REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-514/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg k. P. Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik RO, službena osoba, radi izmjene potvrde o okolnostima stradavanja, 9. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-02/9, 512M-02-03-25-14 od 11. travnja 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 2.750,00 eura (slovima: dvije tisuće sedamsto pedeset eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-02/9, 512M- 02-03-25-14 od 11. travnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanjem izmijenjene potvrde o okolnostima stradavanja pokojnog sina ŽO, rođenog **.**.1975.
2. Tužitelji u tužbi navode kako tuženik ignorira dostavljene dokaze, ovjerenu izjavu BOD od 6. lipnja 2023. u kojoj isti jasno navodi kako pokojni sin tužitelja nije samovoljno napustio svoj položaj, odnosno postrojbu već je bio oslobođen svih dužnosti pa da stoga ne stoji teza kako se radi o pogibiji na putu koji nije bio u vezi s dolaskom u postrojbu u koju je bio raspoređen, čime zadovoljava uvjete iz članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR). Ističe i da navedeni svjedok navodi kako je pokojni ŽO sahranjen prema pravilima službe kao hrvatski branitelj što zasigurno ne bi bio slučaj da je isti dezertirao svoju postrojbu. Stoga smatraju da je prekršeno načelo materijalne istine sadržano u članku 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) kao i propisano člankom 5. stavkom 1., člankom 47. stavkom 1. i člankom 58. stavkom 1. ZUP-a jer nije utvrđeno činjenično stanje niti su provedeni dokazi radi utvrđivanja istoga.
2.1. Nadalje, tužitelji navode kako je tuženik u cijelosti ignorirao propisano člankom 60. ZUP-a, s obzirom na dokazivanje javnim ispravama i sumnje na vjerodostojnosti iste te tvrdi i da krši članak 62. ZUP-a, koji predviđa tko može biti svjedok te predlažu Sudu saslušati svjedoke BOD i bojnika ĆO na okolnosti stradavanja pok. ŽO. Pri tome tvrdi da podaci službene evidencije moraju biti cijenjeni kao dokaz jednake snage kao i iskazi svjedoka, a izjave istih potvrđuju da je došlo do greške u administraciji. Pri tome se poziva na načelo ustanovljeno od Europskog suda za ljudska prava u predmetu B Protiv Hrvatske (Presuda od 13.12.2007., zahtjev br. 32457/05) u kojoj se navodi da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina (vidi, mutatis mutandis, N v. [adresa], br. 65582/01,§ 50, 24. svibnja 2007.). Zaključuje kako je tuženik neosnovano ograničio dokaznu građu isključivo na službene evidencije, bez sagledavanja drugih dokaza, posebno izjava svjedoka. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje i sam meritorno riješiti stvar ili vratiti predmet na ponovni postupak uz naknadu troška spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti citira obrazloženje osporavanog rješenja, dok u vezi tužbenih navoda i dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka navodi da nema potrebe za saslušanjem svjedoka u upravnom sporu budući da se tragični događaj pogibije pok. ŽO svakako dogodio izvan okolnosti propisanih odredbom članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Naime, povratak iz noćnog provoda nakon privremenog napuštanja postrojbe se nikako ne može okarakterizirati kao sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, suprotno svim navodima u tužbi. Pri tome se poziva na raniju presudu Upravnog suda, broj: Us-876/1998-4 od 17. lipnja 1999., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u istovrsnoj upravnoj stvari, a u obrazloženju te presude potvrđeno je kako pok. ŽO nije poginuo pod okolnostima obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), a kako bi, prije donošenja presude, strankama bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
4.1. Opunomoćenik tužitelja je ostao pri svim dotadašnjim navodima, kao i kod prijedloga za saslušanjem svjedoka te je predložio usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora za sastav tužbe i pristup na ročište od po 1.100,00 eura uvećano za iznos PDV-a.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Nesporno iz podataka spisa proizlazi da je pok. ŽO, prema očitovanju Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske, Odjel G-l Karlovac, KLASA: 560- 01/01/24-01/55, URBROJ: 3468-G1-01-24-2 od 13. ožujka 2024., a što je utvrđeno uvidom u popis vojnih osoba (Vob-8) evidentiran kao pripadnik VP 2133 Rijeka (111. brigada pješačka) u razdoblju od 11. kolovoza 1994. do 21. siječnja 1995., VP 3106 Đakovo (2. divizion topnički) u razdobljima od 12. lipnja 1995. do 13. srpnja 1995. i od 31. srpnja 1995. do 13. kolovoza 1995.
7. Prema izvješću Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Brodsko-posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod, KLASA: NK-21 1-04/24- 03/6, URBROJ: 51 1-11-09-24-1650 od 18. rujna 2024. nesporno proizlazi da je pok. ŽO sudjelovao u prometnoj nesreći u kojoj su poginule 4 osobe, a koja se dogodila dana 13. kolovoza 1995. u 20,45 sati na raskrižju lokalne ceste broj 35296 i magistralne ceste broj 1 kod Sikirevaca.
8. Iz podataka spisa, konkretno iz Potvrde o okolnostima stradavanja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera OSRH, II ZP OS RH Đakovo, V.P. 3106 Đakovo KLASA: 035-01/97-01/01, UR.BROJ: 3106-02/5-97-08 od 5. lipnja 1997. proizlazi da je ŽO **.**.1995. poginuo u prometnoj prilikom povratka poslije izbivanja iz postrojbe.
8.1. Drugom potvrdom, Ministarstva obrane, Uprave za obranu Vukovar, Odjela za skrb, KLASA: 560-02/97-116/01, URBROJ: 512-152-07-97-136 od 14. kolovoza 1997., proizlazi različito utvrđenje, odnosno da je ŽO **.**.1995. poginuo u prometnoj nezgodi poslije samovoljnog izbivanja iz postrojbe.
9. Nadalje, iz Prijave stradavanja VP 3106 Đakovo, KLASA: 035-01/97- 01/01 , URBROJ: 3 106-02/5-97-10 od 06. kolovoza 1997., potpisane od strane zapovjednika bojnika ĆO proizlazi da je ŽO poginuo u prometnoj nezgodi poslije samovoljnog izbivanja iz postrojbe.
10. Rješenjem Ureda za obranu Vinkovci, Uprave za obranu Vukovar Ministarstva obrane, KLASA: UP/1 562-02/97-117/299, UBROJ: 512-153-97-1 od 10. listopada 1997. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na obiteljsku invalidninu iza pokojnog sina, kao neosnovan jer pok. ŽO nije poginuo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. To rješenje je potvrđeno rješenjem Ministarstva obrane, KLASA: UP/II 562-02/97-03/271, URBROJ: 51221-05-97-2 od 11. prosinca 1997. Tužitelji su protiv tog rješenja pokrenuli upravni spor koji je okončan presudom tadašnjeg Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-876/1998-4 od 17. lipnja 1999. kojom je odbijen tužbeni zahtjev. U obrazloženju citirane presude navodi se kako iz spisa predmeta proizlazi da je pokojni sin tužitelja poginuo u prometnoj nesreći nakon samovoljnog izbivanja iz postrojbe Hrvatske vojske, odnosno nije poginuo pod okolnostima obrane suvereniteta RH.
11. Postupajući po zahtjevu tužitelja za izmjenom potvrde o okolnostima stradavanja pok. ŽO, isti su saslušani 12. rujna 2024. te prema njihovim saznanjima, po pok. sina ŽO došao kolega s kojim je služio vojni rok u Gospiću i Perušiću da izađu na piće u kafić. Poznato mu je da je to vozilo imalo ugrađen plin. BO nadalje navodi da se, prema informacijama koje je dobio od njegovog neposrednog zapovjednika, ŽO trebao javiti na stražu u 22 sata 13. kolovoza 1995., ali je pri povratku u Babinu Gredu (gdje je bio smješten 2. topnički divizion Đakovo), stradao u prometnog nesreći na autocesti kod mjesta Sikirevci. Ističe da je pokojni sin ŽO u trenutku stradavanja nosio uniformu Hrvatske vojske budući je dolazio na položaj, odnosno trebao je preuzeti stražu. Prema njegovim saznanjima, ostali dečki u vozilu u tom trenutku nisu bili pripadnici Hrvatske vojske. Predložili su da se kao svjedoci saslušaju NOD (zapovjednik) i bojnik ĆO koji je potpisao spornu potvrdu o okolnostima smrtnog stradavanja sina ŽO.
12. S obzirom na sve navedeno, tuženik je zaključio kako iz Prijave o stradavanju te Potvrde o okolnostima stradavanja, koje imaju snagu javnih isprava, proizlazi da se pok. ŽO vraćao u postrojbu nakon samovoljnog izbivanja iz iste te smatra kako podaci službene evidencije imaju punu dokaznu snagu te se smatraju istinitim i temelj su za izdavanje javnih isprava o okolnostima stradavanja, pa sama izjava tužitelja, ne može biti od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari. Stoga tuženik smatra da nema osnova za ostvarivanje zahtjeva tužitelja primjenom odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, u vezi s člankom 180. stavka 1. točke d. ZHBDR-a, jer izvedeni dokazi nesporno ukazuju na činjenicu da je pok. ŽO stradao u okolnostima koje se ne mogu okarakterizirati kao sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
13. Članak 3. stavak 2. ZOHBDR-a propisuje da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položąj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
13.1. Prema članku 180. stavku 1. točki d. ZOHBDR-a potvrda o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata o činjenici da je rana ili ozljeda nastupila pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga RH, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu. policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen.
13.2. Člankom 159. stavkom 6. ZUP-a propisano je da ako stranka, na temelju dokaza kojim raspolaže, smatra da potvrda nije izdana u skladu s podacima iz službene evidencije, može zahtijevati izmjenu potvrde. Kad javnopravno tijelo ne izda izmijenjenu potvrdu, dužno je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.
14. Prije svega, članak 3. stavak 2. ZOHBDR-a, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, podrazumijeva, između ostaloga i odlazak u postrojbu.
14.1 Nesporno je da je pok. ŽO smrtno stradao u prometnoj nesreći, ali je sporno, da bi došlo do primjene prethodno citiranog članka 3. stavka 2. ZOHBDR- a, je li do smrtnog stradavanja došlo prilikom povratka u postrojbu, nakon odobrenog izbivanja iz iste ili se radilo o samovoljnom izbivanju.
14.2. Iz ovjerene izjave NOD, zapovjednika Zapovjedno- izviđačkog voda pri Zapovjedno-izvidničkoj satniji 2. TD, ZP Osijek, od 6. lipnja 2023. priložene uz tužbu, proizlazi da je pok. ŽO, koji je obnašao dužnost pozornika, dana 13. kolovoza 1995. bio oslobođen svih dužnosti uz obavezu da se do 22.00 sata javi radi preuzimanja smjene dežurstva. Izjavio je da je toga dana, oko 20.25 sati poginuo u prometnoj nesreći, zajedno sa putnicima u automobilu koji je izgorio, a nesreća se dogodila nedaleko mjesta gdje je smještena postrojba. Ujedno je izjavio da se pok. ŽO nije mogao vratiti na dužnost u 22.00 sata jer je bio mrtav, da nije samovoljno napustio postrojbu jer se nije mogao vratiti u istu u 22.00 sata. K tome, potvrdio je i da je pok. ŽO sahranjen prema pravilima službe kao hrvatski branitelj.
14.3. Prema članku 21. stavku 2. točki c) ZOHBDR-s, statuse i prava utvrđene ovim Zakonom ne mogu ostvariti ni osobe koje u razdoblju sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske samovoljno napustile postrojbu. Prema stavku 3. u smislu ovoga Zakona, smatra se da se ne radi o samovoljnom napuštanju postrojbe ako je razlog napuštanja postrojbe prekid vojne službe odnosno prekid radnog odnosa za one djelatnike ministarstva nadležnog za obranu za koje nije proveden stegovni postupak.
14.4. Iz podataka spisa ne proizlazi da je protiv ŽO nakon njegove smrti vođen bilo kakav stegovni postupak ili postupak radi utvrđenja samovoljnog napuštanja postrojbe. K tome, nesporno je i da je sahranjen kao hrvatski branitelj, koja činjenica ne govori u prilog zaključku o „samovoljnom“ napuštanju postrojbe.
14.5. K tome, nisu utvrđene, s obzirom na policijsko izvješće i zapisnik Okružnog suda u Požegi KIR 357/95-3 od 14. kolovoza 1995., sadržan u spisu, sve okolnosti oko mjesta prometne nesreće, iako iz istog proizlazi da se nesreća dogodila na suvremenom putu Slavonski Brod – Lipovac na 416+700 km na križanju puta za selo Sikirevci i Gundinci, odnosno na kojem pravcu i u kojem smjeru u odnosu na postrojbu te je li s obzirom na taj položaj moguće da se pok. ŽO vraćao u postrojbu budući da se nesreće dogodila oko 20.25, a povratak je trebao biti u 22.00 sata. K tome, iz izjave zapovjednika pok. ŽO proizlazi da se nesreća dogodila nedaleko postrojbe.
15. Dakle, u potvrdi Ministarstva obrane, Uprave za obranu Vukovar, Odjela za skrb, KLASA: 560-02/97-116/01, URBROJ: 512-152-07-97-136 od 14. kolovoza 1997., činjenica da je ŽO **.**.1995. poginuo u prometnoj nezgodi poslije samovoljnog izbivanja iz postrojbe, nije ničim dokazana jer zaključak o „samovoljnom“ napuštanju postrojbe nije utemeljen na podacima spisa, niti je dokazan. K tome se samovoljno napuštanje postrojbe treba dokazati u zasebnom postupku, a nema podataka da je Ministarstvo obrane provelo bilo kakav postupak u cilju utvrđivanja odgovornosti pok. ŽO za takvo postupanje. Pri tome, iz izjave NOD, zapovjednika Zapovjedno-izviđačkog voda pri Zapovjedno- izvidničkoj satniji 2. TD, ZP Osijek, od 6. lipnja 2023. proizlazi da je pok. ŽO, dana 13. kolovoza 1995. bio oslobođen svih dužnosti uz obavezu da se do 22.00 sata javi radi preuzimanja smjene dežurstva, koja tvrdnja opovrgava navode o „samovoljnom“ napuštanju postrojbe.
16. Slijedom iznesenoga, Sud smatra da u provedenom postupku nije pravilno niti u potpunosti utvrđeno činjenično stanje te da zaključak tuženika o ne mogućnosti primjene odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, u vezi s člankom 180. stavka 1. točke d. ZOHBDR-a, nije utemeljen na dokazima u spisu niti su izvedeni svi dokazi kojima bi se nesporno utvrdile okolnosti oko stradavanja pok. ŽO.
16.1. Stoga Sud osporavano rješenje Sud nije mogao ocijeniti zakonitim, te je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio pobijani akt i odlučio kao pod točkom I. izreke presude, te predmet vratio na ponovni postupak. U istome će tuženik provesti sve dostupne dokaze, uključujući i ispitivanje svjedoka, te dokazati je li se radilo o „samovoljnom“ ili odobrenom izbivanju iz postrojbe pok. ŽO, pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove odluke (članak 119. stavak 4. ZUS-a). Iz navedenih razloga Sud nije u ovom sporu ispitao predložene svjedoke, već će u ponovnom postupku, koristeći sva dostupna dokazna sredstva, a time i saslušanje svjedoka, tuženik u potpunosti i cjelovito utvrditi činjenično stanje u vezi stradavanja pok. ŽO.
17. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS -a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.
17.1. Tako tužiteljima pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.100,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife, s uvećanjem od 10% po Tbr. 40/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 275,00 eura (Tbr. 46. Tarife) te isti iznos za pristup na ročište 9. veljače 2026. (Tbr. 27/2 Tarife, s uvećanjem od 10% po Tbr. 40/1 Tarife) , odnosno ukupno 2.750,00 eura.
17.2. Slijedom iznesenoga, a budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu, pripada im pravo na naknadu navedenog priznatog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji im je tuženik dužan naknaditi.
17.3. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 9. ožujka 2026.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II. dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljima, po opunomoćeniku
2. Tuženiku, uz spis
