REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Osijek, Vukovarska cesta 31
Us I-1186/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ana Šutalo, odvjetnica u Valpovu, Osječka 8, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, 9. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/24-01/03056817854, URBROJ: 341-99-05/3-24-3473, broj spisa: 758154 od 27. kolovoza 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku UP/I 140-03/23-01/03056817854, URBROJ: 341-12-05/3-23-20565, broj spisa: 290051 od 22. travnja 2024. i priznanje prava na obiteljsku mirovinu.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-140-03/24-01/03056817854, URBROJ: 341-99-05/3-24-3473, broj spisa: 758154 od 27. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, KLASA: UP/I-140-03/23-01/03056817854, URBROJ: 341-12-05/3-23-20565, broj spisa: 290051 od 22. travnja 2024. kojim je tužiteljici odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.
2. Tužiteljica u tužbi napominje da su javnopravna tijela pretjerano formalistički i arbitrarno tumačila materijalno pravo. Ističe da je status izvanbračne supruge pokojnog AP tužiteljici priznat pravomoćnom i ovršnom sudskom nagodbom zaključenom 8. rujna 2022. u predmetu Općinskog suda u Osijeku Pob -75/21, a koja ima svojstvo ovršne isprave i pravnu snagu sudske odluke. Ističe da činjenica što je tužiteljica umjesto zatraženih isprava dostavila sudske odluke iz drugih postupaka ne može biti razlogom odbijanja zahtjeva. Ponavlja da joj kao udovici pokojnog AP pripada pravo na obiteljsku mirovinu jer je pravomoćnim sudskim odlukama dokazala da je njegova izvanbračna supruga pa se slijedom navedenog na predmetnu izvanbračnu zajednicu imaju primijeniti odgovarajuće odredbe iz Zakona o mirovinskom osiguranju. Ponavlja kako se inzistiranjem na dostavi dokaza o postojanju izvanbračne zajednice, a radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja, uz postojanje drugih dokaza, pretjerano formalistički i arbitrarno postupa te sukladno navedenom traži poništavanje oba rješenja iz upravnog postupka i priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je osporavano rješenje doneseno u skladu s člankom 22. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2 018., 102/2019., 84/2021., 119/2022., 96/2025., dalje: Zakon), a kojim je izričito propisano da se u postupku ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu kao član obitelji pokojnika može smatrati i izvanbračni drug kojem je status izvanbračne zajednice utvrđen u izvanparničnom sudskom postupku. Slijedom navedenog ističe kako sudska nagodba sklopljena kod Općinskog suda u Osijeku kao i rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku nisu adekvatna dokazna sredstva kojim se dokazuje da je tužiteljica bila član obitelji pokojnog AP u skladu s gore naveden im člankom. Zaključno ističe da ne postoji pravna osnova da se tužiteljici prizna pravo na obiteljsku mirovinu sve dok ista ne priloži pravomoćno rješenje redovnog suda donesenog u izvanparničnom sudskom postupku kojim se utvrđuje da je s pokojnikom do njegove smrti živjela u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine i kojim joj je priznat status izvanbračne zajednice. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je 24. veljače 2026. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, broj: 36/2024., - dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao spis, spis upravnoga postupka i sve isprave koje prileže istima.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Nesporno je da je tužiteljici sklopljenom sudskom nagodbom priznat status izvanbračne supruge s pokojnim AP kao i da je ista rješenjem o nasljeđivanju proglašena nasljednikom iza navedenog pokojnika.
8. Sporno u ovom upravnom sporu je, je li tužiteljica priložila adekvatna dokazna sredstva kojim bi potvrdila postojanje izvanbračne zajednice s pokojnim AP, a radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu u smislu članka 22. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine“, broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018.., 115/2 018., 102/2019., 84/2021., dalje: ZOMO).
9. Člankom 22. stavkom 3. ZOMO-a propisano je da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka (udovac, udovica) smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnom sudskom postupku.
10. Sud ističe da je pogrešan pravni stav tužiteljice koja tvrdi da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, ali i sudska nagodba u okviru ostavinskog postupka, predstavlja valjanu pravnu osnovu za priznanje prava na obiteljsku mirovinu i to iz razloga jer se u ostavinskom postupku ne utvrđuje status izvanbračne zajednice na osnovi članka 22. stavka 3. ZOMO, već se utvrđuje tko ostavitelja nasljeđuje, odnosno utvrđuje se sastav ostavine, tko su ostaviteljevi nasljednici i koliki im nasljedni dio pripada. Rješenjem o nasljeđivanju ne može se utvrđivati općeniti status izvanbračnog druga, već samo za potrebe ostavinskog postupka kao prethodno pitanje vezano za donošenje odluke tko je nasljednik pa taj status ne prelazi okvir ostavinskog postupka i ne vrijedi za izvanparnični postupak iz članka 22. stavka 3. ZOMO.
11. Dakle, status izvanbračne zajednice mora se dokazati i utvrditi u posebnom za to predviđenom izvanparničnom sudskom postupku u kojem će se donijeti rješenje čija će izreka glasiti na utvrđenje takve zajednice. Sve dok se status izvanbračne zajednice ne utvrdi u takvom predmetnom postupku, sva ostala utvrđenja te zajednice predstavljaju prethodna pitanja koja vrijede samo za potrebe tih pojedinačnih postupaka po kojima je po tom pitanju odlučeno te se ne mogu koristiti za druge postupke.
12. Kako je jasno da tužiteljica uz podneseni zahtjev nije dostavila pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje status izvanbračne zajednice u posebnom za to nadležnom izvanparničnom sudskom postupku, to doista u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za dodjeljivanje prava na obiteljsku mirovinu slijedom čega su rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela u cijelosti zakonita.
13. Utvrđuje se da je tužiteljica 18. veljače 2026. u spis predmeta dostavila rješenje Općinskog suda u Osijeku R1-OBb-937/24-17 od 21. listopada 2025. s klauzulom pravomoćnosti. Kako sud sukladno članku 3. stavku 1. točki 1. ZUS-a ocjenjuje zakonitost pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari dostava gore navedenog akta nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Napominje se da je tužiteljica ovlaštena ponovno podnijeti zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu te uz prilaganje gore navedenog Rješenja.
14. Dakle, kako je to ispravno utvrdio tuženik, tužiteljica je bila u obvezi uz zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu priložiti i rješenje o utvrđivanju izvanbračne zajednice s jasno i izričito propisanom svrhom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu. To iz razloga jer je navedeno propisano člankom 22. stavkom 3. ZOMO pa se slijedom navedenog ne može raditi o pretjerano formalističkom i arbitrarnom, već o potpuno ispravnom i zakonitom tumačenju pravne norme.
15. Slijedom iznesenog, a na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a sud je odbio tužbeni zahtjev jer je utvrdio da je isti neosnovan.
16. Sud ističe da je tužiteljica zatražila trošak sastava tužbe u iznosu 1.000,00 eura, na ime zastupanja na ročištu 24. veljače 2026. iznos 1.000,00 eura te na ime PDV-a 500,00 eura, odnosno sveukupno 2.500,00 eura. S obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
Osijek, 9. ožujka 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužiteljici po opunomoćenici
2. Tuženiku
