, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, koju štetu je u obvezi platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj sukladno polici kasko osiguranja oštećenika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 6. svibnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj 248603200361. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 29/1/1 u ukupnom iznosu od 508,04 EUR (PDV uključen). Osnovicu po tom računu u iznosu od 406,43 EUR, umanjenu za obveznu odbitnu franšizu u iznosu od 132,72 EUR, dužan je podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Oštećenik je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e - maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 179,71 EUR. Razliku od 94,00 EUR po računu koji tuženik nije platio tuženik opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Tuženik je platio iznos od sveukupno 179,71 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 94,00 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 35,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 27. kolovoza 2024. ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 94,00 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obaviješten tuženik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, osporio je osnovu i visinu tražbine te tijek kamata koji nije prenesen cesijom. U bitnome navodi kako tužitelj potpuno promašeno navodi kako tuženik kao osiguravajuće društvo nameće, ograničava, određuje i slično cijenu sata rada tužitelja i sličnih pružatelja usluga popravka vozila. Ovakav navod je životni i pravni nonsens jer tuženik kao osiguravajuće društvo se time ne bavi niti se smije baviti. Cijenu sata rada određuje pružatelj usluge ali to ne znači da je tuženik kao osiguravajuće društvo u obvezi isto podmiriti. Tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom, ugovornom odnosu, odnosno tužitelj nije sa tuženikom sklopio kasko policu. Tuženik je kasko policu sklopio sa vlasnikom vozila i prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila. Budući da je vlasnik vozila kao ugovaratelj i osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, ne može tužitelj ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila, što tužitelj pokušava . S tim u vezi, prilikom procjene štete i izrade izvida štete procjenitelj tuženika je ukazao oštećeniku/osiguraniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno Uvjetima određuje tuženik. Tuženik kao osiguravajuće društvo može odrediti mjesto popravka vozila jer je obveza tuženika vratiti vozilo u prvobitno stanje, što je u interesu oštećenika. Radi se o ugovornom odnosu u kojemu stranke reguliraju prava i obveze, ali to ne znači da oštećenik mora postupiti po uputi tuženika, ali budući da je upozoren da će se troškovi popravka u drugoj radionici priznati u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima, to je jasno da je oštećenik svjesno i voljno odlučio popraviti vozilo u drugom mjestu i na taj način svjesno i voljno zaobići obveze koje proizlaze iz ugovora o kasko osiguranju. Postavlja se pravno pitanje može li tužitelj ostvarivati veća prava od osiguranika, odnosno može li tužitelj ugovorom o ustupanju tražbine zaobići uvjete iz ugovornog odnosa na temelju kojega je ugovor o ustupu nastao. Tuženik smatra da ne može i zato tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati ovu vrstu naknade niti je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran tužitelju nadoknaditi ovu vrstu potraživanja. Dužnost je oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Osporio je navodni Službeni cjenik radionice tužitelja jer ga je tužitelj izdao sam sebi. Predmetni račun nije dokaz jer je sporan i osporen. Budući da se tužitelj poziva na smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, ukazuje se da uvjete koji su tamo postavljeni tužitelj nije ničim dokazao. Stoga je cijena sata proizvoljno određena i tuženik smatra da je cijena upravo ovakva jer se naknada štete pokušava ostvariti od osiguravajućeg društva. Osporava navode o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja i navod da tužitelj po svom vlastitom Cjeniku naplaćuje svoje usluge jer sam tužitelj za neke od svojih stranaka naplaćuje iznos koji je niži od propisane cijene u svom službenom Cjeniku radnog sata.

3. U nastavku postupka tužitelj je u podnesku od 24. prosinca 2025. u cijelosti osporio tvrdnje iz odgovora na tužbu te je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. Uvidom u e-spis i potvrdu o otpravku utvrđeno je kako je 29. siječnja 2026. tuženik uredno primio navedeni tužiteljev podnesak s ispravama po svom punomoćniku, ali tuženik nije osporio tužiteljeve tvrdnje iz tog podneska, niti isprave dostavljene uz taj podnesak.

5. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: e- maila Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (str. 26. – 27. spisa), dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (str. 33. – 36. spisa), tužiteljevog računa broj 29/1/1 od 12. srpnja 2024. (str. 50. spisa), tuženikovog izvida štete broj 248603200361 (str. 52. spisa), tuženikove ponude od 16. srpnja 2024. (str. 54. – 56. i 60. – 61. spisa), potvrde o isplati štete (str. 58. spisa), preslike prometne dozvole (str. 62. spisa), preslike osobne iskaznice (str. 64. i 66. spisa), tužiteljevog cjenika (str. 68. spisa), Ugovora o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 27. kolovoza 2024. (str. 70. – 72. spisa), notifikacije o ustupanju tražbine (str. 74. – 76. spisa).

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim, osim u dijelu stope zateznih kamata.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 94,00 EUR po osnovi naknade štete u vidu razlike u cijeni rada (radnog sata) koju je obračunao tužitelj u računu broj 29/1/1 od 12. srpnja 2024. i cijene rada (radnog sata) koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku.

8. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Odredbom članka 461a. stavka 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba (članak 461.a stavak 4. ZPP -a). Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP).

Na navedeno su, u skladu s odredbom članka 461.a stavka 8. ZPP, stranke upozorene u rješenju suda od 13. studenoga 2025. koje je tužitelj uredno primio po svom punomoćniku 13. studenoga 2025., a tuženik 14. studenoga 2025., što je sud utvrdio uvidom u e-spis i potvrde o otpravku.

9. Osim toga, u parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).

10. Nije sporna činjenica da je u mirnom postupku tuženik isplatio iznos od 179,71 EUR po osnovi naknade štete na vozilu marke i tipa CITROËN JUMPER, registarske oznake oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika OTP LEASING d.d., Zagreb, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, nastale u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. svibnja 2024.

Nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost za štetu.

11. Sporne su aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina sporne tražbine.

12. Uvidom u tužiteljev račun broj 29/1/1 od 12. srpnja 2024. (str. 50. spisa) utvrđeno je da je ispostavljen na OTP LEASING d.d. kao kupca i da se, između ostalog, odnosi na limarski i lakirerski rad čija cijena po satu iznosi 35,00 EUR plus PDV, za osobno vozilo marke i tipa CITROËN JUMPER, registarske oznake oznake [registarska oznaka], prema tuženikovom izvidu štete broj 248603200361.

13. Uvidom u tuženikov izvid štete broj 248603200361 (str. 52. spisa) utvrđeno je da je u toj ispravi kao oštećenik naveden OTP LEASING d.d., da je kao dan nezgode naveden 2. svibnja 2024. te da je kao oštećeno vozilo navedeno upravo vozilo marke i tipa CITROËN JUMPER, registarske oznake oznake [registarska oznaka], dakle, isto vozilo koje je navedeno i u tužiteljevom računu. Nadalje je utvrđeno da su u toj ispravi, između ostalog, utvrđena oštećenja na navedenom vozilu, radno vrijeme popravka limara od 6,00h i radno vrijeme popravka lakirera od 3,40h, ali nije navedena cijena radnog sata limara niti lakirera.

14. Uvidom u tuženikovu ponudu od 16. srpnja 2024. (str. 54. – 56. i 60. – 61. spisa), koja je upućena OTP LEASING d.d., u bitnome je utvrđeno kako se u toj ispravi sam tuženik poziva na prometnu nesreću - osigurani slučaj od 2. svibnja 2024. te tuženikov izvid štete broj 248603200361. Nadalje je utvrđeno da tom ispravom tuženik obavještava OTP LEASING d.d. da je utvrdio postojanje njihove obveze na isplatu činidbe po njegovom odštetnom zahtjevu, da je time njegov odštetni zahtjev pravno osnovan i da su procijenili visinu štete kao ukupnu osigurninu, koja nakon obvezne odbitne franšize, iznosi 179,71 EUR koja visina štete je procijenjena na temelju izvida štete, fotografija oštećenog vozila i računa popravka oštećenog vozila "HILLS AUTO", broj 29/1/1, dakle, računa koji je predmet ovoga spora, umanjen za 94,00 EUR radi razlike cijene radnog sata (sve temeljem Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila).

15. Dakle, iz isprava u spisu proizlazi kako je u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode u kojoj je oštećeno upravo vozilo marke i tipa CITROËN JUMPER, registarske oznake oznake [registarska oznaka], to vozilo u tom trenutku bilo osigurano kod tuženika te da je sam tuženik učinio nespornom odgovornost za štetu i procijenio je štetu, koja nakon obvezne odbitne franšize, iznosi 179,71 EUR, s time da je po spornom računu nesporno isplatio iznos od 179,71 EUR, dok je po sporom računu osporena visina štete u preostalom, u ovom postupku spornom iznosu od 94,00 EUR. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik osiguratelj vozila čiji je vozač odgovoran za predmetni štetni događaj i tako uzrokovao štetu na predmetnom vozilu. Stoga je sud utvrdio neosnovanim tuženikove tvrdnje kojima osporava pasivnu legitimaciju. To tim više što su tuženikove tvrdnje kojima osporava pasivnu legitimaciju, samo paušalne i tuženik ne obrazlaže niti, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, iznosi činjenice i razloge zbog kojih u konkretnom slučaju osporava pasivnu legitimaciju.

16. Nije osnovan niti prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 27. kolovoza 2024. (str. 70. – 72. spisa, dalje: Ugovor), utvrđeno je da je sklopljen između OTP LEASING d.d. kao ustupitelja te tužitelja kao primatelja. U članku 1. Ugovora je suglasno utvrđeno da OTP LEASING d.d. kao ustupitelj ima novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 94,00 EUR, sve prema računu popravka za štetu broj 29/1/1 u ukupnom iznosu od 508,04 EUR i temeljem izvida štete tuženika kao dužnika broj 248603200361, dakle, upravo prema računu koji je dostavljen u spis i koji se odnosi na predmetni štetni događaj i upravo prema tuženikovom izvidu štete koji je dostavljen u spis i koji se odnosi na predmetni štetni događaj. U članku 2. Ugovora je utvrđeno da OTP LEASING d.d. kao ustupitelj, umjesto ispunjenja svoje obveze iz članka 1.3. Ugovora u iznosu od 94,00 EUR-a prema tužitelju kao primatelju, ustupa tužitelju kao primatelju svoje potraživanje prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 94,00 EUR, da se obveza OTP LEASING d.d. kao ustupitelja prema tužitelju kao primatelju gasi sklapanjem Ugovora te se potpisom Ugovora tužitelj kao primatelj odriče bilo kakvog daljnjeg potraživanja prema OTP LEASING d.d. kao ustupitelju po osnovi računa popravka za štetu broj 29/1/1. Člankom 3. Ugovora je određeno da će tužitelj kao primatelj obavijestiti tuženika kao dužnika o tom ustupu.

Iz navedenih ugovornih odredbi proizlazi da je OTP LEASING d.d. kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja novčanu tražbinu prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 94,00 EUR po računu broj 29/1/1, dakle, tražbinu koja je predmet spora u ovom postupku u skladu s odredbama članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

Osim toga, prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Smatra se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom (članak 81. stavak 3. ZOO-a).

Slijedom navedenog sud je utvrdio da su, suprotno tuženikovoj tvrdnji, u konkretnom slučaju zajedno s glavnom tražbinom u iznosu od 94,00 EUR po računu broj 29/1/1 na tužitelja kao primatelja prenesene i dospjele, a neisplaćene kamate na iznos od 94,00 EUR.

Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da je Ugovorom OTP LEASING d.d. kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja upravo spornu tražbinu u iznosu od 94,00 EUR po tužiteljevom računu broj 29/1/1 koji se odnosi upravo na tuženikov izvid štete nastale u predmetnom štetnom događaju zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos glavnice.

Zbog toga, u skladu s odredbom članka 84. stavka 1. ZOO-a, tužitelj kao primatelj ima prema tuženiku kao dužniku ista prava koja je OTP LEASING d.d. kao ustupitelj imao prema tuženiku kao dužniku do ustupanja, o kojem ustupu je tuženik obaviješten kao što to proizlazi iz notifikacije o ustupanju, koju činjenicu tuženik nije niti osporio.

17. Uvidom u tužiteljev račun broj 29/1/1 od 12. srpnja 2024. (str. 50. spisa) utvrđeno je da je tužitelj obavio popravak vozila marke i tipa CITROËN JUMPER, registarske oznake oznake [registarska oznaka], a ta činjenica proizlazi i iz Ugovora. Nadalje je utvrđeno da su tim računom obračunati limarski i lakirerski rad, da je utrošeno 6 sati limarskog rada i 3,4 sata lakirerskog rada, koji broj odnosno obračun sati tuženik nije osporio, a koji broj odnosno obračun sati odgovora broju radnih sati navedenih u tuženikovom izvidu štete broj 248603200361 te da je navedeni rad obračunat po cijeni od 35,00 EUR po satu, uvećano za PDV. Uvidom u tužiteljev Cjenik (str. 68. spisa) utvrđeno je da cijena radnog sata i za autolimarske radove i za autolakirerske radove iznosi 35,00 EUR plus PDV. Uvidom u navedene isprave je dakle utvrđeno da je cijena radnog sata obračunata u tužiteljevom računu u konkretnom slučaju obračunata u skladu s tužiteljevim Cjenikom. Budući da je u konkretnom slučaju tužitelj u predmetnom računu obračunao cijene u skladu sa svojim Cjenikom nisu osnovane tuženikove tvrdnje koje se u bitnome svode na to kako je cijena sata proizvoljno određena. S obzirom na to da je tužitelj u konkretnom slučaju obračunao cijenu radnog sata u skladu s Cjenikom, bez utjecaja su na odluku o tužbenom zahtjevu tuženikove tvrdnje kako za neke od svojih stranaka tužitelj naplaćuje iznos koji je niži od propisane cijene u njegovom službenom Cjeniku radnog sata.

18. Osim toga, prema stajalištu suda, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024., Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024., Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. i Pž-1422/2024-2 od 18. travnja 2024., Pž-3526/2023-2 od 12. ožujka 2024.). Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici mogli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik, dok je u konkretnom slučaju tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu sa svojim Cjenikom. Stoga nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni na koju se neosnovano poziva tuženik.

Tuženik se neosnovano poziva i na Uvjete za kasko osiguranju cestovnih vozila, konkretno odredbe kojima je propisan postupak popravljanja štete, te je , između ostalog određeno, da tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila. Naime, tim je odredbama ugovoreno samo tuženikovo pravo, odnosno ovlaštenje (mogućnost) određivanja mjesta popravka vozila ili organiziranja i izvršenja popravka vozila, ali nije ugovorena dužnost oštećenika da navedeno prihvati, a takva dužnost, po stajalištu suda, niti ne bi mogla biti ugovorena jer bi ograničavala prethodno navedeno oštećenikovo pravo slobodnog izbora radionice. Osim toga, Uvjetima nije ograničena tuženikova odgovornost prema oštećeniku glede iznosa (visine) satnice popravka, dok tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama (serviserima), dok takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu niti u bilo kojem drugom propisu (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž - 3749/12-3 od 30. srpnja 2015.).

19. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir i činjenicu da je cijena sata rada u tužiteljevom računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, sud je utvrdio da, suprotno tuženikovoj tvrdnji, neplaćena razlika cijene sata u iznosu od 94,00 EUR u konkretnom slučaju predstavlja štetu u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a koju je, na temelju odredaba članka 1085. stavaka 1. i 4. ZOO-a, tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi tužitelju na kojeg je na temelju valjanog Ugovora, u skladu s odredbama članka 80. stavka 1. ZOO-a, prenesena navedena tražbina u iznosu od 94,00 EUR te zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice koje su, u skladu s odredbama članka 81. stavcima 1. i 3. ZOO-a, također prenesene na tužitelja.

20. Prema odredbi 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikove ponude od 16. srpnja 2024. (str. 54. – 56. i 60. – 61. spisa) proizlazi kako je u toj ispravi navedeno da se odnosi na odštetni zahtjev od 6. svibnja 2024., dok tužitelj u konkretnom slučaju zahtijeva isplatu zateznih kamata od 12. kolovoza 2024., dakle, od kasnijeg datuma.

Zbog toga suprotno tuženikovoj paušalnoj tvrdnji iz odgovora na tužbu kojom samo paušalno osporava tijek zateznih kamata, ali tu tvrdnje ničim ne obrazlaže, niti iznosi razloge zbog kojih osporava tijek zateznih kamata, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 12. kolovoza 2024., kao što to tužitelj zahtijeva u tužbenom zahtjevu (članak 2. stavka 1. ZPP-a), do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora, odnosno iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. To iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete, a ne o odnosu iz trgovačkog ugovora niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

21. Uzevši u obzir navedeno sud je u ovom sporu male vrijednosti utvrdio kako izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljevog zastupnika po zakonu te svjedoka – zastupnika po zakonu OTP LEASING d.d. i korisnika leasinga, provođenjem prometno tehničkog odnosno prometnog vještačenja i financijskog vještačenja te pribavljanjem isprava – računa popravka vozila od tužitelja nije potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica budući da je te činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu.

22. Slijedom navedenog u ovom sporu male vrijednosti sud nije održao niti ročište iz razloga što to nije potrebno radi provođenja dokaznog postupka i što se, s obzirom na okolnosti slučaja, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Zbog toga je sud donio presudu u pisanom postupku na temelju citiranih odredaba članka 461.a ZPP-a pa je odlučio kao u točkama I. i II. izreke presude.

23. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 94,00 EUR, tužitelju je, u skladu s Tbr. 7. točkom 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: OT) priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100,00 EUR, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 125,00 EUR.

Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 6,64 EUR i na presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tar. broj 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba).

Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 144,91 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora odnosno iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. To iz razloga što se radi o troškovima postupka.

24. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu i za presudu u preostalom iznosu od 6,63 EUR jer je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR, dok, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 94,00 EUR, sudska pristojba za presudu iznosi 13,27 EUR.

Stoga je sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u preostalom iznosu od 6,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

25. Uzevši u obzir navedeno o troškovima je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 9. ožujka 2026.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku , a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.