Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-371/2026-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov-Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice GV (ranije LV), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić odvjetnicima iz Karlovca, protiv tuženika LV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici iz Karlovca, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-433/2023-12 od 27. studenog 2025., 9. ožujka 2026.
r i j e š i o je
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-433/2023-12 od 27. studenog 2025. u točki II izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da je tužba povučena.
2. U točki II izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 248,70 eura u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
3. U točki III izreke odlučeno je da se ročište određeno za dan 16. prosinca 2025. neće održati.
4. Protiv tog rješenja u točki II izreke žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
5. Bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP ) nalazi u tome što je izreka pobijanog rješenja proturječna stanju spisa odnosno obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Navodi da je sud bio dužan dostaviti podnesak tužiteljice kojem je povukla tužbu tuženiku, koji se trebao očitovati da li pristaje na povlačenje ili ne, te je u tom podnesku bio u obvezi određeno zatražiti i troškove postupka a sve u smislu odredbe članka 164 stavak 8. ZPP-a.
6. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbiti te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 312.50 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 132.72 eura sa zateznom kamatom, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
7. Žalba nije osnovana.
8. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. u vezi s člankom 381. ZPP-a jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kakao međusobno tako ni stanju spisa tako da je rješenje moguće ispitati.
9. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe iz čl. 354. stavak 2. točka 2., 4. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-, ovaj sud nalazi da pobijanim rješenjem nije učinjena ni jedna od tih povreda.
10. Točan je žalbeni navod tužiteljice da je u ovoj parnici do povlačenja tužbe podneskom tužiteljice od 18. srpnja 2025., a što je bilo nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, te da je slijedom toga prvostupanjski sud bio dužan pozvati tuženika da se izjasni pristaje li na povlačenje tužbe, a kako to propisuje odredba članka 193. stavak 2. ZPP-a. Sud je bio dužan postupiti sukladno citiranoj odredbi i obavijestiti tuženika o povlačenju tužbe. To zato što povlačenje tužbe predstavlja neposrednu parničnu radnju tužiteljice kao stranke, čiji učinak nastupa zaprimanjem takve izjave od strane suda, s tim da citiranom odredbom ZPP-a dato je pravo tuženiku da se u roku od 15 dana od dana obavijesti suda o povlačenju tužbe otkloni učinak te procesne radnje tužiteljice izjavom da li se protivi povlačenju tužbe.
11. Međutim, i pored naprijed navedenog propusta suda prvog stupnja pri donošenju pobijanog rješenja o povlačenju tužbe, taj propust ipak nema za posljedicu nezakonitost tog rješenja. To zato što iz sadržaja spisa, proizlazi da je tuženiku rješenje o povlačenju tužbe uručeno 1. prosinca 2025., pa kako isti u roku od 15 dana od zaprimanja tog rješenja nije podnio žalbu, smatra se da je pristao na povlačenje.
12. Ispitujući povodom žalbe tužiteljice pravilnost pobijanog rješenja u točki II izreke kojom je tužiteljica obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje i u tom dijelu pravilno i na zakonu utemeljeno.
13. Prema odredbi članka 158. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (stavak 2.).
14. Iz podataka u spisu proizlazi da je predmet spora bio isplata iznosa od 1.891,30 eura ( 14.250,00 kn ) s osnove bračne stečevine. Tužiteljica u podnesku kojim je povukla tužbu, a niti sada u žalbi, ne tvrdi da je do povlačenja tužbe došlo odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu. Kako se ne radi o iznimci iz stavaka 2. citiranog članka, pravilno je sud prvog stupnja obvezao tužiteljicu na da naknadi tuženiku parnični trošak. Također je sud prvog stupnja pravilno priznao tuženiku trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 248,75 eura prema Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 46.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u daljnjem tekstu - Tarifa).
15. U odgovoru na žalbene navode tužiteljice valja reći da je tuženik u odgovor na tužbu od 23. listopada 2023. ( list 15-16 spisa ) postavio određeni zahtjev, a to znači da je zatražila trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 199,00 eura uvećanom za PDV od 25 % odnosno iznos od 49,75 eura, pa je takav zahtjev je postavljen u smislu odredbe članka 164. stavka 1. ZPP-a, i sud o tom trošku mora i donijeti odluku. Naime, stranka može zahtjev za naknadu parničnog troška postaviti u roku od 15 dana nakon što je primila rješenje o povlačenju tužbe, tako da popiše sve radnje za koje se traži naknada i svotu koju traži za dotičnu parničnu radnju, ali isto tako može određeno prilikom poduzimanja svake parnične radnje navesti koje troškove potražuje tako da iste specificira po vrsti i visini, kao i u konkretnom slučaju.
16. Kako je tuženik u podnesku od 23. listopada 2023. naveo da potražuje trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 199,00 eura uvećanom za PDV, to je sud prvog stupnja pravilno udovoljio zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 248,75 eura, primjenom odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a.
17. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi u točki II izreke, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Rijeci 9. ožujka 2026.
Sudac
Helena Vlahov-Kozomara
