Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-2255/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika II osnovna škola Čakovec, kao pravne osobe i II okrivljenika ŽŽ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 98. st. 1. t. 2. i st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), odlučujući o žalbi II okrivljenika ŽŽ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj: 34. Pp-469/2022, od 13. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe II okrivljenika ŽŽ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, na način da se djelo okrivljenika iz izreke pobijane presude pravno označava kao prekršaj iz čl. 98. st. 1. t. 2. i st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18).
II. Odbija se kao neosnovana žalba II okrivljenika ŽŽ i u pobijanom a nepreinačenom dijelu pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje, glede žalitelja.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ), II okrivljenik ŽŽ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 650,00 eura / 4.897,43 kuna, I okrivljenik i od 200,00 eura / 1.506,90 kuna, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 98. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti na radu, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura / 226,04 kuna, svaki.
3. Protiv navedene presude II okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, ali da je očito omaškom djelo okrivljenika pravno označeno kao prekršaj iz čl. 98. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti na radu, umjesto kao prekršaj iz čl. 98. st. 1. t. 2. i st. 2. istog Zakona, pa je ovaj sud pravno označio djelo okrivljenika kao u izreci pod I.
7. Neosnovano žalitelj poriče krivnju za predmetni prekršaj i tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
8. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je II okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, o čemu je prvostupanjski sud, protivno tvrdnji žalitelja, dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima, u kojima u bitnom ponavlja navode obrane pred prvostupanjskim sudom, tvrdeći da nije bilo u njegovoj moći kao ravnatelja i odgovorne osobe u pravnoj osobi da osigura da zaštita na radu u I okrivljeniku bude uređena u skladu sa zakonom, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava
9. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su okrivljenici priznali odlučne činjenice koje čine bitno obilježje predmetnog prekršaja, odnosno da nisu obavljali poslove zaštite na radu, jer nisu imali sklopljen ugovor s najmanje jednim stručnjakom zaštite na radu I stupnja.
10. Nadalje, sukladno čl. 25. Prekršajnog zakona za odgovornost za prekršaj je dovoljan nehaj, a II okrivljenik kao odgovorna osoba poslodavca, I okrivljenika koji zapošljava 63 radnika, bio je dužan sukladno čl. 20. st. 3. Zakona o zaštiti na radu obavljanje poslova zaštite na radu ugovorom o radu ugovoriti sa stručnjakom zaštite na radu, a okolnost da je nakon izdanog predmetnog prekršajnog naloga, dakle tek nakon počinjenja prekršaja, od Ministarstva znanosti i obrazovanja zatražio odgovor glede suglasnosti te potrebe stručnjaka zaštite na radu I stupnja, koje Ministarstvo je dopisom od 25. ožujka 2022., u bitnom odgovorilo da vezano za upit o mogućnosti zapošljavanja stručnjaka zaštite na radu I stupnja na neodređeno vrijeme, nema ovlasti tumačiti propise koji se ne odnose na sustav odgoja i obrazovanja, a kako trenutno važećim propisima koji se odnose na sustav odgoja i obrazovanja nije predviđeno radno mjesto stručnjaka zaštite na radu u odgojno-obrazovnim ustanovama, Ministarstvo ne izdaje suglasnost za njihovo zapošljavanje u školi, nemaju utjecaja na utvrđenu prekršajnu odgovornost II okrivljenika, tim više što je isto Ministarstvo, očitujući se na traženje suda, dopisom od 22. kolovoza 2022. potvrdilo da su već i dopisom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, od 23. srpnja 2015. upoznati da se s obzirom na stupanj rizika poslova koji se obavljaju u školskim ustanovama, moguće da poslodavac školska ustanova obavljanje poslova zaštite na radu ugovori s nekim od svojih radnika, dakle da se ne radi se o novom zapošljavanju, a o čemu se II okrivljenik kao odgovorna osoba poslodavca školske ustanove mogao i morao upoznati.
11. Nadalje, prema utvrđenom činjeničnom stanju za radnika I okrivljenika SŽ je nakon počinjenja prekršaja podnesen zahtjev za polaganje stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu, dakle I okrivljenik je poduzeo radnje za otklanjanje predmetnog propusta, što je prvostupanjski sud pravilno cijenio kao olakotnu okolnost kod odmjeravanja kazne.
12. Izrečena kazna II okrivljeniku u granicama je zakona, odgovarajuće je obrazložena i nije prestroga, tim više što je primjenom čl. 37. PZ znatno ublažena ispod minimalnog iznosa propisane kazne za predmetni prekršaj (6.000,0 kuna, odgovornoj osobi pravne osobe), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
14. Slijedom navedenog trebalo je žalbu II okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
