Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa]

R 14

Poslovni broj: Povrv-62/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji tog suda Ivani Prosenečki Kamenjak, u parničnom predmetu tužitelja RĆ, RĆ, obrt za završne radove, vl. KĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Aleksandru Aleksovski, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene EĆ (ranije OĆ), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić, odvjetnicima u Križevcima, radi isplate , na glavnoj i javnoj raspravi održanoj dana 28. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja, osobno i po punomoćniku Aleksandru Aleksovski, odvjetniku u Zagreb, tuženice, osobno i po punomoćnici Vesni Rajić odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić, odvjetnicima u Križevcima, a koja presuda je objavljena 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Mrsin Kusturin, Čazma, Trg Čazmanskog kaptola 9, poslovni broj Ovrv-788/2025, UPP/OS-Ovrv-71/2025 od 20. veljače 2025., u cijelosti.

II Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 eura (tisuću devetsto trideset sedam eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, javni bilježnik Ivana Mrsin Kusturin, Čazma, Trg Čazmanskog kaptola 9, 20. veljače 2025., donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem: Ovrv-788/2025, kojim rješenjem je naloženo ovršeniku, sada tuženoj da tužitelju, tada ovrhovoditelju namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja i to s osnova glavnice u iznosu od 7.963,37 eur, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na naznačeni iznos od dana dospijeća računa pa do isplate te da mu namiri nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.321,12 eur.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika ovršenica, sada tuženica, podnijela je prigovor u kojemu u cijelosti osporava osnovanost i visinu potraživanja ovrhovoditelja te navodi da ovrhovoditelju nije ništa dužna jer ona nikada nije bila u poslovnom odnosu sa ovrhovoditeljem niti sa njegovim obrtom te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje navodi kako je uz prijedlog za ovrhu dostavljen samo Izvod otvorenih stavki, iz kojega uopće nije vidljivo za što nju ovrhovoditelj tereti, odnosno zbog čega je tuži za iznos od 7.963,37 eur. Ovršenica navodi da ona nije sklapala nikakav ugovor sa ovrhovoditeljem, da od njega nije naručila nikakvu uslugu, niti je ovrhovoditelj njoj ikakvu uslugu pružio, ili robu prodao.

3. Povodom prigovora ovršenice, sada tuženice, rješenjem ovog suda broj Povrv- 62/2025-2 od 26. ožujka 2025., stavljeno je izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ivane Mrsin Kusturin, Čazma, Trg Čazmanskog kaptola 9, poslovni broj:Ovrv-788/2025, UPP/OS-Ovrv-71/2025 od 20. veljače 2025., doneseno temeljem vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu (list 1- 5), račun kupaca/otvoreni broj 18/1/1 od 13. srpnja 2022. na iznos od 7.960,37 (list 7), potvrda o izvršnom uvidu u podatke MUP-a za tuženu (list 8), u prijedlog za ovrhu (list 11-22), račun 18/1/1 od 13. srpnja 2022. na iznos od 48.000,00 kn (list 25), rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ivane Mrsin Kusturin iz Čazme, poslovni broj Ovrv- 788/25 od 20. veljače 2025. (list 29), prigovor tužene na prethodno naznačeno rješenje od 6. ožujka 2025. (list 37-39), podnesak tužitelja od 23. travnja 2025. (list 43-46), izvod iz katastarskog plana za čkbr. [katastarska čestica] od 23. travnja 2025. (list 47), ZK izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 49), povijesni ZK izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 50-51), ugovor o izgradnji obiteljske kuće između OĆ i [obrt] obrta za završne radove vl. KĆ (list 52-54), fotografije izgradnje obiteljske kuće (list 57-75), građevinska dozvola s potvrdom pravomoćnosti (list 76- 79), arhitektonski projekt za investitora OĆ (list 80-322), podnesak tužene od 5. lipnja 2025. (list 324), podnesak tužene od 12. lipnja 2025. (list 333-335), prijepis bankarskih transakcija (list 336-338), SMS korespondencija RĆ i FĆ (list 339-340), račun 12/1/1 od 9. svibnja 2022. na iznos od 30.000,00 kn (list 344), račun 18/1/1 od 13. srpnja 2022. na iznos od 20.000,00 kn (list 348), zapisnik s ročišta od 10. srpnja 2025. (list 349), podnesak tužene od 26. kolovoza 2025. (list 353), podnesak tužitelja od 12. rujna 2025. (list 367), zapisnik s ročišta od 24. rujna 2025. (list 369), zapisnik s ročišta od 20. listopada 2025. (list 373-381), zapisnik s ročišta od 26. studenoga 2025. (list 391-392), zapisnik s ročišta održanog dana 28. siječnja 2026. godine (list 398-405), te spis Porezne uprave o izvršenom poreznom nadzoru nad tužiteljem.

5. Na temelju izvedenih dokaza sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U postupku nije sporno da je su tužitelj i tužena sklopili ugovor o izgradnji obiteljske kuće kojim ugovorom je tužitelj preuzeo obvezu izvođenja radova na izgradnji obiteljske kuće prema ponudi koju je prihvatila tužena i prema ugovornom troškovniku. Nije sporno niti da je vrijednost ugovorenih radova ugovorena u iznosu od 170.000,00 kn. Nije sporno niti da je spomenutim ugovorom kao datum početka radova ugovoren 1. travnja 2022. te da je ugovoreno trajanje radova 35 dana. Uz navedeno nije sporno niti da je člankom 9. predmetnoga ugovora ugovoreno da će naručitelj radove po ispostavljenoj situaciji platiti najkasnije u roku od 15 dana od izvođenja situacije. Nesporno je također da su tužitelj i tužena predmetnim ugovorom ugovorili da će se naplata izvedenih radova provoditi u četiri računa/situacije i to 1. situacija u iznosu od 45.000,00 kn, a da ista obuhvaća betoniranje temelja i ploče, 2. situacija u iznosu od 45.000,00 kn, a ista obuhvaća zidanje i betoniranje gornje ploče, 3. situacija u iznosu od 35.000,00 kn, a obuhvaća zidanje i betoniranje potkrovlja te 4. situacija u iznosu od 35.000,00 kn, a obuhvaća završetak krovišta. Nije sporno niti da je naručitelju po potpisu ugovora izvođač isplatio predujam u iznosu od 10.000,00 kn.

7. U postupku je sporno da li je tužitelju isplaćen u cijelosti ugovoreni iznos od 170.000,00 kn na ime izvođenja radova te je sporno na koji način su se vršila plaćanja tužitelju kao i kada su, ukoliko su plaćanja bila izvršena, kada su ista tužitelju izvršena.

8. U ovom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu tužitelja iz kojeg proizlazi da je isti podnesen 21. siječnja 2025. i to javnom bilježniku radi donošenje rješenja o ovrsi protiv ovršenika, odnosno tuženika iz ovog postupka i to za iznos glavnice 7.963,37 eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje su na dan podnošenja prijedloga za ovrhu iznosile 1.321,12 eura te kao i nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 292,94 eur.

9. Sud je izvršio u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnom bilježniku Ivani Mrsin Kusturin iz Čazme, 20. veljače 2025. kojim rješenjem je u cijelosti usvojen prijedlog ovrhovoditelja te je ovršeniku, sada tuženici naloženo plaćanje iznosa kako je to pobliže opisano u točci 8. ovoga obrazloženja.

10. Iz potvrde prometa po računu sadržanom na listu 336-338 spisa utvrđeno je da je tužena tužitelju 23. svibnja 2022. isplatila iznos od 30.000,00 kn na broj računa : [broj bankovnog računa], a koja uplata je pobliže označena kao uplata RĆ, vl. RĆŠ, 131-plaćanje računa.

11. Iz SMS korespondencije vođene između tužitelja i supruga tužene, FĆ, sadržane na listu 339, utvrđeno je da je tužitelj prihvatio da mu se dio ugovorene cijene za izgradnju kuće isplati na ruke, a iznos od 70.00,00 kn je ugovoreno da mu se plaća preko računa.

12. Iz e-mail korespondencije od 4. lipnja 2025. između službenice Porezne uprave, HĆ i tužene utvrđeno je da je tužena od strane spomenute službenice porezne uprave bila pozvana na očitovanje u svezi s tužiteljem sklopljenoga Ugovora o izgradnji obiteljske kuće, te je u bitnome utvrđeno da se tužena očitovala na način da je navela da je predujam izvođaču, ovdje tužitelju plaćen u gotovini, a da je ugovorena vrijednost radova iz predmetnoga ugovora obuhvaćala samo radove izvođača, a da su isplaćena sredstva za izvršene radove plaćena RĆ u gotovini.

13. Iz računa koji je [obrt] vl. KĆ, [adresa], izdao OPG-u Bukal Franjo, [adresa], sadržanoga na listu 344 spisa, utvrđeno je da je isti izdan pod brojem 12/1/1, 9. svibnja 2022. na iznos od 30.000,00 kn na ime građevinskih radova, obnove poljoprivredne zgrade.

14. Iz računa koji je [obrt] vl. KĆ, [adresa], izdao tuženoj OĆ, [adresa], sadržanoga na listu 347 spisa, utvrđeno je da je isti izdan pod brojem 18/1/1 13. srpnja 2022. na iznos od 48.000,00 kn na ime građevinskih radova, izgradnje obiteljske kuće.

15. Iz računa koji je [obrt] vl. KĆ, [adresa], izdao OPG-u Bukal Franjo, [adresa], sadržanoga na listu 348 spisa, utvrđeno je da je isti izdan pod brojem 18/1/1 13. srpnja 2022. na iznos od 20.000,00 kn na ime građevinskih radova, obnove poljoprivredne zgrade.

16. Iz računa kupaca-otvorenih sadržanoga na listu 7 spisa sud je utvrdio da tužitelj prema tuženoj ima zaveden račun broj 18/1/1 od 13. srpnja 2022. na iznos od 7.963,37 eura.

17. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve naznačene materijalne dokaze s time da je njihovu dokaznu snagu cijenio dovodeći ih u svezu s drugim provedenim i u spisu sadržanim dokazima kao i odredbama zakona.

18. Iz iskaza na ročištu 20. listopada 2025. saslušanoga svjedoka FĆ, inače supruga tužene, u bitnome proizlazi da je on s tužiteljem početkom 2022. dogovorio izgradnju kuće na čestici koja je u vlasništvu njegove supruge pri čemu je napomenuo da je vrijednost izgradnje kuće ugovorena u iznosu od 170.000,00 kn. Dalje u svome iskazu svjedok je istakao kako je s tužiteljem plaćanje navedenoga iznosa bilo dogovoreno po etapama izgradnje, a bilo je prvotno ugovoreno da to bude 4-5 etapa i pri tome je prva rata tužitelju bila uplaćena putem računa i ta prva rata iznosila je 30.000,00 kn, a uplatio ju je TĆ, odnosno otac tužene. Za daljnja plaćana svjedok je istakao kako je po traženju tužitelja platitelj morala biti isključivo tužena jer je ona sklopila ugovor s njim, iako je zapravo TĆ tuženoj pozajmicom prebacio iznos od 105.000,00 kn na račun, a prije uplate druge rate tužitelj se ponovno predomislio i zatražio je da mu se sve daljnje rate plaćaju isključivo na ruke, a ne putem računa, dok je tuženoj bilo svejedno kako se uplate vrše jer je bila svjesna svoje obveze pa joj je bilo svejedno hoće li ona te uplate vršiti preko računa ili na ruke. Svjedok je dalje istakao kako je tužitelju u mjesecu srpnju kod svjedokova tasta, odnosno kod oca tužene u ljetnikovcu na adresi [adresa], isplaćeno 140.000,00 kn od kojih je 105.000,00 kn pozajmice tuženoj dao njen otac TĆ, a svjedok i tužena imali su 35.000,00 kn ušteđevine. Svjedok je uz navedeno istakao kako po toj uplati od 140.000,00 kn od tužitelja nisu zatražili izdavanje priznanice ili slične potvrde, a sve iz zanosa što je kuća gotova, a i imali su potpuno povjerenje u tužitelja. Svjedok je opisao dinamiku događaja kod uplate toga iznosa od 140.000,00 kn na način da je naveo kako je tužitelj krajem srpnja 2022. došao kod kuće koju je izgradio za tuženu pokupiti oplate i štehere i svjedok ga je tada pitao želi li popiti kavu što je on pristao i tada su otišli u spomenuti ljetnikovac koji se nalazio u dvorištu kod ČĆ. Svjedok je dalje istakao u svome iskazu kako je svjedokov tast odnosno TĆ u tom ljetnikovcu tužitelju dao na ruke iznos od 140.000,00 kn, a istom događaju prisustvovali su NĆ i ZĆ koji su vidjeli predmetnu uplatu, a tužitelj je pred istima i izbrojao novac. Svjedok je naglasio i kako tužitelj nakon toga od njega i njegove supruge nije potraživao nikakav novčani iznos, ali je od njegova tasta po računu koji mu je izdao potraživao iznos od 20.000,00 kn na ime nekih radova koje tužitelj u konačnici nije izvršio za ČĆ slijedom čega mu TĆ taj račun nije niti podmirio, a pamti i da je taj račun glasio kao račun za obnovu poljoprivredne zgrade, a pamti i da su na taj račun pisali prigovor na koji im tužitelj nikada nije odgovorio. Svjedok je dodatno istakao kako je tužitelj njegovoj supruzi početkom 2025. ispostavio račun na iznos od 60.000,00 kn i taj račun je šokirao njega, a i njegovu suprugu te je po primitku toga računa on pokušao telefonski kontaktirati tužitelja no bezuspješno jer mu se on nije javio. Svjedok je u svome iskazu posebno istakao kako je sa tužiteljem bilo ugovoreno plaćanje u 4-5 etapa, a plaćanje se na kraju sukladno traženju tužitelja odvilo u dvije etape i to jedna preko računa i ta ja iznosila 30.000,00 kuna, a druga u mjesecu srpnju 2022. na ruke i ona je iznosila 140.000,00 kn, a nakon te druge uplate tužitelj se po riječima svjedoka sa tuženom i njenom obitelji završio ugodno i pri tome je opisao da se tužitelj rukovao s njegovim tastom, pozdravio se i rekao je da će doći njemu na izvršenje radova – iskopa grabe, a doći će kada mu se oslobodi neko vrijeme. Svjedok je uz navedeno istakao kako su nakon te druge uplate na ruke dobili od tužitelja kompletan Dnevnik izgradnje, a predaja istoga označavala je uspješan kraj suradnje po projektu koji su ugovorili. Svjedok je uz navedeno opisao da je tužena novac koji je u konačnici plaćan tužitelju na ruke podigla s računa jer je TĆ njoj uplatio kao pozajmicu iznos od 105.000,00 kn, a oni su imali 35.000,00 kn ušteđevine na računu i po podizanju novca u banci tužena je taj novac predala ČĆ kod kojega su ona i svjedok tada živjeli, a TĆ je u konačnici taj novac predao tužitelju. Prepisku opisanu pobliže u točci 11 obrazloženja ove presude svjedok je opisao kao upit koji je tužitelju postavio isključivo zbog opreza jer nije znao kako bi knjigovodstvo tumačilo uplatu ako ju izvrši TĆ, odnosno da li to predstavlja kakvu problematiku obzirom da je ugovor s tužiteljem sklopila EĆ, a ne TĆ. Svjedok je u svome iskazu objasnio i kako je tuženu kontaktirala Porezna uprava koja je od tužene zatražila podatak da li je materijal za izgradnju spomenute kuće kupovala tužena ili ga je kupovao tužitelj.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz naznačenoga svjedoka ocijenivši ga u cijelosti životnim, logičnim i uvjerljivim. Uz navedeno, iskaz svjedoka je u cijelosti u skladu s materijalnim dokazima sadržanima u spisu i to ponajprije SMS korespondencijom sadržanom na listu 339 spisa te e-mail korespondencijom od 4. lipnja 2025. između službenice Porezne uprave, HĆ i tužene. Pored navedenoga, svjedok detaljno opisuje dinamiku dogovora s tužiteljem vezanu uz plaćanje, opisuje izvor prihoda, način plaćanja kao i prisutne svjedoke, a u tome je dijelu njegov iskaz u cijelosti s iskazima preostalih saslušanih svjedoka te tužiteljice. U odnosu na dio u kojemu svjedok ističe da od tužitelja nije zatraženo izdavanje priznanice za uplaćeni iznos gotovine od 140.000,00 kn jer je iz cjelokupnog ugovornog odnosa tužitelja i tužene lako je uočljivo da je između tužitelja i tužene i njene obitelji bio prisutan segment povjerenja, a što proizlazi kako iz iskaza svjedoka FĆ, tužen kao i tužitelja koji navodi kako je s radovima nastavljao unatoč preskakanja u plaćanju etapa izvedenih radova, a i u dijelu u kojem se SMS korespondencijom vođenom između tužitelja i FĆ dogovara plaćanje dijela ugovorenog iznosa gradnje u „kešu“.

19. Iz iskaza na ročištu 20. listopada 2025. saslušanoga svjedoka ČĆ, oca tužene, u bitnome proizlazi da su njegov zet FĆ i njegova kćer EĆ, ranije ČĆ, dogovorili s tužiteljem izgradnju kuće. Dalje je svjedok istakao kako pamti da je po izgradnji deke za kuću on preko OPG-a uplatio tužitelju iznos od 30.000,00 kn putem računa OPG-a, a isto tako pamti da je pod njegovom sjenicom na adresi [adresa], tužitelju plaćeno 140.000,00 kn i to pred svjedocima. Za novac je svjedok istakao da je tužitelju isplatio tih 140.000,00 kn njegov zet, a od toga iznosa 105.000,00 kn predstavlja iznos koji je on pozajmio svojoj kćeri, odnosno darovao joj je taj iznos ali ga je nazvao pozajmicom kada joj ga je uplatio na račun. Svjedok je isto tako istakao kako pamti da je tužitelju više odgovaralo da tužitelju iznos od 140.000,00 kn bude plaćen na ruke što je u konačnici i učinjeno, a sve obzirom da je tijekom izgradnje dolazilo do rasta cijena i tužitelj je stalno tražio više novaca pa je naveo da bi mu bolje odgovaralo da novac primi na ruke. Svjedok je kao svjedoke spomenute uplate na ruke tužitelju iznosa od 140.000,00 kn naveo i prisutne svjedoke ŽĆ te ZĆ koji mu je donio nalaze iz bolnice, ali svi su oni vidjeli tužitelja kako je prebrojao dati mu iznos gotovine od 140.000,00 kn. Svjedok je napomenuo i da tužitelj AĆ o primitku naznačenoga novčanog iznosa nije dao nikakvu priznanicu niti ikakvu potvrdu o primitku novčanog iznosa ali pamti da se nakon toga tužitelj s njima svima razišao u lijepim odnosima, a pamti i da je još za vrijeme kada je trajala izgradnja spomenute kuće sa tužiteljem dogovorio kopanje septičke grabe, a za izgradnju iste izdao mu je tužitelj i račun na iznos od 20.000,00 kn, a isti račun nije platio jer mu ista graba nikada od strane tužitelja nije izgrađena. Svjedoku je poznato i da je tužitelj početkom 2025. unatoč tome što mu je na ime izgradnje kuće sve uredno plaćeno on tuženoj poslao račun, ali ne zna na koji iznos je isti glasio, ali pamti da ga je on telefonski pokušao kontaktirati no bezuspješno jer mu se tužitelj nije javio. Svjedok je posebno naglasio kako su izgradnja kuće i izgradnja septičke grabe dva različita dogovora s tužiteljem i u konačnici dva potpuno različita i odvojena posla. Svjedok je istakao i kako se zbog spomenute uplate od 30.000,00 kn koju je on tužitelju izvršio preko računa svoga OPG-a nad njim izvršen porezni nadzor.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz naznačenoga svjedoka budući da je isti po ocjeni ovoga suda iskazivao životno, logično i neposredno uvjerljivo. Uz navedeno, iskaz svjedoka o pravno relevantnim činjenicama suglasan je s iskazom saslušanoga svjedoka FĆ, tužene EĆ, a u dijelu uplate druge etape u iznosu od 140.000,00 kn iskaz svjedoka je u suglasju s iskazom svjedoka ŽĆ te iskazom svjedoka ZĆ. Uz navedeno, iskaz svjedoka o uplati tužitelju iznosa od 30.000,00 kn u suglasju je s materijalnim dokazom sadržanim na listu 336-338 iz kojega je vidljiva naznačena uplata iz platnog prometa po računu. Iskaz svjedoka u svezi iskopa septičke jame, što u konačnici u osnovi irelevantno za ovaj postupa, ali bitan za procjenu istinitosti cjelokupnoga iskaz, sud je ocijenio istinitim, a sve obzirom da je isti u suglasju s materijalnim dokazom i to računom sadržanim na listu 348 spisa, izdanim pod brojem 18/1/1 13. srpnja 2022. na iznos od 20.000,00 kn na ime građevinskih radova, obnove poljoprivredne zgrade.

20. Iz iskaza na ročištu 20. listopada 2025. saslušanoga svjedoka ŽĆ u bitnome proizlazi da je mu je poznato da je tužitelj bio od strane tužene bio angažiran za izgradnju obiteljske kuće no ne zna detalje toga ugovornog odnosa ali pamti da je krajem mjeseca srpnja 2022. u sjenici kod ČĆ, kako su to i inače često znali raditi, u [adresa] pio kavu s ČĆ i ZĆ i tada su došli tužitelj i FĆ k njima popiti kavu. Svjedok je još u bitnome istakao kako pamti da su tada TĆ i FĆ otišli u kuću ČĆ i donijeli su novce koje su dali tužitelju da ih prebroji, a pamti i da je tužitelj nabrojao cifru od 140.000,00 kn, a pamti i da su novčanice bile u apoenima od 100,00 i 200,00 kn, ali ne pamti koliko ih je bilo po 100,00, a koliko po 200,00 kn. Svjedok ne pamti da li su TĆ i FĆ tada od tužitelja zatražili izdavanje kakve potvrde ili priznanice o primitku tog novčanog iznosa ali pred njim im tužitelj nije dao nikakvu potvrdu već im je dao nekakav elaborat ili nešto za što ne zna kako se stručno zove. Svjedok je istakao kako nikoga tada nije pitao za što je taj novac tužitelju dat jer ga se to nije ticalo, „nije bila njegova stvar“. Uz navedeno, svjedok ne pamti da bi tužitelj tada rekao ČĆ ili AĆ da prema njima ima još kakvo potraživanje. Za novčani iznos svjedok je istakao kako je tužitelj predao FĆ i ističe da je to bilo u doba dana kada je još bilo jutro. Svjedok je istakao kako ne pamti tko mu je tada sjedio s lijeve, a tko s desne strane.

Sud je prihvatio iskaz naznačenoga svjedoka ocijenivši njegov iskaz istinitim i vjerodostojnim. Naime, u pogledu novčanoga iznosa od 140.000,00 kn njegov je iskaz u cijelosti s iskazom FĆ, ČĆ, BĆ i tužene. Uz navedeno, svjedok je pri davanju iskaza djelovao vrlo uvjerljivo kada je detaljno opisivao dinamiku uplate tužitelju iznosa od 140.000,00 kn kada je opisao kako su FĆ i TĆ u kuću otišli po novac te je pritom precizno opisao i apoene novčanica koje su tada donijeli i predali ih tužitelju. Uz navedeno, sud prihvaća da svjedok ne pamti tko mu je predmetne zgode sjedio s lijeve, a tko s desne strane jer i prosječno pažljiva osoba obično ne pamti detalje rasporeda sjedenja u ovakvim situacijama i situacijama sličnima ovima, a sve obzirom da svjedok nije bio neposredni sudionik predmetne „transakcije“. Sud je prihvatio iskaz naznačenoga svjedoka i u dijelu u kojemu isti opisuje da je tužitelj po uplati AĆ i ČĆ predao nekakav elaborat pri čemu se svjedok koji ne raspolaže stručnim znanjem nije precizno izradio, ali za ocijeniti je da se isti zapravo odnosi na predaju Dnevnika izvedenih radova jer je u tom dijelu njegov iskaz u suglasju kako s iskazom saslušanih svjedoka i tužene tako i u suglasju sa iskazom samoga tužitelja koji je jasno i decidirano naveo kako je istima predao Građevinski dnevnik i Izvješće.

21. Iz iskaza na ročištu 20. listopada 2025. saslušanoga svjedoka BĆ, inače svekra tužene, u bitnome proizlazi da je mu je poznato da je krajem mjeseca srpnja 2022. došao u novo izgrađenu kuću svoga sina i snahe za koju zna da ju je gradio tužitelj iz ovoga postupka, a zna da je vrijednost usluge gradnje iznosila 170.000,00 kn. Svjedok je u bitnome istakao kako pamti da je krajem mjeseca srpnja došao u tu novo izgrađenu kuću radi izmjere potrebne za izradu instalacija u kući, a sve obzirom da je on vodoinstalater. Isto tako svjedok pamti da je u vrijeme kad je vršio izmjere do njega u tu novu kuću došao TĆ koji ga je pozvao na kavu pod sjenicu koja se nalazila u dvorištu kuće koja je susjedna od ove novoizgrađene kuće na kojoj je vršio izmjere. Svjedok je dalje istakao kako je došao u tu sjenicu na kavu i tamo su bili osim njega i ČĆ i OĆ, ZĆ i NĆ te tužitelj iz ovoga postupka. Svjedok je istakao kako je pod sjenicu došao i FĆ koji je zajedno s ČĆ otišao u kuću ČĆ, u kojoj je u to vrijeme živio i FĆ, i iz kuće su oko 8-9 sati u jutro donijeli novac koji je TĆ položio na rub stola u spomenutoj sjenici, a FĆ je taj novac pogurao prema tužitelju uz riječ „prebroji“. Svjedok je dalje opisao da je po tim riječima tužitelj krenuo prebrojavati novac i nabrojao je 140.000,00 kn, nakon čega se zahvalio, lijepo ozdravio i otišao. Svjedok je isto tako precizirao apoene novčanica koje je vidio napomenuvši da pamti da je novac bio u buntevima, a uočio je apoene od 200,00 kn, a isto tako svjedok je istakao kako ne pamti da bi kao znak primitka novca tužitelj predao ikakvu priznanicu ili potvrdu AĆ, ČĆ ili tuženoj. Uz navedeno, svjedok je napomenuo kako ne pamti drugi poslovni odnos između tužitelja i tužene već mu je poznat samo ovaj odnos vezan za izgradnju obiteljske kuće kao što ni ne pamti tko je u to vrijeme kada se vršila primopredaja novca njemu sjedio s lijeve, a tko s desne strane.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka BĆ s obzirom da je isti u skladu s ostalim dokazima izvedenima u postupku, naročito s iskazima FĆ, ČĆ, te ŽĆ s kojim iskazom se iskaz ovoga svjedoka i nadopunjuje. Uz navedeno, naznačeni svjedok pred sudom je djelovao neposredno uvjerljivo. U odnosu na dio iskaza svjedoka u kojemu isti ističe da ne pamti tko bi mu predmetne zgode prilikom primopredaje novčanoga iznosa tužitelju, sjedio s lijeve, a tko s desne strane ovaj sud prihvaća iskaz svjedoka iz istih razloga zbog kojih je prihvatio iskaz ŽĆ u odnosu na taj dio iskaza vezan uz raspored sjedenja.

22. Iz iskaza na ročištu 26. studenoga 2025. saslušanoga svjedoka VĆ u bitnome proizlazi da je mu u pogledu predmeta spora ništa nije poznato. Sud je u cijelosti prihvatio takav iskaz svjedoka ocjenjujući ga istinitim. Naime, svjedok je osoba koja je u cijelosti nezainteresirana za ishod ovoga postupka i nije životno ni logično da bi prešućivao iskaz u odnosu na osobe s kojima nema nikakvu povezanost.

23. Iz iskaza na ročištu 28. siječnja 2026. saslušanoga svjedoka ZĆ u bitnome proizlazi da je mu je poznato da je u srpnju no ne pamti koje godine došao u [adresa], na adresu ČĆ i donio je istome nalaze kardiologa i endokrinologa iz bolnice u Dubravi. Svjedok je dalje istakao da pamti da je tada tamo bio prisutan tužitelj koji mu je bio leđima okrenut, a pamti da je bio prisutan i NĆ kojega pamti iz školskih dana. Dalje je svjedok naveo kako pamti da su se TĆ i njegov zet digli iz sjenice koja se nalazila u dvorištu ČĆ digli i otišli u kuću ČĆ iz koje su donijeli poveću hrpu novaca na što im je svjedok dobacio: „Ako imate viška dajte i meni“, a pamti da je taj novac TĆ stavio na stol koji se nalazio unutar sjenice koja se nalazila u dvorištu obiteljske kuće ČĆ i pamti da je tužitelj tada taj novac prebrojao, a svjedok, ne pamti u kojim apoenima su bile novčanice iz tih bunteva novaca jer nije obraćao pažnju na to ali je zapamtio da je bila riječ o valuti kn. Svjedoku nije poznato za što su TĆ i njegov zet dali taj novac tužitelju, a svjedok je pretpostavio da je isti tužitelju dan na ime izgradnje kuće koju je tužitelj gradio za tuženu, koja se nalazi odmah do kuće ČĆ. Svjedok je uz navedeno iskazao da pamti da je tužitelj tada dao ČĆ ili njegovu zetu neku bilježnicu, a pamti i da je TĆ nakon tužiteljeva prebrojavanja novaca pitao tužitelja „Je li sve u redu?“, a tužiteljev odgovor na to pitanje nije čuo. Svjedok je istakao kako je pod sjenicom bio prisutan još bio otac od zeta, aludirajući na oca od FĆ, BĆ, ali nije siguran u to. Svjedok je još istakao kako su mu medicinsku dokumentaciju koju je predao ČĆ predali liječnici bolnice Dubrava, dr. K i dr. E, a preuzimanje medicinske dokumentacije za ČĆ svjedok je opisao kao uobičajeni način postupanja jer su on i spomenuti više puta u naznačenoj bolnici jedan drugome preuzimali medicinsku dokumentaciju, a za istu im nije bila potrebna punomoć te je posebno napomenuo da s istim nije prijatelj već samo poznanik jer je svjedok rodom iz Fodrovca u kojemu TĆ živi.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz naznačenoga svjedoka ocijenivši njegov iskaz objektivnim i nepristranim, a uz navedeno svjedok je osoba koja je iskazivala vezano uz svoja neposredna opažanja i nije s niti jednom od stranaka u posebno prijateljskom niti neprijateljskom odnosu i kao takav je u potpunosti nezainteresiran za ishod ovoga postupka. Osim toga, iskaz naznačenoga svjedoka u dijelu u kojemu opisuje isplatu novčanoga iznosa tužitelju kao i u dijelu u kojemu precizira osobe koje su bile prisutne pri primopredaji i brojanju novaca tužitelja, u cijelosti je u skladu s iskazima svjedoka FĆ, ČĆ, BĆ i ŽĆ. Životna je situacija da ljudi jedni drugima u suglasju s liječnicima prikupe, ekonomičnosti radi, medicinsku dokumentaciju i svakoj prosječnoj osobi vrlo je lako moguće zamisliva i životno logična situacija da bi drugu osobu zamolili da postupi kao što je tada ZĆ postupio za ČĆ.

23. Iz iskaza tužene EĆ, saslušane na ročištu 28. siječnja 2026. u bitnome proizlazi da su ona i njen suprug s tužiteljem dogovorili izgradnju kuće u [adresa] na parceli do kuće njenih roditelja, a ugovorena vrijednost usluge gradnje bila je 170.000,00 kn te pamti da je plaćanje bilo ugovoreno u 4 ili 5 etapa, a prvu etapu plaćanja u iznosu od 30.000,00 kn izvršio je tužitelju njen otac sa poslovnoga računa. Za drugu etapu plaćanja tužena je istakla kako ne pamti kako je bilo dogovoreno njeno plaćanje no pamti da je tužitelj kontaktirao njenoga supruga i zatražio od njega da mu plaćanje ne vrši njen otac sa poslovnoga računa već da mu ga vrši tužena sa svoga računa, a njoj je bilo svejedno s kojega će računa vršiti plaćanje. Tužena je zatim istakla kako do plaćanja nakon druge etape radova u konačnici nije došlo jer se tužitelj predomislio i zatražio da mu se ukupno preostali ugovoreni iznos od 140.000,00 kn isplati po okončanju radova, a do kojih je došlo u srpnju 2022. Tužena je dalje istakla kako je u srpnju 2022. tužitelj došao u novo izgrađenu kuću tužiteljice po alat i opremu koja mu je tamo još ostala nakon izgradnje kuće, a koristio ju je za izgradnju iste i tada ga je njen suprug pozvao na kavu koja se pila u sjenici u dvorištu njenoga oca. Dalje je tužena istakla kako su njen otac i suprug otišli u kuću po 140.000,00 kn koji iznos su tada predali tužitelju koji je tada taj novac prebrojao, očitovao se da je u redu i predao im je potpisani dnevnik rada, a prilikom primopredaje novčanoga iznosa tužitelju bili su prisutni ona, njen otac TĆ, suprug FĆ, svekar LĆ, NĆ te ZĆ koji je njenom ocu donio medicinske nalaze. U svome je iskazu tužena navela i kako se s tužiteljem od tada nije čula ni ona ni njen suprug, a niti njen otac. Također iz iskaza tužene dalje proizlazi da je tužitelja pokušao kontaktirati njen suprug nakon što je tužitelj pokrenuo postupak naplate iznosa zbog kojega se vodi ovaj spor, ali bezuspješno jer mu se tužitelj nije javio. Kao bitno tužena je u svome iskazu navela i kako je njen otac s tužiteljem dogovorio i izgradnju septičke jame kod farme za koju izgradnju mu je tužitelj popisao materijal koji je u konačnici njen otac i kupio, a tužitelj tu septičku jamu njenom ocu nikada nije izgradio iako mu je za istu izdao fakturu na iznos od 20.000,00 kn. Tužena je uz navedeno u svome iskazu navela kako od tužitelja niti ona, niti njen suprug niti otac nisu zatražili izdavanje priznanice nakon što mu je isplaćen iznos od 140.000,00 kn jer su vjerovali da je tužitelj osoba od povjerenja. Za račun koji je predmet ovoga postupka tužena je istakla kako ga je zaprimila krajem veljače ili početkom ožujka 2025. Tužena je u svome iskazu isto tako navela kako ju je u vezi izgradnje kuće kontaktirala Porezna uprava te je postavila upit vezan za izdavanje računa od strane tužitelja, odnosno zašto joj tužitelj nije izdao niti jedan račun, preko koga je išla kupovina materijala, ima li kuća stolariju te su zatražili od tužene da im dostavi fotografije kuće. U odnosu na plaćanje u gotovini tužena se očitovala na način da je iznijela da je do istoga došlo na inzistiranje tužitelja, a da je njoj bilo posve svejedno na koji način će vršiti plaćanje tužitelju jer je bila svjesna da mu ga mora platiti. Tužena je posebno naglasila da je unatoč prvotno ugovorenom plaćanju od 4-5 etapa u konačnici došlo do plaćanja usluge gradnje tužitelju u dvije etape i to na način da mu je prva uplata u iznosu od 30.000,00 kn išla preko računa, a izvršio ju je njen otac s poslovnoga računa, a druga uplata u iznosu od 140.000,00 kn tužitelju uplaćena na njegovo traženje na ruke i to po okončanju ugovorenih radova u mjesecu srpnju 2022.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušane tuženice budući je isti po pitanju pravno relevantnim činjenicama suglasan s iskazom saslušanoga svjedoka FĆ i ČĆ, a u dijelu uplate druge i posljednje etape u iznosu od 140.000,00 kn iskaz tužene u suglasju je s iskazom saslušanih svjedoka FĆ, ŽĆ, ZĆ i BĆ. Uz navedeno, iskaz tužene o uplati tužitelju iznosa od 30.000,00 kn u suglasju je s materijalnim dokazom sadržanim na listu 336- 338 iz kojega je vidljiva naznačena uplata iz platnog prometa po računu. Iskaz tužene u svezi iskopa septičke jame, što u konačnici u osnovi irelevantno za ovaj postupa, ali bitan za procjenu istinitosti cjelokupnoga iskaz, sud je ocijenio istinitim, a sve obzirom da je iskaz u tom dijelu u suglasju s materijalnim dokazom i to računom sadržanim na listu 348 spisa, izdanim pod brojem 18/1/1 od 13. srpnja 2022. na iznos od 20.000,00 kn na ime građevinskih radova, obnove poljoprivredne zgrade. U odnosu na iskaz tužene vezan uz plaćanje tužitelju ovaj je sud prihvatio u cijelosti, a sve obzirom da je isti u skladu s materijalnim dokazima sadržanima u spisu i to ponajprije SMS korespondencijom sadržanom na listu 339 spisa, iskazima saslušanih svjedoka koji su potvrdili izvršenu uplatu tužitelju iznosa keša pri čemu ju je dio svjedoka i precizirao na iznos od 140.000,00 kn, dok je ovaj sud prihvatio iskaz tužene u odnosu na očitovanje Poreznoj upravi, a sve obzirom da je iskaz u tom dijelu u suglasju s e-mail korespondencijom od 4. lipnja 2025. između službenice Porezne uprave, HĆ i tužene. Pored navedenoga, svjedok detaljno opisuje dinamiku dogovora s tužiteljem vezanu uz plaćanje, opisuje izvor prihoda, način plaćanja kao i prisutne svjedoke, a u tome je dijelu njegov iskaz u cijelosti s iskazima preostalih saslušanih svjedoka te tužiteljice.

24. Iz iskaza tužitelja RĆ, saslušanoga na ročištu 28. siječnja 2026. u bitnome proizlazi da je on u jesen 2021. sastavio tuženoj i njenom suprugu ponudu za izgradnju obiteljske kuće, a ponuda je glasila na iznos od 170.000,00 kn, a oni su tu ponudu prihvatili te je slijedom istoga između tužitelja i tužene potpisan Ugovor o izgradnji obiteljske kuće. Tužitelj je dalje u svome iskazu naveo kako je plaćanje naznačenoga iznosa bilo ugovoreno u 4 etape pri čemu je TĆ njemu u prvoj etapi na ruke uplatio iznos od 40.000,00 kn, a isti iznos mu je predao na gradilištu gdje su gradili kuću, u drugoj etapi tužitelj navodi da mu je TĆ platio preko računa iznos od 30.000,00 kn i to je uplata išla preko OPG-a zbog umanjenoga PDV-a, a tužitelj je dodatno naveo kako je 10.000,00 kn dobio od ČĆ pri potpisu ugovora. Tužitelj je dalje u svome iskazu naveo kako su to sve uplate koje je primio na ime izgradnje kuće iz spomenutoga ugovora. Tužitelj je dalje u svome iskazu naveo kako su radovi na izgradnji kuće okončani krajem mjeseca lipnja 2022., a do tada su sukladno ugovoru na naplatu dospjele sve etape koje mu nisu uredno isplaćivane u postupku izgradnje ali je tužitelj nastavljao s radovima na izgradnji kuće jer je prihvatio navod i zamolbu TĆ da ga malo pričeka za plaćanje jer je „u škripcu“ i nemaju novaca. Tužitelj je posebno istakao kako je ČĆ upozoravao na zakašnjenja u plaćanju, a upozorenja je vršio isključivo usmeno. Tužitelj je također istakao da je po okončanju radova upitao ČĆ što s preostalim dugovanjem od 60.000,00 kn, na što mu je TĆ rekao da ispostavi račun od 20.000,00 kn na ime OPG-a, a iznos od 40.000,00 kn će mu biti plaćen u kešu na ruke ali za to nije dogovoren rok kada će to biti plaćeno. Za predmetni račun tužitelj je istakao kako ga je ispostavio na OPG i to u iznosu od 20.000,00 kn, a isti račun mu do dana davanja iskaza u ovome postupku nije bio podmiren. Tužitelj je dalje naveo da je kod TĆ došao u srpnju 2022. po ostatak svoje opreme koju je koristio za izgradnju kuće i to skele i oplate i tada je mislio da će dobiti ostatak svoga novca što se u konačnici nije ostvarilo, a tom prilikom je tužitelj donio za tuženu Dnevnik rada i Izvješće koje je stavio na stol koji se nalazio ispod sjenice, a za dnevnik je naglasio da on služi u svrhu kontrole kada bi tuženoj došla inspekcija u nadzor izvedenih radova. Tužitelj je također istakao kako je nakon poreznog nadzora utvrdio da mu iznos od 60.000,00 kn nije plaćen slijedom čega je zatražio od svoga knjigovodstva da izda račun OĆ na taj iznos. Tužitelj je istakao kako je u tijeku radova primio od ČĆ još 4.000,00 kn uz onih prethodno naznačenih 80.000,00 kn. Tužitelj je uz navedeno opovrgnuo da se dinamika pod sjenicom odvila na način kako su to opisali svjedoci i tužena jer su pod istom sjenicom bili prisutni samo on, TĆ i FĆ i tada je došlo do svađe između tužitelja i FĆ e jer je FĆ inzistirao da u sklopu ugovorenoga iznosa još izgradi septičku jamu za tu kuću na što tužitelj nije pristao jer to nije bio dio prvotnoga dogovora niti ugovora. Zaključno je tužitelj istakao kako se od toga događaja više nije čuo s tuženom niti njenim suprugom dok se s njenim ocem ČĆ čuo još te 2022. oko dugovanja koje je predmet ovoga postupka. Tužitelj je isto tako istakao kako za novčani iznos koji je od ČĆ primio na ruke nije izdao nikakvu priznanicu jer oni to nisu tražili.

Ovaj sud prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojemu navodi kako je on s tuženom sklopio ugovor o gradnji kuće za iznos od 170.000,00 kn, a sve obzirom da je isti u skladu s materijalnim dokazima sadržanima u spisu i to prije svega ugovorom o izgradnji obiteljske kuće sadržanom na listu 52-54 spisa, te je iskaz u tom dijelu u suglasju s iskazom tužene EĆ, svjedoka FĆ te svjedoka ČĆ.

Ovaj sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojemu isti navodi kako mu utuženi iznos iz ovoga postupka nije podmiren jer suprotno proizlazi iz iskaza saslušane tužene EĆ, saslušanih svjedoka ČĆ, FĆ, ZĆ, BĆ i ŽĆ, a čije iskaze je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinite. Uz navedeno, ovome sudu nije životno niti logično da bi tužitelj obitelji tužene predao Građevinski dnevnik i Izvješće o provedenim radovima bez da mu je u cijelosti plaćeno dugovanje koje je tužena imala prema njemu, a posebno imajući u vidu da bi mu isto moglo poslužiti kao eventualni instrument osiguranja njegove tražbine posebno znajući da je isto tuženoj potrebno ukoliko bi na predmetnoj nekretnini koja je bila predmet ugovora bio proveden inspekcijski nadzor. Uz navedeno, iskaz tužitelja ovaj sud nije prihvatio u dijelu u kojemu tužitelj navodi kako je u svezi postojećega dugovanja od 60.000,00 kn s ČĆ kontaktirao i nakon mjeseca srpnja 2022. nakon što je došao pokupiti ostatak svoje opreme koju je koristio pri izgradnji predmetne obiteljske kuće, a sve iz razloga što je iskaz tužitelja u tome dijelu posve nelogičan, neživotan i kontradiktoran. Naime, tužitelj je prvotno naveo kako je kontaktirao s ČĆ oko preostaloga dugovanja nakon mjeseca srpnja 2022., dok dalje u svome iskazu navodi kako je nakon poreznoga nadzora zatražio od svoga knjigovodstva da EĆ izda račun od 60.000,00 kn i to 29. siječnja 2025. Iz navedenoga bi proizašlo da je tužitelj znao za dugovanje još 2022. ali tada nije pokrenuo postupak naplate dok bi iz nastavka iskaza tužitelja proizašlo da je tužitelj saznao da još uvijek ima potraživanje prema tuženoj tek nakon poreznoga nadzora, odnosno u siječnju 2025. Iz navedenoga ovom sudu nije životno ni logično da bi tužitelj znao da mu tužena dugovanje nije podmirila bio potpuno pasivan i ne bi pokretao postupak naplate gotovo dvije i pol godine. Dakle tužitelj prvotno ističe da je još u srpnju 2022. znao da mu nije sve od strane tužene namireno, a kasnije tijekom iskaza ističe da je tek po poreznom nadzoru utvrdio da mu tužena nije namirila potraživanje i slijedom navedenoga je zatražio od računovodstva da izda tuženoj račun. Uz navedeno, ovome sudu nije životno niti logično da je tužitelj sklopio Ugovor o izgradnji kuće s EĆ, a oko dugovanja je kontaktirao ČĆ nakon okončanja radova. Nije životno niti logično da bi osoba koja ima potraživanje prema konkretnoj postojećoj osobi u svezi istoga potraživanja postavljala upite osobi koja sukladno Zakonu o obveznim odnosima nije sudionik predmetnoga Ugovora o izgradnji obiteljske kuće. Ovaj sud ne prihvaća iskaz tužitelja u dijelu gdje tužitelj ističe da je ČĆ upozoravao na zakašnjenja u plaćanju jer u prilog tih svojih tvrdnji tužitelj u spis predmeta nije dostavio nikakve materijalne dokaze niti je predlagao ikakve personalne dokaze u odnosu na te navode. Uz navedeno, sud je posebno cijenio navod tužitelja da se sa AĆ i ČĆ razišao u lošim odnosima i s postojećim potraživanjem prema tuženoj, a po istome ništa nije poduzeo sve do 2025. Pored navedenoga, ovome je sudu neprihvatljivo da bi tužitelj kao vlasnik obrta račun za izgradnju obiteljske kuće izdao na osobu koja po pitanju izgradnje iste nije u obvezi plaćanja usluge izgradnje, a posebno nije logično da bi taj račun glasio na uslugu izvođenja građevinskih radova-obnove poljoprivredne zgrade.

25. Dakle, u postupku je utvrđeno da tužena na temelju Ugovora o izgradnji obiteljske kuće nije dužna utuženi iznos, a sve budući da je utuženi iznos iz prijedloga za ovrhu i računa broj:18/1/1 od 13. srpnja 2022. s dospijećem od istoga dana tužitelju podmiren, a što proizlazi iz provedenih dokaza odnosno saslušanih svjedoka i tužiteljice.

26. Prema članka 219. u svezi s članka 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

27. Tijekom postupka, tužena na kojoj je teret dokazivanja tvrdnji kojima pobija navode tužitelja dokazala je da nije dužna tužitelju utuženi iznos odnosno dokazala je da mu je isti namiren. Slijedom navedenoga ovaj sud nalazi da predmetna tražbina tužitelja ne postoji te da tužbeni zahtjev nije osnovan, a sve iz razloga što je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj svoju uslugu izgradnje obiteljske kuće iz ugovora izvršio, a isto tako je i tužena izvršila svoju obvezu plaćanja po tužitelju izvršene usluge gradnje, odnosno tužitelju je uplaćen cjelokupni ugovoreni iznos od 170.000,00 kn.

28. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu članka 8 ZPP-a, kao i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

28.1. Dakle, tijekom postupka je utvrđeno da su tužitelj i tužena sklopili Ugovor o izgradnji obiteljske kuće kojim je prihvaćena ponuda tužitelja te je u konačnici za tužitelja potpisom predmetnoga ugovora nastala obveza izgradnje obiteljske kuće za tuženu, a za tuženu je nastala obveza na ime izvršene usluge gradnje platiti tužitelju iznos od 170.000,00 kn. Dalje je u postupku utvrđeno, a što proizlazi iz materijalne dokumentacije sadržane na listu 337 spisa da je tužitelju 23. svibnja 2022. isplatila iznos od 30.000,00 kn na broj računa : [broj bankovnog računa], a koja uplata je pobliže označena kao uplata CRNČIĆ, vl. KĆ [adresa], 131-plaćanje računa. Uz navedeno, tijekom postupka je utvrđeno da je između tužitelja i supruga tužena vršena SMS korespondencija temeljem koje je dogovarano da će tužitelju preko računa biti vršena uplata iznosa od 70.000,00 kn, dakle utvrđeno je da je postignut dogovor da se uplata cjelokupnog iznosa od 170.000,00 kn ne će vršiti preko računa. U postupku je nadalje utvrđeno da je tužitelju u mjesecu srpnju 2022., točno neutvrđenoga datuma tužitelju na ruke izvršena uplata novčanoga iznosa od 140.000,00 kn, a što je utvrđeno saslušanjem svjedoka, a čije je iskaze sud prihvatio kako je to opisano kod ocjene svakoga od iskaza svjedoka kao i iskaza tužene. Iz navedenoga, sud je zaključio da je uplatom iznosa od 30.000,00 kn koji je tužitelju uplaćen preko računa te uplatom iznosa od 140.000,00 kn tužena u cijelosti ispunila svoju obvezu prema tužitelju. Naime, ovaj sud nije našao dokazanim niti utvrđenim da bi se plaćanje tužitelju odvilo na način kako to opisuje tužitelj u svome iskazu odnosno da mu je prilikom sklapanja Ugovora o izgradnji obiteljske kuće TĆ isplatio 10.000,00 kn, pa kasnije tijekom izgradnje da bi mu isti platio „na ruke“ 40.000,00 kn, a potom još preko računa svoga OPG-a da bi mu isti uplatio iznos od 30.000,00 kn. Naime, ovaj sud ne nalazi utvrđenim da tužena inzistirala da se tužitelju isplate vrše na ruke te da bi tužena tražila da se pri ispunjenju ugovornih odredaba postupa suprotno članku 9. Ugovora o izgradnji obiteljske kuće sklopljenoga između tužiteljice i tuženika. Uz navedeno, ovome je sudu neživotno i nelogično postupanje tužitelja koji je u svome iskazu jasno i decidirano naveo kako je u mjesecu srpnju 2022. imao nepodmireno potraživanje prema tuženoj iz ovoga postupka, a koje potraživanje je predmet ovoga postupka te je unatoč postojanju toga potraživanja suprugu i ocu tužene predao Građevinski dnevnik i Izvješće koje je istome moglo i u konačnici jedino moglo poslužiti kao instrumenta naplate odnosno dodatnog osiguranja naplate potraživanja. Nije prihvatljivo niti da bi tužitelj znajući da ima potraživanje prema tuženoj koje je na naplatu dospjelo 13. srpnja 2022., postupak njegove prisilne naplate pokrenuo podnošenjem prijedloga za ovrhu tek 29. siječnja 2025. Uz navedeno, tijekom postupka tužitelj ničime nije dokazao svoje tvrdnje da je tužena ili njen otac tražio prolongaciju plaćanja po etapama precizno definiranima točkom 9. spomenutoga Ugovora. Pored navedenoga, posebno je ovaj sud cijenio iskaz tužitelja koji je kontradiktoran u dijelu u kojemu tužitelj ističe da je još u srpnju 2022. znao da postoji njegovo nenamireno potraživanje prema tuženoj, a kasnije je tijekom iskaza naveo kako je nakon postupka poreznoga nadzora utvrdio postojanje toga potraživanja te je pokrenuo postupak naplate. Životno bi bilo da tužitelj kao vlasnik obrta sa krajem svake godine provodi nadzor svoga poslovanja te da poslovne knjige u smislu naplate vodi s pažnjom dobroga gospodarstvenika. Uz navedeno, ovaj sud nije našao dokazanim da bi se račun izdan pod brojem 18/1/1 13. srpnja 2022. na iznos od 20.000,00 kn, a koji je tužitelj izdao na OPG-u Bukal Franjo, [adresa], na ime građevinskih radova, obnove poljoprivredne zgrade odnosio na ugovorenu izgradnju obiteljske kuće iz predmetnoga ugovora. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud je utvrdio dokazanom tvrdnju tužene da je tužitelju utuženi iznos potraživanja namiren uplatom u kešu u sjenici smještenoj u dvorištu obiteljske kuće ČĆ, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

29. U odnosu na prigovore koje je tužitelj po punomoćniku iznio, a odnose se na iskaze svjedoka u ovome postupku te u odnosu na prigovor koji je tužena po punomoćniku iznijela na iskaz tužitelja sadržan u zapisniku s ročišta održanoga 28. siječnja 2026. ovaj sud se očitovao u smislu svakoga od iskaza datih u postupku pri njegovoj ocjeni slijedom čega ocjenu istih nije vršio dodatno.

30. Sud je u tijeku postupka i to rješenjem sadržanim u raspravnom zapisniku od 10. srpnja 2025. odbio tužiteljev dokazni prijedlog saslušanja predloženih svjedoka ŠĆ, ĐĆ, IĆ, GĆ, UĆ, ĆĆ, DĆ, SĆ, JĆ, MĆ, CĆ, PĆ i RP, te dokazni prijedlog tužitelja da se od trgovačkog društva Poljocentar d.o.o. zatraži dostava računa i dostavnica za građevinski materijal koji je tužena kupila za izgradnju predmetne obiteljske kuće, a sve iz razloga što su isti svjedoci kao i pribava naznačenih materijalnih dokaza predložena isključivo na okolnost da je tužitelj izvodio radove za tuženu kao i na okolnost utvrđivanja njihove vrijednosti, a isto u ovome postupku nije sporno. Naime, provođenje odbijenih dokaznih prijedloga u potpunosti je protivno načelu ekonomičnosti postupka kao jednom od temeljnih načela parničnoga postupka, a uz navedeno činjenice u odnosu na koje su isti predloženi su u ovome postupku nesporne. Predmet ovoga spora bilo je isključivo utvrđivanje postoji li novčana obveza tužene prema tužitelju ili mu je ista obveza namirena.

31. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. i članku 155. Zakona o parničnom postupku.

31.1. U podnesku predanom na ročištu dana 28. siječnja 2026. punomoćnica tuženika u spis predmeta predala je troškovnik kojim potražuje troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.250,00 eura pri čemu na ime sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi potražuje trošak od 200,00 eura, na ime sastava podneska od 12. lipnja 2025. potražuje iznos od 200,00 eura, na ime pristupa ročištu odražanom 10. srpnja 2025. potražuje iznos od 200,00 eura, na ime sastava podneska od 26. kolovoza 2025. potražuje iznos od 200,00 eura, na ime pristupa ročištu 24. rujna 2025. potražuje iznos od 200,00 eura, na me pristupa ročištu 20. listopada 2025. potražuje trošak od 200,00 eura, na ime pristupa ročištu 26. studenoga 2025. potražuje trošak od 200,00 eura, na ime pristupa ročištu 28. siječnja 2026. potražuje trošak u iznosu od 200,00 eura, na ime pristupa ročištu za objavu i uručenje presude potražuje trošak od 100,00 eura, a na sve naznačene poduzete odvjetničke radnje potražuje i iznos PDV-a od 25% odnosno na ime istoga potražuje iznos od 450,00 eura.

31.2. U odnosu na troškove ovršnog i parničnog postupka sud je o istima odlučio temeljem članka 14. st. 4. OZ i članka 154. st.1., 155. i 164. ZPP, Zaključku br. 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017. prema kojem proizlazi da presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:138/23 – dalje: OT).

31.3. Imajući u vidu odredbe sadržane u članka 155. ZPP-a sud je tuženoj dosudio troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka, a sve vodeći računa o pravilima propisanim ZPP-om slijedom čega je tuženiku dosudio trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 8.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak sastava podneska od 12. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 eur sukladno Tbr. 8.4. OT, trošak pristupa ročištu održanom 10. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr.9.1. u svezi s Tbr.7.1. OT, trošak sastava podneska od 26. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 8.1. u svezi s Tbr.7.1. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom 24. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr.9.1. u svezi s Tbr.7.1. OT, trošak zastupanja ročištu održanom 20. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr.9.1. u svezi s Tbr.7.1. OT, trošak zastupanja ročištu održanom 26. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr.9.1. u svezi s Tbr.7.1. OT, trošak zastupanja ročištu održanom 28. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr.9.1. u svezi s Tbr.7.1. OT, trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje presude 9. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 eur sukladno Tbr.9.3. OT. Uz navedeno, sud je tuženoj na sve poduzete odvjetničke radnje sukladno Tbr.46 OT dosudio trošak pripadajućega PDV- a u iznosu od 387,50 eur.

Slijedom navedenoga, sud je tuženoj dosudio trošak u ukupnom iznosu od 1.937,50 eura.

31.4. Sud tuženoj na ime sastava podneska od 12. lipnja 2025. na ime sastava podneska od 12. lipnja 2025. nije dosudio trošak od 200,00 eur kako to potražuje tužena u svome troškovniku već joj je na ime istoga dosudio trošak od 50,00 eur, a sve obzirom da je riječ o podnesku kojim tužena traži produženje roka za očitovanje na zaprimljeni podnesak punomoćnika tužitelja od 23. travnja 2025. koji je popraćen većim obimom priloga te je slijedom istoga isti sastavljen opravdan.

31.5. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovoga postupka budući da u sporu nije uspio niti u kojem dijelu.

32. Slijedom svega gore iznijetog, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Križevcima, 9. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Prosenečki Kamenjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).