REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Us I-784/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Nikolina Karpati, odvjetnica u Osijeku, Kardinala Alojzija Stepinca 19, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Kliničkog bolničkog centra Osijek, Josipa Huttlera 4, Osijek, OIB: 89819375646, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 9. ožujka 2026

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, KLASA: UP/II- 502-03/24-01/107, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 16. travnja 2024 i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, KLASA: UP/I- 502-03/22-02/1359, URBROJ: 338-14-02-01-24-6 od 15. siječnja 2024. i zahtjev da se osiguranici IK priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/24-01/107, URBROJ: 338- 01-06-05-24-02 od 16. travnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, KLASA: UP/I- 502-03/22-02/1359, URBROJ: 338-14-02-01-24-6 od 15. siječnja 2024. te se osiguranici IK zaposlenoj kod poslodavca Klinički bolnički centar Osijek, ozljeda nastala 15. prosinca 2022., izražena dijagnozama šifri MKB-10 klasifikaciji: S32.1, J91.0, S22.3 i S32.5 ne priznaje ozljedom na radu slijedom čega se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužiteljica u tužbi ističe da je prvostupanjsko tijelo pozivom na članak 67. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/2013., 137/2013., 98/2019., 33/2023., 105/2025., dalje: Zakon) pogrešno zaključilo da je tužiteljica predmetnu ozljedu zadobila isključivo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na redovitom putu od stana do mjesta rada. Ističe da je tuženik svoju ocjenu o nesavjesnom ponašanju tužiteljice temeljio isključivo na činjenici plaćanja kazne za prekršaj, a da se pri tome nije osvrnuo na navode tužiteljice prema kojima se navodno „nesavjesno ponašanje“ ne može svrstati u istu kategoriju s ponašanjima koja su navedena u svrhu primjera iz članka 67. stavka 1. Zakona. Napominje kako se vožnja tužiteljice na posao odvijala u ranim jutarnjim satima, u mjesecu prosincu te da je do gubitka kontrole u zavoju došlo najvjerojatnije zbog masnog ili zaleđenog kolnika. Ističe da je novčanu kaznu platila za vrijeme dok je bila hospitalizirana te pod jakim bolovima, nesvjesna da će uredno plaćanje kazne rezultirati uskratom prava koja joj po zakonu pripadaju. Slijedom navedenog traži poništavanje oba rješenja javnopravnih tijela te priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je prometna nesreća izazvana protupravnim ponašanjem tužiteljice jer je ista u sporni zavoj ušla prevelikom brzinom, dok drugi sudionik nije držao dovoljan razmak između vozila. Navedeno potvrđuje potvrda nadležne Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek KLASA: 211-08/22-4/38523, URBROJ: 511-07-31-22-3, od 20. prosinca 2022. Navedena potvrda predstavlja javnu ispravu za koju se smatra da dokazuje ono što se njome potvrđuje, a to je postupanje tužiteljice kao sudionika u prometu na redovnom dolasku na posao. Ističe da je tužiteljica plativši umanjeni iznos izrečene novčane kazne priznala odgovornost za prekršaj te se time odrekla prava da u posebnom postupku pred Prekršajnim sudom dokazuje suprotno. Napominje kako žalbeni navodi o tome da se na navedenom dijelu prometnice učestalo događaju nezgode nije od utjecaja na drugačije odlučivanje. Isto tako Zavod nije dužan utvrđivati omjer doprinosa pojedinog vozača štetnim posljedicama, već se o skrivljenom odnosno nesavjesnom i neodgovornom ponašanju odlučuje na temelju dokaza u spisu. Zaključno ističe da je tužiteljica platila novčanu kaznu zbog vožnje neprilagođenom brzinom koja je glavni uzrok prometne nezgode i posljedično pretrpljenih ozljeda. Slijedom navedenog zaključak o doprinosu tužiteljice štetnom događaju je logičan i osnovan.

4. Zainteresirana osoba se podneskom od 24. prosinca 2025. u cijelosti pridružila navodima iz odgovora na tužbu tuženika te se i na ročištu 23. veljače 2026. u cijelosti pridružila navodima tuženika.

5. Sud je 23. veljače 2026. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, broj: 36/2024., - dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Tijekom dokaznog postupka Sud je pročitao spis, spis upravnoga postupka i sve isprave koje prileže istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao i dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke na okolnost utvrđivanja uzroka prometne nesreće s obzirom na to da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, a o čemu će biti više riječi u nastavku ove presude.

7. Nesporno je da se prometna nesreća dogodila 15. prosinca 2022. te da je tužiteljica pretrpjela stanovite ozljede.

8. Sporno je, je li pravilno to što tužiteljici u upravnom postupku ozljede nastale u prometnoj nesreći 15. prosinca 2022. nisu priznate ozljedom na radu, odnosno posljedično smatra li se plaćanje novčane kazne ujedno i valjanim dokaznim sredstvom za skrivljeno, nesavjesno ili neodgovorno ponašanje na radnom mjestu.

9. Člankom 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu prema tome Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju i 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

10. Nadalje, člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu tog Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno - pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti i 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

11. U članku 37. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine" broj: 75/2014., 154/2014., 79/2015., 139/2015., 105/2016., 40/2017., 66/2017., 109/2017., 132/2017., 119/2018., 41/2019., 22/2020., 39/2020., 2/2022. i 33/2023., dalje: Pravilnik) propisano je da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz članka 36. Pravilnika, a u slučajevima iz članka 67. Zakona.

12. Iz potvrde Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek KLASA: 211-08/22-4/38523, URBROJ: 511-07-31-22-3, od 20. prosinca 2022. vidljivo je da je radi počinjenog prekršaja iz članka 51. stavka 1. kažnjivo po članku 51. stavku 5. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama protiv tužiteljice LK podneseno izvješće o počinjenom prekršaju. Dakle, tužiteljica je počinila prekršaj na način da brzinu kretanja svog vozila nije prilagodila osobinama i stanju ceste, a s obzirom na to da je u prometnoj nesreći bilo i ozlijeđenih osoba, to joj je novčana kazna i uvećana. Nesporna je činjenica da je tužiteljica kaznu za navedeni prekršaj platila u cijelosti. Navedeno je vidljivo i iz potvrde o izvršenoj transakciji putem interneta u iznosu 260,00 eura i to na dan izvršenja 14. travnja 2023. Kako je tužiteljica u cijelosti platila novčanu kaznu potpuno je jasno da se navedenim činom odrekla prava na osporavanje činjenica pred nadležnim državnim tijelom. Ako je tužiteljica smatrala da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje imala je zakonsku mogućnost i ovlast osporavati svoju odgovornost, odnosno svoje skrivljeno ponašanje. Kako to nije učinila svjesno je prihvatila odgovornost i sve posljedice koje iz istog proizlaze. U tom smislu Sud ističe da nije točan navod tužiteljice prema kojem je kaznu platila „za vrijeme dok je bila hospitalizirana, imobilizirana, pod jakim bolovima i pod utjecaja jakih sedativa“. Naime, tužiteljica je navela da je kazna plaćena 5. siječnja 2023., a da je ista bila hospitalizirana do 17. siječnja 2023. Navedeno ne potvrđuje materijalna dokumentacija koja prileži spisu upravnog postupka, odnosno potvrda o izvršenoj transakciji putem interneta s obzirom na to da je datum izvršenja naloga za plaćanje 14. travnja 2023., dakle otprilike četiri mjeseca nakon prestanka hospitalizacije tužiteljice. Dakle, tužiteljica je svojim skrivljenim ponašanjem u prometu, nepoštivanjem prometnih propisa u smislu neprilagođavanja brzine kretanja vozila osobinama i stanju ceste doprinijela nastanku prometne nesreće te počinila prometni prekršaj, a navedeno plaćanjem novčane kazne nije niti osporavala. Slijedom svega navedenog proizlazi da su ozljede tužiteljice nastale kao posljedica skrivljenog, odnosno neodgovornog ponašanja (vožnje tužiteljice) na putu do mjesta rada, a što je člankom 67. stavkom 1. Zakona izričito isključeno iz primjene članka 66. Zakona odnosno priznavanja ozljede na radu pa su pravilno javnopravna tijela odbila zahtjev tužiteljice.

13. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim te je valjalo odlučiti kao u izreci presude, primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a.

14. Sud ističe da je tužiteljica zatražila trošak sastava tužbe u iznosu 1.000,00 eura, na ime sastava obrazloženog podneska od 19. siječnja 2026. u iznosu 1.000,00 eura, na ime zastupanja na ročištu 23. veljače 2026. iznos 1.000,00 eura te na ime PDV-a 270,00 eura, odnosno sveukupno 3.750,00 eura. S obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Osijek, 9. ožujka 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćenici

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi