Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž Ovr-79/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji Lani Putrić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pu Ovr-615/2016-40 od 19. svibnja 2023., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Pu Ovr-615/2016-44 od 27. svibnja 2025., dana 9. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pu Ovr-615/2016-40 od 19. svibnja 2023., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Pu Ovr-615/2016-44 od 27. svibnja 2025.
Obrazloženje
1.1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda obustavljena je ovrha u ovoj pravnoj stvari, po službenoj dužnosti.
1.2. Rješenjem o ispravku ispravljeno je pobijano rješenje na način da umjesto "ovršenika pok. ovršenika FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]" treba ispravno stajati " ovršenika RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]".
2. Protiv označenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te ističe da nisu postojali uvjeti za obustavu ovršenog postupka, stoga predlaže žalbu uvažiti i pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnji postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovrvd-143/06 od 23. siječnja 2006. i Ovr-228/08 od 26. veljače 2008. određena ovrha na pokretninama i novčanim sredstvima ovršenika, a da je odredbom čl. 72. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; u daljnjem tekstu: OZ) određeno da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku. Odredbom čl. 20. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 131/20) određeno je da se predmetna odredba primjenjuje na sve postupke koji su u tijeku, s tim da se rok od jedne godine računa od dana stupanja na snagu zakona, odnosno od 28. studenog 2020. Uvidom u spis prvostupanjski sud je utvrdio da ovrhovoditelj u ovom postupku nije poduzeo niti jednu radnju od 5. travnja 2018. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u ovom postupku, prvostupanjski sud je na temelju čl. 72. st. 3. OZ odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
6. Odredbom čl. 72. st. 3. ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje OZ/20) propisano je da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku.
7. Nadalje, odredbom čl. 20. ZID OZ/20, propisano je u stavku 1. da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit primjenom odredbi Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17.) te st. 2. da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 1., 5., 9., 10. i 11. ovoga Zakona primjenjuju se na sve postupke koji su u tijeku, dok je prijelaznom odredbom čl. 20. st .3. ZID OZ/20 propisano da se u tom slučaju rok iz čl. 72. st. 3. računa od dana stupanja na snagu ovoga zakona - dakle od 28. studenog 2020.
8. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 331/2021 i dr. od 19. prosinca 2023., koja je objavljena u "Narodnim novinama" broj 114/24 od 15. siječnja 2024. pokrenut je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te su ukinuti članci 46. stavak 3. i 72. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22).
9. Iako je pobijano rješenje doneseno u vrijeme dok su sporne odredbe bile na snazi, ukinute zakonske odredbe bile su, nesumnjivo, protivne Ustavu i prije njihovog ukidanja, tj. prije objave odluke o ukidanju u "Narodnim novinama" (koje pravno stajalište je Ustavni sud zauzeo u odlukama broj: U-I-206/1992, U-III- 379/1993, U-I- 52/1995 i U-III-731/1994.), stoga trebalo je ocijeniti je li bilo uvjeta za obustavu ovrhe na temelju čl. 72. st. 2. OZ, kojim je propisano da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti, a na koju odredbu se i pozvao prvostupanjski sud kada je zaključkom poslovni broj Pu Ovr-615/16-38 od 20. ožujka 2018. pozivao ovrhovoditelja da sudu u roku od 8 dana dostavi prijedlog za nastavak postupka i upozorio kako će se u protivnom ovrha obustaviti (list 68 spisa).
10. Podneskom od 5. travnja 2018. ovrhovoditelj je zatražio produljenje roka za 60 dana jer da je uputio zahtjev HZMO za izdavanjem potvrde o zaposlenju/mirovini za ovršenika DV, u odnosu na kojeg je nastavljen postupak ovrhe nakon smrti prethodne ovršenice FV (rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pu Ovr-615/16-37 od 13. veljače 2017., list 67 spisa), ali da je od strane djelatnika HZMO-a obaviješten kako zbog velikog obujma posla neće biti u mogućnosti izdati traženu potvrdu u zadanom roku. Naveo je i da će po primitku potvrde, a sukladno podacima razvidnim iz iste, staviti i shodan prijedlog za nastavak postupka budući da ovršenik ni u jednom dijelu nije podmirio predmetnu tražbinu.
11. Dakle, neovisno o tome je li sud donio odluku o produljenju roka, na ovrhovoditelju je bila obveza da dostavi podatke o zaposlenju/mirovini za ovršenika DV, pravnog slijednika prethodne ovršenice FV, odnosno stavi shodan prijedlog za nastavak postupka, a što je ovrhovoditelj propustio učiniti, iako je znao i morao znati da nije postupio po zaključku suda. Pritom se sama činjenica da prvostupanjski sud nije odlučio o prijedlogu za produljenjem roka ne može tumačiti kao da je na sudu bila obveza poduzimanja radnje koja ekskulpira ovrhovoditelja jer je rok određen zaključkom sudski i instruktivni rok, dakle ovrhovoditelj može postupiti i izvan roka koji je sud odredio, a sam je podneskom od 5. travnja 2018. tražio dodatni rok od 60 dana, međutim do donošenja pobijanog rješenja prošlo je više od 5 godina. Svako drugo tumačenje predstavljalo bi pretjerani pravni formalizam koji bi bio na štetu ovršenika i nerazmjeran cilju i svrsi ovršnog postupka. Naime, svaka neaktivnost ovrhovoditelja bespotrebno povećava visinu duga s obzirom da zakonske kamate teku, a ne poduzimaju se nikakve radnje radi ostvarenja tražbine.
12. Nadalje, na temelju odredbe čl. 10. st. 1. ZPP ovrhovoditelj je, između ostalih, dužan nastojati da se postupak provede bez ograničenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, a sud je dužan onemogućiti svaku zloporabu prava u postupku. Pritom pojam „zloporabe prava u postupku“ može podrazumijevati i omisiju, a ne samo aktivno djelovanje. Upravo stoga, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zbog neaktivnosti ovrhovoditelja u razdoblju duljem od pet godina u kojem ovrhovoditelj nije dostavio podatke o zaposlenju/mirovini za ovršenika DV niti je stavio shodan prijedlog za nastavak postupka, iako je znao i morao znati da mu je navedeno bilo naloženo od suda, obustavio ovrhu.
13. Pritom je potrebno navesti i kako se neaktivnost ovrhovoditelja mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima - složenost predmeta, ponašanje ovrhovoditelja i nadležnih tijela te važnost predmeta postupka za ovrhovoditelja, a koji kriteriji su uspostavljeni praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) prilikom odlučivanja o razumnosti trajanja postupka (v. odluka Ustavnog suda, broj: U-IIIA-2240/2020 od 13. srpnja 2023., točka 15. i dr.). Uzimajući u obzir navedene okolnosti, prije svega da je riječ o predmetu koji nije složen obzirom da se odnosi na naplatu dospjelih, a neisplaćenih računa za isporučenu vodu, kao i da ovrhovoditelj u razdoblju duljem od pet godina nije postupio po zaključku prvostupanjskog suda i dostavio podatke o zaposlenju/mirovini za ovršenika DV niti je stavio shodan prijedlog za nastavak postupka , dakle nije poduzeo ni najmanji napor da se ovršni postupak okonča u razumnom roku, u konkretnom slučaju su ispunjeni svi uvjeti za primjenu odredbe članka 72. st. 2. OZ u vezi s čl. 5. st. 3. OZ kojim je propisano da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi. Nadalje, ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz stavka 3. ovoga članka, ovrha će se obustaviti (stavak 4.).
14. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, u vezi s čl. 368. st. 2. ZPP i 381. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.
U Varaždinu 9. ožujka 2026.
Sutkinja
Lana Putrić