Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26 EU 2024/2679
- 1 - Revd 2837/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada K., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S., protiv tuženika D. d.d. u stečaju, S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1359/2022-4 od 11. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-315/2020 od 14. travnja 2022., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1359/2022-4 od 11. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-315/2020 od 14. travnja 2022., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev je odbijen zbog nedostatka aktivne legitimacije i zbog nedokazanosti tražbine, jer tužitelj nije dostavio nikakvu vjerodostojnu dokumentaciju niti račun iz kojih bi proizlazilo da je snosio troškove saniranja plaža zbog onečišćenja na pomorskom dobru, koje troškove u ovom postupku potražuje.
6. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-295/2018-2 od 9. travnja 2019. (kojom su ranije ukinute nižestupanjske presude u postupku između istih stranaka).
7. Pozivajući se na citiranu odluku tužitelj ne daje odgovarajuće razloge važnosti pitanja, jer u navedenoj odluci ovoga suda nije izraženo pravno shvaćanje o aktivnoj legitimaciji jedinica lokalne samouprave kada se radi o onečišćenju na pomorskom dobru u smislu čl. 11. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 158/03, 141/06 i 38/09) kao i u smislu odredbi Zakona o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj 82/94, 129/99 i 151/03) već je navedeno „Naime, tužitelj je već u tužbi istakao, a na to je ukazivao i tijekom postupka - pa na tome ustraje i u reviziji, da štetu trpi „po osnovi izvedenih radova na obalnom području“ (obzirom da je pristupio sanaciji onečišćenja zaljeva i plaža na svome području, pri čemu je uklonio cjelokupno postojeće žalo sa gradskih plaža i zamijenio ga novim) - ali i na svome turističkom imidžu, te gubitkom dobiti „od ubiranja poreza i pristojbi“.
U takvoj je situaciji u donesenim odlukama trebalo dati jasne razloge trpi li tužitelj svu tu štetu koju spominje, u svakom utuženom obliku u kojemu se po njemu manifestirala (dakle: ne samo na pomorskom dobru) - te je li tu štetu dokazao po osnovi i visini.“.
8. U odnosu na treće pitanje, „Može li se tužitelju imputirati da nije dokazao visinu štete, ako mu nije pružena mogućnost da je dokazuje.“ pozivajući se na navedenu odluku ovoga suda u kojoj je navedeno „da se tužitelju ne može imputirati da nije dokazao neku činjenicu, ako mu nije pružena niti mogućnost da je dokazuje.“, tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke, jer su u nastavnom postupku pred nižestupanjskim sudovima izvedeni dokazi predloženi po tužitelju (osim vještačenja) te utvrđeno da tužitelj nije dostavio račune i dokaze da je imao troškove niti je svoje troškove na bilo koji način dokazao kao što nije dokazao da je šteta nastala na njegovoj stvari, pod njegovom upravom te je li mu šteta uopće nastala i u kojem opsegu, budući da je jedini dokaz u spisu dopis Turističke zajednice Grada K. o izdatku koji je ta pravna osoba imala zbog sanacije i proširenja te uljepšavanja plaža, a ovdje se upravo i radi o plažama.
Izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku ekonomske i građevinske struke odbijeno je s obrazloženjem jer tužitelj predlažući izvođenje tog dokaza 14 godina nakon štetnog događaja i to nakon ukidne odluke, ne dostavlja sudu nikakvu vjerodostojnu dokumentaciju niti račun, nikakve parametre kojima bi se sudski vještaci rukovodili prilikom procjene nastale štete, nema podataka o jediničnim mjerama materijala ili radnim satima strojeva utrošenim na sanaciju nastale štete, niti tužitelj raspolaže fotografijama stanja terena prije sanacije radi čega se vještaku ne može ni dati zadatak vještačenja.
8.1. Stoga u takvoj situaciji ni treće pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
9. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da pitanja nisu važna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odbijen je prijedlog za dopuštenje revizije.
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.