Poslovni broj: Pr-33/2025-31

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, u pravnoj stvari tužitelja JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tuženice, dana 9.ožujka 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 24.118,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 139,73 EUR bruto od 15.3.2017. godine,

- na iznos od 318,69 EUR bruto od 15.4.2017. godine,

- na iznos od 90,09 EUR bruto od 15.5.2017. godine,

- na iznos od 182,59 EUR bruto od 15.6.2017. godine,

- na iznos od 351,59 EUR bruto od 15.7.2017. godine,

- na iznos od 307,69 EUR bruto od 15.8.2017. godine,

- na iznos od 186,05 EUR bruto od 15.9.2017. godine,

- na iznos od 311,96 EUR bruto od 15.10.2017. godine,

- na iznos od 547,60 EUR bruto od 15.11.2017. godine,

- na iznos od 384,05 EUR bruto od 15.12.2017. godine,

- na iznos od 1.006,23 EUR bruto od 15.1.2018. godine,

- na iznos od 623,93 EUR bruto od 15.2.2018. godine,

- na iznos od 672,26 EUR bruto od 15.3.2018. godine,

- na iznos od 759,70 EUR bruto od 15.4.2018. godine,

- na iznos od 909,59 EUR bruto od 15.5.2018. godine,

- na iznos od 457,78 EUR bruto od 15.6.2018. godine,

- na iznos od 721,41 EUR bruto od 15.7.2018. godine,

- na iznos od 537,27 EUR bruto od 15.8.2018. godine,

- na iznos od 838,14 EUR bruto od 15.9.2018. godine,

- na iznos od 251,89 EUR bruto od 15.10.2018. godine,

- na iznos od 158,38 EUR bruto od 15.11.2018. godine,

- na iznos od 972,46 EUR bruto od 15.12.2018. godine,

- na iznos od 1.547,07 EUR bruto od 15.1.2019. godine,

- na iznos od 60,05 EUR bruto od 15.2.2019. godine,

- na iznos od 873,63 EUR bruto od 15.3.2019. godine,

- na iznos od 502,63 EUR bruto od 15.4.2019. godine,

- na iznos od 1.121,60 EUR bruto od 15.5.2019. godine,

- na iznos od 814,94 EUR bruto od 15.6.2019. godine,

- na iznos od 463,74 EUR bruto od 15.7.2019. godine,

- na iznos od 396,05 EUR bruto od 15.8.2019. godine,

- na iznos od 178,88 EUR bruto od 15.9.2019. godine,

- na iznos od 734,25 EUR bruto od 15.10.2019. godine,

- na iznos od 807,18 EUR bruto od 15.11.2019. godine,

- na iznos od 114,17 EUR bruto od 15.12.2019. godine,

- na iznos od 317,68 EUR bruto od 15.1.2020. godine,

- na iznos od 490,51 EUR bruto od 15.2.2020. godine,

- na iznos od 85,31 EUR bruto od 15.3.2020. godine,

- na iznos od 223,76 EUR bruto od 15.4.2020. godine,

- na iznos od 428,93 EUR bruto od 15.5.2020. godine,

- na iznos od 644,84 EUR bruto od 15.6.2020. godine,

- na iznos od 618,67 EUR bruto od 15.7.2020. godine,

- na iznos od 1.060,30 EUR bruto od 15.8.2020. godine,

- na iznos od 148,28 EUR bruto od 15.9.2020. godine,

- na iznos od 48,69 EUR bruto od 15.10.2020. godine,

- na iznos od 312,84 EUR bruto od 15.11.2020. godine,

- na iznos od 179,60 EUR bruto od 15.12.2020. godine,

- na iznos od 156,29 EUR bruto od 15.1.2021. godine,

- na iznos od 502,19 EUR bruto od 15.2.2021. godine,

- na iznos od 418,60 EUR bruto od 15.3.2021. godine,

- na iznos od 12,69 EUR bruto od 15.4.2021. godine,

- na iznos od 31,12 EUR bruto od 15.5.2021. godine te

- na iznos od 95,42 EUR bruto od 15.6.2021. godine,

pa do isplate i to zateznu kamatu umanjenu za iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.745,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Postaja pomorske policije Dubrovnik, tijekom razdoblja od veljače 2017. do siječnja 2022. ostvarivao kod tuženika plaću i da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika i koja priroda posla je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanima. Nadalje navodi da sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tužitelj kao državni službenik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi i to na način da se osnovna plaća tužitelja uvećava za rad noću za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs za 150% a da tijekom razdoblja od veljače 2017. do siječnja 2022. tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Također navodi i da je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, dana 8. ožujka 2022. podnio zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku (u daljnjem tekstu: ODO Dubrovnik) preporučenom poštom s povratnicom radi mirnog rješenja predmetnog spora, a koji zahtjev je ODO Dubrovnik zaprimilo dana 9. ožujka 2022. i nije u roku iz članka 186.a st. 5. Zakona o parničnom postupku donio odluku o zahtjevu tužitelja. Ističe i da ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što se temeljem podataka i dokumentacije, koja je pripremljena od strane tužiteljeva poslodavca, provede financijsko vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti a da iz obračunskih lista plaća za tužitelja za utuženo razdoblje, radnih naloga i izvješća o radu te Registra službenih poslova za navedeno razdoblje nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe koje se odnose na organizaciju rada policijskih službenika, prije svega odredbe Zakona o policiji (narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15), koji kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu, regulira način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme a da je člankom 41. navedenog Zakona propisan način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme, a da je člankom 42. propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji utvrđuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad te rad organiziran na drugačiji način. Nadalje, da su suprotno navodima iz tužbe, tužitelju uz osnovnu plaću, obračunati i isplaćeni svi dodaci na plaću predviđeni Kolektivnim ugovorom u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznesenom u rješenju broj: Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016., da su tužitelju obračunati i isplaćeni dodaci na osnovnu plaću temeljem prava na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ali samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu izvršavani radni zadaci jer su u slučaju višednevnih plovidbi, za sate provedene na plovilu izvan aktivnog rada, tužitelju isplaćeni dodaci za pasivno dežurstvo i to temeljem odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji određuje da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati smatra se pasivnim dežurstvom kao i da je sukladno odredbi članka 56. stavka 10. Kolektivnog ugovora koji propisuje da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi poslova ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata, predlagatelju isplaćivan i terenski dodatak jer je prilikom višednevnih službi na moru radio na terenu, a ne redovno 40 sati tjedno. Ističe i da imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u navedenom rješenju te pravno shvaćanje Županijskog suda u Splitu navedeno u rješenju posl.br. Gž r-1015/2021-2 od 8. rujna 2021., kojim je ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku i predmet vraćen na ponovno odlučivanje u činjenično i pravno identičnom predmetu da su navodi iz tužbe su neosnovani i da je u rješenju Županijskog suda u Splitu od 8. rujna 2021. kao razlog zbog kojeg je ukinuta prvostupanjska presuda, između ostalog navedeno da se dio vremena provedeno na plovilu, a koje obuhvaća ne samo vrijeme dnevnog odmora već i vrijeme kada nisu stvarno izvršavani radni zadaci, ne može okarakterizirati kao prekovremeni rad jer takav zaključak nema uporište u odredbama materijalnog prava koje se trebaju primijeniti u konkretnom slučaju niti u odredbama Kolektivnog ugovora kojima je definiran institut pasivnog dežurstva a koje istovrsno pravno shvaćanje je zauzeto i u presudi Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-3058/2021 od 14. prosinca 2021. kojom je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Šibeniku u pravno i činjenično identičnom predmetu, te je odbijen zahtjev tužitelja. Kao bitno ističe da je za razdoblje nakon 1. travnja 2020. u odnosu na organizaciju rada u Postajama pomorske policije sukladno uputi Ravnateljstva policije došlo do promjene na način da su ukinute jednodnevne i višednevne plovidbe, a rad policijskih službenika organiziran je na način da su policijski službenici upućivani na plovidbe u trajanju od 12 sati, zbog čega je prestala potreba za isplatom dodataka za pasivno dežurstvo, a ukoliko bi se zbog potreba službe u pojedinim slučajevima pojavila potreba za radom dužim od 12 sati, policijskim službenicima bi bio plaćen prekovremeni rad a koji način rada se primjenjivao i u Postaji pomorske policije Dubrovnik i u razdoblju od 13. srpnja do 31. listopada 2020. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i pravno shvaćanje izraženo u prethodno navedenim presudama drugostupanjskih sudova, predlaže se da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan.

3. 15. veljače 2024. donesena je presuda pod poslovnim brojem Pr.175/22 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja a koji je tužitelj odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje a na koju presudu je tuženica izjavila žalbu.

3.1. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem pod poslovnim brojem Gž R-296/2024. od 23.rujna 2025. povodom podnesene žalbe tuženice ukinuo presudu ovoga suda pod poslovnim brojem Pr.175/2022 od 15. veljače 2024. i vratio predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz pregledom i čitanjem isprava sadržanih u spisu i to zahtjev za mirno rješenje spora sa povratnicom i dostavnicom (list 10-16 spisa), obračunske liste tužitelja za razdoblje od veljače 2017. do siječnja 2022. (list 111-170 spisa), radne naloge i izvješća o radu za 2017., 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. (list 291-962 spisa) te evidencije rada za razdoblje od veljače 2017. do siječnja 2022. (list 171-290 spisa) te nalaza i mišljenja vještakinje Jelene Ćurlice (list 1547-1621 spisa), iskaza saslušanih svjedoka RĆ (list 964-965 spisa), CĆ (list 965-966 spisa), ŠĆ (list 966-697 spisa), ZĆ (list 967-968, 1152 spisa), ŽĆ (list 1152-1153 spisa), tužitelja JĆ (list 968-969, 1153 spisa) te saslušanjem vještakinje Jelene Ćurlice (list 1038- 1039, 1152 spisa).

4.1. Svjedok LĆ iskazao je da je voditelj materijalno financijskih poslova PU Dubrovačko-Neretvanske i na pitanje što mu je poznato o obračunu plaća tužitelja u razdoblju od veljače 2017. do siječnja 2022. iskazao je da je njegov prvi susret pri primitku liste za obračun plaće koja se izrađuje za sve djelatnike ustrojstvene jedinice s tim da prikazuje prikaz pojedinačno za svakog djelatnika a u kojoj listi su evidentirani radni sati, eventualno korištenje godišnjeg odmora ili bolovanja, rad u turnusu, terenski rad i ono što je ovdje interesantno takozvano pasivno dežurstvo po članku 57 KU. Nadalje je iskazao da je sam obračun centraliziran na način da službenica unosi podatke u aplikaciju, potom se generira lista koja se ispisuje i koju svojim potpisom potvrđuje rukovoditelj ustrojstvene jedinice, konkretno načelnik policijske postaje dok oni ne provjeravaju podatke koje je on ovjerio već temeljem takvih podataka rade obračun. Na upit punomoćnika tužitelja iskazao je da se lista koju je spomenuo zove lista obračuna plaće ili COP lista u smislu centralnog obračuna plaće i da podatke u aplikaciju unosi ovlaštena osoba koja za to ima certifikat, nije siguran na temelju kojih isprava unosi podate no ona ih vadi iz odgovarajućeg registra i da je iznimno važno da unesene podatke ovjeri rukovoditelj jer ih on time potvrđuje. Na upit ZZ tuženice odgovorio je da bi se intervencija nakon redovnog radnog vremena trebala tretirati kao prekovremeni rad, odnosno to bi rukovoditelj trebao tretirati kao prekovremeni rad pa se temelje toga kao takav plati.

4.2. Svjedok CĆ je iskazao da je djelatnik policijske uprave Dubrovačko- Neretvanske, da je do ožujka 2018. bio voditelj odjela za graničnu kontrolu i zaštitu državne granice, a od ožujka 2018. do svibnja 2022. voditelj službe za granicu i dok nije postao voditelj službe za granicu nije imao nikakvih doticaja sa morem, da su njegovi poslovi bili vezani za kvalitetu i zakonitost rada djelatnika u nadzoru državne granice dok nije sudjelovao u organizaciji samog rada koju je organizirala policijska postaja a niti je bio nadređeni tužitelju već mu je nadređeni bio načelnik njegove policijske postaje. Na pitanje kako se provodi nadzor državne granice na moru iskazao je da se za to koriste službena plovila a pored toga i tehnička sredstva poput radara i kamera, da postoji centar za nadzor u postaji dok je u Zadru centralni nadzor za cijeli Jadran i da su njihovi policijski djelatnici u svrhu nadzora bili upućivani na plovila, s tim da ako su išli sa plovilom tipa A upućivani su na višednevne plovidbe, a ako su išli sa manjim plovilo tipa B ili C onda bi bili jedan, rijeđen više dana, kada bi išli na višednevne plovidbe u pravilu bi se radilo od 3-4 dana s tim da je to bilo tako do svibnja 2021. kada je došao nalog da se rad organizira kroz jednodnevne plovidbe što znači da su djelatnici radili jednu smjenu i od tada pa nadalje ne bi trebalo biti situacija da su djelatnici upućivali na višednevne plovidbe. Nadalje, kada su išli na te višednevne plovidbe nisu imali osiguran smještaj izvan plovila te su na plovilu bili smješteni a na pitanje jesu li morali nadzirati granicu i nakon radnog vremena koje je bilo evidentirano kao redovno radno vrijeme, pojasnio je da se nadzor ne vrši samo plovilima već tehničkim uređajima putem centra u postaji kao i centra u Pločama i Zadru i ukoliko bi iz centrale utvrdili da postoji potreba za neposrednim nadzorom oni bi kontaktirali djelatnike na najbližem plovilu radi intervencije a koji kontakt sa djelatnicima na plovilu bi ostvarili putem službenog mobitela ili službene veze i koliko mu je poznato nikada se nije dogodilo da se službenici na plovilu ne bi odazvali pozivu iz centrale. Što se tiče same evidencije rada i načina na koji je obračunat i isplaćen rad policijskih djelatnika tijekom višednevnih plovidbi nema neposrednih saznanja jer to nije predstavljalo poslove iz okvira njegove nadležnosti dok je na pitanje tko čuva plovila dok je u višednevnim plovidba i tko o njemu skrbi odgovorio je da na plovilu postoji posada, a to su ti isti policijski službenici koji su upućeni na plovidbu, i to sa ulogom zapovjednika, strojara i mornara i da oni odgovaraju za sigurnost plovila a strojar je taj koji je prvi zadužen za praćenje ispravnosti plovila. Na pitanje što bi se dogodilo da posada nakon kraja radnog vremena koje bi bilo evidentirano kao redovno radno vrijeme taj dan napusti plovilo iskazao je da se plovilo ne smije napustiti i da uvijek mora biti pod nadzorom ili da za isto mora biti osiguran vez sa video nadzorom, da su predmetna plovila znatnije vrijednosti pa plovilo tipa A koje je duljine 24 metra zasigurno vrijedi više milijuna kuna. Također je iskazao i da je u dopisu kojim su ukinute višednevne plovidbe navedeno da je razlog za to upravo u tužbama policijskih službenika.

4.3. Svjedok ŠĆ iskazao je da je do 10. svibnja 2019. bio policijski službenik u pomorskoj policiji za DNŽ, a od tada pa nadalje je načelnik postaje pomorske policije te mu je poznato kako su u razdoblju od veljače 2017. do 2022. bili organizirani poslovi nadzora morske granice, da je u predmetnom razdoblju nadzor granice bio organiziran na način da su se djelatnici upućivali na višednevne plovidbe u trajanju od 3-7 dana, ovisno o vrsti plovila s kojom bi išli, da su dobivali nalog u kojem bi aktivno radno vrijeme bilo određeno kao 8 ili do 12 sati dok bi ostalo vrijeme predstavljalo pasivno dežurstvo a ukoliko bi tijekom tog pasivnog dežurstva nastala potreba za intervencijom operativni šef smjene bi dao takav nalog za prekovremeni rad, što bi se evidentiralo i platilo kao takvo. Naglasio je da su smjene od 3-7 dana određene sukladno pravilniku koji je donio ministar a ne samovoljno, da djelatnici nisu smjeli napuštati plovilo tijekom ovih višednevnih plovidbi izuzev ukoliko bi to učinili primjerice radi odlaska u trgovinu ili na kavu, no i to izvan redovnog radnog vremena uz odobrenje zapovjednika broda i da nisu smjeli otići s broda i ostaviti ga bez nadzora niti nakon redovnog radnog vremena jer je posebnim pravilnikom propisana obaveza čuvanja službenog plovila isto kao što je određena i za službena vozila. Nadalje je iskazao da su tijekom tih plovidbi djelatnici pored policijskih poslova obavljali i pomorske poslove sukladno rješenju, da su morali znati upravljati plovilom i da su imali obvezu paziti na ispravnost plovila i o tome izvijestiti ukoliko bi postojala potreba za popravkom plovila, da su plovila veće vrijednosti a sukladno pravilniku mogu se ostaviti samo na službenom vezu koji je pod video nadzorom ili u slučaju da video nadzor ne postoji, pod nadzorom policijskog službenika koji taj nadzor onda obavlja kao redovni posao kao i da nemaju svoje video nadzore, da im iste ustupe lučke uprave. Na pitanje jesu li djelatnici nakon redovnog radnog vremena mogli odmarati odgovorio je da naravno da jesu pa bi tako mogli odmarati i od primjerice 20:00 sati do 08:00 sati idući dan ukoliko bi im to bilo navedeno kao vrijeme izvan redovnog radnog vremena, da nisu nakon redovnog radnog vremena imali učestale intervencije pa su sigurno mogli odmarati a što se tiče poslova nadzora državne granice iskazao je da je njihova obaveza bila tijekom redovnog radnog vremena nadzirati granicu i kontrolirati plovila na moru s tim da sukladno rješenjima drugih ministarstava provode policijske poslove odnosno inspekcijski nadzor po pomorskom zakoniku i po zakonu o morskom ribolovu. Iskazao je i da su djelatnici imali pravo na slobodne dane ukoliko bi im to pravo pripadalo po obračunu sati redovnog rada, da kod višednevnih plovidbi to znači da su se za obračun prava na slobodne dane računali sati koji su u nalozima navedeni kao redovno radno vrijeme a da je u samom obračunu plaće sudjelovao na način da je ovjeravao obračun, što znači da je time potvrdio da su te dane radili u navedenom vremenu i da bi njegovi pomoćnici potom takve obračune predali tajnici. Iskazao je i da su kod višednevnih plovidbi uz navedeno primali i terenski dodatak koji se obračunavao od trenutka kada su krenuli na višednevnu plovidbu do povratka i da su imali plaćeni dodatak za pasivno dežurstvo. Također je iskazao i da nalog za višednevne plovidbe izdaje načelnik, da evidenciju redovnih radnih sati unaprijed određuje taj nalog a eventualne prekovremene sate evidentira šef smjene. Iskazao je i da u predmetnom razdoblju nije bilo višednevnih plovidbi, da na inicijativu pomorske postaje u razdoblju od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. nije bilo višednevnih plovidbi već je nadzor organiziran kroz jednodnevne plovidbe a od 01. travnja 2021. je po nalogu ravnateljstva nadzor granice organiziran isključivo kroz jednodnevne plovidbe, posada koja je na jednodnevnoj plovidbi se iskrcava sa plovila isti dan kad se vrati s plovidbe, odnosno kada joj završi smjena dok se posada sa višednevni plovidbama iskrcava kada im je u nalogu navedeno s tim da je znalo bit određeno da se po povratku sa višednevnih plovidbi iskrcavaju idući dan po izlasku iz pasivnog dežurstva. Nadalje, da je sada rad organiziran u smjenama tako da tijekom 24 sata uvijek postoje djelatnici koji poslove nadzora granice vrše kao aktivno radno vrijeme. Na upit ZZ tuženice odgovorio je da su obveze policijskih službenika tijekom aktivnog radnog vremena istovjetne i kada se ti poslovi obavljaju kroz jednodnevnu plovidbu kao i kada se obavljaju kroz višednevne plovidbe.

4.4. Nadalje, svjedok TĆ iskazao je da cijelu svoju karijeru radi u pomorskoj policiji pa je tako radio i sa tužiteljem i u razdoblju od veljače 2017. do siječnja 2022. su išli na višednevne plovidbe po radnom nalogu koji bi dobili, da su plovidbe trajale 3- 5-7 dana a aktivno radno vrijeme bi u radnom nalogu bilo navedeno kao 8 ili 10 ili 12 sati dok bi oni na plovilu bili 24 sata tijekom svih tih dana plovidbe. Također je iskazao da su poslovi za koje su bili zaduženi bili navedeni u nalogu pa su uz nadzor državne granice obavljali i ostale policijske poslove a nakon redovnog radnog vremena su morali ostati na brodu u službenoj odori, morali su cijelo vrijeme slušati službene veze i to pomorsku i policijsku vezu te odgovarati na službeni mobitel a u slučaju da jedna od ovih veza iz tehničkih razloga ne bi radila odmak bi ih zvali provjeriti što se događa a ako ih ne bi mogli dobiti putem službenih veza zvali bi ih na privatni mobitel. Nadalje, da su osim policijskih poslova obavljali i pomorske poslove jer su ujedno bili posada, jedan bi bio zapovjednik, drugi strojar a treći mornar kada se govori o plovilu tipa B, a plovilo tipa A je veće pa bi imao sedam članova posade. Iskazao je i da je sa tužiteljem plovio na plovilu tipa B i tužitelj je tada bio zapovjednik, dok je on osobno mornar, da je posao zapovjednika inače da organizira službu i članove posade, upravlja plovilom te piše sva potrebna policijska i pomorska izvješća a koja izvješća ne bi mogao pisati tijekom redovne plovidbe jer tijekom redovnog radnog vremena 90% vremena plove, a on je taj koji upravlja brodom a za pisanje izvješća bi mu trebalo vremena, ne može reći točno koliko jer je to ovisilo o obujmu posla, ljeti bi uvijek imali više posla i zapravo nikada nisu mogli odmarati dok bi zimi bilo manje pomorskog prometa pa bi im u tom smislu bilo lakše i imali bi više vremena za odmoriti kao i da se znalo dogoditi da zbog količine posla ne bi spavali dvije noći i tri dana a kada bi se vratili sa višednevnih plovidbi u luku nisu mogli odmah po vezivanju plovila otići nego bi morali ostati i očistit plovilo, napuniti gorivo i slično te bi plovilo mogli napustiti tek idući dan u 8 sati. Na pitanje jesu li za ove plovidbe dobivali slobodne dane u smislu za sedam dana plovidbe sedam slobodnih dana odgovorio je da nema govora o tome kao i da od 01. travnja 2021., s tim da nije siguran u točni datum, a po dopisu ravnateljstva, nema više višednevnih plovidbi te je obavljanje ovih istih poslova organizirano kroz rad u turnusima i mjesečnom fondu sati a kada završi turnus mogu odmah napustiti plovilo. Na upit punomoćnika tužitelja, iskazao je da nakon aktivnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi nisu smjeli napustiti brod niti skinuti službenu odoru i da nikada nisu imali neprekidni odmor u trajanju od 12 sati između dva radna dana. Dopunski saslušan na ročištu 29. siječnja 2026. iskazao je da u cijelosti ostaje kod danog iskaza od 27. siječnja 2023., da je ovdje tužitelj u to vrijeme bio zapovjednik broda a da su plovidbe bile organizirane u trajanju 3, 5, ili 7 dana, da bi započinjale ujutro u 8h i trajale bi do 8h ujutro istekom tih 3, 5, ili 7 dana a za koje vrijeme bi oni bili 24h na plovilu, da bi prije polaska ujutro pokupili radne naloge u kojima bi pisali aktivno radno vrijeme od 8 do 12 sati a po isteku tog aktivnog radnog vremena uvijek bi morali raditi ostale poslove kao što su sređivanje broda, papirologiju, zapovjednik bi vodio dnevnik plovidbe, a strojar bi vodio dnevnik stroja, a morali su i kuhati za to vrijeme te bi u 99% slučajeva uvijek radio jedan motor što znači da bi i upravitelj stroja morao biti budan za to vrijeme jer su bili na vezi i uz mobitel 24h dnevno i trebalo je biti dovoljno struje da bateriju napuni agregat te ne bi smjeli nikako napuštati brod a to znači i nakon isteka aktivnog radnog vremena iako je zapovjednik bio glavni i svi su ga morali slušati, ujedno su svi znali koje su njihove zadaće na tom brodu. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja tko čuva brod za vrijeme višednevne plovidbe nakon aktivnog radnog vremena i tko je odgovoran za to odgovorio je da svi čuvaju, da su svi aktivni i odgovorni, a da zapovjednik upravlja brodom.

4.5. Svjedok ŽĆ je iskazao da je radio sa tužiteljem koji je u to vrijeme bio zapovjednik, da bi dobili radni nalog za višednevne plovidbe a u kojem nalogu bi bilo naznačeni radno vrijeme najčešće od 8h, da su bile dvije vrste plovila tip B na kojem su bila 3 člana posade i tip A sa 4 do 6 članova posade i da su sa velikim brodom te višednevne plovidbe bile obično 7 dana pogotovo kad bi išli u Umag a naknadno su to smanjili na 4 dana da bi ih nakon toga ukinuli. Nadalje je iskazao da je aktivno radno vrijeme bilo od 8 do 16 sati a na nakon toga bi trebali raspremiti brod, obaviti čišćenje i sređivanje i tad bi započela dežurstva na brodu, da je bio upravitelj stroja te je morao svako 8 sati mijenjati lijevi i desni agregat. Također je iskazao i da bi za vrijeme izvan aktivnog radnog vremena također trebali bit u uniformi i u pripremi jer čim bi došao poziv morali su odmah isploviti te se sjeća jedne prigode kad su prali brod nakon aktivnog radnog vremena da je došla kontrola i da su dobili opasku zašto nisu prali brod u uniformama, dakle niti nakon isteka aktivnog radnog vremena nismo mogli skinuti uniforme. Iskazao je i da su obično nakon zadnjeg aktivnog radnog vremena tu noć prenoćili u Gružu odnosno čekali ujutro drugu smjenu da preuzme brod a oni bi se išli u postaju razdužiti kao i da su često imali hitne intervencije izvan redovnog radnog vremena pogotovo ljeti kad bi one bile svakodnevne i to po 7, 8 puta u danu u vrijeme izvan aktivnog radnog vremena kao i da nakon isteka aktivnog radnog vremena nisu smjeli napuštati plovilo sve dok ne dođe sljedeća smjena na brod i tek onda bi mogli po njihovom dolasku napustiti brod i razdužiti se u postaji. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja tko čuva brod za vrijeme višednevne plovidbe nakon aktivnog radnog vremena i tko je odgovoran za sigurnost na brodu odgovorio je da zapovjednik organizira dežurstva da jedan uvijek mora biti dežuran ali da svi moraju biti na brodu jer po primitku poziva vrijeme isplovljenja je trenutno odmah po primitku poziva a s obzirom da se radi o manjem brodu kad se govori o tipu B od svega par kvadrata, svi su tu prisutni stalno na vezi i svi su dežurni.

4.6. Tužitelj JĆ je iskazao da je slušao iskaze svjedoka i u bitnom može potvrditi sve što su rekli u vezi organizacije rada dok nije suglasan sa dijelom iskaza načelnika u pogledu nadzora samog plovila te mora ukazati da je po pomorskom zakoniku lučka kapetanija ta koja ima ovlast kontrolirati policijska plovila te je određeno da svako plovilo koje je registrirano kao brod mora imati stalno dežurstvo, da oni tijekom tih višednevnih plovidbi nikada nemaju siguran vez u smislu da ne bi postojala potreba za neposrednim nadzorom. Nadalje je iskazao da mu je za izvješća koja je morao pisati kao zapovjednik trebalo minimalno jedan sat nakon radnog vremena i to samo ako bi se radilo o danu u kojem ne bi bilo puno intervencija i danu u kojem vremenske prilike nisu bile povoljne dok mu u prosjeku treba više sati za izradu tih svih izvješća, kao i da količina posla ovisi o broju intervencija i vremenu. Također je iskazao i da se nisu mogli odmarati u komadu 12 sati između dva radna dana, to ne bi bio pravi odmor jer je ograničen u kretanju i prostoru a uz to mora stalno biti dostupan te se čak tražilo od njih da nadziru kretanje plovila i u tom vremenu koje oni tretiraju kao pasivno dežurstvo. Nadalje, da se u praksi znalo dogoditi da bi uočili plovilo kako dolazi iz susjedne države a centrale u Dubrovniku i Zadru putem uređaja ne bi imale evidentiran dolazak tog plovila. Naglasio je da pasivno dežurstvo znači da si doma uz obavezu da se javiš ako te zovu za potrebe posla a ovo što su oni radili je nešto drugo. Na upit ZZ tuženice odgovorio je da je sada u mirovini i to od 01. svibnja 2022. a kada su 2021. uveli jednodnevne plovidbe oni su u praksi počeli ranije dolaziti u luku da bi stigli napisati izvješća u okviru smjene dok to nije bio slučaj kod višednevnih plovidbi jer nisu mogli niti uploviti prije vremena koje bi bilo navedeno u nalogu i da su upravo organizacija i plaćanje višednevnih plovidbi doveli do toga da je ranije pošao u mirovinu. Nadalje, da se nekih godinu dana prije njegove mirovine dogodila situacija da je plovilo za koje je bio zadužen bilo neispravno a što je ugrožavalo sigurnost posade, pa je o tome obavijestio načelnika sa navodom da bi brod trebalo staviti van uporabe i da ne može preuzeti odgovornost za posadu, sigurnost plovidbe i za samo plovilo na takvom neispravnom plovilu na što je on rekao da se ne isplati ulagati u to plovilo, odnosno da je preskupo vađenje plovila i da treba čekati remont pa kako je rekao da neće zapovijedati takvim brodom rasporedio ga je na poslove auto ophodnje te ga je vratio na pomorske poslove tek kada su izvadili brod i kada su ga, protivno pravilniku, popravili policijski službenici. Dopunski saslušan na ročištu 29. siječnja 2026. iskazao je da ostaje u cijelosti kod svoga iskaza od 27. siječnja 2023. i nadodao da kad završi smjena odnosno aktivno radno vrijeme a koje se razlikuje ovisno je li se radi o plovilu tipa A ili tipa B jer na manjem plovilu je aktivno radno vrijeme obično bilo 12 sati a na velikom 8 sati s tim da bi to sve točno pisalo u radnom nalogu, došli bi na vez i tada bi morali odraditi poslove pranja, čišćenja i sređivanja papira, nakon toga bi krenulo dežurstvo, stalno smo morali biti u blizini telefona tako da mogu isploviti odmah po pozivu i da su morali biti cijelo to vrijeme u uniformi jer kad ne bi bili u uniformi kasnili bi sa isplovljavanjem po pozivu te nisu mogli izlaziti nigdje sa broda po završetku aktivnog radnog vremena. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja tko čuva brod za vrijeme višednevne plovidbe nakon aktivnog radnog vremena i tko je odgovoran za sigurnost na brodu, odgovorio je da brod čuva posada koja je odgovorna zajedno sa zapovjednikom za brod dok je zapovjednik odgovoran za sve nadređenima kao i da je zapovjednik odgovoran da je posada uvijek u stanju pripravnosti tzv. stand by.

4.7. Vještakinja Jelena Ćurlica iskazala je da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja kojega je izradila sukladno nalogu suda a u odnosu na prigovore tuženice iskazala je da su prigovori pravne naravi pa se o njima ne može očitovati, izuzev prigovora vezanog za način obračuna u razdoblju od 13. srpnja 2020. do 21. listopada 2020. te se u tom dijelu može detaljnije očitovati, da se radi o tome da u tom razdoblju obično dolazi do razlike plaće zbog obračuna naknade za godišnji odmor ili privremene nesposobnosti za rad a koji se računa kao prosjek prethodno ostvarenim mjesečnih plaća, da iz dokumentacije u spisu, a što je vidljivo konkretno iz tablice 56 proizlazi da je tužitelj imao obračunate sate pasivnog dežurstva nakon višednevne plovidbe pa je slijedom navedenog obračun istog posljedice toga da je ipak bilo višednevnih plovidbi u naznačenom razdoblju što je možebitni rezultat izvanrednih okolnosti. Nadalje, da je tužitelj konkretno prema podacima tuženice imao višednevne plovidbe cijelu 2020. te do 01. ožujka 2021., da su razlike koje su nastale u konkretnom slučaju od 01. ožujka 2021. razlike koje su nastale isključivo zbog obračuna naknade uslijed korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, dakle da se tu radilo o tome da je prosjek za izračun naknade plaće uzet iznos iz obračuna tuženice a ne iznos koji je po nalogu suda obračunala u ovom predmetu te ukazuje da je vidljivo da se radi o manjim iznosima razlike. Dopunski saslušana na ročištu 29. siječnja 2026. iskazala je da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja i kod iskaza već danog na ročištu 18. siječnja 2024., da se konkretno vidi da je umanjivala radno vrijeme za osmo satni odmor koje je vrednovano kao pasivno dežurstvo a isto se može vidjeti iz tablice broj 5 za mjesec lipanj 2017. za plovidbu u trajanju od 1. lipnja do 4. lipnja 2017. gdje se u stupcu broj 25 kao pasivno dežurstvo vide da je imao 8 sati pasivnog dežurstva kako je to naloženo u zadatku suda. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li je za iti jedan sat prekovremenog rada obračunato i pasivno dežurstvo, odgovara da nije.

5. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

6. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od veljače 2017. do siječnja 2022. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca, kao i da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama i da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca.

6.1. U postupku je sporno da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena isplatila u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u duljoj satnici od one koju mu tuženica evidentirala kao aktivno radno vrijeme budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženicu obavljao i izvan evidentirane satnice aktivnog radnog vremena pa da mu iz tog razloga osim plaće koju mu je tužena isplatila za rad u aktivnom radnom vremenu pripada i pravo na isplatu plaće za rad i u preostalom trajanju višednevnih plovidbi, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada.

7. Člankom 60. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZOR) propisano je da je radno vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

7.1. Nadalje, odredbom čl. 61. ZOR propisano je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

7.2. Odredbom članka 7. st. 1. ZOR propisano je da je poslodavac radniku u radnom odnosu dužan za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je odredbom čl. 90. st. 1. ZOR određeno da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

7.3. Odredbom članka 94. ZOR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

7.4. Odredbama čl. 194. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor

8. Odredbom čl. 33. st. 2. i st. 3. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru dok je člankom 42. Zakona o policiji propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

9. Nadalje, sukladno članku 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, dalje: KU/13) kao i članku 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, dalje: KU/17) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, pri čemu čl. 9. ZOR propisuje da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

9.1. Člankom 44. KU/13 i člankom 38. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

9.2. Člankom 38. stavkom 9. i 10. KU/17 propisano je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.3. Nadalje, člankom 38. st. 4. KU/17 pasivno dežurstvo je definirano kao pripravnost za rad, dok je člankom 51. KU/17 propisano da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

9.4. Člankom 50. st. 1. KU/17 propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, dok je stavkom 10. istog članka propisano da iznimno od odredbi ovog Kolektivnog ugovora, prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata.

10. Odredba članka 2. toč. 1. i toč. 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

11. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Jeleni Ćurlica iz kojeg nalaza i mišljenja vještakinje od 17.kolovoza 2023. proizlazi da tužitelju pripada razlika naknada plaće po osnovi za prekovremeni rad, rad po noći, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, rad u turnusu, rad subotom i nedjeljom za razdoblje od 01.02.2017. do 31.1.2022. u ukupnom bruto iznosu od 181.724,23 kuna odnosno 24.118,89 EUR.

12. Iz iskaza priloženih spisu i izjava saslušanih svjedoka proizlazi da su u razdoblju od veljače 2017. do 2022. bili organizirani poslovi nadzora morske granice i da su plovidbe trajale 3-5-7 dana a aktivno radno vrijeme bi u radnom nalogu bilo navedeno kao 8 ili 10 ili 12 sati dok bi oni na plovilu bili 24 sata tijekom svih tih dana plovidbe, da nakon aktivnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi nisu smjeli napustiti brod niti skinuti službenu odoru i da nikada nisu imali neprekidni odmor u trajanju od 12 sati između dva radna dana kao i da su poslovi za koje su bili zaduženi bili navedeni u nalogu pa su uz nadzor državne granice obavljali i ostale policijske poslove a nakon redovnog radnog vremena su morali ostati na brodu u službenoj odori, morali su cijelo vrijeme slušati službene veze i to pomorsku i policijsku vezu te odgovarati na službeni mobitel, da je tužitelj bio zapovjednik, da je posao zapovjednika inače da organizira službu i članove posade, upravlja plovilom te piše sva potrebna policijska i pomorska izvješća a koja izvješća ne bi mogao pisati tijekom redovne plovidbe jer tijekom redovnog radnog vremena 90% vremena plove, a on je taj koji upravlja brodom a za pisanje izvješća bi mu trebalo vremena, da je u 99% slučajeva uvijek radio jedan motor što znači da bi i upravitelj stroja morao biti budan za to vrijeme jer su bili na vezi i uz mobitel 24h dnevno i trebalo je biti dovoljno struje da bateriju napuni agregat i da je upravitelj stroja morao svako 8 sati mijenjati lijevi i desni agregat, da bi ljeti uvijek imali više posla i da su često imali hitne intervencije izvan redovnog radnog vremena pogotovo ljeti kad bi one bile svakodnevne i to po 7, 8 puta u danu tako da u vrijeme izvan aktivnog radnog vremena i zapravo nikada nisu mogli odmarati dok bi zimi bilo manje pomorskog prometa pa bi im u tom smislu bilo lakše i imali bi više vremena za odmoriti kao i da se znalo dogoditi da zbog količine posla ne bi spavali dvije noći i tri dana a kada bi se vratili sa višednevnih plovidbi u luku nisu mogli odmah po vezivanju plovila otići nego bi morali ostati i očistit plovilo, napuniti gorivo i slično te bi plovilo mogli napustiti tek idući dan u 8 sati kao i da brod za vrijeme višednevne plovidbe nakon aktivnog radnog vremena svi čuvaju, da su svi aktivni i odgovorni, a da zapovjednik upravlja brodom. Slijedom svega navedenoga, uzimajući u obzir da je radno vrijeme vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac i da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru i da je službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način, da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati dok je pasivno dežurstvo definirano kao pripravnost za rad i da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada da se smatra pasivnim dežurstvom kao i da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata, zaključak je ovo suda da se prekovremenim radom tužitelja smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora koji je tužitelj nesporno imao, uz činjenicu da ni odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati, a okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu odnosno zaključak je ovoga suda da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvarivao pravo na plaću za radu redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, terenski dodatak i naknadu za pasivno dežurstvo i da tužitelju, na ime razlike između plaće koja je obračunata i plaće obračunate po nalogu suda pripada utuženi iznos, s tim da je sve što je poslodavac isplatio i umanjeno kod izrade nalaza i mišljenja a kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja te iskaza vještakinje da za niti jedan sat prekovremenog rada nije obračunato i pasivno dežurstvo, jer je pasivno dežurstvo posebna naknada koja nije obračunata za sate prekovremenog rada.

13. Slijedom svega navedenoga proizlazi da je redovno radno vrijeme bilo određeno radnim nalogom kao vrijeme u kojem je tužitelj morao obavljati poslove svog radnog mjesta i rasporeda, a što je iznosilo 8 a nekada i 12 sati dnevno dok je terenski dodatak naknada koju je tužitelj ostvario temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i koja ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno, dok je naknada za pasivno dežurstvo naknada koja se isplaćuje po činjenici da je službenik pripravan za rad, obavezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i koja nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad u kojem je tužitelj obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena, vodio potrebne evidencije, nadzirao brod u vlasništvu poslodavca a koje poslove poslodavac nije evidentirao stoga broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o navedenim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi da bi uvijek trajali isto vremena jer su ovisili o objektivnim okolnostima poput ispravnosti broda, vremenskim prilikama i opsegu posla tijekom redovnog radnog vremena, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan stoga naknada za pasivno dežurstvo pretpostavlja razdoblje u kojem je tužitelj bio obvezan i spreman odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po nalogu poslodavca, a koje razdoblje u ovim okolnostima predstavlja razdoblje koje je uzeto kao razdoblje odmora u trajanju od 8 sati dnevno kao razdoblje u kojem tužitelj nije obavljao redovni ni prekovremeni rad, ali je imao obvezu odazvati se pozivu poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu, sukladno čl. 223. ZPP-a a uzimajući u obzir zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima u kojim je odlučivao o reviziji protiv presuda koje se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kako prema pravnom shvaćanju toga sud nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, da se ne može smatrati prekovremenim radom.

14. Nadalje, slijedom svega navedenoga vještakinja je izračunala uvećanje plaće po osnovi prekovremenih sati rada, na način da za svaki dan, sukladno nespornoj evidenciji redovnog radnog vremena, prekovremeni rad izračunala kao razliku sati koja ostane nakon što se oduzme broj sati redovnog rada i odmor u trajanju od 8 sati dnevno, uz umanjenje ove razlike za dane kada je i sam poslodavac evidentirao prekovremeni rad u tom danu, dakle, prekovremeni rad je obračunala kao rad koji prelazio mjesečnu satnicu a razlog toga je specifična organizacija radnog vremena i nemogućnost određivanja prekovremenih sati po danu ili tjednu stoga da bi se prekovremeni rad mogao odrediti kao takav, izradila je evidenciju radnog vremena (SP3 evidenciju mjesečnih sati rada) za cjelokupno radno vrijeme uzimajući u obzir dnevni odmor u trajanju od minimalno 8 sati koji je vrednovan kao pasivno dežurstvo te je na temelju tako izrađene SP3 evidencije obračunata ukupna bruto plaća iskazana u tablicama gdje je vidljiva razlika između iznosa bruto plaće koje je isplatio poslodavac i obračuna bruto plaće po nalogu suda. Dakle, vještakinja naknadu za tzv pasivno dežurstvo nije obračunala za niti jedan sat redovnog i prekovremenog rada tužitelja već je isključivo dnevni odmor vrednovan kao pasivno dežurstvo jer je tužitelj bio obvezan i spreman odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po nalogu poslodavca.

15. Dakle, slijedom svega navedenoga, zaključak je ovo suda da se prekovremenim radom tužitelja smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora koji je tužitelj nesporno imao, uz činjenicu da ni odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati, a okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu odnosno zaključak je ovoga suda da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvarivao pravo na plaću za radu redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, terenski dodatak i naknadu za pasivno dežurstvo i da tužitelju, na ime razlike između plaće koja je obračunata i plaće obračunate po nalogu suda, s tim da je sve što je poslodavac isplatio i umanjeno kod izrade nalaza i mišljenja, a tužitelj je tužbeni zahtjev odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje te obzirom da tužitelju pripada utuženi iznos, odlučeno je kao u točki I. izreke.

16. Zatezna kamata, koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, određena je primjenom čl. 103. st. 2. ZR- a, u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), s tim da ista teče na dosuđene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.

17. O troškovima parničnog troška odlučeno je temeljem članka 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) u svezi članka 155. ZPP-a. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora i to za sastav prijedloga za mirno rješenje spora 500,00 EUR (tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav tužbe 500,00 EUR (tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženih podnesaka od 2. rujna 2022., 15. rujna 2023. i 20.studenog 2025. u iznosu od po 500,00 EUR (tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištima 15. rujna 2022., 27. siječnja 2023., 18. siječnja 2024. i 29. siječnja 2026. u iznosu od po 500,00 EUR (tbr. 9. t. 1. OT-a) te za pristup na ročište za objavu presude 15.veljače 2024. i 9.ožujka 2026. u iznosu od 100,00 EUR (tbr. 9. t. 2. i 3. OT-a), sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.175,00 EUR (tbr. 42. OT-a), što ukupno iznosi 5.875,00 EUR te uplaćeni trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 870,00 EUR što ukupno iznosi 6.745,00 EUR ( točka II. izreke).

Dubrovnik, dana 9.ožujka 2026.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- ODO GUO