Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-1649/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Nataši Rogošić, u upravnom sporu tužitelja EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske Postaje Daruvar, Daruvar, Petra Preradovića 9, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, 9. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Policijske uprave bjelovarsko- bilogorske, Policijske postaje Daruvar, klasa: UP/I-216-04/25-01/2056, ur.broj: 511-02-07-25-1 od 14. lipnja 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/I-216-04/25-01/2056, ur.broj: 511-02- 07-25-1 od 14. lipnja 2025. riješeno je, u 1. točki izreke, da se EV, rođen **.**.1995. u [adresa], državljanin Nepala, ovdje tužitelj, protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u na vrijeme od jedne godine. Sukladno 2. točki izreke, tužitelj je kao državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa] određen dragovoljni rok od deset dana u kojem je dužan napustiti EGP. Prema 3. točki izreke, dužan je prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu nakon napuštanja. Točkom 4. izreke riješeno je da će se prisilno udaljiti u Nepal ako ne napusti EGP u roku za dragovoljni odlazak.
2. Pobijajući zakonitost osporavanog rješenja, tužitelj u tužbi navodi da činjenično stanje nije utvrđeno, da rješenje nije moguće ispitati te da ne sadrži meritorno obrazloženje. Tvrdi da u postupku nije bio poučen o svojim pravima s obzirom na to da ne govori hrvatski pa se nije niti mogao dragovoljno odreći svojih prava. Navodi da je s poslodavcem Subito d.o.o., Solin, sklopio ugovor o radu s trajanjem od 4. travnja 2025. do 4. travnja 2026. te se iz tog ugovora vidi da je zaposlen na radnom mjestu „radnik visokogradnje“. Međutim, izostalo je bilo kakvo očitovanje tuženika o tome. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora. Ujedno predlaže da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svog rješenja te navodi kako je tužitelj u upravnom postupku poučen o svojim pravima i dužnostima, pravu na opunomoćenika za zastupanje, da može o postupanju obavijestiti člana obitelji ili druge osobe, pravu o obavješćivanju diplomatske misije ili konzularnog ureda države čiji je državljanin, pravu na besplatnu pravnu pomoć te pravu na prevoditelja. Saslušanje je provedeno na engleskom jeziku koji EV govori i razumije, kao i policijski službenik koji je provodio ispitivanje te nije bilo potrebe za korištenjem prevoditelja, a tužitelj se složio da se ispitivanje provede na engleskom jeziku. Također, uručena mu je lista pružatelja besplatne pravne pomoći te je obavješten o pravima na besplatnu pravnu pomoć, upoznat je o korištenju prava na reintegracijsku pomoć i obavješten je o unosu podataka u Schengenski informacijski sustav. Nakon upoznavanja s pravima i dužnostima, odrekao se svih prava i potpisao zapisnik o saslušanju, kao i obrasce o upoznavanju s pravima i obavezama. Nadalje, provjerom u evidencijama utvrđeno je da je poslodavac Subito d.o.o. dana 12. svibnja 2025. odustao od zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 91. stavku 8. Zakona o strancima.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 2. ožujka 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužitelja. Rasprava je, sukladno odredbi članka 91. stavka 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 183. stavak 1. točka 2. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20., 114/22.,151/22., 40/25.) propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.
9. Sukladno članku 190. stavku 2. Zakona o strancima, državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka.
10. Člankom 191. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. tog Zakona, uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.
11. Sukladno članku 192. stavku 6. Zakona o strancima, zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. tog Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.
12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, kao državljanin treće zemlje, zatečen 13. svibnja 2025. od strane policijskih službenika PP Bjelovar u mjestu Rajić u nezakonitom boravku na području Republike Hrvatske. Naime, tužitelju je imao dozvolu za boravak i rad, izdanu od Policijske postaje Pag za razdoblje od 1. studenog 2023. do 31. listopada 2024., koja je ukinuta 11. ožujka 2024., od kada nezakonito boravi u [adresa]. Nadalje, izdano mu je rješenje o povratku od strane Policijske uprave zagrebačke, IV. policijske postaje Zagreb, klasa: NK-UP/I-216-04/24-02/313, ur.broj: 511- 19-30-24-1 od 6. travnja 2024., kojim mu je bio određen dragovoljni rok za odlazak od petnaest dana radi napuštanja EGP-a. Međutim, EGP nije napustio, već je nastavio nezakonito boraviti u [adresa].
13. U izjavi koju je tužitelj dao na zapisnik u službenim prostorijama policijske postaje, nakon što je ispitan na engleskom jeziku koji razumije i govori, naveo je da je u Republiku Hrvatsku ušao zakonito 27. listopada 2022. preko Međunarodnog zračnog graničnog prijelaza Zagreb. Imao je odobrenu dozvolu za boravak i rad izdanu od strane Policijske uprave Zagrebačke od 9. kolovoza 2022. do 8. kolovoza 2023., koja je ukinuta. Radio je u tvornici za proizvodnju vrata, oko 6 - 7 mjeseci, nakon čega se zaposlio u firmi „Meta Mate“ d.o.o. ali samo na 15 dana nakon čega je dao otkaz i otišao u mjesto Pag u „Kamp Šimun“, gdje je radio kao perač posuđa 8 ili 9 mjeseci. Radio je uz odobrenu dozvolu za boravak i rad izdanu od strane Policijske postaje Pag od 26. lipnja 2023. do 31. listopada 2023., koja je istekla zadnjim danom važenja. Nakon toga je aplicirao za isti posao nakon čega je 1. studenog 2023. odobrena dozvola za boravak i rad kod istog poslodavca do 31. listopada 2024., koja je 11. ožujka 2024. po članku 94. stavku 1. točki 8. Zakona o strancima ukinuta. Naveo je i kako je nakon 2024. godine zatražio azil te ga je policija smjestila u Hotel Porin u Zagrebu, gdje je čekao rješenje. Nakon što su mu zahtjev odbili, otišao je u Varaždin gdje je aplicirao za novi posao dana 3. travnja 2025. za poslodavca „Subito“, nakon čega je čekao pozitivan odgovor za posao, ali ga do danas nije dobio. U Bjelovar je krenuo sa svojim prijateljem koji ima curu u Bjelovaru koja radi kao beračica gljiva. U mjestu Rajić zaustavila ih je policija te ih dovela u PP Bjelovar.
14. S obzirom na izneseno činjenično stanje spisa iz kojeg proizlazi da tužitelj, nakon što mu je ukinuta dozvola za boravak i rad, boravi na području Republike Hrvatske bez valjanog odobrenja, ne može se ocijeniti nezakonitim osporavano rješenje tuženika kojim je o protjerivanju u konkretnom slučaju odlučeno na temelju članka 190. stavka 2. Zakona o strancima zbog nezakonitog boravka tužitelja. Pritom je zabrana ulaska i boravka pravilno određena unutar raspona od tri mjeseca i pet godina propisanog člankom 192. stavkom 6. Zakona o strancima. Nadalje, tužitelju je, suprotno navodima u tužbi, u tijeku upravnog postupka omogućeno izjašnjavanje na jeziku koji razumije sukladno članku 196. stavku 1. Zakona o strancima, pri čemu navedena zakonska odredba ne propisuje prevođenje po neovisnom sudskom tumaču.
15. Prema navedenom, Sud je ocijenio da osporavanim rješenjem u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
16. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
17. Člankom 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
18. Tužitelj je prijedlog za odgodnim učinkom tužbe obrazložio time što ima sklopljen ugovor o radu u trajanju od 4. travnja 2025. do 4. travnja 2026. godine pa bi zbog protjerivanja iz EGP-a i zabrane ulaska u trajanju od jedne godine ostao bez značajnog iznosa primitaka kojima može prehraniti svoju blisku obitelj.
19. Međutim, s obzirom na to da tužitelj nezakonito boravi u [adresa], zbog čega je i doneseno ovdje osporavano rješenje tuženika koje je Sud ocijenio zakonitim, proizlazi kako tužitelj ne ispunjava uvjete za izdavanje dozvole za boravak i rad. Zbog toga, time što ima sklopljen ugovor o radu, nije dokazao svoju tvrdnju da bi mu izvršenjem osporavanog rješenja mogla nastati teško popravljiva šteta, a što je jedna od pretpostavki koja se mora ostvariti da bi Sud mogao odlučiti da tužba u upravnom sporu ima odgodni učinak. S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbi članka 42. stavaka 2. i 4. ZUS-a, riješiti kao u III. točki izreke.
U Splitu 9. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke i rješenja u II. i III. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
