Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-1354/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Nataši Rogošić, u upravnom sporu tužitelja KAB, [adresa], K, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, Pag, Ulica Gugliamina Polzinetia 6, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, 9. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, klasa: UP/I-216-04/25-01/1716, ur.broj: 511-18-13-25-5 od 16. svibnja 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/I-216-04/25-01/1716, ur.broj: 511-18- 13-25-5 od 16. svibnja 2025. odlučeno je da se KAB, sin U, rođen **.**.1984. u [adresa], državljanin Nepala, ovdje tužitelj, protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u na vrijeme od jedne godine.
2. Pobijajući zakonitost osporavanog rješenja, tužitelj navodi da činjenično stanje nije utvrđeno, dok rješenje nije pravilno obrazloženo te se ne može ispitati. Tvrdi da ne govori ni engleski ni hrvatski te da u postupku nije bio poučen o svojim pravima. Isto tako, ne zna zbog čega je, praktički, uhićen. Navodi kako ima sklopljen ugovor o radu od 10. travnja 2025. do 10. travnja 2026. te bi mu protjerivanjem nastala šteta zbog izostanka prihoda od plaće. Osim toga, navodi kako je prije donošenja osporavanog rješenja bio zaposlen u Republici Hrvatskoj kroz dulji period te je socijalno i kulturno integriran u Republici Hrvatskoj. Međutim, tuženik, iako je to bio dužan, navedene okolnosti nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o protjerivanju. Tužitelj stoga predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora. Ujedno predlaže da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svog rješenja te navodi da je osporavano rješenje o protjerivanju doneseno zbog nezakonitog boravka tužitelja. Naime, tužitelj je u Republiku Hrvatsku doputovao dana 12. studenog 2024. temeljem vize ishodovane dozvolom za boravak i rad koja je odobrena u PU dubrovačko-neretvanskoj u trajanju od 19. srpnja 2024. do 30. lipnja 2025. za poslodavca Hotel Libertas d.o.o te je ista obustavljena dana 17. veljače 2025. jer je tužitelj priložio krivotvoreno uvjerenje o nekažnjavanju. Stoga mu je od strane PU dubrovačko-neretvanske doneseno rješenje o povratku, a po kojem nije postupio, već je nastavio boraviti na području grada Zagreba bez prijavljivanja boravišta. Nadalje, agencija za posredovanje pri zapošljavanju Pulito usluge d.o.o. je za korisnika Domi shop d.o.o. 25. ožujka 2025. podnijela zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad državljaninu Nepala UAB, a koji je zahtjev odbijen 14. travnja 2025. zbog negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Također, prema dostupnim podacima iz evidencija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, tužitelj se ne vodi u navedenoj evidenciji, odnosno od dana dolaska u Republiku Hrvatsku nema vidljivih uplata doprinosa, odnosno nije zasnovao radni odnos temeljem izdane dozvole za boravak i rad. Dana 16. svibnja 2025. u 01:00 sat od strane policijskih službenika zatečen je u mjestu Povljana u ul. A. Starčevića zajedno sa jednim državljaninom Indije i 14 državljana Nepala u dva kombi vozila sa kojima su upravljali državljani Republike Hrvatske. Isti su bez upotrebe prisile dovedeni u Policijsku postaju Pag te je predmetni bio suglasan da se postupak vodi na engleskom jeziku uz prisustvo njegovog poznanika državljanin Nepala ĆAB (1991) koji razumije engleski jezik, a za moguću potrebu prevođenja sa engleskog na nepalski jezik i obrnuto te je upoznat sa svojim pravima i svim činjenicama kao i s tim da mu se zbog nezakonitog boravka u Republici Hrvtaskoj, a pošto je isti državljanin treće zemlje kojem je potrebna viza za ulazak, donosi rješenje o protjerivanju i smještaju u Tranzitno prihvatni centar za strance u Trilju, o čemu je vlastoručno potpisao dostavnice. Od istog je uzeta izjava na zapisnik u kojoj je izjavio da je preko nepalske agencije za zapošljavanje Best Job pronašao posao u Republici Hrvatskoj, koji su mu organizirali avionske karte i vizu te je u studenome 2024. godine doputovao u Zagreb. Oko četiri mjeseca radio je u Dubrovniku za poslodavca Hotel Libertas. Po ukidanju dozvole za boravak i rad boravio je neprijavljeno po raznim hostelima na području grada Zagreba te je stupio u kontakt s agencijom za posredovanje pri zapošljavanju Pulito usluge d.o.o., od kojih je upućen na rad u mjesto Povljana u kamp Amirles, gdje je po njegovoj izjavi radio kao kuhar. Poslodavac Pulito usluge d.o.o. mu je dio plaće isplaćivao njemu osobno na ruke, a dio na račun otvoren u banci „Nabil Banka“ u Nepalu. Tužitelju su također na jeziku koji razumije, tj. nepalskom jeziku, uručene sve pripadajuće obavijesti.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 2. ožujka 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, BAB.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 183. stavak 1. točka 2. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20., 114/22.,151/22., 40/25.) propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.
9. Sukladno članku 190. stavku 2. Zakona o strancima, državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka.
10. Člankom 191. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. tog Zakona, uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.
11. Sukladno članku 192. stavku 6. Zakona o strancima, zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. tog Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.
12. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja tuženika od tužitelja je pribavljena izjava, koju je dao na zapisnik u službenim prostorijama policijske postaje, a nakon što je iskazao da u govoru i pismu poznaje engleski jezik te da izjavu daje bez prevoditelja na engleskom jeziku. Tužitelj je naveo da živi u [adresa], a svoju državu je odlučio napustiti iz ekonomskih razloga. Posao u Republici Hrvatskoj je pronašao preko agencije Best job iz Nepala kojoj je platio iznos od 5.000,00 EUR kako bi mu pronašli posao u Republici Hrvatskoj te su mu u toj cijeni organizirali avionske karte i vizu. Došao je letom za Zagreb dana 12. studenog 2024. te je počeo raditi za poslodavca Hotel Libertas u Dubrovniku gdje je proveo oko četiri mjeseca za mjesečnu plaću od 1.043,00 EUR i osiguran smještaj i hranu. Nakon što je dobio otkaz, nazvao je agenciju u Nepal koji su kontaktirali agenciju Pulito usluge u Hrvatskoj te su ga isti kontaktirali i pozvali u Zagreb, ponudili smještaj i posao u kampu Aminess, što je prihvatio te je u kamp stigao 1. travnja 2025. i počeo raditi kao kuhar u restoranu u sklopu kampa za dogovorenu plaću od 1.400,00 EUR uz osiguran smještaj i hranu. Novčanih sredstava ne posjeduje, nema bankovnu karticu u Republici Hrvatskoj. S poslodavcem Ć usluge dogovorio je da mu dio plaće isplaćuju na ruke, a dio na račun banke u Nepalu. Nadalje, rješenjem Policijske postaje Pag, klasa: UP/I-216-01/25-03/430, ur.broj: 511-18-13-25-5 od 16. svibnja 2025., tužitelju je određen smještaj u prihvatni centar za strance.
13. S obzirom na izneseno činjenično stanje spisa iz kojeg proizlazi da tužitelj, nakon što mu je 17. veljače 2025. ukinuta dozvola za boravak i rad, boravi na području Republike Hrvatske bez valjanog odobrenja, ne može se ocijeniti nezakonitim osporavano rješenje tuženika kojim je o protjerivanju u konkretnom slučaju odlučeno na temelju članka 190. stavka 2. Zakona o strancima zbog nezakonitog boravka tužitelja. Pritom je zabrana ulaska i boravka pravilno određena unutar raspona od tri mjeseca i pet godina propisanog člankom 192. stavkom 6. Zakona o strancima, dok tužitelj ničim ne dokazuje da bi okolnosti, koje se sukladno članku 191. stavku 1. Zakona o strancima uzimaju u obzir, u njegovu slučaju mogle dovesti do drukčije odluke. Naime, okolnost da tužitelj od 17. veljače 2025. boravi u [adresa] bez dozvole za boravak i rad ne ukazuje na postojanje namjere poštivanja propisa Republike Hrvatske. Nadalje, tužitelju je, suprotno navodima u tužbi, u tijeku upravnog postupka omogućeno izjašnjavanje na jeziku koji razumije sukladno članku 196. stavku 1. Zakona o strancima, pri čemu navedena zakonska odredba ne propisuje prevođenje po neovisnom sudskom tumaču.
14. Prema navedenom, Sud je ocijenio da osporavanim rješenjem u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
15. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
16. Člankom 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
17. Tužitelj je prijedlog za odgodnim učinkom tužbe obrazložio time što ima sklopljen ugovor o radu pa bi zbog protjerivanja iz EGP-a i zabrane ulaska u trajanju od jedne godine ostao bez primitaka u iznosu od 1.000,00 EUR mjesečno, kojima može prehraniti svoju blisku obitelj.
18. Međutim, s obzirom na to da tužitelj nezakonito boravi u [adresa], zbog čega je i doneseno ovdje osporavano rješenje tuženika koje je Sud ocijenio zakonitim, proizlazi kako tužitelj ne ispunjava uvjete za izdavanje dozvole za boravak i rad. Zbog toga, time što ima sklopljen ugovor o radu, nije dokazao svoju tvrdnju da bi mu izvršenjem osporavanog rješenja mogla nastati teško popravljiva šteta, a što je jedna od pretpostavki koja se mora ostvariti da bi Sud mogao odlučiti da tužba u upravnom sporu ima odgodni učinak. S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbi članka 42. stavaka 2. i 4. ZUS-a, riješiti kao u III. točki izreke.
U Splitu 9. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke i rješenja u II. i III. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.