REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-805/2019-61
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SO iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Diego Debeljuh, odvjetnik u Puli, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, koju zastupaju punomoćnici iz OD Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi isplate i dr, nakon zaključene glavne rasprave održane 22. siječnja 2026., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. ožujka 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su ništetne i nepoštene odredbe iz čl. 8. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51400607-5102342031 sklopljenog između tužitelja i tuženika 14. travnja 2005., i to u dijelu gdje se ugovara: „Kamatna stopa je promjenjiva ……“, te odredba „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke“, pa stoga tako ugovorena promjenjivost kamatnih stopa iz čl. 8. istog ugovora ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.
II. Utvrđuje se da je ništetna i nepoštena odredba iz čl. 7. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51400607-5102342031 sklopljenog između tužitelja i tuženika 14. travnja 2005., i to u dijelu gdje se ugovara: „Valutna klauzula - Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju i drugi eventualni troškovi), obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF“ pa stoga ta odredba iz čl. 7. istog Ugovora ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.
III. Nalaže se tuženiku isplati tužitelju zatezne kamate tekuće na iznose:
- 0,01 € od 16.06.2005.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.08.2005.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.10.2005.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.11.2005.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.12.2005.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.02.2006.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.03.2006.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.04.2006.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.08.2006.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.09.2006.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.10.2006.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.12.2006.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.01.2007.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.02.2007.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.04.2007.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.05.2007.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.09.2007.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.10.2007.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,01 € od 01.11.2007.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,65 € od 01.02.2008.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,66 € od 01.03.2008.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,65 € od 01.04.2008.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,65 € od 01.05.2008.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,64 € od 01.06.2008.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,64 € od 01.07.2008.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,64 € od 01.08.2008.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,64 € od 01.09.2008.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,64 € od 01.10.2008.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,64 € od 01.11.2008.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,64 € od 01.12.2008.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,64 € od 01.01.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,63 € od 01.02.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,64 € od 01.03.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,63 € od 01.04.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,17 € od 01.05.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,16 € od 01.06.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,14 € od 01.07.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,14 € od 01.08.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,13 € od 01.09.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,11 € od 01.10.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,11 € od 01.11.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,09 € od 01.12.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,08 € od 01.01.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,07 € od 01.02.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,06 € od 01.03.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,04 € od 01.04.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,03 € od 01.05.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,02 € od 01.06.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,01 € od 01.07.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,00 € od 01.08.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 3,98 € od 01.09.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 3,98 € od 01.10.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 1,63 € od 01.11.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 1,62 € od 01.12.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 1,62 € od 01.01.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 1,61 € od 01.02.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 1,61 € od 16.03.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 1,61 € od 01.04.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 1,60 € od 06.05.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,44 € od 01.05.2005.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,21 € od 16.06.2005.g. pa do 29. rujna 2015.
- 1,46 € od 01.09.2005.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,98 € od 01.10.2005.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,82 € od 01.11.2005.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,72 € od 01.12.2005.g. pa do 29. rujna 2015.
- 0,81 € od 01.01.2006.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,08 € od 01.11.2008.g. pa do 29. rujna 2015.
- 5,29 € od 01.01.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 5,78 € od 01.02.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 6,28 € od 01.03.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,80 € od 01.04.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,79 € od 01.05.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 3,13 € od 01.06.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 1,19 € od 01.07.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 1,99 € od 01.08.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 3,39 € od 01.09.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 2,02 € od 01.10.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 1,89 € od 01.11.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 3,52 € od 01.12.2009.g. pa do 29. rujna 2015.
- 4,83 € od 01.01.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 6,54 € od 01.02.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 6,12 € od 01.03.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 9,07 € od 01.04.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 8,43 € od 01.05.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 9,13 € od 01.06.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 16,96 € od 01.07.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 15,23 € od 01.08.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 21,60 € od 01.09.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 18,44 € od 01.10.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 15,51 € od 01.11.2010.g. pa do 29. rujna 2015.,
- 23,55 € od 01.12.2010.g. pa do 29. rujna 2015.
- 27,65 € od 01.01.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 24,59 € od 01.02.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 25,12 € od 16.03.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 22,96 € od 01.04.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 25,70 € od 06.05.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 30,97 € od 10.06.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 38,79 € od 15.07.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 41,41 € od 01.08.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,69 € od 15.09.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 31,15 € od 14.10.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 30,34 € od 14.11.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 30,92 € od 15.12.2011.g. pa do 29. rujna 2015.
- 25,94 € od 13.01.2012.g. pa do 29. rujna 2015.
- 35,59 € od 01.02.2012.g. pa do 29. rujna 2015.
- 35,63 € od 01.03.2012.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,36 € od 01.04.2012.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,78 € od 01.05.2012.g. pa do 29. rujna 2015.
- 35,56 € od 01.06.2012.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,82 € od 01.07.2012.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,87 € od 01.08.2012.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,15 € od 01.09.2012.g. pa do 29. rujna 2015.
- 32,73 € od 01.10.2012.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,37 € od 01.11.2012.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,84 € od 01.12.2012.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,87 € od 01.01.2013.g. pa do 29. rujna 2015.
- 32,50 € od 01.02.2013.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,03 € od 01.03.2013.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,44 € od 01.04.2013.g. pa do 29. rujna 2015.
- 33,53 € od 01.05.2013.g. pa do 29. rujna 2015.
- 30,96 € od 01.06.2013.g. pa do 29. rujna 2015.
- 29,95 € od 01.07.2013.g. pa do 29. rujna 2015.
- 31,21 € od 01.08.2013.g. pa do 29. rujna 2015.
- 32,08 € od 01.09.2013.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,30 € od 01.10.2013.g. pa do 29. rujna 2015.
- 33,08 € od 01.11.2013.g. pa do 29. rujna 2015.
- 33,63 € od 01.12.2013.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,07 € od 01.01.2014.g. pa do 29. rujna 2015.
- 32,56 € od 01.02.2014.g. pa do 29. rujna 2015.
- 33,40 € od 01.03.2014.g. pa do 29. rujna 2015.
- 32,97 € od 01.04.2014.g. pa do 29. rujna 2015.
- 32,14 € od 01.05.2014.g. pa do 29. rujna 2015.
- 31,76 € od 01.06.2014.g. pa do 29. rujna 2015.
- 31,93 € od 01.07.2014.g. pa do 29. rujna 2015.
- 32,98 € od 01.08.2014.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,05 € od 01.09.2014.g. pa do 29. rujna 2015.
- 33,95 € od 01.10.2014.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,49 € od 01.11.2014.g. pa do 29. rujna 2015.
- 35,26 € od 01.12.2014.g. pa do 29. rujna 2015.
- 34,95 € od 01.01.2015.g. pa do 29. rujna 2015.
- 35,39 € od 01.02.2015.g. pa do 29. rujna 2015.
- 35,39 € od 01.03.2015.g. pa do 29. rujna 2015.
- 35,39 € od 01.04.2015.g. pa do 29. rujna 2015.
- 35,39 € od 01.05.2015.g. pa do 29. rujna 2015.
- 35,39 € od 01.06.2015.g. pa do 29. rujna 2015.
- 35,39 € od 01.07.2015.g. pa do 29. rujna 2015.
- 35,39 € od 01.08.2015.g. pa do 29. rujna 2015.
- 35,39 € od 01.09.2015.g. pa do 29. rujna 2015.,
zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana."
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 94,44 € zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,65 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,66 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,65 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,65 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,64 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,64 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,64 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,64 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,64 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,64 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,64 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,64 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,63 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,64 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,63 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,17 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,16 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,14 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,14 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,13 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,11 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,11 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,09 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,08 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,07 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,06 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,04 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,03 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,02 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,01 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,00 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 3,98 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 3,98 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 1,63 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 1,62 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 1,62 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 1,61 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 1,61 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 1,61 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 1,60 € od 30. rujna 2015. pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.093,14 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
- 0,44 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,21 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 1,46 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,98 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,82 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,72 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 0,81 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,08 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 5,29 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 5,78 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 6,28 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,80 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,79 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 3,13 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 1,19 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 1,99 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 3,39 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 2,02 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 1,89 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 3,52 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 4,83 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 6,54 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 6,12 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 9,07 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 8,43 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 9,13 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 16,96 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 15,23 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 21,60 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 18,44 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 15,51 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 23,55 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 27,65 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 24,59 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 25,12 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 22,96 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 25,70 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 30,97 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 38,79 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 41,41 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,69 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 31,15 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 30,34 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 30,92 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 25,94 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 35,59 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 35,63 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,36 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,78 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 35,56 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,82 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,87 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,15 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 32,73 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,37 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,84 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,87 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 32,50 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,03 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,44 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 33,53 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 30,96 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 29,95 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 31,21 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 32,08 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,30 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 33,08 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 33,63 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,07 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 32,56 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 33,40 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 32,97 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 32,14 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 31,76 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 31,93 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 32,98 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,05 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 33,95 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,49 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 35,26 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 34,95 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 35,39 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 35,39 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 35,39 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 35,39 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 35,39 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 35,39 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 35,39 € od 30. rujna 2015. pa do isplate,
- 35,39 € od 30. rujna 2015. pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 300,68 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2015. pa do isplate."
III Ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 140,24 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 5,9/€ 0,78 od 02.07.2005. pa do isplate;
- kn 8,89/€ 1,18 od 02.08.2005. pa do isplate;
- kn 0,07/€ 0,01 od 02.02.2006. pa do isplate;
- kn 10,49/€ 1,39 od 02.03.2006. pa do isplate;
- kn 15,73/€ 2,09 od 02.04.2006. pa do isplate;
- kn 13,75/€ 1,82 od 02.05.2006. pa do isplate;
- kn 11,83/€ 1,57 od 02.06.2006. pa do isplate;
- kn 15,65/€ 2,08 od 02.07.2006. pa do isplate;
- kn 16,83/€ 2,23 od 02.08.2006. pa do isplate;
- kn 10,12/€ 1,34 od 02.09.2006. pa do isplate;
- kn 12,31/€ 1,63 od 02.10.2006. pa do isplate;
- kn 11,93/€ 1,58 od 02.11.2006. pa do isplate;
- kn 15,04/€ 2,00 od 02.12.2006. pa do isplate;
- kn 23,89/€ 3,17 od 02.01.2007. pa do isplate;
- kn 29,83/€ 3,96 od 02.02.2007. pa do isplate;
- kn 27,07/€ 3,59 od 02.03.2007. pa do isplate;
- kn 28,69/€ 3,81 od 02.04.2007. pa do isplate;
- kn 43,74/€ 5,81 od 02.05.2007. pa do isplate;
- kn 47,44/€ 6,3 od 02.06.2007. pa do isplate;
- kn 52,32/€ 6,94 od 02.07.2007. pa do isplate;
- kn 52,29/€ 6,94 od 02.08.2007. pa do isplate;
- kn 45,6/€ 6,05 od 02.09.2007. pa do isplate;
- kn 55,55/€ 7,37 od 02.10.2007. pa do isplate;
- kn 55,8/€ 7,41 od 02.11.2007. pa do isplate;
- kn 48,82/€ 6,48 od 02.12.2007. pa do isplate;
- kn 49,58/€ 6,58 od 02.01.2008. pa do isplate;
- kn 34,76/€ 4,61 od 02.02.2008. pa do isplate;
- kn 24,81/€ 3,29 od 02.03.2008. pa do isplate;
- kn 14,98/€ 1,99 od 02.04.2008. pa do isplate;
- kn 38,04/€ 5,05 od 02.05.2008. pa do isplate;
- kn 44,44/€ 5,9 od 02.06.2008. pa do isplate;
- kn 37,45/€ 4,97 od 02.07.2008. pa do isplate;
- kn 51,39/€ 6,82 od 02.08.2008. pa do isplate;
- kn 48,26/€ 6,41 od 02.09.2008. pa do isplate;
- kn 34,48/€ 4,58 od 02.10.2008. pa do isplate;
- kn 18,88/€ 2,51 od 02.12.2008. pa do isplate;
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 416,71 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- izraženo u kn 8,29/€ 1,1 od 02.06.2011. pa do isplate;
- izraženo u kn 8,29/€ 1,1 od 02.07.2011. pa do isplate;
- izraženo u kn 8,24/€ 1,09 od 02.08.2011. pa do isplate;
- izraženo u kn 8,19/€ 1,09 od 02.09.2011. pa do isplate;
- izraženo u kn 8,19/€ 1,09 od 02.10.2011. pa do isplate;
- izraženo u kn 31,17/€ 4,14 od 02.11.2011. pa do isplate;
- izraženo u kn 31,03/€ 4,12 od 02.12.2011. pa do isplate;
- izraženo u kn 30,89/€ 4,1 od 02.01.2012. pa do isplate;
- izraženo u kn 30,8/€ 4,09 od 02.02.2012. pa do isplate;
- izraženo u kn 30,61/€ 4,06 od 02.03.2012. pa do isplate;
- izraženo u kn 30,51/€ 4,05 od 02.04.2012. pa do isplate;
- izraženo u kn 30,37/€ 4,03 od 02.05.2012. pa do isplate;
- izraženo u kn 30,23/€ 4,01 od 02.06.2012. pa do isplate;
- izraženo u kn 30,09/€ 3,99 od 02.07.2012. pa do isplate;
- izraženo u kn 29,95/€ 3,98 od 02.08.2012. pa do isplate;
- izraženo u kn 29,81/€ 3,96 od 02.09.2012. pa do isplate;
- izraženo u kn 29,67/€ 3,94 od 02.10.2012. pa do isplate;
- izraženo u kn 29,52/€ 3,92 od 02.11.2012. pa do isplate;
- izraženo u kn 29,38/€ 3,9 od 02.12.2012. pa do isplate;
- izraženo u kn 29,24/€ 3,88 od 02.01.2013. pa do isplate;
- izraženo u kn 29,05/€ 3,86 od 02.02.2013. pa do isplate;
- izraženo u kn 28,96/€ 3,84 od 02.03.2013. pa do isplate;
- izraženo u kn 28,82/€ 3,83 od 02.04.2013. pa do isplate;
- izraženo u kn 28,63/€ 3,8 od 02.05.2013. pa do isplate;
- izraženo u kn 28,44/€ 3,77 od 02.06.2013. pa do isplate;
- izraženo u kn 28,35/€ 3,76 od 02.07.2013. pa do isplate;
- izraženo u kn 28,16/€ 3,74 od 02.08.2013. pa do isplate;
- izraženo u kn 28,02/€ 3,72 od 02.09.2013. pa do isplate;
- izraženo u kn 27,83/€ 3,69 od 02.10.2013. pa do isplate;
- izraženo u kn 27,69/€ 3,68 od 02.11.2013. pa do isplate;
- izraženo u kn 27,55/€ 3,66 od 02.12.2013. pa do isplate;
- izraženo u kn 27,36/€ 3,63 od 02.01.2014. pa do isplate;
- izraženo u kn 123,65/€ 16,41 od 02.02.2014. pa do isplate;
- izraženo u kn 122,81/€ 16,3 od 02.03.2014. pa do isplate;
- izraženo u kn 121,96/€ 16,19 od 02.04.2014. pa do isplate;
- izraženo u kn 121,11/€ 16,07 od 02.05.2014. pa do isplate;
- izraženo u kn 120,26/€ 15,96 od 02.06.2014. pa do isplate;
- izraženo u kn 119,42/€ 15,85 od 02.07.2014. pa do isplate;
- izraženo u kn 118,52/€ 15,73 od 02.08.2014. pa do isplate;
- izraženo u kn 117,67/€ 15,62 od 02.09.2014. pa do isplate;
- izraženo u kn 116,78/€ 15,5 od 02.10.2014. pa do isplate;
- izraženo u kn 115,88/€ 15,38 od 02.11.2014. pa do isplate;
- izraženo u kn 114,99/€ 15,26 od 02.12.2014. pa do isplate;
- izraženo u kn 114,05/€ 15,14 od 02.01.2015. pa do isplate;
- izraženo u kn 113,15/€ 15,02 od 02.02.2015. pa do isplate;
- izraženo u kn 112,26/€ 14,9 od 02.03.2015. pa do isplate;
- izraženo u kn 111,32/€ 14,77 od 02.04.2015. pa do isplate;
- izraženo u kn 110,37/€ 14,65 od 02.05.2015. pa do isplate;
- izraženo u kn 109,43/€ 14,52 od 02.06.2015. pa do isplate;
- izraženo u kn 108,49/€ 14,4 od 02.07.2015. pa do isplate;
- izraženo u kn 107,55/€ 14,27 od 02.08.2015. pa do isplate;
- izraženo u kn 106,61/€ 14,15 od 02.09.2015. pa do isplate;
i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
IV Svaka parnična stranka snosit će svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako su 14. travnja 2005. on kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili su Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5102342031, kojim ugovorom je tuženik odobrio isplatiti mu kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF-a s namjenom za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora, na rok od 204 mjeseca. Ugovorena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu da je iznosila 5,49% godišnje.
1.2.Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posł.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posł.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način daje ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača.
1.3. Navedenom odlukom da je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje Odlukom banke, o čemu da se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posł.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe temeljem kojih se promjena kamatne stope vršila jednostranom odlukom banke. Obzirom je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke sa učinkom ex tunc, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke — tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita sa istim pravnim učinkom.
1.4. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posł.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom da je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posł.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka.
1.5. Osnovom navedenih presuda tužitelj ovom tužbom potražuje više plaćenu kamatu i razliku osnovom više plaćenih iznosa radi povećanja tečaja ugovorne valute kredita. Tužitelj da je tuženiku u razdoblju od ožujka 2011. (kad je tečaj CHF počeo nekontrolirano rasti) pa do rujna 2015. preplatio najmanje iznos od 15.400,00 kn, odnosno 280,00 kn mjesečno više nego što je iznosio početni anuitet (početni anuitet 830,44 kn, anuitet nakon ožujka 2011. približno 1.045,00 kn.
1.6. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja i dopune vještačenja podneskom od 1. rujna 2025. precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da potražuje isplatu iznosa od 94,44 EUR na ime razlike po osnovi preplate zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati, 2.093,14 EUR na ime razlike po osnovi preplate zbog ništetnih ugovornih odredbi o valuti, zatim isplatu iznosa od 300,68 EUR na ime razlike u glavnici.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja i to s više osnova.
2.1. Odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik dana 13. siječnja 2016. godine sklopili Aneks 1 Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Aneksom su parnične stranke stvorile novu pravnu osnovu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
2.2. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO).
2.3. Dana 17. rujna 2019. objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019., posl.br. Rev 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik prije svega ističe da smatra da su obje gore navedene odluke nepravilne i nezakonite. S tim u vezi tuženik ističe da je sam VTS (a kako je to potvrđeno i odlukom VSRH-a) istaknuo kako njegovi zaključci u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke, budući da je on samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora i kako se, stoga, u pojedinačnim postupcima moraju uzeti u obzir informacije koje su potrošačima bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Stoga, nastavno na gore navedeno, u ovom postupku je potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze. Tuženik nadalje napominje kako su potrošačima pa tako i tužitelju prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula (npr EUR, CHF ili USD) koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita (glavnica, kamate, naknada…) u kunama. Tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak.
2.4. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (narodne novine, br. 112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, Narodne novine, br. 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. Narodne novine, br. 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio. Tuženik posebno napominje da je tužitelju kamatna stopa već 01.05.2011. godine snižena ispod početno ugovorene kamatne stope. Naime, početno ugovorena kamatna stopa iznosila je 5,49%, dana 01.05.2011. godine snižena je na 5,35%, a od 01.10.2011. godine tužitelju je kamatna stopa još snižena i to na 5,00%, te je kao takva vrijedila sve do zakonskog fiksiranja kamatne stope na visinu od 3,23%, a sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine (Narodne novine, br. 143/13).
2.5. Budući da tužitelj u ovom postupku zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli, tuženik ističe da bi tužitelj, ukoliko bi naslovni sud deklaratornom pravnom zaštitom uklonio odredbu o valutnoj klauzuli, bio dužan tuženiku vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta. Konačno je nakon provedenog vještačenja prezirao svoj prigovor radi prebijanja u podnesku od 6. rujna 2024.
2.6. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu tužitelja podredno odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.
3. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o kreditu, Aneks ugovoru o kreditu, otplatni plan, evidencija uplata, provedeno je financijsko vještačenje, pročitan nalaz i mišljenje vještaka i dopuna, te je saslušan tužitelj.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, najprije za utvrđenje ništetnim odredbi čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102342031 koji je sklopljen 14. travnja 2005. te zahtjev za isplatu po osnovu preplate zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i po osnovu preplate zbog ništetnih odredbi o tečaju CHF sa zateznim kamatama od plaćanja do isplate, kao i zahtjev za isplatom po osnovu razlike u glavnici konvertiranog kredita.
6. Nesporno je među parničnim strankama da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 14. travnja 2005. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102342031 kojim je banka tužitelju, kao korisniku kredita, odobrila kredit 23.000,00 CHF-a po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan puštanja kredita u tečaj. Nadalje, nesporno je da se tužitelj obvezao tuženiku platiti kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, te ugovorenu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,49 % godišnje. Rok otplate kredita bio je ugovoren na 204 mjeseca. Nadalje, nesporno je da su stranke sklopile Aneks ugovoru o kreditu 13. siječnja 2016. sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015) kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
7. Među strankama je sporno jesu li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli CHF ništetne i bez pravnog učinka za ugovorne strane, a vezano uz navedeno valja utvrditi i je li tužena obvezna (i u kojem iznosu) isplatiti tužitelju novčane iznose koje on potražuje imajući u vidu da je provedena konverzija i sklopljen Aneks ugovoru.
8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje u tekstu: ZZP/07), i to čl. 96. i 97. toga Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke (tuženika), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. toga Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i 97. tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. Navedena je presuda, u odnosu na tuženika, u relevantnim dijelovima potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) i poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu).
9.1. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika, a koji u članku 8. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u članku 7. odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelja se pravilno pozvala na pravna utvrđenja spomenutih presuda.
9.2. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. (Narodne novine broj 70/19) u odredbi članka 502.c dodano je da se mogu isticati, pored zahtjeva za naknadu štete i zahtjevi za isplatu, kakav je i ovaj, stoga navedena odredba niti na koji način ne derogira primjenu mjerodavnih odredaba Zakona o obveznim odnosima.
9.3. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sadržajno jednaka odredba sadržana je i u čl. 138.a ZZP/07.
9.4. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).
9.5. Stoga, kako je u presudi donesenoj u kolektivnom sporu utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita kao potrošača, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli, o tome, po ocjeni ovoga suda, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak u ovom individualnom sporu, već su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, cijeneći pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite na koja se tužitelj pozvao, slijedom svega obrazloženog, utvrđene ništetnima.
9.6. Pritom valja napomenuti da tuženik u individualnom sporu, poput ovoga, može predlagati izvođenje određenih dokaza s ciljem dokazivanja da tužitelj nije potrošač odnosno da je tijekom pregovara prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu s tužiteljem pregovarao odnosno da je tužitelj bio informiran o svim bitnim značajkama i parametrima promjene kamatne stope odnosno djelovanja i posljedica ugovorene valutne klauzule. U ovom postupku tuženik je predlagao dokaze na te okolnosti, ali je tijekom postupka od tih dokaza odustao pa je sud na te okolnosti proveo dokaz saslušanjem tužitelja.
9.7. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je predmetni kredit podigao radi rješavanja stambenog pitanja, kupnju stana u kojem živi. Sklopio je ugovor o kreditu u CHF jer su mu tako ponudili u banci i rekli da je to najbolje za njega, ništa nije znao o valuti CHF. Povjerovao je da je to najbolji kredit koji mu mogu ponuditi. Ugovor je pročitao, nije ništa posebno pitao niti mu je ništa posebno rečeno. Neposredno prije sklapanja ugovora o konverziji, pozvali su ga u banku, ponudili mu konverziju i on je pristao. Prilikom konverzije nije mogao pregovarati o uvjetima samo su mu dali ugovor na potpis. Pri sklapanju ugovora o konverziji da mu nije objašnjeno temeljem kojih parametara je odrađena konverzija. Banka me nagovarala da sklopim ugovor u CHF- u i pri tom su mu rekli da je to povoljno za njega i da mu se to isplati.
9.8. Sud je iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti kao istinitog i vjerodostojnog jer je iskazivao logično i životno uvjerljivo, u suglasju s materijalnim dokazima iz spisa, a ni tuženik nije njegov iskaz osporio.
9.9. Prema članku 3. stavak 1. točka 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.
9.10. Status potrošača se ne presumira, već je potrebno utvrditi da je fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču. U tom smislu je donesen i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/23 od 23. studenog 2023. u kojem se navodi da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.
9.11. Na temelju iskaza tužitelja koja je naveo da je predmetni kredit podigao radi rješavanja stambenog pitanja što proizlazi i iz čl. 3. Ugovora o kreditu (stambeni kredit), sud je utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača.
9.12. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on prilikom sklapanja toga Ugovora o kreditu imao svojstvo potrošača jer je postupao kao fizička osoba te da je sredstva koje je ostvario po toj osnovi utrošio namjenski za kupovinu stana.
9.13. Tuženik prema teretu dokaza nije dokazao suprotno.
9.14. Na temelju ranije predočenog iskaza tužitelja (točka 8.7. obrazloženja), kojeg je sud ocijenio istinitim u cijelosti, utvrđeno je da on u predugovornoj fazi nije dobio potrebna objašnjenja o djelovanju i mogućim posljedicama ugovaranja valutne klauzule te da joj je upravo kredit s valutnom klauzulom u CHF prikazan kao najpovoljniji, bez predočenja mogućih rizika ugovaranja valutne klauzule. Sve navedeno upućuje na zaključak da komunikacija tužitelja s djelatnicima tuženika u predugovornoj fazi nema značaj pojedinačnog pregovaranja te da tužitelj od strane tuženika nije dobio potrebne i potpune obavijesti.
9.15. S druge strane, tuženik (na kojemu je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača) nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takvog ugovaranja. Drugim riječima, predloženim dokazima tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne bi bile primjenjive u konkretnom slučaju.
10. Prema članku 3. stavak 1 točka 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.
10.1. Status potrošača se ne presumira, već je potrebno utvrditi da je fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču. U tom smislu je donesen i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/23 od 23. studenog 2023. u kojem se navodi da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.
10.2. Na temelju iskaza tužitelja koji je naveo da je predmetni kredit podigao za adaptaciju stana, što proizlazi i iz čl. 2. Ugovora o kreditu (namjena: adaptacija stana), sud je utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača.
10.3. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on prilikom sklapanja toga Ugovora o kreditu imao svojstvo potrošača jer je postupao kao fizička osoba te da je sredstva koje je ostvario po toj osnovi utrošio namjenski za adaptaciju stana.
10.4. Tuženik prema teretu dokaza nije dokazao suprotno.
10.5. Na temelju ranije predočenog iskaza tužitelja (točka 9.7. obrazloženja), kojeg je sud ocijenio istinitim u cijelosti, utvrđeno je da on u predugovornoj fazi nije dobio potrebna objašnjenja o djelovanju i mogućim posljedicama ugovaranja valutne klauzule te da mu je upravo kredit s valutnom klauzulom u CHF prikazan kao najpovoljniji, bez predočenja mogućih rizika ugovaranja valutne klauzule. Sve navedeno upućuje na zaključak da komunikacija tužitelja s djelatnicima tuženika u predugovornoj fazi nema značaj pojedinačnog pregovaranja te da tužitelj od strane tuženika nije dobio potrebne i potpune obavijesti.
10.6. S druge strane, tuženik (na kojemu je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača) nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takvog ugovaranja. Drugim riječima, predloženim dokazima tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne bi bile primjenjive u konkretnom slučaju.
11. Nadalje, valja ukazati da su odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužitelja i tuženika, suprotno navodima tuženika, sadržajno jednake odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite. Valja ukazati i da presudom donesenom u kolektivnom sporu nije određeno da je bitna namjena kredita za utvrđenje (ne)dopuštenosti pojedinih ugovornih uglavaka te u konačnici primjeni učinaka predmetne presude u ovakvom individualnom sporu.
12. Osim toga, nepoštenost odnosno ništetnost navedenih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u tom razdoblju utvrđena je iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti, odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena prema odredbi čl. 22. ZOO/05) i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.
12.1. Iako je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ipak je predmetna odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.
12.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
12.3. Nije, dakle, nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi i kako (utjecajem kojih faktora) do nje dolazi , naime svaki porast kamatne stope uzrokuje povećano kreditno opterećenje tužitelja kao potrošača i time je prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano, jer ni to ne eliminira utvrđenu neravnotežu na štetu tužitelja.
12.4. Pritom, nije odlučna okolnost niti da visina kamatne stope tijekom otplatnog perioda nije prelazila najvišu zakonom dopuštenu kamatnu stopu, jer navedena okolnost ne može biti opravdanje za jednostrano mijenjanje kamatne stope od strane tuženika, bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i načina njihove primjene.
13. Glede valutne klauzule, nije sporno da je njezino ugovaranje dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05. Međutim, odredbe o valutnoj klauzuli podliježu testu poštenosti (očito u smislu čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima), s obzirom da je u kolektivnom sporu već pravomoćno utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, čemu su nacionalni sudovi pravomoćno ocijenili da odredba o valutnoj klauzuli CHF podliježe testu poštenosti (u smislu čl. 4. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ i relevantnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača) i ocijenili ju nepoštenom i ništetnom, a čime su sudovi u pojedinačnim postupcima (kakav je i ovaj) vezani.
13.1. U postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje , kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik (zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta), a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.
13.2. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom švicarski franak i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba opravdano ocijenjena kao nerazumljiva pa time i nepoštena, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, što je sve u skladu s pravom Europske unije u duhu kojega treba tumačiti sporna pitanja i iz ugovora sklopljenih prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se primjenjuje od 2005. pa su sudovi Republike Hrvatske obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije). Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača pa se radi o ništetnim odredbama.
13. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva i odlučio kao u točki I podtočka I. i II. izreke ove presude.
14. Obzirom na neujednačenu sudsku praksu, u postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš koja je u svom nalazu i dopuni istog dala sljedeće mišljenje:
- razlike, odnosno mjesečne preplate anuiteta dospjelih u razdoblju otplate kredita sve do rujna 2015. godine, koja obuhvaćaju razliku zbog promjene kamatne stope i tečaja, izračunom po mjesecima pozitivne razlike između plaćenih anuiteta kredita prema Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102342031 od 14. travnja 2005. godine i iznosa koje je tužitelj trebao platiti primjenjujući na iznos ugovorenog kredita ugovorenu kamatnu stopu od 5,49% godišnje i iznosa kredita u kunama prema srednjem tečaju koji je bio važeći na dan isplate kredita ukupno iznose 16.481,48 HRK od čega:
- s osnova kamate 711,18 HRK,
- s osnova tečajnih razlika 15.770,30 HRK.
- na dan obračuna konverzije kredita, 30. rujna 2015., kunska protuvrijednost neotplaćene konvertirane glavnice EUR kredita viša je za 5.482,44 HRK u odnosu na kunsku protuvrijednost neotplaćene glavnice CHF kredita obračunate po tečaju isplate kredita,
- tuženik je na dan obračuna konverzije, 30. rujna 2015., tužiteljici priznao preplatu u konverziji u iznosu od 6.433,99 HRK odobrenu za podmirenje 50% budućih anuiteta EUR kredita nakon provedene konverzije do iskorištenja u cijelosti.
- Zatezna kamata obračunata na svaki pojedini iznos preplate s osnova promjene kamatne stope za razdoblje do 30. rujna 2015. ukupno iznosi 67,17 EUR, kako je specificirano u stupcu 15 Tabele br. 1 ove Dopune nalaza i mišljenja.
- Zatezna kamata obračunata na svaki pojedinačni iznos preplate s osnova promjene tečaja (pozitivne tečajne razlike) za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznosi 668,78 EUR, kako je specificirano u stupcu 16 Tabele br. 2 ove Dopune nalaza i mišljenja.
- ukupna zatezna kamata na svaki preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope i tečaja i to samo na pozitivne razlike do 30. rujna 2015. godine iznosi 735,95 EUR kako je specificirano u stupcu 15 Tabele br. 1 i stupcu 16 Tabele br. 2 ove Dopune nalaza i mišljenja.
- prema odredbi čl. 171. i 172. ZOO-a ukupna razlika utvrđena vještačenjem na dan 30. rujna 2015. godine s obračunatom zateznom kamatom s uključenim samo pozitivnim razlikama te s umanjenjem za preplatu iz konverzije po tuženiku je sljedeće specifikacije:
- preplata s osnova promjenjive kamatne stope i preplata s osnova promjene tečaja umanjeno za neprebijeni iznos preplate iz konverzije (117,99 EUR) iznosi 2.069,59 EUR
- zatezna kamata obračunata na svaki preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope i tečaja do 30. rujna 2015. godine umanjena za preplatu iz konverzije iznosi 0,00 EUR
- razlika nedospjelih glavnica kredita 727,64 EUR,
a sve kako je prikazano u Tabeli br. 3 ove Dopune nalaza i mišljenja.
- u odnosu na zadaću prikazati mjesečne iznose preplate priznate Dodatkom ugovora o kreditu (konverziji) te datume plaćanja istih, odnosno izračunati zatezne kamate na pojedinačne iznose preplate priznate Dodatkom ugovora o kreditu od dana uplate svakog pojedinog iznosa do dana sklapanja Dodatka ugovora (prestanka obveze izvršenom konverzijom) vještak se očituje kako je preplata priznata konverzijom utvrđena na dan 30. rujna 2015. godine i to ne kao mjesečni iznosi preplate, već na dan 30. rujna 2015. godine na osnovi stanja (+/-) na taj dan,
- konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015).
15.1. Tuženik se podnescima očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i dopune istog ističući u bitnom nakon dopune da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka ali da i dalje osporava osnovanost potraživanja tužitelja pri čemu ustraje kod svih navoda iz podneskaka.
15.2. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka budući je sačinjen stručno i objektivno sukladno nalogu suda.
16. Nesporna je, među parničnim strankama, činjenica da je između istih sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15.), a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita.
16.1. Dodatkom ugovoru o kreditu promijenjene su odredbe iz osnovnog ugovora i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita. Stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. iznosilo je 7.751,57 EUR, preplata je na dan 30. rujna 2015. iznosila 5.963,40 HRK. Kamatna stopa u trenutku zaključenja tog Dodatka ugovoru iznosila je 6,112 postotnih bodova godišnje, kao fiksni dio kamate i promjenjiv dio referentne kamatne stope (6M EURIBOR).
17. Iz gore navedenog i iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način propisan glavom IV.a (člancima 19.a do 19.i) Zakona o potrošačkom kreditiranju, koje su odredbe u navedeni zakon unesene Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine"102/15).
18. ZID ZPK/15 je u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZzP/14) koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 i ZOO specijalni propis pa stoga njegove odredbe imaju prvenstvo pred odredbama ZZP/14 i ZOO te se tek u slučaju ako ZID ZPK/15 ne određuje drugačije primjenjuju odredbe ZZP/14, pa tako konkretno i odredba članka 49. koja uređuje pojam nepoštene ugovorne odredbe, a u stavku 5. da se odredbe o nepoštenim odredbama ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.
19. Imajući u vidu utvrđenja vještaka, te navedene odredbe ZPK i sadržaj potpisanog Dodatka ugovora o kreditu, proizlazi da su stranke sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti postupile sukladno odredbama glave IV.a ZPK, čime je došlo ne samo do promjene valute kredita iz CHF u EUR, već i do promjene kamatne stope, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te utvrđenja preplate, kako to osnovano ističe tužena. Ovako provedenom konverzijom tužitelj je, a kako to proizlazi i iz odredbe čl. 19.b ZPK doveden u položaj u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR, obzirom na činjenicu pretvaranja glavnice kredita u EUR po tečaju na dan isplate kredita, na koju je i primijenjena kamatna stopa jednaka onoj koju je vjerovnik primjenjivao na kredite u EUR, te sukladno tome i utvrđenju novog otplatnog plana, sve sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 1. – 3. ZPK. Osim navedenog se, kako to i proizlazi iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZPK, svi uplaćeni iznosi pretvaraju u EUR po tečaju na dan uplate i istima se namiruju obroci, odnosno anuiteti u EUR utvrđeni po novom otplatnom planu, pri čemu se ne uzimaju u obzir samo uplate na ime naplaćenih zateznih kamata (dakle kamata nastalih kao posljedica zakašnjenja u otplati kredita, a ne i redovnih kamata), naknada i troškova.
20. Nadalje treba navesti da je tužitelju, kao što to i proizlazi iz Dodatka ugovora o kreditu, a sukladno čl. 19.e st. 1. ZPK, dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužitelj taj izračun prihvatio, te slijedom toga i sklopio predmetni Dodatak ugovora o kreditu, a na što ist i ničime nije bio obvezan, niti prinuđen, kako to proizlazi i iz čl. 19.e st. 6. ZPK, prema kojem se, ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima. Stoga je tužitelj mogao ostati u ugovornom odnosu s tuženikom na način kako je to i prvobitno ugovoreno, u kojem bi slučaju, po stavu ovoga suda, isti mogao potraživati zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti preplaćenu kamatu i valutu.
21. Svrha koju je zakonodavac ZID ZKP/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema kredita u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Ukazuje se da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR.
21.1. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutna klauzula u CHF-u iz predmetnog Ugovora o kreditu broj 326-71/2007 nakon zaključenog Dodatka tom Ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/03.
22. Valja napomenuti da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH pri čemu je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.
23. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud RH u predmetu Gos 1/2019. koji je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kred itu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
24. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, prema motrištu ovog suda, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. St.5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/2019 i 19/2022 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji b i im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
24.1. To znači da je izvršena konverzija imala svrhu ne samo na promjenu valute već i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.
25. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK stranke su iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope. Tuženica je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, pa je očito da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženice bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
26. Stoga iz svega navedenog proizlazi da potrošač, koji je sklopio dodatak Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK, nakon sklapanja dodatka Ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c ZIDZPK (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta). Ovakav stav izrazio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama poslovni broj Rev-1359/2019-8 od 17. rujna 2024. i Rev- 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. te Rev-925/2023 od 8. travnja 2025).
27. Zbog naprijed navedenog valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj potraživao od tuženice isplatu iznosa 94,44 EUR po osnovu preplate zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i iznosa od 2.093,14 EUR zbog ništetnih odredbi o tečaju CHF, zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos tekućom od 30. rujna 2015. do isplate.
27.1. Prema utvrđenju ovog suda nije osnovano potraživanje zateznih kamata nakon 30. rujna 2015. odnosno nakon konverzije ugovora jer su konverzijom ništetne odredbe zamijenjene novima.
27.2. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II, izreke ove presude.
28. Međutim kako, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određuje u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje. Stoga po ocjeni ovog suda valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno.
29. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud zaključuje da postoji obveza tuženice na plaćanje tužitelju nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (promjenjive kamate i valutne klauzule u CHF-u) i to od dana plaćanja do 30. rujna 2015. s kojim danom je izvršen obračun konverzije sukladno Dodatku ugovora o kreditu.
30. Iznosi koje je tužitelj platio s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to promjenjive kamate prema jednostranoj odluci tuženice kao razlike od ugovorene redovne kamate Ugovorom o kreditu od 5,49% godišnje i one koju je po višoj stopi tužiteljica plaćala kroz razdoblje otplate do dana konverzije 30. rujna 2015., te ugovorene valute obveze vraćanja kredita vezane uz srednji tečaj tečajne liste tuženice za CHF važeće na dan plaćanja rate koja je važila na dan isplate kredita i onog tečaja koji je važio u vrijeme plaćanja pojedinih rata kredita, ovaj sud je utvrdio iz provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
31. Iz naprijed navedenih razloga sud je tužitelj dosudio zateznu kamatu na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni redovne kamate i ugovorene valute obveze vraćanja kredita u CHF od dana kada su plaćeni do 29. rujna 2015. Obvezu plaćanja zatezne kamate od dana kada je tuženica primila preplaćene iznose ovaj sud temelji na odredbi članka 1115. ZOO ocijenivši tuženicu nepoštenom stjecateljicom budući se ona kao autorica nepoštenih odredbi koristila tim nepoštenim odredbama protivno načelu savjesnosti i poštenja radi kojeg postupanja su predmetne odredbe kako u sporu za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača tako i u ovom postupku utvrđene ništetnima (članak 87. ZZP/03).
31.1. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I, alineja III.
32. Vezano za tuženikov prigovor radi prijeboja i tvrdnju da je osnovano njegovo potraživanje prema tužitelju jer da treba uzeti u obzir i razdoblja primjene negativne tečajne razlike uslijed manje plaćenih anuiteta s osnova nižeg tečaja, nije utvrđeno da takvo njegovo potraživanje postoji. Naime, promjenom kamate i tečaja na niže od početnog nije došlo do povrede interesa potrošača, a odredba članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) odnosi se samo na potrošače, ne i na trgovca. Tuženik kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredbi ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu koju je pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora. U konačnici sud tužitelju nije dosudio razliku preplaćenih iznosa po osnovu ništetnih odredbi već samo zateznu kamatu na utvrđenu preplatu zbog tih ništetnih odredbi pa i stoga nije utvrđeno da bi tuženikovo potraživanje po osnovu tzv. negativnih razlika postojalo.
32.1. Odbijen je i zahtjev za isplatom iznosa od 300,68 EUR razlike u nedospjeloj glavnici CHF i EUR kredita.
32.2. Razlika glavnice je posljedica konvertirane glavnice u skladu s odredbama ZID ZPK/15 u eurima u kunskoj protuvrijednosti i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica obračuna po početnom tečaju. Kako je navedena razlika glavnice posljedica sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu između stranaka te kako tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da konverzija kredita zaključenjem Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije izvršena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, a iz stanja spisa se ne može zaključiti da postoje neki od razloga ništetnosti navedenog ugovora (jer sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti) tužitelj nema pravo tražiti od tuženika da mu vrati i razlike u neotplaćenoj i nedospjeloj glavnici u iznosu od 300,68 EUR.
32.3. Zbog navedenog odlučeno je kao točki II, alineja III. izreke ove presude.
33. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja. Odredba čl. 214. u st. 1. do 3. ZOO propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjene obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO -a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245 st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastare počinje teći iznova, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari proizlazi da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude posl. br. Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 10. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., stoga je razvidno da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, uslijed čega je istaknuti prigovor tuženika neosnovan.
34. Tuženik se protivio preinaci tužbe koju je tužitelj učinio podneskom od 5. studenog 2025. nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, no sud je istu dopustio pozivom na odredbu čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) cijeneći da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i čl. 191. st. 2. ZPP-a. Tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, jer je on za egzaktnu visinu svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog dokaza vještačenjem, zbog čega je sud unatoč protivljenju tuženika, temeljem čl. 190. st. 3. ZPP dopustio preinaku. Onemogućavanjem preinake tužbe u slučaju da se radi o povećanju tužbenog zahtjeva nakon nalaza vještaka, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s odredbama čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
34.1. Što se tiče istaknutog prigovora zastare na preinačene iznose valja istaći da je taj prigovor tuženika neosnovan jer je tužitelj već u tužbi podnesenoj 10. lipnja 2019. istaknuo zahtjev za isplatom po toj istoj osnovi (ništetnost odredbi o promjenjivoj kamati i valuti) čime je prekinula zastaru, a preinaka tužbe učinjena podneskom od 5. studenog 2025. mu je dopuštena. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP) , zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."
35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ujednačena.
35.1. Naime, parnične stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tužitelj uspio sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate, a tuženik u odnosu na (odbijeni tužbeni zahtjev) za isplatu glavnice. Kada bi sud primijenio odredbu čl. 154. stav. 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva) tužitelj bi trebao naknaditi tuženiku razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaja u kojem tužitelj zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženik u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unosila nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosio i one koje bi morao platiti tuženiku, to bi troškovi tužitelja bili daleko veći od zateznih kamata koje su mu dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od **.**.2013., S protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetu spora kao što je predmetni, u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postoji neujednačena praksa i VSRH koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.). U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može se zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljalo bi miješnje u pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.
35.2. O pitanju troškova postupka povodom tužbi potrošača protiv trgovaca pravno shvaćanje zauzeo i Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 prema kojem čl. 6. stav. 1. i čl.7. stav. 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Direktiva Vijeća 93/13 inkorporirana je u Zakon o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/14 – "Narodne novine" broj 41/14 i 110/15) pa je navedena odluka Suda Europske unije primjenjiva i u ovom predmetu.
35.3. Zbog navedenog odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
U Puli 9. ožujka 2026.
S u d a c
Andrijana Modrušan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za uredno obaviještenu stranku, a od primitka ovjerenog prijepisa iste za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijsk i sud.
Dostaviti:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
