Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-22/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FJĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Maru Mihočeviću, Denisu Bajsu i Toniju Orestu Draškoviću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Srednja škola Krapina iz Krapine, Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, OIB: 31689508648, zastupanog po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti, j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-13/2025-11 od 7. siječnja 2026., u sjednici vijeća 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-13/2025-11 od 7. siječnja 2026.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška te zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da Odluka tuženika od 8. svibnja 2025. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za korištenje plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti – sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića 9. svibnja 2025. nije dopuštena i pravilna, zatim zahtjev za utvrđenje da Odluka tuženika od 4. lipnja 2025. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava podnesen protiv tuženikove Odluke od 8. svibnja 2025. nije dopuštena i pravilna. Ujedno je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

2. Točkom II. izreke tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eur sa zateznom kamatom.

3. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Tužiteljica se očitovala na tuženikov odgovor na žalbu, te je ponovila svoje navode iz žalbe, smatrajući da tuženikovi navodi iz odgovora na žalbu nisu pravilni i osnovani.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su tuženikove Odluke od 8. svibnja 2025. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za korištenje plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti – sindikalnom prosvjedu koji će se održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića 9. svibnja 2025. nije dopuštena, te za utvrđenje da tuženikova Odluka od 4. lipnja 2025. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava protiv Odluke od 8. svibnja 2025. nije dopuštena koji tužiteljica temelji na odredbi čl. 43. st. 1. toč. 9. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 29/2024 – dalje TKU).

8. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužiteljica 6. svibnja 2025. podnijela tuženiku zahtjev za korištenje jednog dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja u naprijed navedenoj sindikalnoj aktivnosti, da je tuženik Odlukom od 8. svibnja 2025. ovaj zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan, da je tužiteljica pravovremeno protiv te Odluke tuženika podnijela zahtjev za zaštitu prava u smislu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR) koji je tuženik odbio kao neosnovan svojom Odlukom od 4. lipnja 2025., te da je tužiteljica pravovremeno 16. lipnja 2025. podnijela predmetnu tužbu u smislu odredbe čl. 133. st. 2. ZR-a.

9. Sporno je pravno pitanje ima li tužiteljica pravo na plaćeni dopust radi sudjelovanja u navedenoj sindikalnoj aktivnosti koja se trebala održati u Zagrebu na Trgu bana J. Jelačića 9. svibnja 2025., te s obzirom na to jesu li osporene tuženikove odluke pravilne i zakonite.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

-da odredba čl. 43. st. 1. TKU propisuje da zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše deset radnih dana u slučajevima sklapanja braka, rođenja djeteta, smrti članova uže obitelji, selidbe, teške bolesti člana uže obitelji, nastupanja u kulturnim i sportskim aktivnostima, prirodne nepogode, darivanja krvi i, između ostalog, za sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima,

-da odredba čl. 86. st. 1. ZR-a propisuje pravo radnika na oslobođenje od obveze rade uz naknadu plaće – plaćeni dopust za važne osobne potrebe kao što su sklapanje braka, rođenje djeteta, teža bolest ili smrt člana uže obitelji i sl., da je stavkom 2. propisano pravo radnika na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje te da se povoljnije može urediti kolektivnim ugovorom, dok da odredba stavka 4. propisuje da radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavaca ili pravilnikom o radu.

11. Cijeneći citirane odredbe, a posebno odredbu čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU sud je zaključio da iz navedene odredbe TKU jasno proizlazi da radnik ima pravo na korištenje plaćenog dopusta za aktivnosti koje sindikati organiziraju u svrhu osnaživanja i edukacija u svrhu sindikalnoga rada, da iz citirane odredbe ne proizlazi da bi se ista odnosila i na aktivnosti usmjerene protiv poslodavca, kao što je prosvjedni skup koji se trebao održati u Zagrebu 9. svibnja 2025., slijedom čega da plaćeni dopust za sudjelovanje na prosvjedu radnika, u citiranoj odredbi TKU nije naveden, te da se isti ne smatra sindikalnom aktivnošću za koju radnik ima pravo na plaćeni dopust.

12. Zbog tih razloga prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) u visini jednokratne nagrade propisane Tbr. 7. toč. 2. Tarife.

13. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

14. Tužiteljica u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je sud u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, u odnosu na sporno pravno pitanje izrazio je jasno shvaćanje, slijedom čega presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Okolnost da je prema mišljenju tužiteljice sud u odnosu na sporno pravno pitanje zauzeo pogrešno stajalište ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka već bi se radilo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

15. Nije ostvaren žalbeni razloge pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer su odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari nesporne, koje je prvostupanjski sud kao takve i utvrdio, a nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je i prema shvaćanju ovog suda, pravilna ocjena da tužiteljica nema pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje u sindikalnom prosvjedu koji se trebao održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića 9. svibnja 2025., i to iz razloga koje je i prvostupanjski sud u vezi navedenog spornog pravnog pitanja naveo u obrazloženju presude.

16. Žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava pravilnost u primjeni materijalnog prava te smatra da ima pravo na korištenje plaćenog dopusta za sudjelovanje u navedenoj sindikalnoj aktivnosti – prosvjednom skupu, nisu osnovani, jer takvo pravo tužiteljice ne proizlazi iz citirane odredbe čl. 43. st. 1. TKU, a niti iz odredbe čl. 86. st. 1. , 2. i 4. ZR-a.

17. Odgovarajući na žalbene navode tužiteljice treba reći da odredbom čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU nije propisano i obuhvaćeno pravo radnika na korištenje plaćenog dopusta za sudjelovanje u prosvjednom skupu na teret tuženika kao poslodavca. Naime, citirana odredba TKU predviđa plaćeni dopust za sindikalne aktivnosti poput sindikalnih susreta, seminara, obrazovanja za sindikalne aktivnosti, ali ne i za sudjelovanje u sindikalnim prosvjedima.

18. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7. toč. 2. Tarife.

19. Slijedom obrazloženog žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude. Primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška, dok je primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Rijeci 9. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić