REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-345/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OO, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i žalbi optuženog OO izjavljenoj po branitelju Branimiru Ždravac, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-773/2023-29 od 6. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi OO za kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci.
Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku OO se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme za koje je bio lišen slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. ožujka 2023. do 23. lipnja 2023.
II. Žalba optuženog OO odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi OO proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode- prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude i na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. ožujka 2023. do 23. lipnja 2023.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi OO djelomično je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, i to troškova postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, dok je na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavka 2. točkom 6. ZKP/08 dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn (petsto kuna i nula lipa) / 66,36 € (šezdeset šest eura i trideset šest centi), koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, a žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora, predložena kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci.
2.1. Optuženi OO je po svom branitelju Branimiru Ždravac, odvjetniku iz Zagreba, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i članak 468. stavak 3. ZKP/08), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08), odluke o kazni i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi optužbe primjenom pravila in dubio pro reo, a podredno predlaže da se ukine pobijana presuda u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje rado pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474 stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.
6. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i kaznenog zakona na štetu optuženika na koje pazi po službenoj dužnosti.
O žalbi optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka
7. Optuženik se putem branitelja žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći da presudu nije moguće ispitati jer je izreka presude proturječna razlozima presude, u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni i o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza pa u tom pravcu ističe kako prvostupanjski sud obrazloženje u najvećoj mjeri temelji na iskazima svjedoka NO i oštećene ZO koji iskazi su proturječni sami sebi i drugim dokazima u spisu te da se osuđujuća presuda temelji na tim iskazima koje je sud ocijenio vjerodostojnima i u bitnim dijelovima suglasnima premda oni nisu suglasni glede svih činjenica i okolnosti u vezi s inkriminiranim događajem, a podudarni su isključivo u dijelu u kojem navode da se optuženik vozio cestom iza oštećene i da joj je prijetio, nadalje u žalbi se izdvajaju dijelovi iskaza svjedok NO i oštećene ZO, isti se uspoređuju te ukazuje u kojim se dijelovima njihovi iskazi razilaze. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud bio dužan brižljivo ocijeniti vjerodostojnost tih iskaza i dovesti ih u vezu s navodima obrane da se radi o pokušaju oštećene, njezinog brata i oca da napakoste optuženiku izmišljajući događaj kako bi se njega osudilo. Ističe da nije životno logično da bi oštećena tako brzo zaboravila bitne detalje događaja kojeg se toliko ustrašila, a sve da je i tako prvostupanjski je sud po žalitelju tu činjenicu trebao cijeniti u kontekstu jesu li navodne optuženikove riječi kod nje izazvale osjećaj straha i uznemirenosti što je odlučna okolnost za odluku o krivnji. Nadalje žalitelj ističe da je prvostupanjski sud u točki 15. obrazloženja iskonstruirao vlastiti činjenični konstrukt koji nije podudaran sa stanjem spisa te da je primjenom načela in dubio pro reo optuženika trebalo osloboditi krivnje.
7.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama, sud prvoga stupnja dao je u svemu valjane i logične razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni, bez ikakve proturječnosti, a posebno nema proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedoka i sadržaja isprava i samih iskaza svjedoka i sadržaja isprava jer je iskaze oštećenice ZO i svjedoka NO te obranu optuženika prvostupanjski sud pravilno citirao u bitnim dijelovima. Druga je stvar što optuženik te razloge ne prihvaća već izvodi svoju subjektivnu neargumentiranu ocjenu iskaza svjedoka NO, oštećenice ZO te obrane optuženika čime se ne ostvaruje istaknuti vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već se time ukazuje na nezadovoljstvo žalitelja sudskom analizom dokaznog postupka i vrednovanjem personalnih dokaza, pa se radi u stvari o prigovoru činjenične naravi.
7.2. Stoga ne stoji tvrdnja žalbe optuženog OO da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
8. Optuženik neosnovano smatra da su mu povrijeđena procesna prava obrane i pravo na jednakost oružja jer je odbijen dokazni prijedlog obrane da se uvidom u optuženikov mobilni telefon utvrdi postojanje prijetećih SMS poruka koje su mu upućene od strane članova obitelji oštećene, a što je povezano s tezom obrane da se radi o montiranom i izmišljenom činjeničnom konstruktu protiv optuženika radi odmazde i jer je branitelju zabranjeno na raspravi postaviti pitanje gdje se oštećena točno nalazila kada je opazila optuženika, a što je po žalitelju važno jer bi se time moglo utvrditi je li oštećena uopće mogla čuti što joj optuženik govori, osobito ako se on nalazio u automobilu. Odbijanje dokaznog prijedloga obrane sud prvog stupnja je razumno obrazložio pod točkom 4.1. obrazloženja pobijane presude. Nadalje, pravo predlaganja dokaza ne znači da sud mora prihvatiti sve dokazne prijedloge jer je sud ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranaka ako smatra da postoji neki od razloga predviđenih u članku 421. stavak 1. ZKP/08., a tu svoju odluku je, sukladno stavku 2. iste norme dužan obrazložiti, kako je prvostupanjski sud u ovom predmetu i postupio. Naime, odluka hoće li se ili neće izvesti neki dokaz ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinačnom slučaju, shodno stanju dokazne građe te može biti predmet žalbenog pobijanja s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Načelo jednakosti oružja, na koje upire žalitelj, kao sastavnica načela prava na pravično suđenje, propisana odredbom članka 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine" – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17-dalje: Konvencija), predviđa vođenje postupka na način da se održi procesna ravnopravnost stranaka pri čemu svaka stranka treba imati razumnu mogućnost prezentirati i braniti svoja prava pod uvjetima koji je ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na protivnu stranku. Obrana je imala mogućnost očitovanja i predlaganja dokaza, od kojih su neki prihvaćeni i izvedeni, kao što je pribavljanje podataka od nadležne policijske postaje o tome je li optuženik podnosio prijave protiv članova obitelji oštećene, a nema zakonske odredbe koja bi obvezivala sud na izvođenje svih dokaza koje predlažu stranke, pod daljnjim uvjetom da su odbijeni dokazni prijedlozi razumljivo i razumno obrazloženi. Stoga nema govora o povredi načela jednakosti oružja i s tim u svezi prava na pravično suđenje, odnosno nije ostvarena povreda prava obrane na raspravi iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.
8.1. Nije povrijeđeno pravo obrane na raspravi ni zbog uskrate pitanja oštećenici. Na raspravi održanoj 19. lipnja 2023. obrana je aktivno sudjelovala u ispitivanju oštećenice kao svjedoka, ZO postavljanjem većeg broja pitanja. Sutkinja je, koristeći ovlast iz članka 420. stavka 3. ZKP/08, zabranila jedno pitanje obrane "gdje se točno nalazila u trenutku kada je vidjela optuženog i na kojoj točki udaljenosti od dvorišta" uz obrazloženje da je na to pitanje odgovoreno. Uvidom u raspravni zapisnik utvrđeno je da je na prethodno pitanje branitelja gdje su se dogodile prijetnje okrivljenika, oštećena kao svjedok odgovorila " 50 metara ispred moje kuće, odnosno nalazili smo se ispred dvorišta" pa je ispravno sutkinja zaključila da je odgovorom na to pitanje oštećena dala odgovor na pitanje kako su i gdje bili pozicionirani ona i optuženik, a kako su kako to proizlazi iz iskaza oštećene i svjedoka BO oni čuli izgovorene riječi prijetnje, da ništa nije ukazivalo da je neki vanjski faktor ( buka strojeva, galama ljudi i slično) mogao utjecati na mogućnost oštećene i svjedoka da jasno i razgovjetno čuju glas optuženika, inzistiranje da se točno precizira udaljenost između oštećene i optuženika nije od odlučnog značaja u situaciji kada je oštećena na prethodno postavljeno pitanje branitelja dala odgovor o tome gdje su se prijetnje dogodile, stoga se ne može prihvatiti osnovanom tvrdnja optuženika da mu je zabranom postavljenog pitanja bilo povrijeđeno pravo obrane, odnosno nije ostvarena povreda prava obrane na raspravi iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.
9. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženog OO, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavak 3. ZKP/08, a nisu počinjene niti druge postupovne povrede iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
O žalbi optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
10. Optuženik ustvari u podnesenoj žalbi prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zapravo samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu članka 470. stavka 1. i 2. ZKP/08, jer ne ističe one odlučne činjenice koje prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao, niti za takve činjenice nudi nove dokaze, već prigovara ocjeni iskaza oštećenice ZO i svjedoka NO i zaključcima koje je iz takove ocjene izveo prvostupanjski sud te se ukazuje i na diskrepanciju između dokaza u spisu i to materijalnih dokaza i činjeničnog opisa djela iz optužnice i presude.
11. Drugostupanjski sud, slijedeći žalbene navode i sadržaj isprava odnosno zapisnika o izvedenim dokazima, ne nalazi da postoji ozbiljnija sumnja u pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica navedenih i obrazloženih u prvostupanjskoj presudi.
11.1. Optuženik prigovara tome što je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazu oštećenice ZO i iskazu svjedoka NO ukazujući kako su njihovi iskazi međusobno proturječni, a u određenoj mjeri proturječni i materijalnim dokazima u spisu, a da se upravo na tim iskazima temelji osuđujuća presuda. Tako usporedbom iskaza svjedoka žalitelj izvodi zaključak o proturječnosti iskaza svjedoka jer je svjedokinja LO iskazala da je okrivljenik prijetio iz automobila s nepoznate udaljenosti, a svjedok NO je iskazao da je bio vani tj. stajao pokraj svoga automobila, da je svjedokinja ZO iskazala da su se prijetnje dogodile dok su se ona i okrivljenik nalazili izvan njezinog dvorišta 50 m od njezine kuće, a svjedok NO da je iskazao da je on otvorio oštećenoj ogradu i da je ista zatim ušla u dvorište, a da je okrivljenik ostao vani na cesti odakle je navodno prijetio preko ograde, da je svjedokinja ZO iskazala da se okrivljenik ponašao zbunjeno i normalno te da je imao isti ton kao inače, a svjedok NO je iskazao da je vikao i prijetio i da je svjedokinja ZO iskazala da je HO (njezin otac) došao cestom za njom i okrivljenikom, a svjedok NO da je isti bio u kući na telefonu pa izašao tek kasnije nakon što je on izašao otvoriti ogradu oštećenoj.
11.2. Suprotno optuženiku drugostupanjski sud prihvaća ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice ZO i svjedoka NO koju je dao prvostupanjski sud, ne nalazeći da bi ovakvim žalbenim navodima ta ocjena bila uspješno osporena. Prvostupanjski sud je svaki pojedini dokaz, pa i iskaz oštećenice i svjedoka NO ocjenjivao sukladno članku 450. stavku 2. ZKP/08, dovodeći ih u međusobnu vezu, ali i s obranom optuženika te sadržajem isprava dopisa PP Sesvete odnosno IX Policijske Postaje Zagreb klasa: 214-01/23-01/4974, urbroj : 511-19-35-23-2 od 3. srpnja 2023., obavijesti PP Sveti Ivan Zelina klasa:214-02/23-20/19120, urbroj: 511- 19-41-323-2 od 29. lipnja 2023. i dopisa od 6. rujna 2023. PP Sveti Ivan Zelina broj 511-19-41/3-K-35/23.
11.3. Neovisno o nebitnim razilaženjima u iskazima svjedoka NO i svjedokinje LO, opravdano prvostupanjski sud prihvaća iskaze tih svjedoka kao vjerodostojne. Razilaženja u manje važnim detaljima, na koje ukazuje žalba optuženika, nisu takvog značaja da bi dovela u sumnju počinjenje kaznenog djela zbog kojeg je optuženik proglašen krivim, a pogotovo kada se imaju u vidu svi izvedeni dokazi koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice ZO i svjedoka NO, a samim time nije niti osnovana teza obrane da su oštećena i svjedok NO isfabricirali sve činjenice ne bi li ishodili osuđujuću presudu za okrivljenika iz odmazde
12. Prvostupanjski je sud s pravom otklonio dijelove obrane optuženika kako je to i obrazloženo pod točkom 20. obrazloženja pobijane presude, a pogotovo kao neuvjerljivu obranu da su svjedok NO i otac oštećene HO njemu ranije prijetili.
13. Što se tiče prigovora žalbe kako se prema činjeničnom opisu djela kao vrijeme počinjenja djela navodi oko 20,30 sati dok iz službenih zabilješki o dojavi proizlazi da su dojave oštećene i optuženika bile u 21,20 sati i 21,23 sati, koje su uslijedile nedugo nakon događaja, valja reći da je nedvojbeno utvrđeno da se događaj zbio 23. ožujka 2023. u večernjim satima te da je nespretno kao vrijeme počinjenja djela označeno 20,30 sati, a što je vrijeme kada se od mjesta na kojem je bila oštećena ona uputila na kućnu adresu da bi putem opazila da ju optuženik slijedi u svom vozilu sve do njezine kuće, ali ta nespretnost ne utječe na pravilnost i zakonitost utvrđenog činjeničnog stanja i donesene presude.
14. Prema svemu do sada navedenom proizlazi da je prvostupanjski pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju presude za svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Sud nije imao dvojbe oko odlučnih činjenica pa da bi trebao primijeniti pravilo in dubio pro reo kao što to neosnovano navodi optuženik u žalbi, jer je imao dovoljno dokaza za utvrđivanje odgovornosti optuženika.
15. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud primijenio odgovarajuće odredbe kaznenog zakona, kada je djelatnost optuženika označio kao kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud optuženik je izgovorenim riječima, ozbiljno prijetio oštećenici da će ju usmrtiti, jer izgovorne riječi „Kurvo, ubit ću te, nećeš dočekati jutro, imam ja pištolj, završit ćeš dva metra pod zemljom", nakon čega je iz vozila izvadio predmet crne boje, te ga usmjerio prema ZO te rekao "ubit ću te", su po ocjeni ovog suda su bile podobne uznemiriti oštećenicu i predstavljaju i po ocjeni ovog suda ozbiljnu prijetnju usmrćenjem pogotovo ako se imaju u vidu okolnosti konkretnog slučaja i razlozi odigravanja inkriminiranog događaja, a to je da je optuženik bio fokusiran na oštećenu, želio je s njom vezu, a ona nije željela nikakav kontakt s njim. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i obrazložio pod točkom 18. obrazloženja da je optuženik postupao s izravnom namjerom.
16. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona, koji se usput posebno i ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika glede terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju optuženika OO sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.
O žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu zbog odluke o kazni
17. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da u konkretnom slučaju sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na subjektivne i objektivne okolnosti koje utječu na visinu kazne, smatra izrečenu kaznu preblagom te predlaže da se optuženiku izrekne predložena kaznenopravna sankcija, a predloženo je da se optuženiku izrekne kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.
17.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
17.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
17.3. Prvostupanjski sud je optuženiku olakotnim cijenio činjenicu da je zaposlen, da je otac dvoje punoljetne djece i njegovo korektno držanje pred sudom, te je pravilno otegotnim ocijenjeno njegovu raniju kaznenu osuđivanost.
17.4. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok je nedovoljno cijenio utvrđenu otegotnu okolnost, uslijed čega je izrečena preblaga kaznenopravna sankcija. Prvostupanjski je sud propustio pravilno vrednovati činjenicu da je optuženik kazneno osuđivan i to presudom Općinskog kaznenog suda Zagrebu broj K-368/2022 od 31. ožujka 2022., pravomoćnom od 27. travnja 2022., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11, počinjenih na štetu iste žrtve ZO. Navedenom presudom optuženiku je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju jedne godine s rokom provjeravanja u trajanju tri godine iz čega proizlazi da je ovdje inkriminirano kazneno djelo počinjeno u roku provjeravanja, pa je očito da dosadašnja kaznena osuđivanost na optuženika nije utjecala specijalno preventivnim učinkom, da je optuženik očito fokusiran na oštećenicu i izrazito uporan u protupravnom postupanju na njezinu štetu. I z istih razloga, zbog kojih je žalba državnog odvjetnika glede odluke o kazni osnovana, nije osnovana žalba optuženika zbog iste žalbene osnove.
17.5. S obzirom na izloženo, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u navedenom pravcu, a sukladno ovlaštenju iz članka 486. stavka 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud preinačio je pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je optuženika OO za kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim osudio na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. ožujka 2023. do 23. lipnja 2023.
18. Zbog svega naprijed navedenog sud je prihvatio žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni. Nadalje je utvrđeno da žalba optuženog GO nije osnovana pa je na temelju članka 482. ZKP/08 istu odbio kao neosnovanu.
U Slavonskom Brodu, 9. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
