REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Povrv-62/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske energije iz Zagreba, Miševečka 15, OIB: 15907062900, zastupan po punomoćniku Tomislavu Kosu, odvjetniku, protiv tuženika ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate 445,62 EUR, 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika Ivana Račkoga posl. broj UPP/OS-Ovrv-1269/2024 od 6. prosinca 2024. djelomično se održava na pravnoj snazi i to u dijelu pod točkom 1 . gdje se nalaže ovršenici, ovdje tuženoj ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 1, namiri tražbinu u iznosu od 334,13 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

-na iznos od 46,47 EUR od 14. svibnja 2024.,

-na iznos od 59,39 EUR od 14. svibnja 2024.,

-na iznos od 53,42 EUR od 14. svibnja 2024.,

-na iznos od 21,78 EUR od 14. svibnja 2024.,

-na iznos od 42,85 EUR od 14. svibnja 2024.,

-na iznos od 38,31 EUR od 14. svibnja 2024.,

-na iznos od 28,09 EUR od 25. svibnja 2024.,

-na iznos od 17,36 EUR od 27. lipnja 2024.,

-na iznos od 13,23 EUR od 26. srpnja 2024.,

-na iznos od 13,23 EUR od 24. kolovoza 2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 33640230911-0724-0, sve u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom od strane javnog bilježnika Ivana Račkoga posl. broj UPP/OS-Ovrv-1269/2024 od 6. prosinca 2024. u dijelu gdje je tuženoj kao ovršenici naloženo plaćanje iznosa od 111,49 EUR, te nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 120,00 EUR, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 210,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja javni bilježnik Ivan Rački je 6. prosinca 2024. donio rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS-Ovrv-1269/2024, u kojem je pod točkom I naložio ovršenici platež predmetne svote zajedno sa zakonskim zateznim kamatama troškovima postupka, dok je pod točkom 2. odredio ovrhu toga potraživanja protiv ovršenice.

2. U zakonskom roku ovršenica je uložila prigovor, u kojem navodi da osporava potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti jer nije u nikakvom poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem, a niti je vlasnik nekretnina za koje se traži naplata. Prigovara da bi ikad zaprimila sporne račune. Ističe prigovor zastare utuženih računa izvan roka od godine dana. Predlaže usvojiti prigovor i odbaciti prijedlog za ovrhu kao neosnovan. Povodom istog prigovora sud je stavio izvan snage naprijed spominjano rješenje u dijelu u kojem je određena ovrha, dok je glede dijela kojim je naložen platež nastavljen postupak po pravilima parničnog postupka, analogan platnom nalogu.

3. Tijekom postupka tužitelj navodi da su u svojstvu kupca toplinske energije i vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi [adresa], 18, 20 kao krajnji kupci sklopili 10. rujna 2014. ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 1682 (dalje u tekstu ugovor). Navodi da sukladno ugovoru tužitelj obavlja ugovorenu djelatnost kupca toplinske energije u sklopu koje proizvodi toplinsku energiju, isporučuje, obračunava i raspodjeljuje troškove toplinske energije na krajnje kupce te ispostavlja račune. Ističe da ugovor o potrošnji toplinske energije ne sklapa svaki krajnji kupac pojedinačno, već ugovor potpisuju ovlašteni predstavnik suvlasnika u ime svih krajnjih kupaca u zgradi, a na temelju pisane odluke više od 50 % suvlasnika, a koja se računa prema suvlasničkim udjelima, a ne po broju kupaca te se isti primjenjuje i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik. Krajnji kupac nema obvezu sklapanja Ugovora o potrošnji toplinske energije s tužiteljem pojedinačno, nego predmetni Ugovor je, u ime svih krajnjih kupaca, potpisao i ovjerio ovlašteni predstavnik suvlasnika predmetne stambene zgrade. Napominje da se tražbina odnosi na toplinsku energiju tuženice za stan u [adresa] na adresi [adresa], 18, 20 čiji je vlasnik nedvojbeno tužena, kako to proizlazi iz zk izvatka. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva navodi da je iz izvoda iz poslovnih knjiga razvidno da tužena duguje potraživani iznos na kojem je točno specificiran račun s datumom izdavanja, datumom dospijeća i iznosom. Ističe da svaki pojedini račun na poleđini sadrži uputu da se pisanim prigovorom može djelomično ili u cijelosti osporiti račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, međutim tužena nije nikad prigovorila računima, koji su predmet ovog postupka. Smatra da tužena svojim paušalnim prigovorom izbjegava obvezu novčane tražbine tužitelja, pa predlaže da sud temeljem odredbe 223. a Zakona o parničnom postupku, visinu radi efikasnosti i ekonomičnosti postupka utvrdi po slobodnoj ocjeni dokaza. Vezano za prigovor zastare od strane tužene, tužitelj ističe da je sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) isti prigovor neosnovan. Navodi da je člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik, u ovom predmetu tužitelj, imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači da je zastara počela teći 13. svibnja 2024 za račun 33640230199-0423-6 za toplinsku energiju za razdoblje 4/2023, a sve daljnje pojedinačne tražbine tužitelja imaju kasniji rok dospijeća. Navodi da je člankom 232. st. 1 ZOO-a propisan jednogodišnji rok zastare za isporučenu toplinsku energiju, a s obzirom na to da je tužitelj dana 14. studenoga 2024. podnio prijedlog za ovrhu, proizlazi konkluzija da nije nastupila zastara potraživanja za tužitelja. Navodi da svoju tražbinu temelji na Zakonu o energiji (NN 120/12, 14/14, 102/15, 68/18), Zakonu o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 86/19), Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom (NN 35/14), Općim uvjetima za isporuku toplinske energije (NN 35/14, 129/15) te Mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije (NN 35/14). Ističe da je visina tužiteljeve tražbine određena temeljem Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14, 27/15, 124/15), Metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije (NN 56/14), Metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije (NN 56/14), Metodologije za utvrđivanje naknade za priključenje na toplinsku distribucijsku mrežu i za povećanje priključne snage (NN 42/16), Odluke o iznosu tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave u gradovima Zagreb, Osijek i Sisak za energetski subjekt HEP-Proizvodnja d.o.o., Ulica grada Vukovara 37 (NN 105/14), Odluke o iznosu tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave Dubrava, Velika Gorica i Samobor za energetski subjekt HEP-Toplinarstvo d.o.o., Miševečka 15a, Zagreb (NN 105/14), Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije za centralne toplinske sustave u gradovima Zagreb, Osijek i Sisak za energetski subjekt HEP-toplinarstvo d.o.o., Miševečka 15a, Zagreb (NN 105/14) i Uredbi o visini i načinu plaćanja naknade za koncesiju za distribuciju toplinske energije i koncesiju za izgradnju energetskih objekata za distribuciju toplinske energije (NN 01/14). Stoga predlaže sudu da održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Račkoga poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1269/2024 od 6. prosinca 2024., kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 445,62 EUR, te zakonske zatezne kamate na navedeni iznos, odnosno na svaki mjesečni iznos od dospijeća svakog pojedinog računa, te da isti platni nalog održi na snazi za troškove ovršnog postupka u iznosu od 120,00 EUR, te naloži tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka.

4. Tužena tijekom postupka ponavlja da nije vlasnica nekretnine te navodi da su to JV i OV s kojima je sklopila Ugovor o zajmu s osiguranjem tražbine na navedenoj nekretnini, a što proizlazi i iz z.k. izvatka broj 1215 za navedenu nekretninu, iz kojeg je vidljivo da se radi o prijenosu radi osiguranja tražbine, a ne prijenosu radi promjene vlasnika. Navodi da iz dostavljenih preslike računa vidljivo da su dostavljani na adresu nekretnine u [adresa], a na kojoj adresi tužena nikada nije bila prijavljena niti je od tužitelja tražila da joj se na istu dostavljaju računi, pa ističe da joj navedeni računi nikada nisu bili dostavljeni. Ponavlja prigovor zastare na sve račune koji su stariji od godine dana prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu. Ističe da je obračun i dospijeće većine računa s kamatama od 13. svibnja 2024., a kako je precizirano od strane tužitelja, a što tužena smatra da nije dopušteno i zakonito jer ne odgovara stvarnom stanju i datumima na računima, predlaže ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka.

5. Budući da se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, to se postupak proveo prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) koje vrijede za postupke u sporovima male vrijednosti.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 15), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 164027201401 između tužitelja i vlasnika samostalnih uporabnih cjelina nekretnine zajedničkih dijelova nekretnine na adresi [adresa] od 10. rujna 2014. (list 43-52), Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije za građevinu Ive [adresa] sa potpisima suvlasnika od 22. siječnja 2015. (list 53-61), izvadak iz zemljišne knjige, posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj: 25, kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] (list 63-64) i prijepise računa (list 65-96).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj: 25, kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] (list 63-64) sa stanjem na dan 28. ožujka 2025. utvrđeno je da je na navedeni suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-25) i to stan broj 13 na I (prvom) katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, WC-a, predsoblja hodnika i lođe ukupne površine 70,93 čm [adresa] upisana kao vlasnik ovdje tužena. Točno je da postoji zabilježba pod brojem Z-51202/2022 od 26. rujna 2022. kojim je zabilježen prijenos vlasništva radi osiguranja tražbine, Ugovor o zajmu sa Sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine 26. rujna 2022. u iznosu od 10.000,00 EUR. Zapisano je i založno pravo pod brojem Zs-4346/96 od 10. travnja 1996., te hipoteka temeljem Ugovora o kupoprodaji od 24. travnja 1995. Dakle iz navedenog z.k. izvatka proizlazi da je tužena i dalje upisana kao vlasnica predmetnog stana na adresi [adresa], pa su neosnovane tvrdnje tužene da ne bi bila vlasnik stana na adresi.

9. Uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 164027201401 između tužitelja i vlasnika samostalnih uporabnih cjelina nekretnine zajedničkih dijelova nekretnine na adresi Đ [adresa] od 10. rujna 2014. (list 43- 52) razvidno je da su predstavnici suvlasnika navedene nekretnine potpisali navedeni Ugovor u ime suvlasnika navedene nekretnine, a temeljem Odluke suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije za građevinu Ive [adresa] sa potpisima suvlasnika od 22. siječnja 2015. (list 53-61) koju je potpisala većina suvlasnika navedene nekretnine, pa stoga nije nužno da je svaki od suvlasnika potpisao Ugovor s tužiteljem. Stoga je neosnovan navod tužene da nije u ugovornom odnosu s tužiteljem.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 15), te prijepise računa (list 65-96) utvrđeno je da tužitelj ima potraživanje prema tuženoj za račune od 30. travnja 2023. do 31. srpnja 2024. S time da ovdje valja reći da je za račune s datumima 30. travnja 2023., 31. svibnja 2023., 30. lipnja 2023., 31. srpnja 2023., 31. kolovoza 2023., 30. rujna 2023., 31. listopada 2023., 30. studenoga 2023., 31. prosinca 2023., 31. siječnja 2024., 29. veljače 2024. i 31. ožujka 2024. za sve račune navedeno da je datum izdavanja računa 26. travnja 2024., a datum dospijeća plaćanja 13. svibnja 2024. Za preostale račune od 30. travnja 2024., 31. svibnja 2024., 30. lipnja 2024. i 31. srpnja 2024. navedeni su različiti datumi izdavanja računa, te različiti datumi dospijeća plaćanja. Pa je tako za račun od 30. travnja 2024. naveden datum izdavanja računa 9. svibnja 2024. i datum dospijeća 24. svibnja 2024., za račun od 31. svibnja 2024. naveden datum izdavanja računa 11. lipnja 2024. i datum dospijeća 26. lipnja 2024., za račun od 30. lipnja 2024. naveden datum izdavanja računa 10. srpnja 2024. i datum dospijeća 25. srpnja 2024., te za račun od 31. srpnja 2024. naveden datum izdavanja računa 8. kolovoza 2024. i datum dospijeća 23. kolovoza 2024.

11. Iz svega navedenoga je razvidno da je ustvari kod izrade izvatka iz poslovnih knjiga te na prijepisima računa rađena manipulacija s datumima dospijeća računa za račune s datumima 30. travnja 2023., 31. svibnja 2023., 30. lipnja 2023., 31. srpnja 2023., 31. kolovoza 2023., 30. rujna 2023., 31. listopada 2023., 30. studenoga 2023., 31. prosinca 2023., 31. siječnja 2024., 29. veljače 2024. i 31. ožujka 2024 ., s obzirom da je iz kasnijih računa od 30. travnja 2024., od 31. svibnja 2024., od 30. lipnja 2024. i od 31. srpnja 2024., kako je već rečeno razvidno da je svaki od navedenih računa izdan svega par dana nakon datuma računa, te je datum dospijeća plaćanja najviše mjesec dana od datuma računa. Nelogično je da bi tužitelj za ranije račune, sve dospjele prema izvatku iz poslovnih knjiga i prijepisu računa 13. svibnja 2024., čekao skoro i godinu dana da bi navedeni računi dospjeli na naplatu.

12. Stoga sud smatra da i za račune s datumima 30. travnja 2023., 31. svibnja 2023., 30. lipnja 2023., 31. srpnja 2023., 31. kolovoza 2023., 30. rujna 2023., 31. listopada 2023., 30. studenoga 2023., 31. prosinca 2023., 31. siječnja 2024., 29. veljače 2024. i 31. ožujka 2024. dospijeće računa treba računati najkasnije mjesec dana nakon isporuke svakog navedenog računa, pa tako za račun s datumom 30. travnja 2023. dospijeće bi bilo najkasnije 30. svibnja 2023., za račun s datumom 31. svibnja 2023., dospijeće bi bilo najkasnije 30. lipnja 2023., za račun s datumom 30. lipnja 2023., dospijeće bi bilo najkasnije 30. srpnja 2023., za račun s datumom 31. srpnja 2023., dospijeće bi bilo najkasnije 30. kolovoza 2023., za račun s datumom 31. kolovoza 2023., dospijeće bi bilo najkasnije 30. rujna 2023., za račun s datumom 30. rujna 2023., dospijeće bi bilo najkasnije 30. listopada 2023., za račun s datumom 31. listopada 2023., dospijeće bi bilo najkasnije 30. studenoga 2023., za račun s datumom 30. studenoga 2023., dospijeće bi bilo najkasnije 30. prosinca 2023., za račun s datumom 31. prosinca 2023., dospijeće bi bilo najkasnije 30. siječnja 2024., za račun s datumom 31. siječnja 2024., dospijeće bi bilo najkasnije 29. veljače 2024., za račun 29. veljače 2024., dospijeće bi bilo najkasnije 30. ožujka 2024. i za račun od 31. ožujka 2024., dospijeće bi bilo najkasnije 30. travnja 2024.

13. Članak 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) propisuje da za jednu godinu zastarijevaju tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe kućanstava. Kako se ovdje upravo rad i o stambenom prostoru na adresi [adresa], to je prigovor zastare tužene osnovan za sve račune dospjele do 14. studenoga 2023., prema dospijećima navedenim u točki 12. obrazloženja ove presude, a imajući na umu da je tužitelj kao ovrhovoditelj ovršni prijedlog javnom bilježniku predao 14. studenoga 2024. elektronskim putem. Stoga su u zastari računi od 30. travnja 2023., 31. svibnja 2023., 30. lipnja 2023., 31. srpnja 2023., 31. kolovoza 2023. i 30. rujna 2023. u ukupnom iznosu od 111,49 EUR.

14. Navodi tužene glede dostave računa ocijenjeni su paušalnim. Naime, općepoznata je činjenica da se računi za pruženu predmetnu uslugu dostavljaju korisnicima putem pošte običnom pošiljkom, a u smislu odredbe članka 221. stavka 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP).

15. Kako je tijekom ovog postupka nesporno utvrđeno da je tužena vlasnik nekretnine i to stana na adresi [adresa], pobliže opisanog pod točkom 8. obrazloženja ove presude, a za navedeni stambeni prostor se isporučuje grijanje putem HEP-TOPLINARSTVA, ovdje tužitelja, to je tužena u obvezi plaćanja tužitelju za isporučenu toplinsku energiju za predmetnu nekretninu, a temeljem Ugovora pobliže opisanom u točki 9. obrazloženja ove presude.

16. Što se tiče visine potraživanja sud je visinu potraživanja utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 15) i prijepise računa (list 65-96), a za račune koji nisu u zastari izdane od 31. listopada 2023. do 31. srpnja 2024. u ukupnom iznosu od 334,13 EUR, odnosno u pojedinim mjesečnim iznosima kao pod točkom I izreke presude. Osnovan je zahtjev tužitelja na isplatu glavnice u iznosu od 334,13 EUR, s obzirom da tužena potraživanje nije platila u roku (čl. 183 st. 1 ZOO-a), te zakonskih zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate temeljem čl. 29 st.1 i 2 ZOO-a, pa je sud temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično održao na snazi rješenje o ovrsi izdano od strane javnog bilježnika Ivana Račkoga posl. broj UPP/OS-Ovrv-1269/2024 od 6. prosinca 2024. kao u izreci presude pod točkom I.

17. Sud je djelomično ukinuo isto rješenje o ovrsi, te odbio tužbeni zahtjev tužitelja u navedenome dijelu, kao pod točkom II izreke presude za iznos od 111,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

18. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, za napomenuti je kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. U konkretnom slučaju donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika postupak nije završen, već je on završen tek donošenjem presude.

19. Nadalje, imajući u vidu da je povodom prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave rješenjem ovoga suda rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, cjelokupni postupak ima se smatrati jedinstvenim parničnim postupkom koji je započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga, pa se o troškovima cijelog postupka odlučuje jedinstvenom odlukom (bez razlučivanja troškova ovršnog postupka od troškova parničnog postupka). Zbog navedenog, sud je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka II i III izreke), te je o troškovima cijelog postupka odlučio ovom odlukom.

20. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, pa je tužena dužna tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 210,77 EUR. S time da je sud najprije ocijenio postotak uspjeha stranaka u parnici, te budući da je tužena u konkretnom slučaju tijekom cijelog postupka osporava la osnovanost tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužitelja je 75 % u odnosu na osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, a tužena nije uspjela vezano za osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva 25 %.

21. Trošak tužitelja sastoji se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav prijedloga za ovrhu i sastav podneska od 4. travnja 2025. po 50 bodova temeljem Tbr. 11 t. 1 i Tbr. 8. t. 1. Tarife, ukupno 100 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 200,00 EUR, a na koji trošak je obračunat PDV od 25% temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 50,00 EUR, ukupno iznosi 250,00 EUR. Kako je tužitelj uspio sa 75 % svojeg zahtjeva to razmjerno trošak tužitelja iznosi 187,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak ovršnog postupka na ime predujma naknade javnog bilježnika koji je nastao u iznosu od 10,00 EUR , te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je dužan platiti samo polovicu ove pristojbe, ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata prema naprijed navedenoj kamatnoj stopi, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), pa je odlučeno kao pod točkom IV izreke presude.

U Sesvetama 9. ožujka 2026.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. na broj: Hep-6239

2. tuženoj