Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R -416/2025-2

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sucu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, br. 29 - Su - 83/2025 od 10. siječnja 2025. i rješenja Općinskog suda u Splitu, br. Pr - 753/2024 -12 od 31. listopada 2025., dana 9. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, br. 29 - Su - 83/2025 od 10. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, br. Pr - 753/2024 -12 od 31. listopada 2025.,te se potvrđuje navedeno prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud donio sada pobijano rješenje br. Pr - 753/2024 -12 od 31. listopada 2025. kojim je u točki I. izreke odbacio tužbu. Nadalje, prvostupanjski je sud u označenom rješenju odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tužitelju da s ovog osnova isplati tuženici iznos od 3.250,00 eura.

2. Prethodno, a prije donošenja pobijanog rješenja od 31. listopada 2025., prvostupanjski je sud po predsjedniku suda, a odlučujući o zahtjevu tužitelja za izuzećem uređujuće sutkinje Jerke Kovačić Garac, donio sada pobijano rješenje od 10. siječnja 2025., kojim je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za izuzećem navedene sutkinje u predmetnom postupku.

3. Protiv navedenih rješenja od 10. siječnja 2025. i 31. listopada 2025. tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP), a sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

4. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem u bitnome navodi kako je žalba neosnovana.

5. Žalba tužitelja podnesena protiv rješenja prvostupanjskog suda od 31. listopada 2025. kojim je tužba odbačena nije osnovana, a žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog suda od 10. siječnja 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izuzećem uređujuće sutkinje, nije dopuštena.

6. Kao što je već navedeno prvostupanjski je sud putem predsjednika suda dana 10. siječnja 2025. pod brojem 29-Su-83/2025 donio rješenje kojim je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za izuzećem uređujuće sutkinje. Protiv ovog rješenja nije dopuštena posebna žalba u suglasju sa odredbom članka 74. stavak 5. ZPP-a. Dakle, navedeno rješenje prvostupanjskog suda od 10. siječnja 2025. može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke tj. rješenja od 31. listopada 2025., a ovo na temelju odredbe članka 378. stavak 2. ZPP-a. U tom smislu žalbene navode tužitelja kako je uređujuća prvostupanjska sutkinja trebala biti izuzeta od suđenja u ovom predmetu, trebalo je razmotriti u okviru ispitivanju pravilnosti i zakonitosti rješenja kojim je postupak pred prvostupanjskim sudom završen odbačajem tužbe. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 1. ZPP-a.

7. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje od 31. listopada 2025. kojim je tužba odbačena, te postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

8.1. Posebno je za istaknuti kako u predmetnom postupku nije počinjena ni bitna povreda odredbe ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 1. ZPP-a, na koju povredu posebno upućuje tužitelj, jer u predmetnom slučaju nije bilo razloga da postupak ne vodi i u njemu donese odluku uređujuću prvostupanjska sutkinja Jerka Kovačić Garac.

8.2. Tužitelj je zatražio izuzeće uređujuće sutkinje pozivajući se na odredbu članka 71. točka 7. ZPP-a kojom je propisano kako sudac ne može obavljati svoju dužnost ako postoje druge okolnosti (pored onih navedenih u odredbama točaka 1) do 6) ovog članka). Tužitelj u bitnome smatra kako uređujuća sutkinja nepravilno vodi postupak, kako nije pravovremeno obavijestila njegovog punomoćnika o odgodi ročišta za glavnu raspravu od 15. veljače 2024., a kako su k tome i 2 prvostupanjska rješenja donesena u ovom postupku od strane uređujuće sutkinje ukinuta od strane drugostupanjskog suda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Sve to da ukazuje na neobjektivnost u postupanju uređujuće prvostupanjske sutkinje.

8.3. Odlučujući o navedenom zahtjevu za izuzeće prvostupanjski je sud po predsjedniku tog suda rješenjem od 10. siječnja 2025. odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za izuzećem sutkinje. I ovaj drugostupanjski sud smatra kako postupanje uređujuće sutkinje u predmetnom slučaju, uključivši i njezino ophođenje sa tužiteljem odnosno njegovim punomoćnikom, bar koliko je to prema stanju spisa provjerljivo, ne opravdavaju zahtjev tužitelja za njezinim izuzećem u smislu odredbe članka 71. točka 7. ZPP-a.

9. Prvostupanjski je sud rješenjem od 31. listopada 2025. (u točki I. izreke) odbacio tužbu, pozivajući se pri tome na odredbu članka 333. stavak 2. ZPP-a. Naime tuženica je tijekom postupka istaknula prigovor presuđene stvari jer da je u predmetu Općinskog suda u Imotskom (br. Pr - 310/15) između istih stranaka zaključena sudska nagodba kojom je regulirano i potraživanje tužitelja koje je predmetno i u ovom parničnom postupku.

10. U predmetnom parničnom postupku tužitelj je zahtijevao od tuženice isplatu iznosa od 21.804,12 kuna da bi podneskom od 24. studenoga 2014. „konačno precizirao tužbeni zahtjev“ na način da potražuje od tuženice iznos od 17.866,73 kune (sada 2.371,32 eura)[1] s osnova dodataka za rad u turnusima (što navodi u historijatu tužbe) i to za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 31. svibnja 2013. Tužitelj je još u historijatu tužbe naveo kako kao djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova u Ispostavi granične policije u Imotskom, po nalogu nadređenih dolazi na posao pola sata ranije i to u 6.30 sati za dnevnu smjenu, te u 18.30 sati za noćnu smjernu, tj. da s posla odlazi pola sata kasnije tj. u 7.30 sati odnosno u 19.30 sati. Tužitelj tvrdi da na navedeni način radi više od propisanog radnog vremena i to “ kod svakog turnusa i smjene za 1 sat, a mjesečno s obzirom na raspored tužitelj odradi prosječno 13 turnusa, dakle radi prosječno 13 sati mjesečno više od plaćenog mu.“

11. Prvostupanjski je sud utvrdio kako su tužitelj i tuženica, u istim stranačkim ulogama, u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Imotskom, pod poslovnim brojem Pr. 310/15, dana 24. studenoga 2015. zaključili sudsku nagodbu Njome se tuženica obvezala tužitelju, „s osnova uvećanja plaće s osnova rada u turnusu na pograničnim i međunarodnim prijelazima za razdoblje 2006.- 2013. u roku od 30 dana nakon potpisa ove sudske nagodbe, ukupan bruto iznos od 19.982,58 kn, i to po mjesecima kako slijedi:…“ U predmetnoj nagodbi se navodi i slijedeće: „Tužitelj će isplatom gornjeg iznosa u cijelosti biti namiren u svom potraživanju.“ Nadalje iz predmetne sudske nagodbe je razvidno kako se razdoblje za koje se zaključuje odnosi na razdoblje od siječnja 2006. do zaključno listopada 2013. Dakle, razvidno je, što se tiče samog razdoblja, kako je sudskom nagodbom zaključenom u predmetu Općinskog suda u Imotskom (Pr- 310/15), 24. studenog 2013. obuhvaćeno i razdoblje koje je sporno i u ovom predmetnom parničnom postupku (1. lipanj 2010. – 31. svibnja 2013.)

12. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje kako je o potraživanju iz predmetnog tužbenog zahtjeva već odlučeno označenom sudskom nagodbom, pa pozivajući se na odredbu članka 333. stavak 2. ZPP-a donosi sada pobijano rješenje kojim je odbacio tužbu. Naime, odredbom članka 333. stavak 2. ZPP-a je određeno da ako prvostupanjski sud utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže na način da je tužitelj (ZČ) u oba postupka (ovom predmetnom i postupku u kojem je zaključena navedena sudska nagodba), zatražio isplatu za rad koji je duži za 1 sat od propisanog radnog vremena, a koji je rad tužitelj, kao policijski službenik raspoređen na pograničnim i međunarodnim prijelazima, nesporno ostvario radeći u turnusima, i to pola sata prije početka radnog vremena, kao i pola sata nakon kraja radnog vremena, a sve za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 31. svibnja 2013.

13. Tužitelj u žalbi na odluku kojom je odbačena tužba zbog presuđene stvari sugerira kako je odluka nezakonita i to baš stoga jer da u predmetnim postupcima (sada predmetnom i onom u kojem je zaključena sudska nagodba) ne postoji objektivni identitet spora. Konkretno da je navedena sudska nagodba zaključena s obzirom na potraživanja tužitelja spram tuženice s osnova rada u turnusu, dok se predmetni parnični postupak vodi s obzirom na potraživanje tužitelja s osnova rada preko normiranog radnog vremena, a ne radi rada u turnusu.

14. Odredbom članka 65. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. - Odluka i 64/23. - Odluka ) propisano je kako u slučaju više sile, izvanrednog povećanja posla i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena.

S druge pak strane rad u turnusu je poseban oblik rada organiziran u određenim razdobljima – ciklusima, pri čemu radnik radi određeni broj sati odnosno dana, a nakon toga slijedi određeni broj sati odnosno dana odmora.

15. Načelno govoreći, sve dok je određena sudska nagodba na snazi , potraživanje koje je njome obuhvaćeno, ne može se ostvariti u parničnom postupku (članak 333. stavak 2. ZPP-a). No, da bi prigovor presuđene stvari, koji je u ovom postupku istaknula tuženica, bio osnovan potrebno je da se ispune tri uvjeta: 1. da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, 2. da postoji identitet zahtjeva i 3. da postoji identitet činjenične osnove.

16. Razmatrajući žalbu tužitelja za reći je kako u konkretnom slučaju postoji ne samo identitet stranaka već i identitet zahtjeva i identitet činjenične osnove. Naime, ono što je bitno jest to da su tužitelj kao radnik i tuženica kao poslodavac u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Imotskom, pod poslovnim brojem Pr. 310/15, dana 24. studenoga 2015. zaključili sudsku nagodbu kojom se tuženica obvezala tužitelju s osnova plaće za razdoblje od siječnja 2006. do listopada 2013. isplatiti ukupan bruto iznos od 19.982,50 kuna. Ovaj iznos tuženica se obvezala isplatiti tužitelju s osnova plaće i to baš radi dolaska tužitelja na radno mjesto pola sata prije početka radnog vremena i odlaska s radnog mjesta pola sata nakon završetka redovnog radnog vremena. Također je za ponoviti kako se u predmetnoj sudskoj nagodbi od 24. studenoga 2015. izričito navodi kako će isplatom iznosa, za koji je iznos zaključena nagodba, tužitelj biti namiren u svom potraživanju (nije sporno kako je iznos iz sudske nagodbe i isplaćen tužitelju).

17. U ovom predmetnom parničnom postupku, u kojem je doneseno sada pobijano rješenje o odbačaju tužbe, tužitelj je također od tuženice i to za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 31. svibnja 2013. zahtijevao isplatu plaće za vrijeme koje mu nije plaćeno, a odnosi se na vrijeme od pola sata prije početka redovnog radnog vremena, odnosno na vrijeme od pola sata nakon završetka radnog vremena (tužitelj je radi potrebe posla na radno mjesto, po nalogu tuženice kao poslodavca, dolazio na radno mjesto pola sata prije i odlazio pola sata kasnije od početka odnosno završetka redovnog radnog vremena). Slijedom navedenog jasno je kako se u konkretnom slučaju radi o identičnim zahtjevima te istoj činjeničnoj osnovi (uzimajući u obzir predmetni postupak i onaj u kojem je zaključena sudska nagodba).

18. To kako će se pravno kvalificirati rad za koji je zaključena predmetna sudska nagodba odnosno rad za koji je tužitelj zahtijevao isplatu plaće u ovom postupku je pravno nebitno (je li riječ o plaći za rad u turnusu ili plaći za rad preko normiranog radnog vremena). Ono što je bitno odnosno pravno relevantno u konkretnoj stvari jest to kako se i u premetu u kojem je zaključena sudska nagodba i u ovom predmetnom parničnom postupku odlučivalo između istih stranaka (u istim stranačkim ulogama) o neplaćenom radu tužitelju (za pola sata prije početka redovnog radnog vremena i pola sata nakon završetka redovnog radnog vremena), a sve to za isto razdoblje (lipanj 2010. – svibanj 2013.)

19. Dakle, u konkretnom slučaju postoji i identitet činjenične osnove koju tužitelj ističe u ovom postupku i činjenične osnove u odnosu na koju je zaključena sudska nagodba pred Općinskom sudom u Imotskom 24. studenog 2015. (poslovni broj: Pr. 310/15).

20. Sukladno iznijetom prvostupanjski je sud pravilno primijenio pravo kada je pozivajući se na odredbu članka 332. stavak 2. ZPP-a u točki I. izreke pobijanog rješenja od 31. listopada 2025., odbacio tužbu.

21. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke rješenja od 31. listopada 2025. pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP- a. Žalba tužitelja u odnosu na ovaj dio prvostupanjske odluke je sasvim općenita te ne ukazuje na to za koju bi konkretnu radnju tuženici bio dosuđen ne pripadajući joj parnični trošak.

22. Slijedom svega navedenog žalbu tužitelja na prvostupanjsko rješenje od 31. listopada 2025. trebalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu 9. ožujka 2026.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi