Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pn-156/2020-98

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. za distribuciju i opskrbu električne energije, Elektroslavonija Osijek, OIB 46830600751, Šetalište Kardinala F. Šepera 1 a, Osijek, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju ĆC, dip.iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Allianz Hrvatska dioničko društvo za osiguranje, OIB 23759810849, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 5. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja RC, odvjetničke vježbenice u uredu Dražena Srba, odvjetnika u Osijeku i punomoćnika tuženika te punomoćnika umješača, odlukom objavljenom 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektroslavonija Osijek, OIB: 46830600751, Šetalište kardinala F. Šepera 1 A da tužitelju HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 19.578,35 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 9. ožujka 2026. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznad iznosa od 19.578,35 EUR do iznosa od 39.156,70 EUR, kao neosnovanim.

III. Tužitelj, tuženik i umješač na strani tuženika u ovom postupku snose svaki svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 2. rujna 2020. podnio tužbu radi naknade imovinske štete. Iz tužbe i dokumentacije dostavljene uz istu u bitnom proizlazi da je 13. ožujka 2020. u [adresa] u [adresa] došlo do požara u kojemu je izgorjela dvorišna zgrada obiteljske kuće u vlasništvu tužitelja. Tu dvorišnu zgradu, za koju tužitelj u tužbi koristi i naziv „nadstrešnica“, isti je prema navodima iz tužbe koristio kao skladišni prostor. U istoj se u trenutku požara nalazilo više različitih stvari i opreme koja je izgorjela zajedno sa zgradom. Prema Izvješću o utvrđivanju uzroka požara Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 16. ožujka 2020. utvrđeno je da je uzrok nastanku štetnog događaja tehničke prirode odnosno dotrajalost i oštećenje izolacije na zračnom samonosivom aluminijskom kabelu, koji je bio položen na drvenom stupu (banderi) u vlasništvu tuženika, a sa kojeg je kabela uslijed iskrenja došlo do zapaljenja krova dvorišne zgrade (nadstrešnice) i širenja požara na zgradu i stvari unutar iste. S obzirom da je tuženik vlasnik navedenog stupa (bandere) na kojem se nalazio aluminijski kabel pod naponom te da je upravo tuženik taj kabel ostavio pod naponom tužitelj smatra da je isti odgovoran za prouzročenu štetu. To stoga što se tuženik bavi opasnom djelatnošću, a predmetni stup s električnim kabelom pod naponom predstavlja opasnu stvar pa isti za štetu odgovara u skladu s čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da su u požaru izgorjele stvari tužitelja isti traži od tuženika da mu naknadi imovinsku štetu i to iznos od 45.000,00 kn za izgorjeli skladišni prostor (nadstrešnicu), iznos od 64.000,00 kn za motorni čamac Neva 525 sa kabinom i kompletnom opremom te brodskim motorom Tohacu 30 KS, iznos od 8.000,00 kn za prikolicu za transport čamaca nosivosti 500 kg, iznos od 19.000,00 kn za motor za čamac Honda 20 KS, iznos od 35.000,00 kn za aluminijski brod 7 m x 2,5 m x 3 m sa kabinom, 22.000,00 kn za prikolici za transport brodova i iznos od 23.000,00 kn za namještaj, posuđe, alat i pribor za rad koji je oštećen ili je u cijelosti izgorio u požaru. Dakle, za štetu na naprijed opisanim stvarima tužitelj potražuje ukupan iznos od 216.000,00 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim da se štetni događaj dogodio. Međutim, isti u cijelosti osporava pravnu osnovu svoje odgovornosti za nastalu štetu te osporava visinu nastale štete. U bitnom ističe da je tužitelj oko stupa u vlasništvu tuženika na koji je bila postavljena niskonaponska elektroenergetska mreža izgradio dvorišnu zgradu (nadstrešnicu) bez građevinske dozvole i bez izdanih posebnih uvjeta građenja te bez suglasnosti operatera distribucijskog sustava. Smatra da je tužitelju bilo zabranjeno graditi navedenu građevinu na površini i prostoru pored, ispod i iznad distribucijskog elektroenergetskog objekta u zaštićenom pojasu koji za nadzemne vodove naponske razine 0,4 KV iznosi 10 m od osi voda. Stoga smatra da je protupravnom gradnjom protivno naprijed navedenim pozitivnim odredbama sam tužitelj prouzročio štetni događaj pa stoga u cijelosti otklanja svoju odgovornost za nastalu štetu. Ujedno naglašava da je do oštećenja samonosivog kabela koji se nalazio na drvenom stupu moglo doći i radnjama samog tužitelja prilikom izgradnje predmetnog bespravno sagrađenog objekta jer je prilikom provođenja tih građevinskih radova moglo doći do mehaničkog oštećenja izolacije na kabelu, a što je onda s vremenom i dovelo do štetnog događaja. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da obveže tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Tijekom postupka stranke su u bitom ostale kod svojih navoda iz tužbe odnosno odgovora na tužbu.

3.1. Tužitelj je pojasnio da je dvorišnu zgradu, koju je nastavio i dalje zvati hala i nadstrešnica, a koju je zahvatio požar izgradio još 1998. te da je za istu ishodio sve potrebne dozvole. Isti je u toj zgradi obavljao registriranu djelatnost, odnosno bravarske poslove u okviru tvrtke [obrt]. Dana 4. travnja 2007. tužitelj je tvrtku i bravarsku radionicu preselio u industrijsku zonu na adresi [adresa]. S obzirom da nakon preseljenja radionice više nije postojala potreba obavljanja poslovne djelatnosti u predmetnoj zgradi, istu ja nastavno koristio isključivo kao skladište za odlaganje raznoraznih stvari. S tim u vezi je 2010. odjavio obračunsko mjerno mjesto za opskrbu električnom energijom koje je bilo u toj zgradi na način da je djelatnik tuženika CC Šnel skinuo brojilo električne energije iz predmetnog objekta. Međutim, tuženik prilikom skidanja brojila i odjave mjernog mjesta nije izvršio isključenje elektroenergetskog kabela koji je od ormarića u kojem je bilo skinuto brojilo išao dalje preko zida i krova do vrha drvenog supa (bandere) na kojem su se nalazili elektroenergetski vodovi preko koji je dobivao električnu energiju. Stoga je taj kabel cijelo vrijeme ostao pod naponom te je na kraju došlo do štetnog događaja. Osporava navode tuženika da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti propisi vezani za ishođenje elektroenergetske suglasnosti na koje se tuženik poziva u odgovoru na tužbu, jer su isti stupili na snagu tijekom 2018., a sama hala sagrađena je još 1998. Tužitelj je u konačnici postavio konačni zahtjev za isplatu imovinske štete nakon provođenja građevinskog i gospodarsko strojarskog vještačenja podneskom zaprimljenim 6. studenog 2025., str. 348-349 spisa na način da po osnovi imovinske štete na zgradi i stvarima koje su izgorjele ili su oštećene u požaru potražuje ukupno 39.156,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude od isplate. Tuženik i umješač na strani tuženika nisu se protivili tako specificiranom zahtjevu, koji ustvari predstavlja preinaku tužbe s obzirom da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev s prvobitno zatraženih 216.000,00 kuna/ 28.668,13 eura na iznos od 39.156,70 eura, upustili su se u raspravljanje po preinačenoj tužbi pa sud izvodi zaključak da su na preinaku prešutno pristali.

3.2. Tuženik je nastavio tijekom postupka isticati, kao i u odgovoru na tužbu, da je hala izgrađena bez potrebnih dozvola i suglasnosti ispod elektroenergetsko objekta tuženika. Tuženik smatra da je takav način gradnje u kombinaciji sa visoko zapaljivim materijalima koji su korišteni u gradnji doveo do štetnog događaja. Također je naglasio da se građevinska dozvola i ostali akti o legalnosti na koje se tužitelj poziva odnose na bravarsku radionicu koja se nalazi odmah uz opožarenu halu, a ne na halu koja je izgorjela u štetnom događaju.

3.3. Na prijedlog tuženika o parnici je obaviješten Allianz Hrvatska d.d. kod kojeg tuženik ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti. Rješenjem broj Pn- 156/2020-51 od 9. prosinca 2024. (str. 236-238 spisa) dozvoljeno je Allianzu Hrvatska d.d. da u ovom postupku sudjeluje kao umješač na strani tuženika. To stoga što se predmetni postupak, ovisno o svom ishodu, može izravno odraziti na navedeno osiguravajuće društvo jer je tuženik kod istoga osiguran od odgovornosti pa bi u slučaju krajnjeg uspjeha tužitelja u postupku tuženik imao pravo namiriti od navedenog osiguravajućeg društva cjelokupan iznos koji bi po osnovi naknade štete isplatio tužitelju.

4. Kako bi utvrdio činjenično stanje sud je u svojstvu svjedoka saslušao ŠC, LC, EC i CC na okolnosti je li kabel koji je vodio s drvenog stupa do ormarića u predmetnoj hali bio pod naponom, zašto isti nije odspojen i stavljen izvan napona prilikom odjave mjernog mjesta kao i na samu okolnost nastanka štetnog događaja. Na okolnost nastanka štetnog događaja u svojstvu svjedoka saslušan je i GC, inspektor zaštite od požara, koji je neposredno nakon štetnog događaja proveo očevid zajedno s policijskim službenicima te sačinio izvješće o utvrđivanju uzroka požara. Na okolnost nastanka štetnog događaja, legalnost izgorenog objekta i visinu štete saslušan je tužitelj. Na okolnost nastanka štetnog događaja te uzroka istog provedeno je vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, Služba traseoloških vještačenja te je pred sudom saslušan vještak Nenad Papić, koji je u ime navedenog Centra proveo vještačenje i izradio nalaz. Nastavno je na okolnost visine štete na izgorjeloj hali te na stvarima koje su se u istoj nalazile provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Posrednik d.o.o. radi utvrđenja tržišne vrijednosti na oštećenim stvarima. Također je provedeno strojarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku strojarske struke MOTO-Ing d.o.o. na okolnost utvrđenja visine štete na stvarima koje su oštećene i izgorjele u predmetnom požaru te je provedeno i građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Kreši Čačiji radi utvrđenja visine štete na izgorjeloj hali te na okolnost je li hala izgrađena legalno odnosno je li za istu tužitelj ishodio sve potrebne dozvole. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentacija u spisu i to: zapisnik o očevidu str. 5-8 spisa, izvješće o utvrđ. uzorka požara s nalazom i mišljenjem str. 9-10 spisa, podnesak ODO Osijek str. 11-12, odštetni zahtjev str. 13, odg na odštetni zahtjev str. 14, odluka otklona str. 15, potvrda o uplati str. 19, ispis iz katastra str. 25, fotografije u boji opožarenog objekta i okoline str. 26-56, izvješće o pogonskim događajima 57-58, polica osiguranja 59-60, uporabna dozvola 66-67, ispis iz inf sustava o brojevima evidentiranima na H [adresa], vl. HC str. 68, uporabna dozvola 69-70, rješenje zk odjela 71-72, podnesak PP Donji Miholjac 82-83, zapisnik o očevidu bez naloga str. 84-87 spisa, izvješće o utvrđivanju uzorka požara 88-89, bilješke str. 90-94 spisa, zapisnik o vještačenju sa nalazom i mišljenjem str. 131-148, račun vještaka str. 149 spisa, očitovanje vještaka str. 180-182 spisa, očitovanje vještaka str. 190-191 i 195-197 spisa, ispis iz inf sustava s radnim nalozima i povratnicama str 227-234 spisa, potvrda o uplati str. 244, nalaz vještaka str 245-249 spisa, račun vještaka str.250 spisa, očitovanje vještaka 274-275 spisa, nalaz, mišljenje i zaključak vještaka str 276-283, račun vještaka str 284, očitovanje vještaka str 296 spisa, nalaz vještaka sa mišljenjem i zaključkom 299-326, račun vještaka str. 327, potvrda o uplati str. 336, očitovanje vještaka str. 350 spisa, očitovanje vještaka str. 359 spisa, preslike dozvole za plovidbu čamaca str. 364-367 spisa, ponuda str. 368 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, koju je pretrpio na dvorišnom objektu hali te na stvarima koje su se u istoj nalazile prilikom požara 13. ožujka 2020.

6. Među strankama nije sporno da se štetni događaj dogodio 13. ožujka 2020. na adresi tužitelja u [adresa] na način da je došlo do požara zbog kratkog spoja na elektroenergetskom kabelu koji je bio pod naponom, a koji se kabel s drvenog stupa (bandere) spuštao niz krov hale u dvorištu tužitelja do ormarića na zapadnom zidu hale iz kojeg je ormarića prethodno 2010. tuženik uklonio brojilo za očitanje potrošnje električne energije.

7. Među strankama je sporno zbog čega je došlo do kratkog spoja na naprijed opisanom energetskom kabelu, je li u uzročnoj vezi s kratkim spojem i daljnjim zapaljenjem objekta kvar tehničke prirode na strani tuženika povezan s dotrajalošću i neadekvatnim održavanjem tog kabela ili je kratki spoj u uzročnoj vezi s mehaničkim oštećenjima koje je prouzročio sam tužitelj prilikom izgradnje sporne hale. Također je sporno je li tužitelj predmetnu halu legalno sagradio, je li isti bio ovlašten sukladno pozitivnim propisima predmetnu halu izgraditi ispod elektroenergetskog kabla, je li isti bio ovlašten ograditi drveni stup u vlasništvu tuženika na kojem se nalazio kabel na način da oko stupa sagradi predmetnu halu. Nadalje je sporno je li tužitelj ishodio elektroenergetsku suglasnost i ostale akte od tuženika i drugih nadležnih tijela te je li sve opisano i na koji način utjecalo na nastanak štetnog događaja. Spornim se ukazuje i visina štete.

8. Iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

8.1. Iz zapisnika o očevidu od 13. ožujka 2020., koji je sačinjen istog dana u 18:00 h neposredno nakon samog štetnog događaja i gašenja požara (str. 6-8 spisa) od strane Policijske postaje Donji Miholjac, proizlazi da je u požaru izgorjela hala dimenzije 10,20 x 16,50 m koja se nalazi u dvorištu obiteljske kuće tužitelja, s tim da je ta hala sačinjena od metalnih profila promjera 7,5 cm i C profila te je bila obložena zelenim PVC plastičnim pločama s bočnih strana i na krovu. Ista se naslanja sa zapadne strane na betonski zid koji je ujedno nosivi i vanjski zid druge hale koja se nalazi odmah uz opožarenu hale. U unutrašnjosti opožarene hale zatečene su stvari koje je tužitelj opisao u tužbi, koje su u požaru u cijelosti izgorjele ili su znatno oštećene, s tim da su iste fotografirane, kao i cijelo mjesto štetnog događaja. Na zapadnom zidu opožarene hale koji je istovremeno i vanjski zid druge zidane hale zatečen je ormarić čija su vrata bila deformirana zbog djelovanja topline, a otvaranjem vrata ormarića uočeni su elektro vodiči čiji su krajevi omotani bijelom izolir trakom s tim da se u ormariću nije nalazio sat za struju. Ormarić je označen kao trag B3, a iznad ormarića na visini od tla za 4 m zatečen je četverožilni ogoljeni vodič bez izolacije koji visi za 1,5 m s drvenog stupa (bandere) te je isti označen kao trag broj 1. Od jugoistočnog ugla hale u smjeru istoka za 2,3 m na visini 2,7 m na polici sa željeznim profilima, zatečena su tri nagorjela elektro vodiča različitih dužina te su označeni kao trag broj 2. Od jugozapadnog ugla hale u smjeru istoka za 3 m, odnosno od južnog ruba za 30 cm u smjeru sjevera zatečena je drvena greda debljine 24 cm, koja je u svom gornjem dijelu od ruba krovišta na vrhu najviše nagorjela, a na vrhu iste uočeno je da visi ostatak električnog vodiča dužine 80 cm te je isto označeno kao trag broj 4. Stoga je slijedom svega navedenoga inspektor zaštite od požara GC u izvješću o utvrđivanju uzoraka požara broj 25/20 str. 9-10 spisa, mišljenja da je do požara došlo uslijed dotrajalosti i oštećenja izolacije na zračnom samonosivom aluminijskom niskonaponskom kabelu koji je položen od drvenog stupa (bandere) do elektro razdjelnice nadstrešnice (ormarića u zapadnom zidu) zbog čega je došlo do iskrenja i zapaljenja gorive tvari u blizini (drvene bandere) te daljnjeg širenja požara na pokrovu od plastičnih valovitih ploča i na zidove od plastičnih valovitih ploča. Padanjem gorivih dijelova pokrova u unutrašnji prostor hale došlo je do opožarenja gorivog inventara koji je zatečen unutar hale.

8.2. Iz satelitskog prikaza šireg prostora oko mjesta štetnog događaja na kojem su prikazani elektroenergetski objekti i elektroenergetska mreža utvrđeno je da je od trafostanice koja se nalazi u [adresa] u [adresa] u stražnjem dijelu između nekretnina na kućnom broju 37 i 35 provučen vod preko ulice te nastavno između nekretnina kućni broj 46 i 44 ulice A. Harambašića sve do sporne hale i to na način da od trafostanice vode dva elektroenergetska kabela označena kao SKS 4 x16 mm2 i to jedan kabel do hale, a drugi kabel nastavno do obiteljske kuće tužitelja na kućnom broju 45 [adresa]. Da je tome tako proizlazi iz fotografija na stranici 26, 28 i 29 spisa. Naime, na stranici 25 vidi se betonski stup (bandera) s kojeg vode dva kabla prema drvenoj banderi koja se nalazi u dvorištu tužitelja unutar izgorjele hale, s tim da dalje s te drvene bandere jedan kabel vodi prema obiteljskoj kući tužitelja, a drugi kabel je nakon požara ostao djelomično visjeti s vrha drvenog stupa (bandere), a ostali dio se nalazi na izgorjeloj konstrukciji krovišta odnosno u samoj unutrašnjosti kako je i navedeno u zapisniku o očevidu. Iz tog proizlazi zaključak da je taj drugi kabel vodio do ormarića koji je bio ugrađen u zapadnom zidu predmetne hale, odnosno zidanom zidu koji ujedno predstavlja vanjski zid susjedne hale koju je tužitelj nekad koristio kao bravarsku radionicu.

8.3. Iz fotografija u boji str. 26-56 spisa utvrđeno je stanje koje je opisano u zapisniku o očevidu s tim da iz fotografije na str. 29 spisa proizlazi da se drvena bandera na kojoj se nalaze elektroenergetski kablovi nalazi ugrađena unutar objekta koji je izgorio, odmaknuta neznatno od stražnjeg djela obloženog plastičnim pločama, bliže nosivom betonskom zidu, koji je zid ujedno i vanjski zid drugog zidanog objekta na koji se hala naslanja. U tom betonskom zidu koji je u zapisnik u očevidu označen kao zapadni dio hale iza vrata napravljenih od lima nalazi se prazan ormarić u kojem nema sata za očitanje električne energije, ali se vide dijelom električni vodiči s tim da taj ormarić služi kao razdjelnica jer su na njega spojeni električni vodiči odnosno kabel koji je prema zatečenom stanju prije požara išao do vrha drvenog stupa (bandere) te dalje od te bandere prema betonskom stupu koji se nalazi između kućnog broja 44 i 46 u ulici A. Harambašića, odnosno dalje s tog betonskog stupa izravno prema trafostanici u ulici A. Harambašića. Na fotografijama stranica 29 i 30 spisa jasno je vidljivo da limena vrata uz sam ormarić vode u unutrašnjost prostora druge zidane hale, a s fotografije na str. 32 spisa vidljivo je da se ispod ormarića na zidu nalaze dvije utičnice i dvije sklopke s prekidačima kao i električna instalacija koja vjerojatno vodi u unutrašnjost te druge zidane hale. To stoga što se na fotografiji na str. 33 jasno vidi više električnih kabala koji su pričvršćeni uz zid neposredno uz limena vrata ulaza u drugu halu koji u gornjem dijelu zida vode u unutrašnjost te hale. Na fotografijama na str. 47-56 spisa razvidni su dijelovi drvenog stupa (bandere) koje je tuženik prevezao vjerojatno na prostor svog dvorišta gdje odlaže opremu i sredstva za rad nakon požara, a iz kojih su fotografija razvidni nagoreni dijelovi koji su u skladu sa zapisnikom o očevidu.

8.4. Iz uporabne dozvole str. 66-67 spisa proizlazi da se ista odnosi na građevinu – bravarsku radionicu u industrijskoj zoni grada [adresa] s tim da je ista izdana 4. travnja 2007. te je postala konačna 26. travnja 2007. Iz uporabne dozvole str. 69-70 spisa koja je izdana 9. ožujka 1998. proizlazi da se ista odnosi na prenamjenu pomoćne građevine u poslovnu zgradu – bravarsku radionicu u [adresa], sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], a koja je izgrađena temeljem građevinske dozvole izdane od 25. ožujka 1988. Iz rješenja ZK odjela Donji Miholjac poslovni broj Z-12857/2016 od 24. siječnja 2016. proizlazi da je dopušten upis u zemljišne knjige prema rješenju o provedbi elaborata, prijavnog lista za ZK i kopije katastarskog plana na način da je do tad označavana kč. br. [katastarska čestica] kao kuća, dvor, oranica u P. [adresa], ukupne površine 1010 m2, promjenom izgrađenosti sukladno naprijed navedenim aktima, nastavno označena kao kč. br [katastarska čestica], Ć [adresa], zgrada mješovite uporabe kbr. 85, površine 177 m2, poslovna zgrada 80 m2, hala 162 m2, nadstrešnica 34 m2, garaža 104 m2, garaža 56 m2, dvorište 405 m2, odnosno sveukupno 1018 m2. Iz tog proizlazi da je tužitelj nakon provedene legalizacije prema rješenju o izvedbenom stanju tek 2016. godine u zemljišnim knjigama i katastru izvršio odgovarajuće upise koji se odnose na stupanj izgrađenosti njegove čestice odnosno u zemljišnim knjigama i katastru evidentirao je izgrađene objekte koji do tad nisu bili evidentirani jer se je sve do tada na navedenoj čestici vodilo da se sastoji od kuće, dvora i oranice.

8. 5. Iz ispisa podataka o mjernom mjestu tuženika, str. 68, 227, 228, 229 i 231 spisa te iz pismena označeno kao povratnica 63093 str. 233 i 234 spisa, utvrđeno je da je na adresi tužitelja [adresa], dana 2. ožujka 2010. trajno odjavljeno obračunsko mjerno mjesto broj 8003873 koje je glasilo na Brumar Donji Miholjac, vlasnik HC te je skinuto brojilo, odnosno sat za evidentiranje potrošene električne energije, izvršena su očitanja do dana skidanja sata te je sve potvrđeno potpisima odgovornih osoba tuženika. Iz tih podataka je također razvidno da su podaci za obračunsko mjerno mjesto 8003873 vrijedili od 4. lipnja 2001. do 2. ožujka 2010. kad je na pregledu kupca (ispis za mjerno mjesto str. 68) stavljena kvačica u kvadratić koji se odnosi na označavanje da je mjerno mjesto ukinuto.

9. Iz Zapisnika o vještačenju, Nalaza i mišljenja izrađenog 24. listopada 2023. po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja – Ivan Vučetić iz Zagreba, str. 131-148 spisa utvrđeno je da je vještak opisao mjesto štetnog događaja, kao i tragove identično kako je to napravila u zapisniku o očevidu i Policijska postaja Donji Miholjac (str. 5-8 spisa). Nalaz je izrađen uz prethodni očevid koji je zakazao ovaj sud za dan 27. rujna 2023., a na kojem su bili predstavnici stranka, inspektor zaštite od požara GC, tužitelj, voditelj terenske jedinice tuženika te sam vještak Nenad Papić ispred naprijed navedenog Centra. Vještak je osim toga pri izvedbi Nalaza koristio i svu dostupnu dokumentaciju koja je sačinjena nakon samog štetnog događaja te je uzeo izjave od tužitelja i ostalih koji su bili prisutni očevidu. Na temelju svega navedenoga, vještak je izveo mišljenje da je do predmetnog požara došlo zbog iskrenja električnog kabela koji je bio položen od električnog stupa do razvodnog ormarića u opožarenom objektu. Dakle, vještak je mišljenja da je požar uzrokovan tehničkim kvarom uslijed oštećenja navedenog kabela. Osim toga vještak je potvrdio da je u objektu u trenutku požara postojao električni stup sa kojeg je napajana električna instalacija u obiteljskoj kući i sa kojega je također napajan i razvodni ormar u opožarenom objektu te da je tuženik ranije isključio napajanje u objektu na način da je iz razvodnog ormara skinuo električno brojilo te izolirao priključak u ormaru. Međutim, prilikom skidanja električnog brojila tuženik nije odspojio instalaciju koja vodi do ormarića od napona, već je ta instalacija od ormarića do vrha električnog stupa ostala pod naponom.

9.1. Tuženik je prigovarao nalazu vještaka u dijelu koji se odnosi na zaključak vještaka da je do kvara došlo zbog tehničkog razloga, odnosno oštećenja kabela. Vještak je te prigovore po mišljenju ovog Suda u cijelosti otklonio u svojim pisanim očitovanjima te na raspravi prilikom saslušanja. Isti je pojasnio da je do kvara na priključnom kabelu moglo doći na više različitih načina, s tim da je češći u praksi kvar zbog mehaničkog oštećenja, a rjeđe se događa da je kvar posljedica loše kvalitete kabela. Do mehaničkog oštećenja kabela moglo je doći prilikom transporta, instalacije, uslijed vremenskih prilika, kao i prilikom izvođenja nekih radova u blizini priključka. S obzirom da je prilikom požara došlo do djelomičnog oštećenja i uništenja kabela te tragova na kabelu, vještak zbog toga nije mogao izvesti zaključak što je direktni uzrok kvara na kabelu. Međutim, u konkretnom slučaju na temelju drugih pronađenih tragova i utvrđenih okolnosti, vještak je izveo zaključak dan u nalazu da je kabel bio mehanički oštećen te je isti uslijed takvog oštećenja izazvao iskrenje koje je dalje izazvao zapaljenje drvenog stupa i krova predmetne hale.

9.2. Sud u cijelosti Nalaz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja – Ivan Vučetić iz Zagreba, sačinjen po Nenadu Papiću, kao i kasnija pisana očitovanja u kojima je vještak otklonio prigovore tuženika uzima kao vjerodostojne jer su Nalaz i očitovanja dani jasno i okolnosno, sukladno pravilima struke na temelju očevida, izjava svjedoka i dokumentacije koja je sačinjena neposredno nakon štetnog događaja.

10. Iz Nalaza pravne osobe Posrednik d.o.o. (str. 245-249 spisa), koji je sačinjen temeljem rješenja ovog suda broj: Pn-156/2020-52 od 13. siječnja 2025., a kojim je određeno gospodarsko vještačenje, proizlazi da je vještak tržišnu vrijednost oštećenih stvari utvrdio prema javno dostupnim podacima na internetskim stranicama o kretanju cijene stvari istog ili sličnog opisa. Na taj način isti je za svaku opisanu stvar za koju tužitelj potražuje naknadu imovinske štete iskazao maksimalnu, minimalnu i prosječnu cijenu na tržištu, a isto je napravio i za dvorišnu zgradu koja je izgorjela u požaru te je došao do zaključka da je maksimalna tržišna vrijednost stvari i zgrade koje su izgorjele u požaru 41.107,41 eura, da je minimalna tržišna vrijednost 28.908,22 eura, odnosno da je prosječna tržišna vrijednost 35.007,82 eura.

10.1. Tužitelj nije imao primjedbi na Nalaz vještaka Posrednik d.o.o., ali su primjedbe imali tuženik i umješač na strani tuženika. Te primjedbe odnosile su se prije svega na osporavanje vještaku njegove stručnosti za izradu nalaza i to stoga što je navedeni vještak financijsko knjigovodstveni i gospodarski vještak, a tuženik i umješač na strani tuženika smatrali su da je vještačenje trebao provesti strojarski vještak kojem je uža specijalnost upravo utvrđenje tržišne vrijednosti oštećenih stvari jer isti s obzirom na svoja znanja u obzir može uzeti vijek trajanja pojedine stvari, amortizaciju, stupanj oštećenosti i mogućnost da se uslijed požara spase dijelovi stvari, a što u bitnom utječe na visinu štete na stvarima. Također isti su prigovarali da vrijednost oštećene hale može utvrditi samo građevinski vještak jer je riječ o građevinskom objektu te šteta na tom objektu ulazi u posao građevinskog vještačenja, a ne financijsko knjigovodstvenog ili gospodarskog vještačenja te su ostali kod prijedloga da građevinski vještak utvrdi legalnost izgradnje opožarene hale. Sud je prihvatio prigovore tuženika i umješača na strani tuženika te je sukladno njihovim prijedlozima isticanim tijekom postupka odredio novo vještačenje po vještaku građevinske i strojarske struke.

11. Iz Nalaza strojarskog vještaka Moto- Ing d.o.o. za vještačenje i procjenu šteta, sačinjenom po ZC od 15. kolovoza 2025., broj 252498 (str 276- 283 spisa) proizlazi da je vještak prilikom utvrđivanja visine štete na stvarima koje su izgorjele u požaru u obzir uzeo prosječnu vremensku i funkcionalnu amortizaciju te prosječno opće stvarno stanje stvari jer nije raspolagao podatkom o godini proizvodnje tih stvari. Vještak je jedino za vanbrodski motor Honda 30KS u obzir uzeo stvarnu amortizaciju jer je za taj motor raspolagao s podatkom o godini proizvodnje. Na taj način isti je utvrdio da je ukupna šteta na stvarima koje su izgorjele u požaru, a koje je tužitelj naveo u tužbi i za koje traži naknadu štete s PDV-om 23.700,00 eura. Vještak nije mogao procijeniti visinu štete na dvorišnoj zgradi (hali) koja je izgorjela, a to nije niti bio njegov zadatak, to je bio zadatak građevinskog vještaka.

11.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz strojarskog vještaka dok su primjedbe imali tuženik i umješač na strani tuženika. Njihove primjedbe u bitnom se odnose na prigovaranje činjenicama da vještak nije uzeo u obzir stvarnu amortizaciju i starost pojedinih stvari te da nije uzeo u obzir može li se što od stvari koje su izgorjele iskoristiti u obliku dijelova te stoga smatraju da je u vještak u previsokom iznosu utvrdio štetu na tim stvarima. Sud je u dokaznom postupku saslušao vještaka te je isti na glavnoj raspravi 5. veljače 2026. u cijelosti otklonio prigovore tuženika i umješača. Isti je pojasnio za svaku pojedinu stvar posebno koje je parametre uzeo u obzir te što je sve cijenio kod utvrđivanja štete. Naglasio je još jednom da je jedino za vanbrodski motor Honda 30KS imao podatak o starosti pa je kod utvrđivanja visine štete na istom uzeo u obzir stvarnu amortizaciju, dok je za sve ostale stvari prema pravilima struke uzeo u obzir prosječnu vremensku i funkcionalnu amortizaciju. To stoga što se prosječno stanje prema pravilima struke uzima uvijek u obzir ako se prilikom utvrđenja ne može utvrditi stvarno stanje u pogledu starosti i opsega korištenja ili upotrebe kroz vrijeme do nastanka štete. Također je naglasio da je polazeći od tako utvrđenih parametara vrijednost svake pojedine stvari dalje utvrđivao prema kretanju cijena istovrsnih stvari prosječnog stanja u javno dostupnim oglasnicima, a što je u skladu s pravilima struke jer se tržišna vrijednost istih pa samim tim i razmjeri štete ne mogu utvrditi na drugi način već putem kretanja cijena na tržištu. Sud u cijelosti prihvaća tako dani pisani i usmeni nalaz vještaka jer je vještak temeljito pojasnio sve okolnosti koje je uzeo u obzir, za isto je prilikom usmenog iznošenja dao konkretne i uvjerljive razloge pa stoga sud nema niti jedan razlog zbog kojeg bi sumnjao u njegov Nalaz.

12. Iz Nalaza stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina, Kreše Čačije od 26. rujna 2025. (str. 299-326 spisa) proizlazi da dovođenje opožarene hale u stanju u kakvom je bila prije požara u konkretnom slučaju iznosi ukupno 15.456,70 eura. U taj iznos uračunata je demontaža i odvoz oštećenih dijelova u iznosu od 3.683,16 eura, krovopokrivački radovi koji podrazumijevaju izradu i ugradnju novog pokrova od sličnih materijala, nabavu, dobavu i postavljanje te opšivanje limom koji iznose 4.410,41 eura i ličilački radovi u iznosu od 4.279,79 eura. U odnosu na legalnost opožarene hale vještak se očitovao da je ista legalna te da za istu tužitelj posjeduje građevinsku dozvolu iz 1998., uporabnu dozvolu iz 1998… .

12.1. Tužitelj nije osporavao nalaz građevinskog vještaka dok su tuženik i umješač isti osporavali u dijelu koji se odnosi na utvrđenu legalnost predmetne građevine. Sud prihvaća Nalaz građevinskog vještaka kao istinit i vjerodostojan samo u dijelu koji se odnosi na utvrđenje iznosa koji je potreban za sanaciju i dovođenje opožarene hale u stanje u kavom je bila prije požara, a što predstavlja u stvari vrijednost imovinske štete na hali. To iz razloga što u tome dijelu niti same stranke nisu osporavale Nalaz, a budući je isti dan jasno i određeno prema pravilima struke uz temeljit opis radova i materijala koji je potreban za sanaciju, Sud smatra da ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi u tom djelu trebalo odbiti Nalaz. Međutim, u preostalom dijelu koji se odnosi na zaključak da je hala legalno sagrađena za što je vještak uz Nalaz priložio građevinsku dozvolu i ostalu dokumentaciju sud smatra da je u tom dijelu nalaz, odnosno zaključak vještaka pogrešno izveden. To iz razloga što se dokumentacija na temelju koje je vještak izveo zaključak o legalnosti uopće ne odnosi na opožarenu halu, već na čvrsto zidani objekt koji graniči sa halom preko zapadnog zida hale, a koji je objekt tužitelj prenamijenio te je isti koristio kao bravarsku radionicu. O razlozima zbog čega je sud izveo takav zaključak, bit će detaljnije pojašnjeno u nastavku obrazloženja ove presude.

13. Iz iskaza svjedoka JC, ŠC, EC i samog tužitelja, u bitnom suglasno proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja bio pod naponom kabel koji se spuštao sa vrha drvenog stupa (bandere) prema zapadnom zidu hale te koji je dalje po tome zidu išao u unutrašnjost ormarića iz kojeg je prethodno tuženik demontirao i odnio električno brojilo. Naime, ŠC, kao bivši zaposlenik tužitelja, u iskazu je detaljno opisao navedeni vod te je naglasio da je ispitivačem utvrdio dok je radio za tužitelja da struje nije bilo dalje od ormarića, misleći da iste nije bilo u samome objektu, ali iz konteksta u kojem je to rekao proizlazi da je električne energije bilo u kabelu koji se spuštao do tog ormarića. Sam KC u iskazu je potvrdio da su djelatnici tuženika prilikom demontaže brojila ostavili predmetni kabel pod naponom jer ga nisu mogli isključiti s obzirom da je tužitelj oko drvenog stupa na koji je bio priključen taj kabel sagradio halu. Stoga isti nisu mogli niti hidrauličnom dizalicom doseći vrha drvenog stupa (bandere) kako bi na istom isključili kabel iz mreže. Pri tome treba naglasiti da je i sam tužitelj u svom iskazu potvrdio da su djelatnici tuženika ostavili predmetni kabel pod naponom u vrijeme kad su skinuli električno brojilo. Stoga je logičan zaključak svjedoka JC, koji je kao inspektor zaštite od požara proveo očevid sa djelatnicima Policijske postaje Donji Miholjac, da je kabel bio pod naponom sve do štetnog događaja, da su mu to potvrdili očevidci i da je sam izveo takav zaključak prema tragovima koji su označeni u zapisniku o očevidu.

13.1. Iz iskaza svjedoka EC i CC suglasno proizlazi da su isti posredstvom drugih zaposlenika tuženika upoznati da predmetni kabel koji je išao od vrha drvenog stupa (bandere) do ormarića u zapadnom zidu hale nije stavljen izvan napona zbog tog što djelatnici tuženika u vrijeme kad su skinuli električno brojilo iz ormarića u zidu nisu mogli pristupiti vrhu drvenog stupa pa samim tim nisu mogli taj kabel isključiti iz elektroenergetske mreže. To sve zbog toga što je tužitelj u međuvremenu oko drvenog stupa te ispod elektroenergetske mreže izgradio predmetnu halu koja je izgorjela u štetnom događaju. CC na sudski je spis predao dokumentaciju (str 227-234 spisa) iz koje proizlazi da je električno brojilo iz ormarića na zapadnom zidu hale skinuto 2. ožujka 2010.

13.2. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je imao otvoren obrt [obrt] koji je radio specijalno zavarivanje za metal i nemetala za različite korisnike te je u okviru svoje bravarske radionice patentirao i izrađivao različita plovila. Radionica je bila registrirana prvo na adresi njegove obiteljske kuće u [adresa] gdje je i obavljao djelatnost i to sve dok kasnije nije preselio radionicu u industrijsku zonu 2007. Dok je radio u dvorištu imao je česte padove napona jer je njegova kuća posljednja u nizu pa je sa rukovodećim djelatnicima tuženikova pogona u [adresa] u više navrata kontaktirao kako bi našao neko drugo rješenje koje bi mu osiguralo konstantan napon unutar mreže za njegovu djelatnost. Neko vrijeme nije uspio doći do osobe koja bi imala razumijevanje za njega i njegove potrebe, govorili su mu svi da se snađe kako zna, a onda se direktno obratio direktoru Elektroslavonije koji ga je uputio na DC. S imenovanim je dogovorio da mu tuženik omogući korištenje električne energije izravno preko trafostanice u Ulici A. Harambašića što je tuženik i učinio te je provukao vod od trafostanice u Ulici A. Harambašića izravno do tužiteljeve kuće. Neke dvije godine nakon što mu je na taj način omogućen priključak tužitelj je sagradio plastenik od valuplasta, s tim da za taj plastenik nije imao uporabnu dozvolu jer mu je tad rečeno da za isti nije potrebna uporabna dozvola. Kasnije je ishodio uporabnu dozvolu za plastenik i to prije nekih 7-8 godina tako da je od tad i taj plastenik u cijelosti legaliziran. Naglasio je da uporabnu dozvolu posjeduje za zidani dio objekta koja glasi na obrt, dok uporabna dozvola za plastenik glasi na njegovo osobno ime.

13.3. U naprijed navedenom dijelu sud iskaze svjedoka i tužitelja u cijelosti cijeni istinitima. To stoga što su isti međusobni sukladni u većem dijelu, a u onom dijelu u kojem nisu sukladni, isti su u skladu sa materijalnom dokumentacijom i to: satelitskim prikazom električne mreže i vodova (str. 25 spisa), stanju na fotografijama (str. 26-46 spisa) i ispisom iz sustava tuženika električnim brojilima (str. 68 te 227-234 spisa) uporabnoj dozvoli (str. 66-67 spisa) i ostaloj pročitanoj dokumentaciji. U preostalom dijelu sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka i tužitelja jer u tom dijelu isti nisu bitni za razrješenje ovog spora.

14. Iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) proizlazi da se smatra da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Vlasnik opasne stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti, čl. 1067. st. 1. ZOO-a. Zaključno treba navesti da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme sudske odluke, osim u slučaju kad zakon određuje što drugo, čl. 189. st. 2. ZOO-a.

15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjene citiranih odredbi, ovaj Sud je utvrdio je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

16. Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da se građevinska i uporabna dozvola, na koje se tužitelj pozivao tijekom postupka u pisanim podnescima i koje citira i prilaže uz svoj Nalaz građevinski vještak, odnose na zidani dio objekta u dvorištu tužitelja koji je tužitelj koristio kao bravarsku radionicu sve dok istu nije preselio 2007. u industrijsku zonu. Taj objekt prema iskazu samoga tužitelja te iz fotografija (str. 28-34 spisa) predstavlja objekt koji se nastavlja na prostorije koju su povezane sa obiteljskom kućom tužitelja te je vanjski bočni zid tog objekta ujedno i zapadni zid opožarene hale. Dakle, opožarena hala ne predstavlja bravarsku radionicu, već ista predstavlja objekt koji je tužitelj u svom iskazu nazvao "plastenikom", a koji je objekt tužitelj naknadno sagradio, nekih dvije godine nakon što mu je tuženik omogućio izravan priključak na elektroenergetsku mrežu iz trafostanice u Ulici A. Harambašića. Sam tužitelj je to potvrdio u svom iskazu. Stoga sud u tom dijelu nije niti prihvatio Nalaz građevinskog vještaka TC te je odustao od naloga vještaku da dopuni nalaz na način da iz arhiva javnopravnih tijela utvrdi na što se točno odnose građevinske dozvole iz 1998. godine. Dakle, za dopunom nalaza u opisanim okolnostima nije postojala potreba jer činjenično stanje proizlazi iz iskaza tužitelja i materijalne dokumentacije u spisu. Da se građevinska i uporabna dozvola iz 1998. ne odnose na opožarenu halu proizlazi i iz Zapisnika o pregledu o ispitivanju električne instalacije str. 324-326 spisa i Zapisnika komisije za tehnički pregled str. 321-322 spisa temeljem kojih je izdana uporabna dozvola za bravarsku radionicu str. 319-320 spisa. Naime iz tih Zapisnika proizlazi da je obavljeno ispitivanje trinaest utičnica u bravarskoj radionici dok iz fotografija priloženih spisu, Zapisnika o očevidu i Nalaza Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja – Ivan Vučetić iz Zagreba jasno proizlazi da je opožarena hala građena od metalnih cijevi te da je cijela konstrukcija zatvorena valovitim plastičnim pločama zelene boje. Na toj konstrukciji nema niti jedne utičnice, a od električnih instalacija na fotografijama su vidljivi tek dijelovi koji su prije požara bili povezani sa rasvjetnim tijelima na krovu metalne konstrukcije i koji su se koristili za rasvjetu. Utičnice se nalaze neposredno uz ormarić u kojem je bilo brojilo za očitanje potrošnje električne energije te električne instalacije iz tog ormarića vode dalje u unutrašnjost čvrsto zidane hale koju je prema iskazu tužitelj koristio kao bravarsku radionicu.

17. Nakon što je tužitelj ishodio sve potrebne dozvole za otvaranje bravarske radionice 1998. u čvrsto zidanom objektu koji nije zahvaćen požarom, isti je imao padove napona prema vlastitom iskazu unutar mreže zbog kojih nije mogao obavljati bravarske radove u radionici pa je stoga isti tražio način preko djelatnika tuženika i njegovih rukovodećih zaposlenika kako bi osigurao da ne dolazi do padova napona. Isti je to i uspio na način da mu je tuženik, vjerojatno 2001. godine, proveo izravno dva voda iz trafostanice u Ulici A. Harambašića na način da su vodovi prema satelitskom prikazu (str. 25 spisa) od trafostanice išli do betonskog stupa koji se nalazi između kč. br. [katastarska čestica] u Ulici A. Harambašića te su dalje ta dva voda sa tog betonskog stupa išla izravno kroz stražnji dio dvorišta tužitelja do drvenog stupa, a što je razvidno i iz fotografije (str. 26 spisa). Jedan vod s tog drvenog stupa spuštao se prema vrhu zida čvrsto zidanog objekta bravarske radionice te je po tome zidu išao do ormarića koji je ugrađen u sami zid (fotografije str. 29,30 i 32 spisa). U tome ormariću nalazili su se osigurači i električno brojilo koje je postavljeno 4. lipnja 2001. prema podacima o brojilu (str. 68 spisa) pa stoga sud zaključuje da je cijeli taj vod izrađen 2001. Iz tog ormarića vodovi dalje idu u unutrašnjost čvrsto zidane hale, odnosno u bravarsku radionicu. Drugi vod s drvenog stupa odlazio je ravno prema obiteljskoj kući tužitelja (fotografija str. 28,29 spisa) te je s tog voda tužitelj primao električnu energiju za svoju obiteljsku kuću. Nakon toga, s odmakom od otprilike dvije godine prema vlastitom iskazu tužitelj je uz čvrsto zidani objekt koji je koristio kao bravarsku radionicu sagradio plastenik, odnosno spornu montažnu halu koja je izgorjela i to na način da nije tražio od tuženika da ukloni ili izmjesti drveni stup na kojem su se nalazili kabeli preko kojih je primao električnu energiju već je oko drvenog stupa izgradio opožarenu halu zatvorivši drveni stup (banderu) jednim djelom unutar hale. Daljnjim protekom vremena, 2007. tužitelj seli svoju bravarsku radionicu u industrijsku zonu te nakon toga isti 2010. traži od tuženika da odjavi mjerno mjesto koje je koristio za bravarsku radionicu u okviru obrta [obrt], a koje mjerno mjesto predstavlja upravo električno brojilo koje se je nalazilo u ormariću ugrađenom u zid u blizini vrata bravarske radionice koji je zid nakon izgradnje opožarene hale ujedno postao i zapadni zid naknadno sagrađene montažne hale. Prema iskazu tužitelja te prema materijalnoj dokumentaciji u spisu (str. 68, str. 227- 237 spisa), proizlazi da je tužitelj odjavio to mjerno mjesto te da je tuženik skinuo električno brojilo iz ormarića na zidu 2. ožujka 2010.

18. Prilikom odjave mjernog mjesta i skidanja električnog brojila iz ormarića, djelatnici tuženika morali su uočiti da je tužitelj oko drvenog stupa izgradio halu. Da je tome tako proizlazi iz njihovog daljnjeg postupanja jer isti nisu isključiti iz napona kabel koji se sa vrha stupa spuštao prema ormariću u kojem je bilo brojilo. To stoga što nisu imali izravan pristup vrhu stupa (bandere), jer je tužitelj isti ugradio u halu pa vrhu stupa nisu mogli pristupiti niti pomoću hidraulične dizalice, a što su u svojim iskazima potvrdili svjedoci EC i CC, zaposlenici tuženika koji su izjavili da su čuli da se je pričalo u tuženikovom pogonu u [adresa] da djelatnici koji su izvršili skidanje brojila nisu mogli isključiti kabel iz napona jer je oko drvenog stupa te ispod elektroenergetske mreže tužitelj izgradio predmetnu halu koja je kasnije izgorjela u štetnom događaju. Stoga je taj kabel od ormarića prema vrhu stupa ostao pod naponom sve do štetnog događaja koji se zbio 13. ožujka 2020. Dakle, punih deset godina ( 2. ožujka 2010. skidanje brojila – 13. ožujka 2020. požar).

19. Prema tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik posredstvom svojih djelatnika, koji su izvršili skidanje brojila, najmanje punih 10 godina prije štetnog događaja znao da je tužitelj izgradio opožarenu halu oko drvenog stupa (bandere) te ispod elektroenergetske mreže u vlasništvu tuženika. Međutim, tuženik sve te godine nije poduzeo apsolutno ništa kako bi ukazao tužitelju da se drveni stup na kojemu su električni vodovi ne može nalaziti dijelom ugrađen unutar objekta. Također tuženik nije sve te godine poduzeo ništa da nađe način na koji će isključiti iz napona kabel koji je sa vrha tog drvenog stupa išao preko krova tad bespravno izgrađene hale do vrha čvrsto zidanog zida i dalje do ormarića iz kojeg su djelatnici tuženika izvadili električno brojilo. Prema odredbi čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o energiji (Narodne novine broj: 68/2001, 177/2004, 76/2007, 152/2008, 127/2010, 125/2011 i 120/2012, dalje ZE/01), koji je bio na snazi u vrijeme gradnje opožarene hale i u vrijeme odjave mjernog mjesta, energetski subjekt imao je pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za postavljanje i održavanje mreže, odnosno sustava koji služe za prijenos, transport i distribuciju energije, a pravne i fizičke osobe bile su dužne energetskom subjektu omogućiti pristup na svoje nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja. Prema čl. 31a ZE/01, koji je stupio na snagu 23. prosinca 2004. građevine izgrađene bez građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta na temelju kojeg se može graditi građevina ne smiju se priključiti na mrežu. Općim uvjetima, za opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj: 68/2001 i 77/2004), kao i nastavno prema Općim uvjetima za opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj: 14/2006, 56/2015, 85/2015 i 7/2018, dalje Opći uvjeti), a koji su bili na snazi u vremenu od bespravne izgradnje opožarene hale pa nastavno do štetnog događaja, postojala je obveza kupca električne energije da u pisanom obliku obavijesti operatera prijenosnog ili distribucijskog sustava o svim promjenama na njegovim elektroenergetskim instalacijama koje mogu imati utjecaj na udovoljavanje uvjetima iz elektroenergetske suglasnosti (čl. 20.). Tužitelj je gradnjom opožarene hale oko drvenog stupa (bandere) i ispod niskonaponske mreže tuženika u bitnome izmijenio uvjete pod kojima je ranije morao dobiti elektroenergetsku suglasnost za pristup mreži preko trafostanice u A. Harambašića te za priključak, i to kako za svoj obrt [obrt] tako i za obiteljsku kuću, jer je tuženik za njega proveo dva voda od trafostanice, jedan za obrt i drugi za obiteljsku kuću. Stoga je isti o tome trebao izvijestiti tuženika, a očito je da to nije učinio. Prema člancima 62. i 63. Općih uvjeta kupac je odgovoran za sigurnost i ispravnost instalacija koje trebaju biti izvedene u skladu sa važećim tehničkim propisima na što mu je operater prijenosnog ili distribucijskog sustava dužan ukazati ako uoči bilo kakve nepravilnosti te mu je dužan zaprijetiti pod prijetnjom isključenja iz mreže da nepravilnosti otkloni u određenom roku. Tužitelj i tuženik u konkretnom slučaju unatoč citiranim obvezama i ovlastima ništa od naprijed navedenog nisu poduzeli. Tuženikovo pozivanje da nije imao hidrauličnu dizalicu koja mu omogućava podizanje iznad razine krova opožarene hale do vrha stupa s kojeg je trebao otkvačiti te isključiti iz mreže sporni kabel, po stavu ovog Suda nije životno niti je u skladu s pravilima struke. Tuženik se bavi opasnom djelatnošću te upravlja opasnim stvarima jer prema stavu sudske prakse električna energija te instalacije kojom se ista prenosi predstavljaju opasnu djelatnost i opasnu stvar. Stoga je isti morao postupati s povećanim stupnjem pozornosti te je kroz deset godina koliko je najmanje znao da je tužitelj protivno strogim tehničkim propisima i općeprihvaćenim životnim pravilima izgradio opožarenu halu oko stupa pod naponom u vlasništvu tuženika trebao pronaći način da isključi napon u spornom kabelu. Isti je mogao nedvojbeno tužitelju naložiti, temeljem citiranih propisa, da isti o svom trošku omogući pristup električnom stupu i tuženikovoj mreži, ostaviti mu propisani rok za to pa onda ako bi tužitelj propustio omogućiti tuženiku da nesmetano pristupi električnim instalacijama na vrhu stupa, istog je mogao potpuno isključiti iz mreže. To stoga što je nakon odjave mjernog mjesta koji je tužitelj koristio za svoj obrt [obrt] nakon 2. ožujka 2010. tužitelj imao još jedan priključak s kojeg je napajana instalacija u njegovoj obiteljskoj kući i to upravo preko niskonaponske mreže čiji je jedan vod išao i preko drvenog stupa (bandere), koji je tužitelj bespravno ugradio u opožarenu halu. S obzirom da tuženik to nije napravio, stav je ovog Suda da je isti kroz vrijeme od najmanje 10 godina nemarnim postupanjem sa opremom i instalacijama u svome vlasništvu pridonio nastanku štetnog događaja najmanje u jednakom omjeru kao i sam tužitelj.

20. Nesporno je utvrđeno provedenim vještačenjima, kako za vrijeme samog očevida neposredno nakon štetnog događaja po inspektoru zaštite od požara, tako i kasnije po vještaku Centra – ĐC da je uzrok požara iskrenje iz kabela zbog mehaničkog oštećenja izolacije na kabelu. Kako je taj kabel bio pod naponom, iako nije trebalo biti, takvo iskrenje je prvo dovelo do požara na gornjem dijelu drvenog stupa na koji je kabel bio pričvršćen, a zatim se proširio na krov opožarene hale. S obzirom da su vještaci isključili kao malo vjerojatnu mogućnost da je loša kvaliteta kabela dovela do oštećenja izolacije na istom te da je veća vjerojatnost da je riječ o mehaničkom utjecaju, sud izvodi zaključak da je upravo tužitelj prilikom bespravne izgradnje opožarene hale prouzročio oštećenje predmetnog kabela koje se oštećenje protekom godina i utjecaja atmosferskih prilika manifestiralo popuštanjem izolacije. Vještaci nisu isključili niti mogućnost da je kabel oštećen uslijed djelovanja vjetra pod kojim je slobodno udarao u konstrukciju krova opožarene hale te je s vremenom takvo udaranje dovelo do oštećenje izolacije, a što je također povezano sa tužiteljevom bespravnom gradnjom hale oko drvenog stupa i ispod niskonaponske mreže jer da hala nije izgrađena na taj način kabel ne bi niti mogao udarati u krov iste. Osim što je nesporno utvrđeno da je opožarena hala bila izgrađena bez potrebnih dozvola, jer je to i tužitelj potvrdio u iskazu rekavši da ju je legalizirao tek 7-8 godina unatrag (2016. upis u ZK temeljem prijavnog lista, rješenja o izvedenom stanju…), sud od većeg utjecaja na nastanak događaja cijeni činjenicu da je hala izgrađena na način da je tužitelj pri izgradnji oko stupa na kojem se nalazi eletroenergetska mreža izgradio halu ugradivši taj stup unutar same hale tako da je jedan dio bio iznad krova hale, a drugi dio unutar same hale koristeći pri tome visokozapaljive materijale (plastične valovite ploče kojima je obložio halu). Za tužitelja koji se bavi registriranom poslovnom djelatnosti i koji je prilikom iskaza naveo da je strojarskog smjera te da je i sam bio sudski vještak, takvo je ponašanje u cijelosti netipično. Sve to ukazuje da je tužitelj postupao prilikom izgradnje hale i kasnije bez potrebnog stupnja pažnje zanemarivši sve utjecaje takve gradnje pa stoga sud zaključuje da je njegov doprinos štetnom događaju također podjednak kao i tuženikov.

21. Slijedom svega navedenoga, primjenom citiranih odredbi u točki 14. obrazloženja ove Presude, cijeneći utvrđeni doprinose stranaka u omjeru 50:50 u odnosu na nastanak štetnog događaja, Sud je tužitelju dosudio polovicu iznosa imovinske štete na stvarima koju je strojarski vještak utvrdio u svom Nalazu, te polovicu imovinske štete na opožarenoj hali prema visini štete koju je utvrdio građevinski vještak u R pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom I. Presude. Iznos štete i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete dosuđene su u skladu sa čl. 1089. ZOO-a, odnosno prema cijenama u vrijeme donošenja presude s tijekom zateznih kamata od presuđenja do isplate.

22. Budući je utvrđeno da je i sam tužitelj doprinio štetnom događaju, jednako kao i tuženik, tužitelj je odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu štete razmjerno utvrđenom doprinosu pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom II. Presude.

23. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP-a. Naime, kako je uspjeh stranaka u postupku, u odnosu na konačno postavljeni zahtjev, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine 50 % naprema 50 % proizlazi da kad se oduzmu njihovi uspjesi svaka strana snosi svoje troškove. Umješač na strani tuženika svojim sudjelovanjem u postupku nije značajnije doprinio da bi tuženik uspio u postupku na naprijed opisani način pa stoga i on glede naknade troškova dijeli istu sudbinu kao i tuženik. Sud nije našao opravdane razloge da bilo kojoj stranci u postupku dosudi pojedine troškove uz primjenu čl. 156. st. 1. ZPP-a.

24. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 9. ožujka 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku,

2.Tuženiku,

3. Umješaču na strani tuženika po punomoćniku.