Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-168/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tei Milanković Podbreznički, odvjetnici iz Zagreba, protiv prvotuženika EF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i drugotužene ČF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Andreju Ležaiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, povodom žalbe drugotužene ČF izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću broj P-947/2021-48 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba drugotužene ČF odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću broj P-947/2021-48 od 18. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč.1. izreke utvrđeno je da je ništetan ugovor o kupoprodaji sklopljen 3. svibnja 2021. između prvotuženika EF kao prodavatelja i drugotužene ČF kao kupca radi kupoprodaje stana u [adresa] upisanog kao 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-4) u I. katu sa 21,41 m2 i spremišta br. 4 u prizemlju sa 2,58 m2 u nacrtu označeno tamno zeleno, a koji se nalazi u objektu sagrađenom na čkbr. [katastarska čestica] kuća u [adresa] i dvorište sa 487 m2 – sve u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i koji je ugovor u potpisu ovjeren kod javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba istog dana pod brojem OV-6030/21. Toč.2. izreke naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda upis brisanja uknjižbe prava vlasništva na navedenoj nekretnini u korist drugotužene ČF uz istodobnu uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Toč.3. izreke tuženici su obvezani solidarno naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.250,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Opisanu presudu pravovremenom žalbom pobija drugotužena ČF (dalje: drugotužena) iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu drugotužene tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba drugotužene nije osnovana.

5. Polazeći od činjeničnog supstrata tužbe – da je uvodno opisani kupoprodajni ugovor ništetan jer je protivan prisilnim propisima i moralu društva te od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne:

-da su tužitelj kao prodavatelj i prvotuženik EF kao kupac dana 14. travnja 2021. sklopili kupoprodajni ugovor kojeg je predmet bio (predmetni) stan u [adresa], pobliže opisan u izreci prvostupanjske presude (dalje: predmetni stan) i da je taj kupoprodajni ugovor poništen pravomoćnom presudom zbog ogluhe istog prvostupanjskog suda broj P-473/2021 od 3. studenog 2021.;

-da je prvotuženik EF nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-134/2022- od 11. prosinca 2023. oglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom na štetu tužitelja, kao osobe sa psihičkim nedostacima, sklopivši s njim kupoprodajni ugovor od 14. travnja 2021. navodeći ga i da mu na temelju tog kupoprodajnog ugovora dade Izjavu od 3. svibnja 2021. kojom je potvrdio da mu je EF isplatio kupoprodajnu cijenu (u iznosu od tadašnjih 150.000,00 kn – danas cca 19.900,00 Eur) i da je upoznat da je EF sklopio kupoprodajni ugovor sa drugotuženom te da ni prema jednom od tuženika nema nikakvih novčanih niti drugih potraživanja;

- da je prvotuženik dana 3. svibnja 2021. kao prodavatelj sa drugotuženom kao kupcem sklopio (i ovjerio kod javnog bilježnika) ugovor o kupoprodaji predmetnog stana u kojoj je kupovnina označena sa 15.000,00 Eur,

pa je po detaljnoj analizi isprava priloženih u spis iskaza svjedoka i parničnih stranaka zaključio da je predmetni ugovor ništetan jer je sklopljen protivno odredbi čl.4. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

5.1. Zauzeto stajalište prvostupanjski sud obrazlaže i temelji na utvrđenju o nizu nepodudarnosti u iskazu prvo- i drugotuženika kao ugovornih stranaka iz ugovora od 3. svibnja 2021. i svjedoka L (čiji iskaz ocjenjuje u bitnim dijelovima proturječnim njegovom iskazu danom u provedenom kaznenom postupku protiv prvotuženika) i to u pogledu visine ugovorene kupoprodajne cijene u predmetnom ugovoru, u odnosu na "uračunavanje" u kupovninu vozila - i to kako u odnosu na vrstu takvog vozila i njegovu vrijednost tako i u odnosu na vlasništva navodno uračunatog vozila, to više što ni drugotužena niti svjedok L, a niti prvotuženik u službenim evidencijama o vlasništvu vozila nisu evidentirani kao vlasnici navodno uračunatog vozila marke "Mazda" odnosno marke "Smart". Nadalje prvostupanjski sud iz pribavljenih isprava – dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. svibnja 2022. utvrđuje da za drugotuženu nema podataka ni o plaći niti naknadama u 2017., 2018., 2019. i 2021., dok je za dio 2020. evidentirana tek ostvarena osnovica njezine plaće u ukupnom iznosu od 22.025,68 kn, dok iz dopisa Financijske agencije od 11. svibnja 2022. utvrđuje da drugotužena ima evidentirane račune u Zagrebačkoj banci d.d. (dva računa, a od toga jedan račun zatvoren još 29. travnja 2015., a oba računa s naznakom blokade), u Sberbank d.d. (dva računa, a od toga jedan račun u blokadi), Raiffeisen bank d.d. (dva računa, a od toga jedan račun u blokadi) i u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. (račun zatvoren 26. siječnja 2017. i s naznakom blokade) pa zaključuje da visina prihoda drugotužene i promet po njezinim računima nikako ne potvrđuju da je imala ušteđevinu dostatnu za kupovinu predmetnog stana, dok tvrdnju da je primila kupovninu po Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 3. lipnja 2019. (prodaja nasljeđenog suvlasničkog dijela nekretnine iza pok. oca) prvostupanjski sud ocjenjuje nedokazanom i zaključuje da postoji razumna i opravdana sumnja u isplatu iznosa kupovnine prema pobijanom kupoprodajnom ugovoru.

5.2. Utvrdivši iz uvjerenja o prebivalištu da je drugotužena prijavljena na adresi spornoga stana u [adresa] od 26. svibnja 2021. no da prema iskazima saslušanih svjedoka – stanara iste zgrade - MF, E i ŽF, i svjedokinja KF i PF, pa i iskaza svjedoka L – u predmetnom stanu nikada nije prebivala niti u njemu redovno boravila s namjerom da u njemu trajno stanuje, a iz dopisa Porezne uprave, Ispostave Zaprešić od 29. kolovoza 2022. - da drugotužena nije evidentirana kao najmoprimac, prvostupanjski sud nadalje zaključuje da ni iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi tužena, kada već u stanu ne stanuje, konzumirala svoje pravo vlasništva toga stana na način da ga iznajmljuje iako svjedoci iskazuju da u njemu borave treće osobe.

5.3. Prosuđujući iznesena činjenična utvrđenja iz aspekta odredbe čl. 322. ZOO prema kojoj je ugovor koji je protivan prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, prvostupanjski sud zaključuje da se tužitelj osnovano poziva na ništetnost Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenoga 3. svibnja 2021. između prvotuženika kao prodavatelja i drugotužene kao kupca predmetne nekretnine, jer je pobijana kupoprodaja očito izvršena tek da bi se onemogućilo tužitelja da svoje pravo vlasništva spornoga stana koje je izgubio prijevarom vrati u smislu odredbe iz čl. 332. ZOO -a izravno od prvotuženika, a što je drugotužena očigledno znala, ako se ima u vidu da u spornom stanu nije nikada stanovala, da se očigledno predmetni stan iznajmljuje (o čemu su iskazivali svjedoci – stanari predmetne stambene zgrade navodeći da viđaju nepoznate osobe da borave u istome), a da drugotužena pri tom prema sadržaju pribavljenih dokaza nije i najmoprimac, a i da nije dokazala da je doista isplatila kupovninu prvotuženiku, niti iznijela objektivno uvjerljive i provjerljive činjenice koje potvrđuju navodno plaćanje pa je zaključio da su oboje tuženika postupali protivno načelu savjesnosti i poštenja kao jednom od temeljnih načela prava izrijekom unesenoga i u odredbu čl. 4. ZOO te da je predmetni ugovor nastavno tome ništetan u smislu odredbe čl. 322. ZOO. Posljedično navedenom da je sukladno odredbi čl.323. u kojoj su izražene pravne posljedice ništetnosti ugovora koje se sastoje u pravima, dužnostima i odgovornostima stranaka koje su zaključile ugovor, određeno brisanje prava vlasništva koje je ishođeno temeljem ništetnog ugovora uz istodobnu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno -pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice.

7. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa iz aspekta žalbom isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP valja navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu žaliteljice utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

8. Odgovarajući nastavno na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP valja navesti da je žalba drugotužene u pretežitom dijelu svedena na osporavanje ocjene provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu no pri tom žalbeni navodi žaliteljice ne sadrže ni argumentirane niti vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju jer način na koji u žalbi nastoji iskaze prvotuženika i svjedoka Č pripisati u dokaznu snagu svoje verzije o financijskoj mogućnosti podmirenja ugovorene kupovnine od 20.000,00 Eur (pri čemu je svjedok L iskazao da je u pisanom kupoprodajnom ugovoru radi izbjegavanja veće porezne obveze naveden manji iznos kupovnine od 15.000,00 Eur) i ispunjenja takve ugovorom preuzete obveze te njezini osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica i njihove dokazne snage ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u provedenim dokazima na koje se sama žaliteljica poziva. I po ocjeni ovoga suda iskaz drugotužene, prvotuženika i svjedoka L u bitnim i odlučnim dijelovima su uzajamno proturječni i isključujući te protivni i materijalnim dokazima koji prileže spisu. Drugotuženoj se stoga stavlja na znanje, da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u potpunosti udovoljeno.

9. Obzirom da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi samo na stjecanje knjižnog prava na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama, a da će pošteni stjecatelj biti pravno zaštićen u pogledu stjecanja knjižnog prava jedino ako je, postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju takve pravne osnove , te da je prvostupanjski sud na temelju detaljne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza i komparacijom svih dokaza uzajamno zaključio da drugotužena nije bila savjesna postupajući protivno načelima morala u sklapanju predmetnog kupoprodajnog ugovora jer je pobijana kupoprodaja izvršena isključivo za svrhom da se tužitelja onemogući da svoje pravo vlasništva spornoga stana koje je izgubio prijevarom vrati u smislu odredbe iz čl. 332. ZOO-a izravno od prvotuženika, na što upućuje činjenica njezinog nedostatnog imovnog stanja za kupovinu predmetnog stana a i činjenica što nije poduzela nikakve radnje da u predmetnom stanu stanuje ili ga ekonomski iskorištava, već navedeno umjesto nje prema iskazima susjeda očigledno vrše treće osobe. Stoga se ni drugotužena ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige. Tome valja nadodati da je i u tom pogledu evidentna proturječnost iskaza svjedoka L – koji je iskazao da je svrha pribave Izjave od 3.svibnja 2021. (koja je u provedenom kaznenom postupku protiv prvotuženika također obuhvaćena kaznenim djelom prijevare na štetu tužitelja) bila okolnost što su on i drugotužena prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora raspolagali tek "vlasničkim listom" dok je drugotužena iskazala da su izvršili uvid u Zemljišne knjige u nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu u Vukovarskoj ulici u Zagrebu. Na nesavjesnost drugotužene ukazuje i činjenica što evidentno nije uplatila kupovninu naznačenu u kupoprodajnom ugovoru a koja proizlazi iz ocjene dokaza prvostupanjskog suda a koju prihvaća i ovaj sud.

10. U odnosu na pravni interes tužitelja da posljedično utvrđenju ništetnim predmetnog ugovora o kupoprodaji zahtijeva i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe drugotužene temeljem ništetnog ugovora – dakle u korist prvotuženika, valja istači da je takav pravni interes neupitan imajući u vidu činjenicu postojanja pravomoćne presude istog prvostupanjskog suda broj P-473/2021 od 3. studenog 2021. kojim je kupoprodajni ugovor kojeg je sklopio sa prvotuženikom poništen no da u istoj presudi naloženu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nije uspio ishoditi obzirom da se u međuvremenu već uknjižila drugotužena.

11. Kada se relevantne činjenice koje je prvostupanjski sud i po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio, povežu s mjerodavnim odredbama iz čl.4., čl.322. i čl.323. ZOO to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava predmetni kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženih utvrdio ništetnim.

12. Obzirom na sve izneseno evidentno je da niti jedan žalbeni razlog zbog kojih drugotužena pobija prvostupanjsku presudu nije osnovan, pa je njezinu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. stav. 1. ZPP -a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima koju žaliteljica pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ju ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP -a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 9. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec