- 1 -              III Kr 101/2023-3

Broj: III Kr 101/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika Đ. H. zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 30. ožujka 2021. broj K-41/2018. i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 24. travnja 2023. broj Kž-150/2021., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog Đ. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 24. travnja 2023. broj Kž-150/2021. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 30. ožujka 2021. broj K-41/2018. osuđeni Đ. H. proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora osam mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22., - dalje: ZKP/08.) osuđenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 400,00 kuna, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 24. travnja 2023. broj Kž-150/2021. prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je osuđeni Đ. H. za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. i uz primjenu članka 48. stavaka 1. i 2. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora četiri mjeseca, dok je žalba optuženika odbijena kao neosnovana te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Osuđenik je pravovremeno po braniteljici odvjetnici S. M., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog "povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. toč. 5. i čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku". U zahtjevu osuđenik predlaže "pobijanu presudu višeg suda preinačiti u pogledu odluke o kazni ili ukinuti presudu višeg suda i predmet vratiti na ponovnu odluku". Također, predlaže odgoditi izvršenje pravomoćne presude do rješenja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

4. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.

5. Zahtjev osuđenika Đ. H. je osnovan.

6. Osuđenik u zahtjevu ističe da je Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, preinačavajući prvostupanjsku presudu u odluci o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu jer je kao otegotnu okolnost kod odmjeravanja kazne uzeo u obzir i "negativan stav koji okrivljenik zauzima po pitanju osnovanosti optužnice, odnosno same svoje radnje izvršenja" pa da je time počinio povredu iz članka 469. točke 5. KZ/11. Takav stav drugostupanjskog suda u izravnoj je suprotnosti s člankom 28. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav) kojim je propisano da je svatko nedužan i nikoga se ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom odlukom ne utvrdi krivnja, kao i s člankom 29. Ustava kojim je propisano da se osumnjičenika, okrivljenika i optuženika ne smije siliti da priznaju krivnju. Takvo postupanje drugostupanjskog suda, po mišljenju osuđenika, predstavlja i izravno kršenje članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je osuđenik svojim izjašnjavanjem o krivnji "samo konzumirao svoje zagarantirano pravo koje mu pripada po Ustavu, međunarodnom pravu i zakonu."

6.1. Prije svega treba reći da osuđenik nije u pravu kada tvrdi da je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu pa da bi time počinio povredu iz članka 469. točke 5. KZ/11., jer je kazna zatvora 4 mjeseca, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11., izrečena u okviru zakonom propisane kazne za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11. za koje kazneno djelo je osuđenik i proglašen krivim i osuđen.

6.2. Međutim, u pravu je osuđenik kada tvrdi da je drugostupanjski sud, prilikom odlučivanja o kazni za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, pogriješio kada je kao otegotnu okolnost cijenio i "negativan stav koji okrivljenik zauzima po pitanju osnovanosti optužnice, odnosno same svoje radnje izvršenja", jer su takvim postupanjem drugostupanjskog suda osuđeniku, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku prekršena njegova temeljna ljudska prava i slobode zajamčene Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom, a što je osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

6.3. Naime, okrivljenik ima pravo iznijeti odnosno ne iznijeti svoju obranu, odbiti odgovoriti na postavljeno pitanje ili braniti se šutnjom, a to njegovo pravo proizlazi iz članka 64. stavka 1. točke 7. ZKP/08. Iz tog prava izvodi se i njegovo pravo da kazneno djelo ne priznaje, odnosno da se kod očitovanja o krivnji izjasni da nije kriv, a koje pravo je odlika suvremenog i civiliziranog kaznenog postupka ugrađenog i u hrvatski kazneni postupak. Ako bi se pomicanje ili negativan stav o osnovanosti opzužnice uzimalo kao otegotna okolnost, onda bi to negiralo navedeno pravo okrivljenika (tako u odlukama ovog suda I Kž 323/2015. od 10. siječnja 2017., I Kž 879/2010 od 22 prosinca 2010.) Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud u konkretnom slučaju, u potpunosti je zanemario navedeno pravo osuđenika osudivši ga na strožu kaznu cijeneći, između ostalih okolnosti, kao otegotnu okolnost i "negativan stav koji okrivljenik zauzima po pitanju osnovanosti optužnice". To je u izravnoj suprotnosti s člankom 276. stavkom 5. ZKP/08. i člankom 29. Ustava, kojim odredbama je zabranjena uporaba bilo kojih sredstava kojima bi se okrivljenik prisilio da prizna krivnju. Stoga je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u tom dijelu osnovan.

7. Slijedom iznijetoga, trebalo je drugostupanjsku presudu ukinuti, predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. ZKP/08.

Zagreb, 7. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., v.r.