Poslovni broj: UsI-1673/2025-7
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice BG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Šimi Mrdeži, odvjetniku u Šibenika, Fra Jerolima Milete 1, protiv tuženika Državnog inspektorat, Područnog ureda u Splitu, Ispostava u Šibeniku, Stjepana Radića 30, Šibenik, OIB: 33706439962, zastupanog po njegovoj službenoj osobi – višem građevinskom inspektoru Daliboru Šonjiću, radi uklanjanja građevine, 9. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/I-362-02/25-02/234, Urbroj: 443-02-03-21-25-4 od 10. lipnja 2025.
i
r i j e š i o j e
II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga spora.
Obrazloženje
1. Točkom 1. izreke navedenoga rješenja tuženika (dalje: osporeno rješenje), naređeno je tužiteljici, kao vlasnici, da u roku od 90 dana, ukloni nezakonito rekonstruirane dijelove stambene građevine:
- probijenog otvora u vanjskom nosivom zidu dimenzija 180cm x 60cm, izvedeno bez izrađenog glavnog projekta, na kat.čest.br. *19/1 K. O. [katastarska općina], Jezera, Košuluk br. 4,
- prostoriju (nišu) tlocrtnih dimenzija 180cm x 60cm, visine 180cm, koja se koristi kao ostava, dograđenu na etaži prizemlja stambene građevine, izgrađenu bez građevinske dozvole na kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u Jezerima, Košuluk br. 4.
Preostalim točkama (2. do 6.) izreke osporenog rješenja, izrečena su propisana upozorenja.
2. Tužiteljica, u pravodobnoj tužbi, u podnesku, i na raspravi, u bitnome, prigovara kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude i ističe zahtjeve navedene u izreci ove presude i rješenja.
3. Tuženik, u odgovoru na tužbu i na raspravi; u bitnome, navodi da su svi tužbeni prigovori neosnovani iz razloga danih osporenim rješenjem pa predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Dostavom navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 6. veljače 2026., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS-a).
5. U dokaznom postupku u ovome sporu, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa tuženika Klasa: UP/I-362-02/25-02/234 dostavljenog uz odgovor na tužbu. Preostali, po tužiteljici predloženi, dokaz očevidom lica mjesta; ni je izveden jer je to, kod prethodno navedenih izvedenih dokaza, bilo suvišno za presuđenje u ovome sporu. O tomu će biti riječi i u nastavku obrazloženja ove presude.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja kojim je (pod točkom 1. izreke) tuženik naredio tužiteljici, kao vlasnici, inspekcijsku mjeru uklanjanja građevine, u primjeni odredbe iz članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI), kojom je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, u određenom roku, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
8. Stoga je, za rješavanje ove upravne stvari, pravno odlučno utvrditi: investitora odnosno vlasnika, opis i identifikaciju građevine odn. njenog dijela, te mora li se za predmetno građenje ishoditi izvršnu građevinsku dozvolu odn. je li ta dozvola ishođena.
9. Tužiteljičin prigovor da ona nije investitorica, nije od utjecaja na donošenje drukčijeg rješenja budući da se, prema gore citiranoj mjerodavnoj zakonskoj odredbi, mjera uklanjanja građevine, koja je tužiteljici izrečena osporenim rješenjem, može izreći vlasniku a tužiteljica ne spori da je ona vlasnica predmetne nekretnine (što i proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka na listu 52 spisa), a time i svega na njoj izgrađenog (arg. ex članaka 2. i 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ br. 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 -ispravak pročišćenog teksta).
10. Naime, tužiteljica, kao vlasnica, svakako odgovara za stanje predmetne nekretnine koja je njeno vlasništvo, pa tako i za usklađenost svega izgrađenog na toj nekretnini sa javnopravnim propisima o gradnji; što se i ispituje u predmetnom upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu (članak 101. ZDI).
11. Glede opisa i identifikacije predmetnoga otvora, tužiteljica prigovara da nije bilo mjesta nalaganju njegova uklanjanja osporenim rješenjem jer da je taj otvor, kao i sve ostalo na predmetnoj zgradi, postojeći odn. izgrađen prije 15. veljače 1968., a taj otvor da je, odn. prostor u koji se kroza nj ulazi (niša), tužiteljica samo obložila siporeks blokovima ali ne i izgradila. U odnosu na ovaj prigovor tužiteljice navesti je da je ona taj prigovor istaknula i u postupku prije donošenja osporenog rješenja kojim je u vezi u toga obrazloženo da je inspekcijskim pregledom lica mjesta utvrđeno da je vanjski nosivi zid probijen i tako izgrađena niša koju se koristit kao ostava, a pritom korišteni materijali (plinobeton, ekspandirani poliestiren) da nisu iz vremena gradnje kuće kao cjeline tj. iz vremena prije 1968. godine. Upravo tako se i navodi na zapisniku tuženika o inspekcijskom pregledu lica mjesta obavljenom 25. ožujka 2025. (na listovima 16 do 20 spisa). To potvrđuju i fotografije u prilogu toga zapisnika, koje fotografije je tuženik dostavio i na raspravi u ovome sporu (listovi 60 do 61 spisa). Stoga ovaj sud nalazi da je, s tim u vezi, a suprotno gore navedenom prigovoru tužiteljice, osporenim rješenjem činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i obrazloženo u pogledu onoga što je jedino predmet naredbe o uklanjanju iz osporenog rješenja a time i ovoga spora. Stoga je, s obzirom da je iz navedenih fotografija u spisu, moguće nedvojbeno utvrditi građenje koje je predmet ovoga spora, ovaj sud je ocijenio suvišnim izvoditi po tužiteljici predložen dokaza očevidom lica mjesta.
12. Naime, i po stavu ovoga suda, tužiteljica je, probijanjem navedenoga otvora u nosivom zidu postojeće zgrade, dobila novi koristan prostor niše/ostave za koji prostor je time i tako povećana korisna stambena površina te zgrade. Stoga je, i po ocjeni ovoga suda, ovdje riječ o rekonstrukciji postojeće zgrade za koju je tužiteljica bila u obvezi ishoditi građevinsku dozvolu koju, nesporno, nije ishodila.
13. Ne stoji ni prigovor tužiteljice da je osporeno rješenje ništavo jer ga nije moguće izvršiti odn. da nije moguće zatvoriti navedeni otvor. Naime, izvršenje osporenog rješenja je stvarno moguće zatvaranjem navedenog otvora kojim bi se zatvorilo odn. onemogućio pristup u navedeni novodobiveni prostor niše/ostave i tako bi se korisna stambena površina predmetne zgrade dovela u stanje prije ovdje predmetne rekonstrukcije.
14. Ostali tužiteljičini prigovori su pravno irelevantni za ovaj spor jer se ne tiču onoga što se osporenim rješenjem tužiteljici naređuje ukloniti (a samo to je stoga predmet ovoga spora) nego se tiču drugih radova na istoj zgradi na koje se osporeno rješenje ne odnosi (pa to stoga nije predmet ovoga spora).
15. Zbog navedenog je ovaj sud navedene prigovore tužiteljice ocijenio neosnovanima, a osporeno rješenje zakonitim, tj. donesenim u zakonito provedenom postupku i pravilnom primjenom gore citirane mjerodavne materijalnopravne zakonske odredbe na pravilno i potpuno utvrđeno i obrazloženo činjenično stanje; ne nalazeći ostvarenje kojega od razloga ništavosti (članak 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, "Narodne novine" broj 47/09 i 110/21 ) na koje pazi po službenoj dužnosti pa je, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, presuđeno kao pod točkom I. izreke.
16. Budući da je tužiteljica izgubila ovaj spor, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a je riješeno kao pod točkom II. izreke.
17. Budući da je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim, ovaj sud nije našao osnove za usvajanje tužiteljičinog prijedloga za odgodnim učinkom tužbe pa je, na temelju članka 42. ZUS-a, riješeno kao pod točkom III. izreke.
U Splitu 9. ožujka 2026.
SUDAC
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja, dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 3 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. opun. tužiteljice, uz zapisnik o objavi
2. tuženiku, uz zapisnik o objavi
3. u spis.
