REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] D 5
Poslovni broj: Us I-412/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Općine Ravna Gora iz Ravne Gore, I.G. Kovačića 177, OIB: 97383672316, koju zastupa opunomoćenica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica u Delnicama, F. Supila 20, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak, Rijeka, Riva 10/I, OIB: 32420472134, kojeg zastupa službena osoba DKO, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Calligaris d.o.o., Ravna Gora, I.G. Kovačića 178, OIB: 92827926997, radi komunalne naknade, 9. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-03/24-01/87, URBROJ: 2170- 03-08/6-25-2 od 13. ožujka 2025.
II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je dužan postupiti prema pravnom shvaćanju i primjedbama ovoga Suda.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnoga spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općine Ravna Gora, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalni sustav KLASA: UP/I-363-02/22-01/1407, URRBROJ: 2170-32-04-02-24-3 od 14. lipnja 2024., obvezniku Calligaris d.o.o., ovdje zainteresiranoj osobi, određena je komunalna naknada za poslovni prostor na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obračunske površine 18.267,91 m2, u godišnjem iznosu od 35.074,39 eura.
2. Protiv navedenog rješenja zainteresirana osoba je izjavila žalbu, povodom koje je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-03/24-01/87, URBROJ: 2170-03-08/6- 25-2 od 13. ožujka 2025. poništio pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje da iz prvostupanjskog rješenja nije razvidno na koji način je prvostupanjsko tijelo utvrdilo površinu poslovnog prostora, te da sušare, za koje je obračunata komunalna naknada, po prirodi stvari nisu poslovni prostor.
3. Tužitelj Općina Ravna Gora je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja. U tužbi u bitnom navodi kako je u konkretnom slučaju riječ o poslovnom prostoru za koji je utvrđena godišnja obveza komunalne naknade koji se nalazi u samom centru mjesta, na području koje je u potpunosti opremljeno komunalnom infrastrukturom, uključujući pristupnu cestu, javnu rasvjetu, niskonaponsku električnu mrežu i vodu. Smatra kako sukladno članku 92. stavku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu postoji jasna obveza plaćanja komunalne naknade jer su ispunjeni zakonski uvjeti opremljenosti zemljišta. Nadalje osporava stajalište tuženika prema kojem se za sušare ne može obračunavati komunalna naknada jer da navodno ne predstavljaju poslovni prostor, s čim u svezi se poziva na presudu Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj Usl- 1069/2019 od 28. svibnja 2020., kojom je potvrđeno da i objekti poput sušara i silosa podliježu obvezi plaćanja komunalne naknade ako im je dostupna komunalna infrastruktura. Smatra da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da sušare po prirodi stvari ne ulaze u kategoriju prostora za koje se plaća naknada. Također pobija tvrdnju tuženika da u postupku nije pobliže određeno koji objekti čine obračunatu površinu. Nadalje navodi kako je obveznik Calligaris d.o.o. aktivno sudjelovao u postupku, sam dostavio ispunjen obrazac s podacima o površinama te je bio prisutan prilikom očevida i izmjere. Ističe kako je na temelju zapisnika o izmjeri, na koji stranka nije imala primjedbi, utvrđena površina koja je čak i manja od one koju je sam obveznik prvotno prijavio (umanjenje s 19.911,88 m[2] na 18.267,91 m[2] ). Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi spisu predmeta te da po provedenom postupku poništi osporeno tuženikovo rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. Zainteresirana osoba odgovor na tužbu nije dostavila
6. Sud je održao ročište za raspravu 27. veljače 2026., na koje su pristupili samo tužitelj zastupan opunomoćeniku i tuženik zastupan po služenoj osobi, a kako je zainteresirana osoba uredno pozvana, ročište je održano u njezinom odsustvu.
6.1. Tužitelj je na ročištu izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i dotadašnjem tijeku postupka.
6.2. Tuženik je na ročištu izjavio da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i osporenog rješenja. Istaknuo je da se u ovome predmetu radi o sličnoj pravnoj situaciji kao i u slučaju gdje je komunalna naknada određena za akumulacijsko jezero, odnosno da se predmetne površine sušare ne mogu podvesti pod mjerodavnu odredbu Zakona o komunalnom gospodarstvu koja propisuje na što se plaća komunalna naknada. Dodao je da je u svakom slučaju, čak i kada bi Sud prihvatio da bi sušare spadale u poslovni prostor, sporna korisna površina predmetnih prostora koji u postupku nije pravilno utvrđeno. S tim u svezi je nadalje naveo da prvostupanjsko tijelo u žalbenom postupku nije dostavilo zapisnike na koje se tužitelj poziva u tužbi.
7. Među strankama u ovome sporu je sporno je li trebalo obračunati komunalnu naknadu za predmetne sušare i je li pravilno utvrđena površina predmetnog prostora.
8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
10. Prema odredbi članka 92. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18, 32/20) komunalna naknada plaća se za stambeni prostor, garažni prostor, poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište.
11. S tim u svezi, sušare kako su prikazane na fotografijama koje se nalaze u spisu predmeta, prema ocjeni Suda, u bitnom se ne razlikuju od tvorničkih hala i drugih proizvodnih pogona koji potpadaju u poslovni prostor na koji se plaća komunalna naknada, stoga tuženik nije pravilno zaključio da po prirodi stvari ne predstavljaju poslovni prostor na koji se obračunava komunalna naknada.
11.1. Osim toga, člankom 8. Odluke o komunalnoj naknadi Općine Ravna Gora ("Službene novine Općine Ravna Gora" broj 11/18, 1/19, 4/22) sušare su izrijekom uvrštene u poslovni prostor za koji se plaća komunalna naknada.
12. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) osporeno rješenje valjalo je poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.
13. Sukladno članku 151. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ponovnom postupku tuženik je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga Suda, izraženim u obrazloženju presude.
14. Budući da navodi da prvostupanjsko tijelo u žalbenom postupku nije dostavilo zapisnike na koje se tužitelj poziva u tužbi, tuženik će u ponovnom postupku ponovno ocijeniti jesu li obračunske površine pravilno utvrđene.
15. Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovoga spora za zastupanje po opunomoćeniku odvjetniku, za sastav tužbe i pristup ročištu za raspravu, za svaku radnju po 500,00 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, kao i sudske pristojbe po odluci Suda.
16. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
16.1. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
17. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak zastupanja, koji je sukladan s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, stoga je tuženiku naloženo da mu naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
18. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.
U Rijeci 9. ožujka 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. i II. ove presude žalba nije dopuštena.
Protiv točke III. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv odluke o troškovima odgađa izvršenje rješenja (članak 148. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opun. tužitelja Nataliji Marević-Grgurić, odvjetnici u Delnicama, Frana Supila 20
- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak, Rijeka, Riva 10/1
- zainteresiranoj osobi Calligaris d.o.o., Ravna Gora, I.G. Kovačića 178
