Poslovni broj: Us I-1044/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Vidaković, u upravnom sporu tužitelja UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB: 56204655363, B. Petranovića 8, Zadar, radi ovrhe naknade za uređenje voda, 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/25-01/57, Urbroj: 2198-07-03/3-25-2 od 14. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove , Klasa: UP/II-363-01/25- 01/57, Urbroj: 2198-07-03/3-25-2 od 14. ožujka 2025. kojim je odbijena žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Klasa: UP/I-363-01/24-09/362, Urbroj: 2198-1-9-2-24-1 od 27. prosinca 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, utvrđeno je da ovršenik, ovdje tužitelj po osnovi naknade za uređenje voda, sukladno rješenju o obvezi plaćanja naknade za uređenje voda, Klasa: UP/I-325-08/19-08/0031827, Urbroj: 374-3401-2-19-1 od 20. ožujka 2019., prema knjigovodstvenom izlistu na dan 27. prosinca 2024. duguje iznos 297,46 eura (naknada za uređenje voda), te kamate obračunate na dan 31. prosinca 2023. u iznosu od 19,19 eura. (točka 1.) Točkom 2. je naloženo tužitelju da u roku od 8 dana od primitka rješenja, iznose navedene u točki 1. izreke uplati na račun proračuna Grada Zadra. Točkom 3. se upozorava tužitelja, da će, ako u roku ne uplati iznose iz točke 1. izreke, dug naplatiti pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima sve do podmirenja glavnice s kamatama. Točkom 4. izreke je nalaženo Financijskog agenciji da naloži bankama da izvrše nalog u visini potrebnoj za izvršenje osnove plaćanja, te da zaplijenjene iznose, uplati na račun Grada Zadra. Točkom 5. izreke je naloženo da Financijska agencija obračuna daljnje kamate na glavnicu duga od 28. prosinca 2024. do podmirenja duga u cijelosti u korist računa iz točaka 2. i 4. izreke ovog rješenja. Točkom 6. izreke je naloženo Financijskoj agenciji da, za slučaj, da ovršenik nema dovoljno novčanih sredstava za izvršenje tražbine iz ovog rješenja, da izda nalog bankama da blokiraju sve račune ovršenika i zabrane raspolaganje oročenim sredstvima te da u Jedinstveni registar računa stavi oznaku blokade računa na kojima se provodi ovrha i oznaku zabrane raspolaganja novčanim sredstvima. Točkom 7. izreke se utvrđuju troškovi ovrhe u iznosu od 26,54 eura, te je točkom 8. izreke utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu, u kojoj je istaknuo dva prigovora, i to, da je drugostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo jer je sukladno članku 232. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima nastupila zastara tražbine naknade za isporučenu vodu, i da mu je prema rješenju, Klasa: UP/I-325-08/19-08/0031827, Urbroj: 374-3401-2-19-1 od 20. ožujka 2019. utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], u [adresa], u iznosu od 0,00 kuna slijedom čega de facto nije bio u obvezi plaćati komunalnu naknadu.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja smatra da je tužba neosnovana i predlaže da sud odbije tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 6. veljače 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi i dosadašnjem tijeku ovog spora, te je u spis predao popis troškova spora. 6 . U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II -363- 01/25-01/57, Urbroj: 2198-07-03/3-25-2 od 14. ožujka 2025. kojim je odbijena žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Klasa: UP/I-363-01/24-09/362, Urbroj: 2198-1-9-2-24-1 od 27. prosinca 2024.

9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave i to rješenja Hrvatskih voda, Klasa: UP/I-325-08/19- 08/0031827, Urbroj: 374-3401-2-19-1 od 20. ožujka 2019. Iz sadržaja toga rješenja proizlazi da je tužitelj, obvezan na plaćanje naknade za uređenje voda u iznosu od 36,86 kuna koju je dužan plaćati mjesečno, do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je obveza utvrđena od 1. siječnja 2019. godine pa do izmjene toga rješenja ili do donošenja novog rješenja.

10. Citirano rješenje o utvrđenoj obvezi plaćanja naknade za uređenje voda tužitelju je uredno dostavljeno, a istom prileži dostavnica iz koje proizlazi da je rješenje tužitelj uredno zaprimio.

11. Odredbom članka 74. stavka 1. Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva ( „Narodne novine broj“: 153/2009, 90/2011, 56/2013, 154/2014, 119/2015, 120/2016, 127/2017, dalje u tekstu ZFVG) propisano je da se na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz stavka 2. ovoga članka, primjenjuje Opći porezni zakon.

12. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ( „Narodne novine broj“: 115/16., 106/18., 121/2019., 32/2020., 42/2020. i 114/22 , dalje u tekstu OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

13. Odredbom članka 108. stavka 4. propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

14. Odredbom članka 140. stavka 1. OPZ-a propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Stavkom 2. istog članka propisano je da su ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka: 1. rješenje o utvrđivanju poreza; 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza; 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina; 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, 5. rješenje o ovrsi i 6. upravni ugovor i porezna nagodba. Stavkom 3. je propisano da je vjerodostojna isprava u smislu stavka 1. ovoga članka jest knjigovodstveni izlist stanja poreznog duga potpisan od ovlaštene osobe poreznog tijela, ili ovjeren elektroničkim potpisom ili elektroničkim pečatom poreznog tijela.

15. Člankom 141. stavkom 2. OPZ-a propisano je da rješenje o ovrsi mora sadržavati naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškove ovrhe i uputu o pravnom lijeku.

16. Člankom 142. stavkom 1. propisano je da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. ovoga Zakona može podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja.

17. Člankom 142. stavkom 7. OPZ-a propisano je da se žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

18. Nije u pravu tužitelj kada navodi da je nastupila zastara tražbine naknade za uređenje voda, sukladno odredbi članka 232. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Naime, s obzirom na citirane odredbe članka 108. Općeg poreznog zakona koje se, sukladno članku 74. stavku 1. ZFVG, primjenjuju na postupak ovrhe naknade za uređenje voda u konkretnom slučaju, ocjenjuje se da u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, pravo prvostupanjskog tijela na prisilnu naplatu naknade za uređenje voda obračunate rješenjem Hrvatskih voda, nije zastarjelo.

19. Naime, budući je ovršna isprava - rješenje Hrvatskih voda od 20. ožujka 2019. uredno uručeno tužitelju, to je sukladno članku 108. stavku 4. Općeg poreznog zakona zastara prava na naplatu naknade za uređenje voda u ovom slučaju počela teći 1. siječnja 2020., pa je i prvostupanjsko i osporeno rješenje doneseno u zakonom propisanom roku od šest godina sukladno članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona.

20. Nije od utjecaj ni tužiteljev prigovor vezano za obvezu plaćanja komunalne naknade, jer je predmet ovog spora ovrha naknade za uređenje voda, a tužitelj nije dokazao da bi ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi bila ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili da je utvrđeno da je bez učinka.

21. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku,("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS - a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

22. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS -a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

U Splitu 9. ožujka 2026.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju putem opunomoćenika

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana