Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-1147/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Nataši Rogošić, u upravnom sporu tužitelja EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Nina Botica Jončić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Split, Split, Obala Lazareta 1, OIB: 22874515170, radi izdavanja svjedodžbe, 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Split, klasa: UP/I-342-35/25-01/12574, ur.broj: 530-04-9-25-2 od 6. svibnja 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 EUR (dvije tisuće eura) u roku od 30 (trideset) dana, s tim da se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata, dok se zahtjev odbija u više zatraženom iznosu od 3.500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, klasa: UP/I-342-35/25-01/12574, ur.broj: 530-04-9-25-2 od 6. svibnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za stjecanje svjedodžbe o osposobljenosti za časnika plovidbene straže na brodovima od 500 BT ili većima (STCW II/1).

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja navodeći kako je uz svoj zahtjev priložio dokaz stečenog obrazovanja jer je priložio Svjedodžbu o završnom radu i stečenom zanimanju pomorski nautičar izdanu od Suvremenog učilišta u Splitu 14. listopada 2022. Time je udovoljio uvjetu u pogledu obrazovanja jer je dostavio Svjedodžbu o završnom radu, a koja svjedodžba je izdana u Republici Hrvatskoj. Naime, tužitelj je završio srednjoškolsko obrazovanje na Suvremenom učilištu u Splitu te je stekao zanimanje pomorski nautičar. Osim navedene svjedodžbe, tužitelj je stekao više potvrdnica o završenoj izobrazbi budući da je specifičnost pomorske struke da pomorci moraju konstantno nadograđivati svoje znanje dodatnim školovanjem uz odrađivanje praktičnog dijela rada. Tako nakon završenog školovanja na pomorskom učilištu pomorci moraju nastaviti polagati brevete (potvrdnice za posebna znanja), polagati ispite za dobivanje raznih svjedodžbi o osposobljenosti itd. Većinu od navedenog pomorci rade pred tuženikom. Dakle, obzirom da je tužitelj srednjoškolsko obrazovanje završio 2022. godine, ishodio je brojne daljnje javne isprave koje dokazuju njegovo odrađeno vježbeništvo te daljnja znanja koje je stekao. Sve navedeno tužitelj ne bi mogao da mu je tuženik ranije osporavao svjedodžbu o završenom školovanju. Tužitelj tako navodi da je stekao svjedodžbe o osposobljenosti: za GMDSS radiooperatera, Temeljna sigurnost, Pružanje medicinske prve pomoći, Upravljanje gašenjem požara, Rukovanje brodicom za spašavanje i spasilačkom brodicom osim brze spasilačke brodice. Svaku od navedenih svjedodžbi o osposobljenosti je izdao tuženik. Dakle, tuženik proteklih godina tužitelju nije osporavao završeno obrazovanje na Suvremenom učilištu u Splitu.

3. U obrazloženju osporavanog rješenja tuženik navodi da uvidom u evidenciju izdanih suglasnosti za provođenje obrazovanja pomoraca proizlazi da u vrijeme kad je tužitelj upisao predmetni srednjoškolski program na Suvremenom učilištu u Splitu nije postojala suglasnost za vršenje obrazovanja izdana od tuženika te da se ne može Svjedodžba o završnom radu, izdana od strane Suvremenog učilišta u Splitu, prihvatiti kao dokaz o završenom srednjoškolskom obrazovanju. Međutim, tuženik ne može proizvoljno osporavati javnu ispravu niti je ovlašten proizvoljno ukidati stečena prava. Tuženik nije imao nikakvog osnova da tužitelju osporava valjanost svjedodžbe opravdavajući se da učilište koje je izdalo svjedodžbu nije imalo suglasnost za vršenje obrazovanja koju izdaje tuženik. Tuženik je imao mogućnost i obavezu spriječiti učilište da vrši obrazovanje ukoliko nije ishodilo potrebnu suglasnost tuženika te na taj način spriječiti izdavanje svjedodžbi.

4. Nadalje, Republika Hrvatska je dužna primjenjivati sve obveze proizašle iz Međunarodne konvencije o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca, STCW, 1978, te je obvezna primjenjivati pravnu stečevinu Europske unije kojom su prenesene odredbe navedene STCW Konvencije. Posebno je bitno da svaka stranka Konvencije, odnosno svaka država, mora osigurati da obrazovanje pomoraca bude provedeno, nadzirano i praćeno. Dakle, činjenica je da je Republika Hrvatska, odnosno njene institucije, bila dužna provoditi stroge norme i nadzirati provedbu. Međutim, tuženik je propustio vršiti redovne i izvanredne kontrole učilišta preko pet godina. Redovna kontrola se ne provodi na način da se osporavaju stečena prava pojedinca, nego kontrolom i sankcioniranjem učilišta.

5. Pritom tužitelj ukazuje Sudu da je Suvremeno učilište u Splitu – Pomorsko učilište Atlantis, koje je tužitelju izdalo predmetnu svjedodžbu o završnom radu, od tuženika ishodilo suglasnost za naredno razdoblje za vršenje obrazovanja pomoraca, i to baš za program koji je završio tužitelj. Iz navedene činjenice se može zaključiti da je Učilište poslovalo pod istim kriterijima i s istom kvalitetom da su polaznici, pa tako i tužitelj, stekli sva znanja i vještine koje su imali polaznici koji su pohađali to Učilište za vrijeme dok je Učilište imalo suglasnost. Pogreške ili propusti državnih i javnopravnih tijela ne bi se smjele ispravljati na štetu građana. Stoga iz svega navedenog jasno proizlazi da tužitelj ispunjava sve uvjete za pristupanje ispitu za stjecanje svjedodžbe o osposobljenosti za časnika plovidbene straže na brodovima od 500BT ili većima ( STCW II/1 ), kao i za stjecanje navedene svjedodžbe, s obzirom na to da je dostavio svu potrebnu dokumentaciju koja navedeno dokazuje.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod osporavanog rješenja. Navodi kako je u povodu tužiteljeva zahtjeva utvrđeno da nisu ispunjeni svi uvjeti za pristupanje ispitu s obzirom na to da isti ne posjeduje svjedodžbu izdanu od učilišta koje je imalo propisanu suglasnost Ministarstva mora, promet i infrastrukture (dalje: Ministarstvo). Kasnije izdana suglasnost Ministarstva, i to baš ona od 21. travnja 2015., nije se odnosila na školsku godinu 2020./2021. u kojoj je podnositelj zahtjeva upisao predmetni srednjoškolski program, s obzirom na to da je zadnja školska godina na koju se predmetna suglasnost odnosila bila 2018./2019.

7. Tuženik navodi da nije ovlašten poništavati isprave izdane od strane drugih, ovlaštenih donositelja te da donošenjem osporavanog rješenja to niti nije učinio. U konkretnom je upravnom postupku odlučivao samo o tome je li predmetna Svjedodžba o završenom srednjoškolskom obrazovanju prihvatljiva u postupku izdavanja svjedodžbi o osposobljenosti, a pored činjenice da učilište koje ju je izdalo nije imalo potrebnu suglasnost. Time osporavanom odlukom nije poništena tužiteljeva srednjoškolska svjedodžba niti su poništene bilo koje druge svjedodžbe o osposobljenosti tužitelja koje su mu prethodno bile izdane. Stoga nema govora o tome da su donošenjem pobijanog rješenja povrijeđena tužiteljeva stečena prava.

8. Nadalje, tuženik ukazuje na to kako je od iznimne da učilište prije početka izvođenja programa dokaže udovoljavanje propisanim uvjetima budući da je ispunjenost tih uvjeta nužan preduvjet za početak provedbe programa koji vodi stjecanju svjedodžbi o osposobljenosti u pomorstvu. Pri tome, osim administrativne provjere dokumentacije i dokaza koji se prilažu zahtjevu pri izdavanju suglasnosti, obavezno se provodi i nadzor od strane Ministarstva kojim se na licu mjesta utvrđuje ispunjenost svih uvjeta i ukoliko se takvi uvjeti zadovolje izdaje se rješenje na razdoblje valjanosti od 5 godina.

9. Isto tako, izdavanjem suglasnosti, koji postupak se pokreće podnošenjem zahtjeva stranke, ne prestaje aktivnost i obveza ovog Ministarstva da prati provođenje obrazovanja. Naime, sukladno odredbama STCW konvencije, država mora unaprijed odobriti učilište koje namjerava provoditi programe obrazovanja/izobrazbe pomoraca koji vode ka stjecanju svjedodžbi te sve aktivnosti moraju kontinuirano nadzirati putem sustava standarda kvalitete (QSS) kako bi se osiguralo postizanje definiranih ciljeva. Ministarstvo je obvezno svakih pet godina podnositi izvješće u kojem se detaljno opisuje način provedbe svih standarda Konvencije, uključujući postupke ovlašćivanja pomorskih učilišta i ispunjavanje svih primjenjivih uvjeta. Ako bi Ministarstvo u bilo kojem postupku postupilo suprotno ovim standardima, primjerice prihvatilo retroaktivnu verifikaciju programa obrazovanja, to bi bilo u suprotnosti s odredbama Konvencije koje zahtijevaju institucionalni nadzor.

10. Bez izdane suglasnosti ne može se govoriti o službeno odobrenom programu u smislu Pomorskog zakonika. Kako zahtjev za izdavanje suglasnosti nije bio podnesen od strane učilišta, time Ministarstvo nije ni odlučivalo o izdavanju suglasnosti niti je bilo nadležno provoditi inspekcijski nadzor nad provedbom konkretnog programa obrazovanja. Eventualno naknadno utvrđivanje postojanja uvjeta za izdavanje suglasnosti i odlučivanje o zahtjevu za izdavanje svjedodžbe u osposobljenosti u pomorstvu bilo bi protivno načelima upravnog postupka, prvenstveno načelu zakonitosti. Stoga je jedina odluka koju je tuženik mogao donijeti povodom zahtjeva tužitelja rješenje kojim je njegov zahtjev odbijen.

11. Tuženik navodi da su nekim osobama, koje su završile program obrazovanja koje se provodilo u vremenu koje nije bilo pokriveno suglasnošću, priznavale svjedodžbe o završenom obrazovanju. Međutim, smatra kako ta okolnost ne može jednostavno biti podvedena pod načelo jednakog postupanja te služiti kao opravdanje odnosno argument da se tužitelju izda svjedodžba onda kada je u konkretnom upravnom postupku nesporno utvrđeno da za isto nisu ispunjeni propisani uvjeti.

12. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

13. U sporu je održana rasprava 24. veljače 2026. uz nazočnost tužitelja i njegove opunomoćenice te službene osobe tuženika.

14. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

15. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je osnovan tužbeni zahtjev za poništavanje tuženikova rješenja.

16. Osporavanim je rješenjem tuženik odbio tužiteljev zahtjev uz obrazloženje da se suglasnost koju je Ministarstvo izdalo Suvremenom učilištu u Splitu - Pomorskom učilištu Atlantis nije odnosila na školsku godinu 2020./2021. u kojoj je tužitelj upisao srednjoškolski program za pomorskog nautičara, što znači da navedeno učilište nije imalo propisanu suglasnost kojom se utvrđuje usklađenost programa predmetnog srednjoškolskog obrazovanja u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije i Pravilnika. Stoga se niti isprave koje je tužitelju izdalo, i to svjedodžba o završnom radu, klasa: 602-07/22-117/03, ur.broj: 2181-177-22-597, matični broj [matični broj]/PN, od 14. listopada 2022., kao i potvrdnice o pohađanju izobrazbe za program sprječavanje onečišćenja morskog okoliša, rukovođenje, upravljane posadom i unaprjeđenje timskog rada na brodu, upravljanje ljudskim potencijalima na zapovjedničkom mostu te korištenje elektroničkog prikazivača pomorskih karata s informacijskim sustavom, ne mogu prihvatiti kao isprave na temelju kojih bi se mogla izdati svjedodžba o osposobljenosti za časnika plovidbene straže na brodovima od 500 BT ili većima (STCW II/1).

17. Tuženik se pritom pozvao na mjerodavne odredbe Pomorskog zakonika (Narodne novine, broj 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15., 17/19.) te Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca (Narodne novine, broj 130/13., 45/14., 124/15., 72/16., 69/18., 77/18., 85/21., 77/24., 136/25. - dalje: Pravilnik).

18. Člankom 132. stavkom 2. Pomorskog zakonika propisano je da obrazovanje pomoraca radi stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti iz članka 131. tog Zakonika obavlja pomorsko učilište ovlašteno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva.

19. Odredbama članka 17. Pravilnika propisani su uvjeti, uključujući potrebno obrazovanje i izobrazbu, kojima pomorac mora udovoljiti za svjedodžbu o osposobljenosti za časnika plovidbene straže na brodovima od 500 BT ili većima (STCW II/1).

20. Prema odredbama članka 79. Pravilnika, obrazovanje koje je uvjet za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti provode pomorska učilišta ovlaštena sukladno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva te se usklađenost programa obrazovanja utvrđuje u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije i STCW Pravilnika.

21. Sukladno članku 91. Pravilnika, udovoljavanje uvjetima u pogledu obveznog obrazovanja dokazuje se svjedodžbom izdanom ili priznatom u Republici Hrvatskoj sukladno posebnim propisima, dok se udovoljavanje uvjetima u pogledu izobrazbe dokazuje potvrdnicom ili potvrdom izdanom od ovlaštenog učilišta u Republici Hrvatskoj ili učilišta ovlaštenog od druge države članice EU ili EGP odnosno treće države s kojom je sklopljen odgovarajući sporazum.

22. Iz tuženikova obrazloženja proizlazi kako je tužiteljev zahtjev odbijen isključivo zbog toga jer učilište koje je pohađao nije imalo suglasnost Ministarstva za školsku godinu u kojoj je tužitelj završio srednjoškolski program za pomorskog nautičara, kao i za dopunske programe izobrazbe. Naime, Suvremeno učilište u Splitu imalo je suglasnost za školske godine od 2013./2014. do 2018./2019.. Međutim, dopisom od 16. siječnja 2025. Ministarstvo je obavijestilo tuženika da je u redovitom nadzoru poslovnih procesa koji imaju za cilj stjecanje svjedodžbi o osnovnoj i dopunskoj osposobljenosti u pomorstvu utvrđeno da je navedeno učilište nastavilo s provedbom programa obrazovanja za pomorskog nautičara i tehničara za brodostrojarstvo i nakon tog razdoblja.

23. Ovdje treba primijetiti kako se radi o prilično dugom razdoblju u kojem je učilište provodilo programe obrazovanja i izobrazbe pomoraca bez izdane suglasnosti, što je očito propust u obavljanju nadzora od strane ovlaštenih tijela. Međutim, nije tužitelj dužan voditi računa ima li učilište potrebna ovlaštenja i suglasnosti. Poglavito kraj neprijeporne činjenice da su drugi polaznici istog učilišta uspjeli od tuženika ishoditi svjedodžbu, i to upravo na temelju isprava o završenom obrazovanju i izobrazbi u predmetnom razdoblju.

24. Nadalje, iz rješenja Ministarstva, klasa: UP/I-342-33/24-01/182, ur.broj: 530-04-3- 1-25-24 od 23. lipnja 2025., priloženom na listu 81- 83 spisa, vidi se kako je predmetnom učilištu izdana suglasnost na četverogodišnji srednjoškolski program obrazovanja za pomorskog nautičara, a koje rješenje vrijedi do 23. lipnja 2030.

25. S obzirom na navedeno, Sud smatra da je tuženik u konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o tužiteljevu zahtjevu primijenio suviše formalistički pristup kojim je tužitelj onemogućen u ostvarivanju prava u pogledu kojeg je, s obzirom na stečeno obrazovanje, imao legitimna očekivanja. Tuženik je trebao ispitati odgovara li program obrazovanja koji je s tužitelj završio sadržajno i kvalitativno uvjetima koje traži odredba članka 17. Pravilnika. Isto tako, Sud ne vidi zapreku da se tražena svjedodžba izda tužitelju koji je završio isti program obrazovanja kao i osobe kojima je takva svjedodžba izdana, samo zato što tuženik nije pravodobno uočio da učilište nema formalnu suglasnost.

26. Prema navedenom, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na tužiteljevu štetu. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavano rješenje poništiti, čime se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak po zahtjevu. U ponovnom postupku tuženik je dužan, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je presuđeno kao u I. točki izreke.

27. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

28. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

29. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).

30. Nadoknada troškova tužiteljiu u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife, kao i za zastupanje po odvjetnici na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR pa se nadoknada troška priznaje u iznosu od 2.000,00 EUR. Pritom se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata.

31. Zahtjev je trebalo odbiti u preostalom dijelu koji se odnosi na sastav podnesaka po odvjetniku od 2. srpnja 2025., 7. srpnja 2025., 15. listopada 2025., 25. studenog 2025. i 19. veljače 2026. jer taj trošak nije bio neophodan za vođenje ovog spora budući da je opunomoćenica tužitelja sve navode iznesene u podnescima mogla iznijeti neposredno na održanoj raspravi. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 9. ožujka 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke, kao i rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis.