REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, Pula-Pola

Poslovni broj: P Ob-6/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Ani Vlainić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tužene UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nives Grgić Bažon, odvjetnica u Puli, radi utvrđenja i izdavanja tabularne izjave, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 2. veljače 2026. u nazočnosti tuženice te punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženice, 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glase:

„Utvrđuje se da nekretnina – stan, zemljišnoknjižno označen kao 3. Suvlasnički dio: 883/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio 3. u planu posebnih dijelova zgrade obojan zelenom bojom koji se sastoji od spremišta, dnevnog boravka, kuhinje i blagavaone, predprostora, sobe, kupatila i ostave u prizemlju - površine 46,26 m2, i koji se stan nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužitelja LF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene LF [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakoga u 1/2 pa se ovlašćuje tužitelj da po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola ishodi upis prava suvlasništva od 1/2 dijela predmetne nekretnine na svoje ime i u svoju korist.

Utvrđuje se da nekretnina – stan, zemljišnoknjižno označen kao 3. Suvlasnički dio: 883/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio 3. u planu posebnih dijelova zgrade obojan zelenom bojom koji se sastoji od spremišta, dnevnog boravka, kuhinje i blagavaone, predprostora, sobe, kupatila i ostave u prizemlju - površine 46,26 m2, i koji se stan nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužitelja LF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene LF [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakoga u 1/2 pa se nalaže tuženoj da tužitelju, po pravomoćnosti ove presude, izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na 1/2 dijela predmetne nekretnine jer će istu u protivnom zamijeniti ova presuda.“

II. Nalaže se tužitelju LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženici UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR (slovima: tritisućeisedamstotinaipedeseteurainulacenta), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR (slovima: jednatisućaiosamstotinaisedamdesetipeteurainulacenta).

IV. Odbija se zahtjev tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.562,50 EUR (slovima: dvijetisućeipetstotinaišezdesetidvaeurainulacenta).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 8. siječnja 2024. navodi da je s tuženicom bio u braku od 10. listopada 2018. te da su za vrijeme trajanja braka stekli nekretninu – stan, zemljišnoknjižno označenu kao 3. Suvlasnički dio: 883/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio 3. u planu posebnih dijelova zgrade obojan zelenom bojom koji se sastoji od spremišta, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaone, predprostora, sobe, kupatila i ostave u prizemlju - površine 46,26 m2, i koji se stan nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje: predmetna nekretnina). Ističe da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu njega i tuženice, s obzirom na to da su je stranke stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe da je predmetnu nekretninu kupila od DF **.**.2021., ali i da je tužitelj dao Izjavu u kojem sadržaju nedvojbeno i jasno iskazuje da od zajedničke prodaje kuće (a odnosi se na nekretninu opisanu kao k. č. br. [katastarska čestica] te k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koju su parnične stranke prodali temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine dana 22. studenoga 2021.), dobio 20.000,00 eura, a da je tuženica za preostali dio novca kupila stan na svoje ime te navedenom izjavom tužitelj iskazuje i izjavljuje da od tog stana nema ništa za potraživati.

3. Sud je izvršio uvid u izvadak iz matice vjenčanih (list 9 spisa), zk izvadak (listovi 10 do 120), kupoprodajni ugovor od 22. studenoga 2021. (listovi 157 do 159), izjavu tužitelja s listova 160 do 162 spisa, kupoprodajni ugovor od 30. travnja 2018. (listovi 163 do 167 spisa), kupoprodajni ugovor od 17. lipnja 2019. (listovi 168 do 172 spisa), zk izvadak s listova 212 do 218 spisa, potvrdu HZMO-a s lista 242 spisa, potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitka tužitelja za razdoblje od 2018. do 2023., izjavu tuženice od 25. veljače 2022. te je saslušao svjedoke ZF, SF i CF i tužitelja i tuženicu.

4. Tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani zahtjev su neosnovani.

5. Odredbom članka 40. stavka 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i156/2026 – ObZ) propisano je da se bračnim ugovorom mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini, dok je članka 40. stavka 3. ObZ-a propisano da se bračni ugovor sklapa u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika.

5.1. Odredbom članka 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 152/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/20023 – ZOO) propisano je da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je člankom 249. stavkom 1. ZOO-a propisano da se volja za sklapanje ugovora može javiti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Nadalje, odredbom članka 262. stavka 1. ZOO-a propisano je da je ponuda prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu, dok je člankom 292. stavkom 4. ZOO-a propisano da je zahtjev pisanog oblika ispunjen ako strane razmijene pisma ili se sporazume pomoću drugog sredstva koje omogućuje da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i identitet davatelja izjave.

5.2. U predmetnom slučaju je tužitelj 20. siječnja 2022. dao Izjavu, koja je ovjerena kod javnog bilježnika Nansi Kopić pod brojem OV-1430/2022. Navedenom izjavom potvrdio je da je od zajedničke prodaje kuće (misleći na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), dogovorom između njega i tuženice, dobio 20.000,00 EUR, odnosno da je za ostatak kupoprodajne cijene tuženica kupila nekretninu koja je predmet ovog postupka (navedenu u izreci presude) na svoje ime. Pritom je u navedenoj izjavi naveo i da od nekretnine koja je predmet ovog postupka nema ništa za potraživati.

5.2.1. Potom je tuženica 25. veljače 2022. dala Izjavu, koja je ovjerena kod javnog bilježnika Nansi Kopić pod brojem OV-4549/2022. U navedenoj izjavi navodi da se njome nadovezuje na Izjavu tužitelja od 20. siječnja 2022. (pod brojem OV- 1430/2022), a u kojoj u bitnom navodi da je nekretnina koja je predmet ovog postupka (navedena u izreci presude) glasi na njezino ime, kao i to da u slučaju njezine smrti tužitelj ima ista prava u odnosu na predmetnu nekretninu kao i njezina djeca.

5.3. Kada se navedene izjave dovedu u vezu, razvidno je da su njima tužitelj i tuženica uredili imovinskopravne odnose na postojećoj imovini, pri čemu su obje izjave ovjerene kod javnog bilježnika (pa je zadovoljen oblik bračnog ugovora iz članka 40. stavka 3. OBZ-a). Ako se navedeno dovede u vezu sa člankom 249. stavkom 1. ZOO- a, prema shvaćanju ovog suda, navedenim izjava su stranke u biti sklopile bračni ugovor u smislu članka 40. stavka 1. OBZ-a. Naime, volja za sklapanje ugovora se može izjaviti ovjerenom izjavom koju je sastavio tužitelj, a iz koje se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju (da je na ime prodaje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelju pripalo 20.000,00 EUR, dok je tuženica za ostatak kupoprodajne cijene kupila nekretninu koja je predmet ovog postupka, odnosno da tuženik u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka nema ništa za potraživati) i identitetu davatelja izjave. Navedenu izjavu tužitelja je prihvatila tuženica, s obzirom na to da je u svojoj izjavi navela da je nekretnina koja je predmet ovog postupka (adresa [adresa]) u njezinom vlasništvu (na što upućuje dijelovi njezine izjave „Ovom izjavom se vezujem na izjavu tužitelja pod brojem OV-1430/2022“ i „Kako je stan na moje ime na adresi [adresa]“), pa je tuženica svojom izjavom prihvatila izjavu tužitelja (na koju se nadovezivala) jer je svojom izjavom potvrdila da je upravo ona vlasnica nekretnine koja je predmet ovog postupka, a za koju je tužitelj svojom izjavom naveo da nema ništa za potraživati (pa su se tužitelj i tuženica sporazumjeli o bitnim sastojcima bračnog ugovora).

5.4. Pritom je neodlučno što je tužitelj na izjavi naveo da izjavu daje tuženici kao instrument i dokaz u slučaju sudskog spora, s obzirom na to:

- da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima iz kojih se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave (što je u predmetnom slučaju zadovoljeno jer je izjava tužitelja ovjerena kod javnog bilježnika, a iz nje je razvidno da je od prodaje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelju pripalo 20.000,00 EUR (koje je nesporno primio od tuženice), dok je za ostatak kupoprodajne cijene tuženica kupila nekretninu koja je predmet ovog postupka kao samovlasnik („na svoje ime“), pri čemu je tužitelj izričito izjavio da od nekretnine koja je predmet ovog postupka „nema ništa za potraživati“,

- da se na izjavu tužitelja tuženica očitovala ovjerenom izjavom, a u kojoj je potvrdila da je upravo ona vlasnica nekretnine koja je predmet ovog postupka (da je upravo ona vlasnica vidljivo je i iz dijela izjave u kojoj navodi da u slučaju njezine smrti tužitelj ima na predmetnoj nekretnini prava kao i njezina djeca, a što u sebi implicira da je upravo ona vlasnica nekretnine koja je predmet ovog postupka,

- da iz spomenutih ovjerenih izjava proizlazi da je dogovor tužitelja i tuženice bio da tužitelj od prodaje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dobije 20.000,00 EUR, a tuženica ostatak novca, a za koji je ona kupila nekretninu koja je predmet ovog parničnog postupka (pri čemu je tužitelj izričito naveo da „od predmetnog stana nema ništa za potraživati),

5.5. Pritom je iz stanja spisa razvidno da je tuženica svojom izjavom u biti prihvatila izjavu tužitelja (jer je navela da je upravo ona vlasnica nekretnine koja je predmet ovog postupka), a zbog čega je prema shvaćanju ovog suda zadovoljen i oblik propisan člankom 40. stavkom 3. ObZ-a jer su obje izjave ovjerene kod javnog bilježnika. Osim toga, tužitelj u iskazu (list 282 spisa) navodi da je bio prisutan kod sastavljanja izjave tuženice, dok činjenica da nije dobio primjerak izjave nije odlučna jer se neposredna prisutnost sastavljanju izjave tuženice ima smatrati primitkom izjave i to odgovarajućom primjenom člankom 262. stavkom 1. ZOO-a (pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je izjava tuženice bila prezentirana, odnosno da je upoznat sa sadržajem navedene izjave, ali i to da je tužitelj svoju izjavu dao tuženici, što proizlazi iz samog teksta izjave tužitelja). Pritom se napominje da je u predmetnom slučaju moguće odgovarajuće primijeniti i člankom 292. stavkom 4. ZOO-a jer je tužitelj dao pisanu izjavu koju je predao tuženici, a koja je potom pred javnim bilježnikom i tužiteljem dala pisanu izjavu kojom se očituje na tu izjavu tužitelja i to na način da potvrđuje da je upravo ona vlasnica nekretnine koja je predmet ovog postupka, a čime je ona u biti prihvatila izjavu tužitelja (pa je ispunjen zahtjev pisanog oblika jer su se stranke sporazumjele pomoću dviju ovjerenih pisanih izjava, a koje omogućuju da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i identitet davatelja izjave). Iz svega navedenog proizlazi da je prava volja tužitelja i tuženice bila da novac zadobiven od prodaje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podjele na način da tužitelj dobije 20.000,00 EUR, a tuženica ostatak – pri čemu je tužitelj u izjavi priznao da je tuženica za ostatak kupoprodajne cijene kupila nekretninu koja je predmet ovog postupka i da od nje on nema ništa za potraživati.

5.6. Imajući u vidu da su navedenim izjavama tužitelj i tuženica u biti sklopili bračni ugovor (obzirom da su bračni drugovi ovlašteni i naknadno urediti imovinske odnose na postojećoj imovini), kojim su uredili odnose na postojećoj imovini i to na način da je tuženici u samovlasništvo pripao iznos kupoprodajne cijene za koji je potom kupila nekretninu koja je predmet ovog postupka (koja predstavlja samovlasništvo tuženice – u odnosu na koju je tužitelj u izjavu izričito naveo da nema potraživanja), to je neosnovan zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje da ½ dijela predmetne nekretnine predstavlja bračnu stečevinu tužitelja, kao i eventualno kumulirani zahtjev kojim se zahtjeva izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na 1/2 dijela predmetne nekretnine (točka I. izreke ove presude).

6. Neosnovani su tužiteljevi prigovori da je izjava tužitelja bila iznuđena od strane tuženice, odnosno da izjava tužitelja nema istinit sadržaj. Tužitelj je slobodnom voljom potpisao navedenu izjavu i predao je tuženici, a poslije potpisa te izjave je s tuženicom živio u istom stanu sve do listopada 2023. Naime, nelogično je i neživotno da bi tužitelj, kojeg je tuženica navodno silom ili ozbiljnom prijetnjom prisiljavala da potpiše izjavu, u razdoblju od čak godinu i pol nakon potpisa sporne izjave, živio u istom kućanstvu s tuženicom, a što tužitelj priznaje na ročištu od 12. rujna 2024. Osim toga, tijekom 2022. (i prije tog razdoblja) tuženica je bila u invalidskim kolicima pa je neživotno i nelogično da bi ona koristila prema tužitelju silu da tužitelj potpiše svoju izjavu (uz što treba napomenuti da je tužitelj fizički jači od tuženice, pri čemu je u iskazu naveo da je bio njezin asistent u obavljanju njezinih svakodnevnih životnih potreba). Pritom i sam tužitelj u iskazu na listu 282 spisa navodi da „ni sam ne zna zbog čega je potpisao izjavu“, a ne da bi ga tuženica prisiljavala ili mu prijetila u vezi s davanja izjave. Također, tužitelj u iskazu na listu 282 spisa navodi da mu je tuženica (kada se vraćao iz Njemačke) poslala poruku, a u kojoj je napisala da kad dođe u [adresa] mora potpisati izjavu i da će potom „ići na seks“, a što svakako ne upućuje da bi tuženica prijetila tužitelju ili ga prisiljavala na davanje predmetne izjave jer je takvo što ne proizlazi iz spomenutog dijela iskaza tužitelja. Zaključno, tužitelj u iskazu na listu 283 spisa izričito navodi da je svoju izjavu potpisao kako bi nastavio živjeti s tuženicom, a što je suprotno njegovim tvrdnjama da je izjava potpisana pod prisilnom i ucjenama, s obzirom na to da iz tog dijela iskaza proizlazi da je motiv potpisivanja izjave bio nastavak života s tuženicom.

6.1. Stoga prema shvaćanju suda izjava tužitelja nije dana pod prijetnjom ili silom u smislu članka 279. ZOO-a jer iz stanja spisa (naročito tužiteljevog iskaza) ne proizlazi da bi tuženica uopće prijetila tužitelju, a još više da bi prijetnja izazvala opravdani strah kod tužitelja (jer je poslije potpisa izjave „otišao na seks s tuženicom“ te potom s njom živio u zajedničkom kućanstvu sve do listopada 2023., bez da je navodne prijetnje i ucjene prijavio policiji). Ako se ima u vidu prethodno spomenuto, nije moguće utvrditi da bi tužitelju bili ugroženi život, tijelo ili drugo značajno dobro (članak 279. stavak 2. ZOO-a) jer je takvo što nelogično i neživotno. Osim toga, pobojnost se može isticati samo tužbom/protutužbom (a ne prigovorom), pri čemu tužitelj u ovom postupku nije određeno postavio zahtjev za pobijanjem (a i svakako su istekli prekluzivni rokovi za takvu vrstu zahtjeva), dok je prigovor ništetnosti bračnog ugovora (odnosno izjave tužitelja koja je potom prihvaćena izjavom tuženice) zbog sile ovaj sud odbio kao očito neosnovan (razlozi u točkama 6. do 6.2. obrazloženja ove presude).

6.2. Neosnovan je i prigovor tužitelja da je tuženica dala izjavu kod javnog bilježnika u kojoj potvrđuje da izjava tužitelja nema istinit sadržaj. Naime, iz izjave tuženica proizlazi da „Ovom izjavom se vezujem na izjavu tužitelja pod brojem OV- 1430/2022“, a iz čega proizlazi da nije odbila prihvatiti tužiteljevu izjavu, odnosno da nije izjavila da izjava tužitelja nema istinit sadržaj (takvo što jednostavno ne proizlazi iz sadržaja njezine izjave). Nadalje, tuženica u svojoj izjavi navodi i „Kako je stan na moje ime na adresi [adresa]“, iz čega proizlazi da je tuženica u biti potvrdila da je nekretnina koja je predmet ovog postupka u njezinom samovlasništvu („stan na moje ime na adresi [adresa]), a iz čega ne može proizaći zaključak da je tuženica izjavila da izjava tužitelja nema istinit sadržaj. Ako se ima u vidu da je tužitelj u svojoj izjavi naveo da je od zajedničke prodaje kuće (misleći na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), dogovorom između njega i tuženice dobio 20.000,00 EUR (nesporno), odnosno da je za ostatak kupoprodajne cijene tuženica kupila nekretninu koja je predmet ovog postupka na svoje ime, uz napomenu da u odnosu na nju tužitelj nema potraživanja, to je razvidno da su neosnovani prethodno navedeni prigovori tužitelja. Osim toga, u svojoj izjavu tuženica je navela da u odnosu na predmetni stan tužitelj ima ista prava kao i njezina djeca u slučaju njezine smrti, a što u biti upućuje na zaključak da je upravo ona samovlasnik nekretnine koja je predmet ovog postupka jer je samo ona (kao samovlasnica predmetne nekretnine) ovlaštena dati takvo očitovanje (elementi oporučnog raspolaganja – članak 7. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne Novine" 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019 - ZN).

7. Kako je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju pisanih i ovjerenih izjava tužitelja i tuženice, kao i dijela njihovih iskaza, to ovaj sud nije posebno cijenio iskaze ZF, AF i CF, s obzirom na to da su tužitelj i tuženica u predmetnom slučaju bračnim ugovorom uredili imovinskopravne odnose na postojećoj imovini sukladno članku 40. stavku 1. ObZ-a. Naime, ovjerene izjave tužitelja i tuženice su jedini adekvatan dokaz na temelju kojeg se može utvrđivati volja bračnih drugova za uređenjem imovinskopravnih odnosa na postojećoj imovini, imajući u vidu formu propisanu članka 40. stavka 3. ObZ-a (neosnovani su prigovori tužitelja o nedostatku forme bračnog ugovora – o čemu sud daje iscrpne razloge u točkama 5.3. do 5.5. obrazloženja ove presude). Iz istog razloga ovaj sud nije posebno cijenio ni ostale pisane dokaze koji prileže spisu (s obzirom da na temelju njih nije moguće utvrditi odlučne činjenice u vezi primjene članka 40. stavka 1. u vezi stavka 3. ObZ-a).

8. Kako je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, pripada joj pravo na naknadu troškova postupka temeljem članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – ZPP). Stoga je tuženici valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr 8/1 OT/23) Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/2025) te zastupanja na ročištima od 8. svibnja 2025. i 2. veljače 2026. i to svaki po 1.000,00 EUR (čemu treba dodati i obračunati PDV), s obzirom na to da su bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka (članak 155. ZPP-a). Slijedom navedenog, tuženici pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR.

8.1. Nasuprot tome, valjalo je odbit zahtjev tuženice za naknadom troška sastava žalbe od 23. siječnja 2024. (jer je bila neosnovana) te sastav podneska od 24. listopada 2025. (jer u njemu tuženica u bitnom ponavlja navode koji su izrečeni u prijašnjem tijeku parničnog postupka, pri čemu ih je mogla iznijeti i na ročištu od 2. veljače 2026.), kao i za PDV koji se treba obračunati na taj dio zahtjeva za naknadom parničnog troška. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tuženica za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR.

8.2. Stoga je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

9. Kako je tužitelj izgubio u sporu, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova postupka u 2.562,50 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Puli, 9. ožujka 2026.

Sudac:

Ana Vlainić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude odnosno, ako stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, od dana primitka pisanog otpravka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun

2. Tuženici po pun.